Mevlud.....

[amarpitar]

O MEVLUDU

I kod nas se razvila nepotrebna polemika oko mevluda, jesu li dozvoljeni ili spadaju pod kategoriju bid′ata.
Običaj održavanja velikih svečanosti povodom sjećanja na dan rođenja Muhammeda, a.s., prvo se pojavio u doba Fatimija u Egiptu. Mevludske svečanosti su bile prisutne od 1207. godine u gradu Arbel u sjevernom Iraku, gdje se već u prvom mjesecu godine počinjalo sa pripremama. Održavani su naučni skupovi, posebne svečanosti i predavanja, dijeljeni slatkiši, sirotinja dobijala sadaku.

Ove svečanosti koje su se održavale povodom mevluda, kao vid prisjećanja na rođenje i ulogu Poslanika, a.s., su bile osuđene od jednog dijela uleme kao unošenje novotarija u vjeru.

Kada je posrijedi razumijevanje mevluda u Bosni, treba imati na umu nekoliko stvari:
-muslimani ne shvataju mevlud kao rođenje (samo) u biološkom smislu određene osobe, u konkretnom smislu Poslanika, a.s. Prije bi se kazalo da je to rađanje jednog novog duha, nadolazak jednog novog vremena, dokidanje sa starim vjerovanjem. Bošnjak svaki mevlud doživi upravo na takav način, vraćajući ga ka izvoru i iskonu koje počesto zaboravlja u vrtlozima ovog brdovitog Balkana,
- mevlud je dio islamske tradicije u povijesti Bosne koja nas poput „pupčane vrpce“ veže za vrijeme i prostor naše Zemlje Bosne i našeg (mogućeg ) razumjevanja islama. Ovdje ističemo ključne pojmove, Zemlja i razumjevanje. Zemlja je širi i obuhvatniji pojam od države. Zemlja Bosna je u stoljetnoj borbi da postane država koja ne znači ništa drugo doli ljudske organizacije Zemlje za pravedan i dostojanstven život. U tom kontekstu postoji moguće razumijevanje i prakticiranje vjere.

Mevlud je okvir u kojem su se Bošnjaci okupljali i prisjećali svoga Poslanika, a.s., u svjetlu već kazane njegove uloge, koja zrači kao perfekatska, prezentna i futuralna. Tako je poznato da Bošnjaci svoje najveličanstvenije događaje obilježavaju mevludom, useljenje u novu kuću, hajirli završetak nekog posla.

Ako se osvrnemo na prepoznavanje bošnjačkog etničkog identiteta u Bosni, nailazimo da mevlud predstavlja jedan od simbola našega etničkoga identiteta, simbola pripadnosti jednoj zajednici na ovim prostorima. Svako od nas nosi u sjećanjima stihove recitirane na mevludima, u našim ušima još odzvanja ona muzikalnost ilahija i kasida koje su se izvodile u našim mahalskim džamijama.

Drugo je pitanje shvatanje tradicije u tradicionalističkom smislu. Naravno da treba i moramo upozoravati da to nije obredni dio vjere jer obrede daje Zakonodavac, Allah dž.š., ali jeste dio naše tradicije koja je imala i ima specifičnu ulogu za Bošnjake,
-oni koji lahko posežu za odbacivanje drugog i drugačijeg shvatnja i razumijevanja tradicije trebaju shvatiti da samo jedno razumijevanje, jedno tumačenje ne daje poruci atribut univerzalnosti, primjenjivosti u svakom vremenu i prostoru. Mevlud nije obred koji otključava vrata Dženneta ali jeste prilika da se okupimo, zbližimo i prisjetimo našega Poslanika, a.s., u vremenima kakva jesu.

Ako u tom kontekstu razumijevamo mevlud zasigurno ćemo bolje shvatiti Poslanikovu, a.s., poruku u našoj Zemlji Bosni.

http://www.preporod.com/content/view/689/63/

[Hajrullah_BiH]

6. Oni mogu reći da proslavljanje Poslanikovog rođendana je pokazivanje njihove ljubavi prema Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, a ljubav prema Poslaniku je propisana u Islamu.


Odgovor na to je, da nema sumnje da je obaveza svakog muslimana da voli Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Treba da ga voli više od sebe samog, svog djeteta, svoga oca, i svih ljudi, ali to ne znači da mi možemo unositi novotarije koje nam nisu propisane. Voljeti ga znači, da ga treba slušati i slijediti, jer to je najveći izraz ljubavi, kao što je rečeno: ''Ako je tvoja ljubav iskrena onda ga slušaj, jer onaj ko nekoga voli on ga i sluša.”

Voljeti Poslanika sallallahu alejhi ve sellem zahtjeva održavanje njegovog sunneta živim, čvrsto ga se držati, i izbjegavati riječi i djela koja su u suprotnosti s tim. Nema sumnje da sve što nije u skladu sa njegovim sunnetom je pokuđena bid'a – novotarija i izraz je neposlušnosti. Tu se uključuje proslava njegovog rođendana i drugih bid'ata. Dobra namjera ne znači da je dozvoljeno izmisliti novotariju u vjeri.

Islam se zasniva na dvije stvari, čistoći namjere i slijeđenju Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Allah subhanehu ve te'ala kaže: “Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati.” [Bekare 112]

Pokoravati se Allahu subhanehu ve te'ala znači biti iskren prema Njemu, a raditi dobra djela znači pratiti Poslanika i implementirati Sunnet.

[Hajrullah_BiH]

7. Još jedan od njihovih prividnih argumenata jeste kad kažu da proslavljaju Mevlud i čitaju Poslanikovu sallallahu alejhi ve sellem biografiju i na taj način daju motiv narodu da ga prate kao svoj primjer.


Mi im kažemo da čitanje biografije Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i slijeđenje njegovog primjera je obaveza muslimana svo vrijeme, čitavu godinu i čitav životni vijek. Naći jedan poseban dan za to bez dokaza da je to dozvoljeno je novotarija, a svaka novotarija vodi u zabludu.” (Bilježi Ahmed, 4/164; Tirmizi, 2676). Bid’a ne daje nikakvu korist nego daje samo štetu i vodi osobu daleko od puta Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.

Da zaključimo!!!
Slaviti rođendan Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, na bilo koji način je pokuđena novotarija. Muslimani trebaju prestati sa ovim i drugim novotarijama, i trebaju se okupirati sa izučavanjem i pridržavanjem Sunneta. Oni ne bi trebali biti prevareni od strane onih koji zagovaraju bid'ate, jer ti su ljudi više zainteresirani da održe novotarije u životu nego da ožive Sunnet; a možda i ne vode brigu o sunnetu uopće. Ko god da je takav, nije dozvoljeno oponašati ga čak i kad je većina ljudi takva. Radije slijedimo primjer onih koji prate stazu Sunneta, od pravednih selefa i njihovih sljedbenika, čak i ako su malobrojni. Istina se ne mjeri brojem ljudi koji je kažu, nego se ljudi mjere pomoću istine. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ko od vas bude dugo živio, vidjeće mnoga razmimoilaženja. Držite se moga sunneta i puta pravednih halifa koji će doći poslije mene. Držite se toga čvrsto. Čuvajte se novih stvari, jer svaka novotarija zabluda.'' (Bilježi Ahmed, 4/126; Tirmizi 2676). Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nam je objasnio u svome hadisu šta da radimo kad se pojave razlike u mišljenjima, kao što je objasnio da sve što je u suprotnosti sa njegovim Sunnetom, bilo da su riječi ili djela, je bida't – novotarija, a svaka novotarija vodi u zabludu.

Kad vidimo da nema osnove za proslavljanje Poslanikovog rođendana bilo u Sunnetu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem ili praksi pravednih halifa, onda se radi o novoj stvari, o novotariji koja vodi ljude u zabludu. Ovaj propis je ono što implicira ovaj hadis i ono što pokazuje sljedeći ajet: “O vjernici! Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. Ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše. [En-Nisa’ 59]

Obratite se Allahu, znači obratite se Njegovoj Knjigi, i obratite se Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, znači obratite se njegovom sunnetu nakon što je on preselio. Kur'an i Sunnet su mjesto obraćanja u slučaju nesporazuma. Gdje u Kur'anu ili Sunnetu stoji da treba slaviti Poslanikov sallallahu alejhi ve sellem rođendan? Ko to radi i misli da to treba raditi, mora se pokajati Allahu subhanehu ve te'ala. Takav je postupak muslimana koji traga za istinom. Međutim, ko je tvrdoglav i arogantan nakon što je dokaz izložen, onda će njegov račun biti sa njegovim Gospodarom.

Molimo Allaha da nam pomogne da se držimo Njegove Knjige i Sunneta Njegova Poslanika do dana susreta s Njim. Neka je mir i spas na našeg Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i ashabe radijallahu anhum.


Šejh Dr. Salih ibn Fevzan el- Fevzan

[Hajrullah_BiH]

Tradicija ne moze nikako biti iznad islama i seri'ata. Spominjati bosnjacku tradiciju i time pokusati dati verifikaciju jednoj devijaciji i novotariji je krajnje neznanje i sljepilo.Sama cinjenica kada se pojavila ova novotarija i ko ju je izmislio govori sve.
Jos kad se uzme u obzir da taj mevlud bude povod jos mnogim haramima,kao sto su teferici, gdje se pije i svasta radi, onda je to dodatni argument, koji i nije potreban onima koji iole poznaju seri'at, da je ova nakaradna stvar u islamu obicna novotarija i devijacija...

[amarpitar]

Fetve Imama Sujutija

OBILJEŽAVANJE MEVLUDA (Imam Dželaluddin Es-Sujuti)

(Objavljeno u “Preporodu”, br. 2/844 od 15. januara 2007. god.)

Potpuna hvala pripada samo Allahu!
Neka je salavat i selam na Njego­vog Miljenika, a. s., ehl-i bejt, as­habe i sve odabrane robove, a po­tom:
Kakav je šeriatski propis u vezi sa za obilježavanjem mevluda (rođenja Muhammeda a. s.)? Da li je to obilježavanje po­hvaljeno ili pokuđeno? I da li će onaj koji to bude praktikovao, biti nagrađen ili ne?

Lijep običaj

Moj odgovor na postavljeno pitanje glasi: Osnova obilježavanja mevluda, a koja se sastoji u okupljanju muslimana, učenju Kur'ana, recitovanju veličanstve­nih događaja u vezi sa Vjerovjesnikovim, a.s., dolaskom na ovaj svijet i postavlja­nju sofre, ne pridodavajući spomenutom ništa što je pokuđeno, pa takvo obilježa­vanje mevluda jeste jedan od lijepih obi­čaja za koji će onaj ko ga bude praktiko­vao biti nagrađen1, jer se takvim obilje­žavanjem mevluda iskazuje poštovanje prema Vjerovjesniku, a. s., i pokazuje ra­dost i sreća zbog njegovog, a. s., rođenja.

Obilježavanje mevluda prvi je u prak­su uveo vladar Irbila (Irak), El-Muzaf­fer Kevkeberi bin Zejnuddin Ali ibn Bek­tekin, jedan od slavnih vladara i darežlji­vih velikana, koji je iza sebe ostavio mno­ge lijepe tragove (hajrāte). Izmedu ostalih je i velika džamija Muzaferija u pod­nožju brda Kasjon.

Hafiz Ibn Kesir u svom djelu Et-Ta­rih o njemu veli: „Obilježavao je mevlud­i šerif u rebi`ul-evvelu na izuzetan način. Bio je oštrouman, hrabar, neustrašiv, in­teligentan i pravedan, neka mu se Allah smiluje i Svoju mu počast ukaže. Hafiz Ebul-Hattab ibn Dihje napisao mu je je­dan svezak o Vjerovjesnikovom, a. S., ro­đenju pod naslovom Et-Tenvir fi mevli­di-l-beširi-n-nezir, pa ga je ovaj zbog to­ga nagradio sa 1.000 zlatnika. Dugo je trajala El-Muzafferova vladavina, a smrt ga je zadesila dok je držao opkoljenim krstaše u gradu Akki, 630. god. Bio je li­jepog morala i dobre duše."

Unuk Ibnul-Dževzija, u djelu Mir’ātu­z-Zemān, kaže: „Neki ljudi koji su pri­sustvovali El-Muzafferovim soframa pri­likom obilježavanja mevluda, nabroja­li su da se na tim soframa nalazilo po 5.000 pečenih ovaca, 10.000 pečenih pi­lića, 100.000 zdjela kajmaka i 30.000 tanjira halve. Na tim mevludima prisustvo­vali su poznati učenjaci koje je darežlji­vi vladar nesebično darivao. Svake go­dine za obilježavanje mevluda utrošio bi 300.000 zlatnika. Održavao je i musafir­hanu, u koju je primao goste sa svih stra­na, a za koju je godišnje odvajao 100.000 zlatnika. Također je svake godine od kr­staša otkupljivao, u vrijednosti 200.000 zlatnika, zarobljene muslimane. Za dva harema (Mekku i Medinu) te vodovod u Hidžazu, godišnje bi izdvajao 300.000 zlatnika. I sve to, van tajnih izdvajanja. Njegova žena, Rabija-hatun, kći Ejju­bova, a sestra velikog islamskog osva­jača Salahudina, pričala je da je njegova košulja bila od grubog pamuka, koja nije vrijedila ni 5 srebrenjaka. Ona ga je zbog toga prekoravala, a on bi joj odgovarao: „Da nosim košulju od 5 srebrenja­ka, a ostalo podijelim, bolje mi je nego da nosim skupocjenu odjeću ne dijeleći siro­masima i nevoljnicima."

1000 zlatnika za zbirku mevluda

Ibn Hallikan, u biografiji o hafizu Ebul Hattabu ibn Dihjetu (piscu mevluda), ve­li: „Bio je od vrsnih učenjaka i istaknutih ličnosti. Došao je iz Magriba, potom je jedno vrijeme boravio u Šamu, a 604. god. nastanio se u Irbilu. Tu je zatekao čuvenog vladara El-Muzaffera koji je pri­davao veliku pažnju obilježavanju mevlu­da, pa mu sroči zbirku mevluda koju na­zva Et-Tenvir fi mevlidi-l-beširi-n-ne­zir, i koju je pred njim lično izrecitovao. Vladar El-Muzaffer ga zbog toga nagradi sa 1.000 zlatnika. Sam hafiz Ibn Dihje je rekao: Pročitao sam mevlud pred sulta­nom El-Muzafferom 625. god., na šest sijela (medžlisa)."

Šejh Tadžuddin Omer ibn Ali el-Lahmi es-Sekenderi, poznat kao El-Fākihāni, je­dan od potonjih malikijskih učenjaka, zagovara da je obilježavanje mevluda poku­đena novotarija. O tome je napisao trak­tat pod naslovom El-Mevrid fil-kelami ala ameli-l-mevlid. Ovdje ću spomenu­ti traktat doslovno navesti, zasebno ko­mentarišući svaki njegov stav.

El-Fākihāni, da mu se Allah smiluje, napisao je sljedeće:
„Hvala Allahu Koji nas je uputio na slijeđenje prvaka svih poslanika, a. s., Koji nas je podržao u očuvanju vjerskih vrijednosti i Koji nam je olakšao slije­đenje ispravnih prethodnika, pa nam se srca ispuniše svijetlom šeriatskog zna­nja i jasnom istinom, očistivši nam nu­trinu od svega negativnoga i uvođenje novotarija u vjeri. Zahvaljujem Mu na blagodati jekinskog svijetla i na tome što nam je omogućio da se držimo Najčvršćeg užeta - Kur`ana. Svjedočim da nema Boga osim Allaha, Jedinog, Ko­ji nema ortaka i svjedočim da je Muha­mmed, a. s., Njegov rob i Njegov posla­nik, prvak svih prvih i potonjih, neka je Allahov salavat na njega, njegovu poro­dicu, njegove ashabe, njegove čiste žene- majke vjernika, sve do Sudnjega da­na! A potom:
Od strane jedne grupe pobožnih ljudi ponavlja se pitanje vezano za okupljanje onih koji u mjesecu rebi`ul-evvelu obi­ježavaju mevlud. Da li to obilježavanje ima utemeljenja u šeriatu ili je to novo­tarija koja se uvukla u vjeru? Na ovo pi­tanje tražili su decidan odgovor uz ar­gumentaciju. Pa, tražeći od Allaha upu­tu, velim: Nije mi poznato da za obilježava­nje mevluda ima ikakvo utemeljenje u Kur'anu ili Sunnetu. Ta praksa nije pre­nesena ni od jednog učenjaka koji se smatra uzorom u ovom ummetu, niti od nekoga ko se striktno pridržavao tradi­cije. Obilležavanje mevluda je novotari­ja koju su izmislile lijenčine, neradnici i oni koji vole da pune svoje stomake.

Dokaz da je obilježavanje mevluda novotarija je u činjenici da postoji samo pet fikhskih pravila, tj.: vadžib, mendub, mubah, mekruh i haram. Obilježavanje mevluda zasigurno nije vadžib (nared­ba), a niti je mendub (preporučena, po­željna radnja). Jer, mendub je ono čije izvršenje šeriat preporučuje, ali ne uko­rava onoga ko ga izostavlja. A obilježavanje mevluda šariat nije dozvolio, ni­ti su to praktikovali ashabi, ni pobožni tabiini, koliko ja znam. Ovo je moj odgo­vor, pred Allahom, vezan za obilježava­nje mevluda, ako sam za to upitan.
Obilježavanje mevluda ne može biti ni mubah (dozvoljeno), jer novotarisanje u vjeri nije dozvoljeno, u čemu se slažu svi muslimani. Stoga, nije ostalo ništa osim da obilježavanje mevluda može biti ili mekruh (pokuđeno) ili haram (strogo zabranjeno). U tom smislu, objašnjenje ćemo ponuditi u slijedeća dva slučaja.

U prvom slučaju pretpostavimo da to čini čovjek iz svog imetka, za svoju po­rodicu i prijatelje, ne sjedajući pri tome za sofru i ne čineći nikakve grijehe. Ova­kva situacija je pokuđena novotarija, jer to niko od prijašnjih pokornih robova, koji su učenjaci i fekihi islama, svjetiljke vremena i ukrasi mjesta, nije radio.

U drugom slučaju okupljanje obuhva­ta i griješenje, pa se nekome udjeljuje a drugoga, usljed gledanja takve neprav­de, zaboli srce. A učenjaci su rekli: „Uzi­manje imetka sa stidom je kao i njego­vo uzimanje sabljom." Pogotovo ako se uz to još doda i sviranje zabranjenih in­strumenata i puni stomaci, potom dje­vojke, i sve to čineći tako da se miješa­ju muškarci i mladići sa ženama zavod­nicama, bilo da se one nalaze pomiješa­ne s muškarcima ili da ih one gledaju sa nekog višeg mjesta. Zatim se tu javlja i ples koji dovodi do utonuća u zabavi i do zaborava na Sudnji dan. Isto je i ako bi se žene same sastale pa uz pjesme apla­udirajući i svirajući podigle svoje gla­sove, ili da podignu glasove pri učenju Kur'ana ili zikira koji šeriatom nije do­zvoljen, zanemarivajući Njegove rije­či: „Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi".2 Nema nikoga a da neće reći da je ova­kvo okupljanje haram. Niko od onih ko­ji drže do ljudskosti ovako nešto ne sma­tra pohvaljenim. To je dozvoljeno samo kod onih čija su srca mrtva i koji grije­he smatraju sitnicama. Oni ovakva oku­pljanja čak smatraju ibadetom, a ne po­kuđenim i zabranjenim radnjama. Na ovo samo možemo reći: Svi smo mi Alla­hovi i Njemu se vraćamo. Islam je počeo sa pojedincima (garibima) i sa pojedincima će i završiti. Lijepo veli šejh El-Kušejri kada kaže, a u čemu se sa njim potpuno slažemo:

Loše postade dobrim a dobro zlim
u ovim našim teškim danima.
Ljudi od znanja poniženi postadoše
a neznalci pohvaljeni i paše.
Al` tačno je da oni skrenuše sa istine,
što rade, običaj prethodnika to nije.
Pa rekoh čestitim, ljudima
takvaluka i vjere,
kad se poveća ova opasnost i šteta:
Ostajte ustrajni, došlo je vaše vrijeme,
vrijeme prave samoće i gurbeta.

Divno je rekao i imam Ebu Amr ibn El-‘Ala: „Ljudi će biti u dobru sve dok ne budu sobom opčinjeni."

Na kraju, treba znati i to da je mjesec u kojem je Vjerovjesnik, a. s., rođen, a to je rebi u'l-evvel, i mjesec u kome je Vjerovjesnik, a. s., preselio na Ahiret, tako da radovanje u ovom mjesecu nije preče od tugovanja u njemu. To je ono što smo kazati imali, a od Allaha molimo da nam to i ukabuli."

Ibn Hadžerov argument

Ovo je sve što je naveo El-Fakihani u svom spomenutom traktatu, a ja velim: Što se tiče njegovih riječi: „Nije mi poznato da za obilježavanje mevluda ima ikakvo utemeljenje u Kur anu ili Sunnetu, na te riječi, odgovara se: Nepoznavanje nečega ne podrazumijeva i njegovo nepostojanje. Hafiz Ibn Hadžer je za obiiježavanje mevluda našao utemeljenje u sunnetu, a i ja sam našao još i drugo utemeljenje koje ću kasnije spomenuti.

Na njegove riječi: „Nego je obilježavanje mevluda novotarija koju su izmislile lijenčine, neradnici i oni koji vole da pune svoje stomake", odgovor je: Već je prije rečeno da je obilježavanje mevluda uveo učeni i pravedni vladar, koji je time imao namjeru približavanja Alla­hu, dž. š. Na tim obilježavanjima su pri­sustvovali učenjaci i dobri robovi, koji na takva obilježavanja nisu gledali s nego­dovanjem. Takvom načinu obilježavanja mevluda je bio zadovoljan i hafiz Ibn Dihje koji je i napisao zbirku mevluda. Ovo su sve bili pobožni učenjaci koji su obi­lježavanjem mevluda bili zadovoljni, ko­ji su to pohvalili i ni jednom riječju nisu negodovali.

„A niti je mendub (preporučena, po­željna radnja). Jer, mendub je ono čije izvršenje šeriat preporučuje, ali ne uko­rava onoga ko ga izostavlja." Na ovaj stav odgovara se: Traženje izvršenja kod menduba nekada je tekstom a nekada analogijom (kijasom). Po ovom pitanju, iako nema teksta, ipak, postoji analogija, i to na osnovu dva temelja koja ćemo ka­snije spomenuti.

Njegove riječi: „Obilježavanje mevluda ne može biti ni mubah (dozvoljeno), jer uvođenje novotarija u vjeri nije dozvo­jeno, u čemu se slažu svi muslimani", su riječi koje se ne mogu prihvatiti, jer se novotarija ne vezuje samo za haram ili mekruh, pošto evidentno postoje i novo­tarije koje su mubah, mendub ili vadžib. En-Nevevi u djelu, Tehzibul-Esmai vel­-lugat veli: „Novotarija u šeri`atu je uvo­đenje nečega što nije bilo u doba Vjero­vjesnika, a. s., a dijeli se na lijepu (hase­ne) i ružnu (kabiha)." Imam Izzuddin b. Abdu`s-Selam u svom djelu El-Kava­id veli: „Novotarija se dijeli na onu ko­ja je obavezujuća (vadžib), zabranjena (haram), pohvaljena (mendub), pokuđ­na (mekruh) i dozvoljena (mubah). Ko­ja je od ovih novotarija u pitanju sazna­je se tako što se novotarija izloži pred še­riatska pravila. Ako novotarija ulazi pod pravila vadžiba, onda je ona obavezujuć (vadžib), ako ulazi pod pravila ha­rama onda je zabranjena (haram), ako ulazi pod pravila menduba, onda je ohvaljena (mendub), ako ulazi pod pravila mekruha, onda je pokuđena (mekruh) i ako ulazi pod pravila mubaha, onda je dozvoljena (mubah)." Potom je za svaku vrstu novotarije naveo primjere, a za pohvaljenu (mendub) novotariju naveo je primjere gradnje karaula, medresa i svih dobrotvornih ustanova koja nisu postojala u doba Vjerovjesnika, a.s.

"Pohvaljena novotarija"

U djelu Menākibu-š-Šāfii, El-Bejheki, svojim lancem prenosilaca, bilježi da je Imam-i Šafi` rekao: „Dvije su vrste novotarija (bid`ata). Jedna je ona koja je oprečna Kur'anu, sunnetu, eseru i idžmāu, i to je novotarija koja vodi u zabludu. Druga je ona koja vodi dobru, koja nije oprečna spomenutim izvorima. Takva novotarija ne može biti pokuđena. Na primjer, Omer, r. a., je za teraviju u noćima ramazana rekao: „Divna li je ovo novotarija", što podrazumijeva da je ta novotarija uvedena u praksu nakon što nije postojala..."

Iz svega navedenoga jasno se vidi da El-Fakihanijev stav nije tačan kada kaže: „Obilježavanje mevluda ne može biti ni mubah (dozvoljeno), jer uvođenje novotarija u vjeri nije dozvoljeno, u čemu se slažu svi muslimani jer tačno je to da je obilježavanje mevluda novotarija, ali je to novotarija koja nije oprečna ni Kur`anu, ni sunnetu, ni eseru, niti idžmau, pa je obilježavanje mevluda „novotarija koja ne može biti pokuđena kako se izrazio Imam-i Šafi`. Obilježavanje mevluda spada pod dobročinstvo (ihsan) koje, doduše, nije bilo poznato u doba ashaba, jer je dijeljenje hrane, pri tome ne čineći grijehe, bez sumnje dobročinstvo i to je „pohvaljena novotarija" (el-bid`atul-mendūbe), kako se izrazio Ibn Abdu`s-Selam.

Njegove riječi: „U drugom slučaju okupljanje obuhvata i griješenje...”, su sasvim tačne, međutim, zabrana takvog okupljanja je zbog zabranjenih stvari ko­je su pridodate mevludu, a ne zbog sa­mog okupljanja radi iskazivanja veselja obilježavanjem mevluda. Jer, kada bi se takve zabranjene stvari pridodale npr., džumi-namazu, i tada bi one bile odvrat­ne i ružne, ali to nikako ne može značiti da to važi i za samo okupljanje radi džume namaza, kako što je sasvim jasno.

Neke od ružnih situacija smo vidjeli i u noćima ramazana pri okupljanju lju­di radi teravih namaza. Pa je li moguće proglasiti haramom okupljanje ljudi radi obavljanja teravije zbog toga što se usljed toga okupljanja ponekad pridodaju lo­še stvari?! Ne, nego mi kažemo: Okuplja­nje radi obavljanja teravije se temelji na sunnetu i namjeri približavanja Allahu, dž. š., a sve što se od ružnih stvari pridoda, te pridodate stvari su ružne. Stoga kažemo: Okupljanje ljudi radi obilježa­vanje mevluda se temelji na mendūbu i namjeri približavanja Allahu, dž. š., a sve negativne stvari koje se tome pridodaju, zabranjene su i pokuđene.

Vjerovjesnikovo rođenje: najveća blagodat nama

Na riječi: „Treba znati i to da je mjesec u kojem je Vjerovjesnik, a. s., rođen, a to je rebiul-evvel, i mjesec u kome je Vje­rovjesnik, a. s., preselio na Ahiret, tako da radovanje u ovom mjesecu nije preče od tugovanja u njemu", ovako se od­govoriti: Vjerovjesnikovo, a. s., rođenje je najveća blagodat nama, a Vjerovjesnikovo, a. s., preselenje na Ahiret je naša naj­veća nevolja (musibet). A šeriat podstiče na izražavanje zahvale na blagodatima, a na strpljenje pri musibetima. Tako še­riat zapovijeda klanje akike pri rođenju djeteta izražavajući time zahvalu i veselje žbog novorođenčeta, dok to ne naređuje prilikom preselenja na Ahiret, čak zabra­njuje i naricanje i pokazivanje očaja.
Šeriatska općenita pravila upućuju na to da je lijepo u mjesecu rebi`ul-evvelu pokazati veselje zbog Vjerovjesnikovog, a. s., rođenja, a ne pokazivati žalost zbog toga što je u tom mjesecu bilo i njegovo preseljenje na Ahiret.

Ibn Redžeb u djelu El-Letaif prekorava rafidije zbog toga što su Dan ašure uzeli za dan tugovanja, jer je u tom danu ubijen hazreti Husejn. Allah i Njegov poslanik, a. s., nisu naredili da se dani stradanja vjerovjesnikā uzimaju kao dani žalosti, pa kako bi se to onda moglo praktikovati u vezi sa nekim ko je ispod stupnja vjerovjesništva?!
Također se i imam Ebu Abdullah Ibnul-Hādž u svom djelu El-Medhal ala amelil-mevlid vrlo precizno izrazio o obilježavanju mevluda. Suština njegovog govora je u tome da on smatra pohvaljenim izražavanje zahvalnosti na blagodatima, a odvratnim i ružnim sve ono što se ubraja u zabranjene i pokuđene stvari.

Držati se lijepih stvari

Šejhu`l-islam, hafiz Ebul-Fadl Ibn Hadžer bio je upitan o obilježavanju mevluda, pa je ovako odgovorio: “Obilježavanje mevluda je novotarija, jer nije preneseno da su to praktikovali ispravni prethodnici (selef-i salih) iz prva tri stoljeće islama. Međutim, obilježavanje mevluda obuhvata mnoge lijepe stvari, ali i one suprotne njima. Za onoga ko se drži lijepih stvari, a izbjegava ružne, za njega je obilježavanje mevluda lijepa novotarija (bid`a hasne), a u suprotnom nije."

Obilježavanje mevluda, po mom mišljenju, može se praktikovati na osnovu čvrstog temelja koji se nalazi u zbirkama Buharije i Muslima, a vezan je za slučaj kada je Vjerovjesnik, a. s., došao u Medinu i zatekao židove da poste Dan ašure. Onda ih je pitao zbog čega to čine, a oni su mu odgovorili da je to dan u kojem je Allah utopio faraona, a spasio Musāa, a. s., pa oni taj dan poste iz zahvalnosti prema Uzvišenom Allahu.

Iz spomenutog slučaja može se izvući zaključak da je zahvaljivanje Allahu u određenom danu zbog određene blagodati koju je u tom danu poslao, ili zbog nevolje koju je u tom danu odagnao, dozvoljen čin. I da se taj dan svake godine može provoditi u zahvaljivanju Allahu, dž. š., kroz razne ibadete: namaz, post, sadaku, učenje Kur'ana, itd. A ima li veće blagodati od slanja Vjerovjesnika, a. s., vjerovjesnika milosti, u tom rebi`ul-evvelskom danu?!

Na osnovu spomenutog događaja, najbolje bi bilo tražiti upravo 12. rebi'ul-evvel, kako bi se propis podudario sa pričom o Musau, a. s., na Dan ašure. Neki obilježavaju mevlud u bilo kojem danu rebi`ul-evvela, a neki i izvan tog mjeseca. To je ono što je vezano za samo utemeljenje obilježavanja mevluda.

A što se tiče načina obilježavanja mevluda potrebno je ograničiti se na ono iz čega se razumije zahvaljivanje Allahu, dž. š. od onoga što smo naprijed spomenuli, kao što je učenje Kur'ana, postavljanje sofre, dijeljenje sadake, recitovanje stihova u pohvalu Vjerovjesniku, a. s., kao i pobožnih stihova koji će pokrenuti srca na činjenje dobrih djela i postizanje ahiretske sreće.

Zabava i veselje na dozvoljen način

Nema štete od onoga što se pri obilježavanju mevluda pridodaje od zabave i veselja ukoliko se to radi na dozvoljen način, jer taj dan zaslužuje da se u njemu osjeća radosno i veselo. Međutim, ukoliko se to čini na način koji je zabranjen (haram) ili pokuđen (mekruh) onda se to mora spriječiti, kao što treba spriječiti i ono što se čini a suprotno je onome što je preče (hilafu`l-evla)."

Utemeljenost obilježavanja mevluda, po mom mišljenju, može se vezati i za slučaj koji, bilježi El-Bejheki od Enesa, r. a., da je Muhammed, a. s., nakon što je postao vjerovjesnikom, za sebe zaklao akiku. Iako se navodi da je to za njega već bio uradio njegov djed Abdu`l-Muttalib, kada mu je bilo sedam dana. Poznato je da se akika ne ponavlja dva puta, pa se iz Vjerovjesnikovog, a. s., postupka može razumjeti da se Vjerovjesnik, a. s., ovim činom htio zahvaliti Allahu, dž. š., na tome što ga je odredio da bude vjerovjesnik milosti svim svjetovima i zakonodavac svom ummetu. Slično ovome je i činjenica da je Vjerovjesnik, a. s., donosio salavat na samog sebe. Zbog svega navedenog lijepo (mustehab) je i nama da iskažemo zahvalnost za njegovo rođenje tako što ćemo se u džemat okupiti, postaviti sofru i činiti druga dobra djela, pokazujući time svoju sreću.

Radost mevludske noći

Vidio sam da je i imam u kiraetima, hafiz Ibn Džezeri, u svome djelu Urfut-ta`rif bil-mevlidi-š-šerif napisao: „Ebu Leheb je nakon smrti bio viđen u snu, i tom prilikom je bio upitan: ’Kako je tvoje stanje?' Odgovorio je: Ja sam u vatri, međutim, svake noći uoči ponedjeljka, olakša mi se, pa se između prstā napijem vode koliko je ovo pokazujući na vršak prsta - a to je zbog toga što sam oslobodio robinju Suvejbu nakon što me je obradovala rođenjem Vjerovjesnika, a. s., i zbog toga što mu je pomogla pri dojenju." Ako je Ebu Leheb kao nevjernik, radi koga je spuštena kur`anska sura koja ga ukorava, dobio nagradu u vatri jer se obradovao te noći kad je Vjerovjesnik, a. s., bio rođen, pa kakvo li je onda stanje muslimana, koji potvrđuje monoteizam (tevhid), koji je od ummeta Vjerovjesnikovog, a. s., kad se obraduje zbog njegovog, a. s., rođenja, pa učini dobrih djela onoliko koliko bude u stanju iz ljubavi prema Vjerovjesniku, a. s.?! Njegova na­grada od Plemenitog Allaha za to će biti da će ga Svojom dobrotom uvesti u džennetske ljepote."

Ibnul-Hādž veli: „Ako neko upita o mudrosti da je Vjerovjesnik, a. s., rođen u ponedjeljak u rebi`ul-evvelu, a ne u mje­secu ramazanu u kome je počelo objavlji­vanje Kur'ana i u kome je Lejletul-kadr, ni u svetim mjesecima (el-ešhurul-hu­rum), niti petnaeste noći Ša`bana (Lejle­tul-berat), niti u petak a niti uoči petka, treba mu odgovoriti sa četiri činjenice.

Prvo: u hadisu je navedeno da je Uzvi­šeni Allah u ponedjeljak stvorio drveće i bilje. U tome postoji velika naznaka, po­što se stvaranjem žitarica, usjeva, voća i drugih plodova produžuje opstanak ljud­skoga roda.

Drugo: riječ rebi znači proljeće, što ukazuje na optimizam i pozitivnu nadu. A Ebu Abdurrahman es-Sakli veli da sva­ki čovjek ima udio od svog imena.

Treće: Kao što je proljeće najumjereni je i najljepše godišnje doba, tako je i Vjerovjesnikov, a. s., šeriat najprihvatljiviji i najljepši zakon.

Četvrto: Mudri Allah je htio da Vjero­vjesnikom, a. s., počasti vrijeme u kojem je rođen, a da je rođen u nekom od oda­branih vremena koja smo naprijed spomenuli, neko bi mogao pogrešno misli­ti da je tim vremenom počastio Vjerovje­snika, a. s.

Ovim i završavam. Neka je potpuna hvala i zahvala Uzvišenom Allahu!
-------------------------
Bilješke:

1 Autor ukazuje na hadis Muhammeda, as.: „Ko uvede jedan lijep običaj u islam, imat će za to nagradu kao i nagradu za sve on koji.poslije njega to budu radili, a da se ne umanji njihova nagrada..." (Muslim).
2 El-Fedžr, 14. ajet
S arapskog preveli: hfz. Nedžad Ćeman i mr. Almir Fatić

http://www.dzemat-oberhausen.de/pages/e ... sujuti.php

Mahsus selam za hajrullah_bih

[Hajrullah_BiH]

Covjece ti ne citas moje postove, da citas, nebi tako kolutao ocima i mislio da si mi donio nesto znacajno i neki dokaz kojim mozes dokazati dozvoljenost ove novotarije u vjeri...

Jer da citas, vidio bi i ovo:

5. Oni kažu da je proslava mevluda bid'a hasena – lijepa novotarija, jer zasniva se na zahvali Allahu subhanehu ve te'ala za Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.

Naš odgovor je da nema ništa dobrog u novotarijama. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ko god donese nešto novo u ovoj našoj stvari (Islamu), a da nije dio toga odbija se.” (Bilježi Buhari,2697; El-Feth, 5/355). A rekao je i: “Svaka novotarija vodi u zabludu” (Bilježi Ahmed, 4/126; Tirmizi, 2676). Propis za novotarije je da su one pogrešne upute, ali ovaj prividni argument želi da sugeriura da nije svaka novotarija zabluda, nego su to dobre – lijepe novotarije.

Hafiz ibn Redžeb je rekao u djelu Šerhul Erbein za riječi Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, ‘svaka novotarija je zabluda": "Ovaj hadis je sažet, ali i obiman komentar koji uključuje sve. To je jedan od najvažniji zakona vjere. To je slično njegovim riječima: "Ko god donese nešto novo u ovoj našoj stvari (Islamu), a da nije dio toga odbija se.” (Bilježi Buhari, 2697; El-Feth, 5/355). Ko god izmisli nešto novo i doda to Islamu bez ikakve osnove, to je put zablude i nema ništa sa Islamom, makar se radilo o stvarima vjerovanja – akida.' Ovi ljudi nemaju nikakvih dokaza da postoji nešto kao što je dobra novotarija, osim riječi Omera radijallahu anhu u vezi Teravih namaza: ''Kako je lijepa ovo novotarija…" (Sahihul-Buhari, 2/252, 2010 mu’allek; El-Feth 4/294).

Oni takođe kažu da su stvari izmišljene koje nisu opovrgnute od strane selefa, kao što je prikupljanje Kur'ana u jednu knjigu i pisanje i sakupljanje hadisa.

Odgovor je da ove stvari imaju osnovu u Islamu, tako da se ne radi o novim izmišljenim stvarima.

Omer je rekao: “Kako je dobra ova bid'a-novotarija” misleći, inovacija u lingvističkom smislu, a ne u šerijatskom, jer inovacija u šerijatskom smislu je nešto što nema osnove u Islamu.

Sakupljanje Kur'ana u jednu knjigu ima osnovu u Islamu, jer je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem naređivao da se zapisuje Kur'an, ali je bio razasut, tako da su ga ashabi sakupili u jednu zbirku da bi se sačuvao.

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je predvodio svoje ashabe na Teravih namazima jedno vrijeme, zatim je to prestao raditi, da im ne bi bilo naređeno. Ashabi su nastavili da klanjaju pojedinačno za vrijeme života Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i nakon njegove smrti, sve dok ih Omer ibn el-Hattab nije sakupio iza jednog imama kao kad su klanjali za Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem. Ovo nije bila novotarija uvedena u vjeru.

Pisanje hadisa takođe ima osnovu u Islamu. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je naredio da se neki hadisi zapišu za neke ashabe koji su ga pitali za to. Općenito govoreći za vrijeme njegova života to nije bilo dozvoljeno, iz bojazni da se hadis ne bi pomiješao sa tekstom Kur'ana. Kad je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem umro, ovaj strah više nije bio prepreka, zbog toga što je Kur'an bio kompletiran i uređen još za njegova života. Muslimani su sakupili Sunnet nakon toga, da bi sačuvali i da ga ne bi izgubili. Molimo Allaha da ih nagradi u ime Islama i muslimana, jer su sačuvali Knjigu od svoga Gospodara i Sunnet svoga Poslanika sallallahu alejhi ve sellem od zagubljenja i falsifikata.

Možemo im još reći: zašto ovaj akt zahvale, kako oni to zovu, nije praktikovan od strane najboljih generacija, ashaba, tabiina i tabi-tabiina, koji su voljeli Poslanika sallallahu alejhi ve sellem najviše i koji su bili najviše spremni da čine dobra djela i zahvale? Da li su oni koji su izmislili Mevlud bolje upućeni od njih? Da li su oni više zahvaljivali Allahu subhanehu ve te'ala? Zasigurno da nisu!





Ja tebi Kur'an, Hadis i prve tri generacije muslimana, ti meni nekakve sumnjive shejhove, anonimce i Allah zna kojim sijskim i sufijskim tarikatima pripadaju, te zustro brane svaku devijaciju u vjeri.

Ebu Abdullah Ibnul-Hādž???????????????

Ibn Redžeb????????????

Ibn Abdu`s-Selam????????????????

El-Kušejri????????




Onda se ubaci neka izreka shejha, koja nema veze sa temom, ali eto zvucno ime moze biti od pomoci u dokazivanju nedokazivog:

"Divno je rekao i imam Ebu Amr ibn El-‘Ala: „Ljudi će biti u dobru sve dok ne budu sobom opčinjeni."



I na kraju Pre(d)porod...Glasilo IZ...Iste one IZ koja na osnovu tih mevluda ubere godisnje znacajnu svotu para, znajuci da je rasireno po bosanskim selima i gradovima obiljezavanje godisnjih mevluda i narodnih proslava, na osnovu kojih imami zarade i do 4-5 svojih plata, a da ne govorim o silnim sergijama (sakupljanje para) za "ovo" ili "ono", te me ne cudi silno upiranje glasila IZ da dokaze kako je to sve OK...

Meni je dovoljan Kur'an, Sunnet i prve tri generacije muslimana, te pravne skole 4 mezheba...A vi sto se pozivate na hanefijski mezheb, zavirite malo u fikh Ebu Hanife pa provjerite sta sve radite mimo tog fikha, pored ovih mevluda...

Allah da sacuva zablude...

[Kwaheri]

Selam alejk Resule nash, ... i merhaba Selam alejkum tebi Ucitelju.. salavati, selami Tebi i ehlul-bejtu Šefa'at ja Resulallah

[Ahmmed]

Covjece ti ne citas moje postove, da citas, nebi tako kolutao ocima i mislio da si mi donio nesto znacajno i neki dokaz kojim mozes dokazati dozvoljenost ove novotarije u vjeri...

Jer da citas, vidio bi i ovo:

5. Oni kažu da je proslava mevluda bid'a hasena – lijepa novotarija, jer zasniva se na zahvali Allahu subhanehu ve te'ala za Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.

Naš odgovor je da nema ništa dobrog u novotarijama. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ko god donese nešto novo u ovoj našoj stvari (Islamu), a da nije dio toga odbija se.” (Bilježi Buhari,2697; El-Feth, 5/355). A rekao je i: “Svaka novotarija vodi u zabludu” (Bilježi Ahmed, 4/126; Tirmizi, 2676). Propis za novotarije je da su one pogrešne upute, ali ovaj prividni argument želi da sugeriura da nije svaka novotarija zabluda, nego su to dobre – lijepe novotarije.

Hafiz ibn Redžeb je rekao u djelu Šerhul Erbein za riječi Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, ‘svaka novotarija je zabluda": "Ovaj hadis je sažet, ali i obiman komentar koji uključuje sve. To je jedan od najvažniji zakona vjere. To je slično njegovim riječima: "Ko god donese nešto novo u ovoj našoj stvari (Islamu), a da nije dio toga odbija se.” (Bilježi Buhari, 2697; El-Feth, 5/355). Ko god izmisli nešto novo i doda to Islamu bez ikakve osnove, to je put zablude i nema ništa sa Islamom, makar se radilo o stvarima vjerovanja – akida.' Ovi ljudi nemaju nikakvih dokaza da postoji nešto kao što je dobra novotarija, osim riječi Omera radijallahu anhu u vezi Teravih namaza: ''Kako je lijepa ovo novotarija…" (Sahihul-Buhari, 2/252, 2010 mu’allek; El-Feth 4/294).

Oni takođe kažu da su stvari izmišljene koje nisu opovrgnute od strane selefa, kao što je prikupljanje Kur'ana u jednu knjigu i pisanje i sakupljanje hadisa.

Odgovor je da ove stvari imaju osnovu u Islamu, tako da se ne radi o novim izmišljenim stvarima.

Omer je rekao: “Kako je dobra ova bid'a-novotarija” misleći, inovacija u lingvističkom smislu, a ne u šerijatskom, jer inovacija u šerijatskom smislu je nešto što nema osnove u Islamu.
Sakupljanje Kur'ana u jednu knjigu ima osnovu u Islamu, jer je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem naređivao da se zapisuje Kur'an, ali je bio razasut, tako da su ga ashabi sakupili u jednu zbirku da bi se sačuvao.

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je predvodio svoje ashabe na Teravih namazima jedno vrijeme, zatim je to prestao raditi, da im ne bi bilo naređeno. Ashabi su nastavili da klanjaju pojedinačno za vrijeme života Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i nakon njegove smrti, sve dok ih Omer ibn el-Hattab nije sakupio iza jednog imama kao kad su klanjali za Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem. Ovo nije bila novotarija uvedena u vjeru.

Pisanje hadisa takođe ima osnovu u Islamu. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je naredio da se neki hadisi zapišu za neke ashabe koji su ga pitali za to. Općenito govoreći za vrijeme njegova života to nije bilo dozvoljeno, iz bojazni da se hadis ne bi pomiješao sa tekstom Kur'ana. Kad je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem umro, ovaj strah više nije bio prepreka, zbog toga što je Kur'an bio kompletiran i uređen još za njegova života. Muslimani su sakupili Sunnet nakon toga, da bi sačuvali i da ga ne bi izgubili. Molimo Allaha da ih nagradi u ime Islama i muslimana, jer su sačuvali Knjigu od svoga Gospodara i Sunnet svoga Poslanika sallallahu alejhi ve sellem od zagubljenja i falsifikata.

Možemo im još reći: zašto ovaj akt zahvale, kako oni to zovu, nije praktikovan od strane najboljih generacija, ashaba, tabiina i tabi-tabiina, koji su voljeli Poslanika sallallahu alejhi ve sellem najviše i koji su bili najviše spremni da čine dobra djela i zahvale? Da li su oni koji su izmislili Mevlud bolje upućeni od njih? Da li su oni više zahvaljivali Allahu subhanehu ve te'ala? Zasigurno da nisu!





Ja tebi Kur'an, Hadis i prve tri generacije muslimana, ti meni nekakve sumnjive shejhove, anonimce i Allah zna kojim sijskim i sufijskim tarikatima pripadaju, te zustro brane svaku devijaciju u vjeri.

Ebu Abdullah Ibnul-Hādž???????????????

Ibn Redžeb????????????

Ibn Abdu`s-Selam????????????????

El-Kušejri????????




Onda se ubaci neka izreka shejha, koja nema veze sa temom, ali eto zvucno ime moze biti od pomoci u dokazivanju nedokazivog:

"Divno je rekao i imam Ebu Amr ibn El-‘Ala: „Ljudi će biti u dobru sve dok ne budu sobom opčinjeni."



I na kraju Pre(d)porod...Glasilo IZ...Iste one IZ koja na osnovu tih mevluda ubere godisnje znacajnu svotu para, znajuci da je rasireno po bosanskim selima i gradovima obiljezavanje godisnjih mevluda i narodnih proslava, na osnovu kojih imami zarade i do 4-5 svojih plata, a da ne govorim o silnim sergijama (sakupljanje para) za "ovo" ili "ono", te me ne cudi silno upiranje glasila IZ da dokaze kako je to sve OK...

Meni je dovoljan Kur'an, Sunnet i prve tri generacije muslimana, te pravne skole 4 mezheba...A vi sto se pozivate na hanefijski mezheb, zavirite malo u fikh Ebu Hanife pa provjerite sta sve radite mimo tog fikha, pored ovih mevluda...

Allah da sacuva zablude...

1. Ko ste to vi?


2.Koji je dokaz da je hazreti Omer razmišljao u lingvističkom, a ne u šerijatskom smislu?


3. Osim što se mnogo toga što je dobro, može izroditi u manje dobro,( glede tvoje primjedbe o teferiču i pijankama koje uslijede nakon mevluda) koja je tvoja suštinska primjedba na učenje Mevluda?

Zašto bi se mevlud uopće svrstavao u "novotariju" ( ma, koliko se tvoji i moji stavovi o novotarijama razlikovali?)

Zar islam( i po selefijskom tumačenju) zabranjuje recitiranje stihova koji govore na afirmativan način o Bogu dž.š., Njegovim pejgamberima, o suštini islamskoga učenja,zar islam zabranjuje okupljanje muslimanki i muslimana u ime Boga dž.š. i mimo namaza?Zar islam ne dozvoljava pominjanje i zazivanje Allaha dž.š. u skoro svakoj prilici i na skoro svakom mjestu i stojeći i sjedeći i ležeći? Zar se upravo ovo ne čini i u samom mevludu, bez obzira što je on prevashodno spjev o rođenju,životu i smrti posljednjeg Božijeg poslanika?

Zar , nisu upravo mevludi islam u BiH i inače bivšoj Jugoslaviji, pogotovo u periodu nakon drugog svjetskog rata, činili koliko-toliko živim, prisutnim, davali koliko toliko znanja o Božijem Miljeniku i onome čemu nas je on, kroz riječi Boga Uzvišenog, poučavao?

Lahko je biti vojskovođa nakon bitke i kursa od dvije -tri hefte.....


I da li je moja majka griješnica što je danas proučila mevlud i k tomu još ispekla halvu, da kuća zamiriše?
Ili bi je, da vas zapadne,za glavu skratili zbog novotarije???


I što bi rekla zena

Selam alejk Resule nash, ... i merhaba Selam alejkum tebi Ucitelju.. salavati, selami Tebi i ehlul-bejtu Šefa'at ja Resulallah

[Bosanac sa dna kace]

@hajro gotov si

[Kwaheri]

Ahmo, ne zesti se ... ne znaju oni, ne znaju... voljeti ni Poslanika, ni ehlul-bejt...ni sebe same

Salavat i selam ja Resulallah

[samo gost]

Ja nikad nisam čula da je mevlud završio pijankom i teferičem, a pamtim još mevlude koje je moja majka učila dok sam bila dijete, a to je bilo ohoo-poodavno (još u onom režimu i niko nam nikad nije zbog toga ništa uradio, zamjerio ili nas proganjao, da se razumijemo). Za mevlude me vežu najljepše uspomene, a učimo ih i danas u našim kućama da i naša djeca osjete mirise i ljepotu mevluda.

Baš mi je žao ljudi koji i sebe i druge muče ovakvim pitanjima, jer mi se čini da nemaju vremena za istinsku ljepotu vjere.

[bogoljub]

zdravo hajrullah!
alaj si se raspisao!
od tvojih pisanja covjeku misli oslabe!
sve sto pises, pises zastranjenjem svojim i manjkom mudrosti! niti imas svjetla da ti pokaze put, niti vodica da te vodi! Zastranjenje te vodi, ati ga slijedis.
zato si poceo govoriti besmislicu i lahkoumno lutas!
svaki dan kada klanjas ti Poslanika poselamis: esselamu alejke ejjuhennebijju we rahmetullahi weberekatuhu, kad bi samo znao (o kad bi znao), to rijeci sa kojima se obraca osobi ne samo koja je ziva nego gramatika arapskog jezika govori o prisutnosti onoga kojem se obracas ovim rijecima! ovo je samo jedna tvoja recenica besmislena u moru besmislenosti koju pises! zaista nenamjeravam vise ti odgovoriti niti na jednu glupost jer, Kada glupan nesto govori onda je odgovor na njegove glupastinje cutanje i nista vise! zato radjendan covjeka zbog kojeg su svi svjetovi stvoreni , i koji nam treba da bude drazi od nas samih nase djece ( i posebno vahabijama nase brade) treba da se obiljezi jer nam je drago sto se Poslanik rodio i sto smo mi ummet njegov. okani se zastranjenja vehabijskih i RAZMISLI ako imas pameti!

[slavkoimamodilera]

14 postova (od ukupno 18) u manje od 45 minuta sa ukupno 23498 karaktera teksta (cca. 13,5 stranica)... interesantno...

[Fordas]

Bas me zanima ova tema jer poodavno razmisljam o nekim, po meni spornim, rijecima i stihovima iz mevluda - kao npr. 'u te se nase uzdace duse' gdje je, opet kazem barem meni, potpuno nejsano 'u koga se to muslimani trebaju (na taj dan) uzdati? U Poslanika a.s.? Zar se to smije?

Zanimljivo mi je i ovo, kada se vec govori o dobroj novotariji i argumentima u njenu korist:

"Pohvaljena novotarija"
U djelu Menākibu-š-Šāfii, El-Bejheki, svojim lancem prenosilaca, bilježi da je Imam-i Šafi` rekao: „Dvije su vrste novotarija (bid`ata). Jedna je ona koja je oprečna Kur'anu, sunnetu, eseru i idžmāu, i to je novotarija koja vodi u zabludu. Druga je ona koja vodi dobru, koja nije oprečna spomenutim izvorima. Takva novotarija ne može biti pokuđena. Na primjer, Omer, r. a., je za teraviju u noćima ramazana rekao: „Divna li je ovo novotarija", što podrazumijeva da je ta novotarija uvedena u praksu nakon što nije postojala..."

Mislim da se ovdje brkaju kruske i jabuke jer za teraviju i takav oblik novotarije ima nagrada, a za mevlud nisam siguran - ili...?

[Kwaheri]

Bas me zanima ova tema jer poodavno razmisljam o nekim, po meni spornim, rijecima i stihovima iz mevluda - kao npr. 'u te se nase uzdace duse' gdje je, opet kazem barem meni, potpuno nejsano 'u koga se to muslimani trebaju (na taj dan) uzdati? U Poslanika a.s.? Zar se to smije?

Zanimljivo mi je i ovo, kada se vec govori o dobroj novotariji i argumentima u njenu korist:

"Pohvaljena novotarija"
U djelu Menākibu-š-Šāfii, El-Bejheki, svojim lancem prenosilaca, bilježi da je Imam-i Šafi` rekao: „Dvije su vrste novotarija (bid`ata). Jedna je ona koja je oprečna Kur'anu, sunnetu, eseru i idžmāu, i to je novotarija koja vodi u zabludu. Druga je ona koja vodi dobru, koja nije oprečna spomenutim izvorima. Takva novotarija ne može biti pokuđena. Na primjer, Omer, r. a., je za teraviju u noćima ramazana rekao: „Divna li je ovo novotarija", što podrazumijeva da je ta novotarija uvedena u praksu nakon što nije postojala..."

Mislim da se ovdje brkaju kruske i jabuke jer za teraviju i takav oblik novotarije ima nagrada, a za mevlud nisam siguran - ili...?

@Fordas - pogledaj negdje sta znaci šefaat a za nagradu - ne mora se sve nagraditi, nagrada moze biti i ljubav sama A ako vec trazis nagradu, zar nije dovoljan ajet - Allah i njegovi meleki blagosiljaju Vjerovjesnika, o vjernici blagosiljajte ga i vi, i podrav mu šaljite -

Eto...
Salavat i selam Pejgamberu i porodici njegovoj
***
Šefaat ja Resulallah...

[Fordas]

Slazem se, treba donositi sto vise salavata i zato postoje i hadisi koji govore o fadiletima donosenja salavata na Poslanika s.a.v.s., pogotovo petkom. Ali ovdje se spominje sefaat. Koliko ja znam ne moze se traziti sefaat od Poslanika a.s. nego od Allaha dz.s. Sefaat je posebna blagodat koju ce Allah dati Poslaniku a.s. na sudnjem danu i mi trebamo moliti Allaha da nam dozvoli da budemo medju onima za koje ce se zalagati nas Poslanik a.s. a ne direktno to traziti od Poslanika a.s. Mislim da je to sporno, jako sporno. Znas, ima nekih traze pomoc od ashaba, clanova porodice Poslanika a.s., sejhova, sehida... mislim da to nije u redu

[Isaac]

@Fordas - pogledaj negdje sta znaci šefaat

Sefaat se na engleski prevodi kao intercession. Eto, ako nekome bude trebalo.

Nemojte mi zamjerit, potrosio sam sat zivota na ovu rijec.

[atko]

Kako mene zamaraju ove retoricke islamske raprave... nekako me podsjecaju na autoimuna oboljenja!

Dovoljno je da kazes: po islamu treba sjeci nokte - odmah ce se nakucati 357 stranica i to kilometarskih postova, ne smije se utorkom, ne smij e se iza aksama, dal terba donjet salavat poslije treceg nokta ... nokat treba sjeci jer se ispod skupi prljavstina, uradi to cime zelis i kad zelis i nemoj palamuditi o tom prstu vise nego ga iskoristi da njime prelistas koju knjigu ili nesto uradis

Samo jedno malo pojednostavljenje stanja u kojem se islam nalazi.

[callmethebreeeze]

Kako mene zamaraju ove retoricke islamske raprave... nekako me podsjecaju na autoimuna oboljenja!

Dovoljno je da kazes: po islamu treba sjeci nokte - odmah ce se nakucati 357 stranica i to kilometarskih postova, ne smije se utorkom, ne smij e se iza aksama, dal terba donjet salavat poslije treceg nokta ... nokat treba sjeci jer se ispod skupi prljavstina, uradi to cime zelis i kad zelis i nemoj palamuditi o tom prstu vise nego ga iskoristi da njime prelistas koju knjigu ili nesto uradis

Samo jedno malo pojednostavljenje stanja u kojem se islam nalazi.

a koliko sejtana moze stati na vrh igle?

najlakse je svojom glavom ne misliti.

[seljak_cojek]

Allah da sacuva zablude...

Amin!

A svi ćemo pred Sudiju stati i biti pitani za ono što smo radili ili propustili da uradimo. Nekome će knjiga biti data u desnu ruku a nekome u lijevu. Samo od nas zavisi.

[mrki62]

Da li su prve tri cestite generacije muslimana to radile?

Koje tri generacije , vjerovatno si negdje čitao i čuo za nekakve tri generacije i ja te pitam ; koje tri generacije ?

Odgovor je jasan NISU....

Pa jesmo li mi bolji od Allahovog Poslanika s.a.w.s.? Od prve tri cestite generacije islama????

NISMO....

Ko je bolji a ko slabiji , samo Allah zna , jel tako ,...... ili si ti možda kompetentniji

Ko nam je dao za pravo uvodjenje novotarija u vjeru??? Jesmo li to dobili novi vahj i time novog poslanika da izmjeni neke stvari????

Ko je tebi dao pravo da vaziš o novotarijama, valjda imamo svoju IZ , koja nam diktira šta i kako

[ragib]

Slazem se, treba donositi sto vise salavata i zato postoje i hadisi koji govore o fadiletima donosenja salavata na Poslanika s.a.v.s., pogotovo petkom. Ali ovdje se spominje sefaat. Koliko ja znam ne moze se traziti sefaat od Poslanika a.s. nego od Allaha dz.s. Sefaat je posebna blagodat koju ce Allah dati Poslaniku a.s. na sudnjem danu i mi trebamo moliti Allaha da nam dozvoli da budemo medju onima za koje ce se zalagati nas Poslanik a.s. a ne direktno to traziti od Poslanika a.s. Mislim da je to sporno, jako sporno. Znas, ima nekih traze pomoc od ashaba, clanova porodice Poslanika a.s., sejhova, sehida... mislim da to nije u redu

Naravno da sve sto trazis mora se od Allaha traziti jer je on stvorio i Muhameda.s.a.v.s.

[Bosanac sa dna kace]

Ko je bolji a ko slabiji , samo Allah zna , jel tako ,...... ili si ti možda kompetentniji

Ko nam je dao za pravo uvodjenje novotarija u vjeru??? Jesmo li to dobili novi vahj i time novog poslanika da izmjeni neke stvari????

Ko je tebi dao pravo da vaziš o novotarijama, valjda imamo svoju IZ , koja nam diktira šta i kako [/quote]
bolan ciju IZ? za mene to nije ISLAMSKA ZAJEDNICA vise vec HODZINSKA, kako ih nije sramota pljackat narod, od fukara sto nema sta da jede uzimaju po 1000 maraka za dženazu, prstom nisu maklu , eto šta nam oni diktiraju

[mrki62]

bolan ciju IZ? za mene to nije ISLAMSKA ZAJEDNICA vise vec HODZINSKA, kako ih nije sramota pljackat narod, od fukara sto nema sta da jede uzimaju po 1000 maraka za dženazu, prstom nisu maklu , eto šta nam oni diktiraju

Treba reorganizovati samu državu , koja je u zadnjem ratu dovela do miješanja vjere u politiku i onda je normalno da su velike greške i samoj IZ.
U titinoj Yu nije bilo ovolike nesloge u IZ kao sad, prije su džematlije birale hodžu i hodža je znao svoj posao .
Danas je posljedično aljkavom politikom Izetbegovića došlo do velikog miješanja raznih struja u našoj IZ a pogotovo najezdom vehabizma i onda je normalno da se dešavaju i te stvari što ti objašnjavaš.
Državu treba reorganizovati novim izborima , na način da nestanu nacionalističke stranke sa scene - za dobrobit svih državljana.

[nocna_mora1001_noci]

Moje srce tuzno je

sto neimade srece te

da druguje uz tebe

Ahmede Muhammede



Kao naj kad zaplace

moje oci zarose

zeljne tvoje blizine

Ahmede Muhammede



Askom srce mi gori

zeljno Tebe da vidi

nas dragi Pejgambere

Ahmede Muhammede



Mojoj dusi mehlem je

kad salavat donese

kad Ti ime spomene

Ahmede Muhammede