A wrote:Harrys wrote:Mene interesuje da li Sarajevo ima namjeru da se kandiduje za organizaciju Zimskih olimpijskih igara 2014 godine.Ova dogadjanja ce svakako dobro doprinijeti promociji.
Nasi imaju namjeru da se ponovo kandiduju. Sto je teska naiva i ludost. Stvari su se promjenile od dave 1978, kad je Sarajevo dobilo svoje igre. Sada su dosijei za kandidaturu postali studije kakve niko od nasih nije u stanju napraviti, da ne kazem platiti. Jer sama kandidatura -
kosta jedno bogatstvo sada. Ne moze vise grupa zanesenjaka sa dobrom idejom i celicnom voljom da napravi cuda - iza nacionalnog olimpijskog komiteta treba da stoji jaka drzava, sa svim mogucim garancijama po pitanju finansija, sigurnosti, itd. A da ne govorimo dalje o samim igrama.... Broj disciplina se povecao, tehnicki zahtijevi prevazilaze ono sto mi sada mozemo uraditi, sve i da se obezbijedi finansiranje.
Da,sve to stoji,a pocelo je sve ovako.
MARKETING
Pise: Miljenko JERGOVIC
------------------------------------------------------------------------
Nismo mi shvacali smisao marketinga i reklame, ali su na cijeni bile kemijske olovke na kojima nesto pise, makar - UPI Sarajevo, i smatrali smo ih vrednijim od svih onih pozlacenih penkala koja su brizni ocevi kupovali svojim kcerima odlikasicama. U to vrijeme jos nisu bile izmisljene solidne boje za metal i plastiku ili ih barem nije bilo u Sarajevu, pa bi se natpis UPI Sarajevo izbrisao vec nakon desetak dana i ostajala je samo ruzna sugava plasticna olovka. Vrijedila je samo dok je na njoj bilo reklame jer nikada nije bila vazna kao stvar, nego kao natpis na stvari. Dok je trajao natpis, mogao si, recimo, lagati da ti je amidza direktor UPI-ja.
Prva ozbiljna velika sportska manifestacija u Sarajevu bio je STENS '73, svjetsko prvenstvo u stolnom tenisu koje se odrzavalo u novootvorenom sportskom centru Skenderija. Dosli su svi oni strasni Kinezi, pa Francuzi, Madjari i Dragutin Surbek. Nama se djeci ucinilo da se cijeli svijet prelio u Sarajevo, na nase ulice i u kafane te da su svi ti londoni, parizi, njujorci, pekinzi i kako se vec zovu gradovi koji nisu Sarajevo ostali potpuno prazni jer su svi dosli kod nas. Svugdje smo vidjali penkala STENS '73; s ponosom su ih nosili nasi odrasli dok god je trajalo svjetsko prvenstvo i nije bilo nikakvog nacina da mi do njih dodjemo. Kada prvenstvo prodje i kada oni izgustiraju svoja penkala, bit ce vec kasno jer ce natpisi biti izbrisani.
Puno solidnijim su se pokazali privjesci za kljuceve STENS '73. Trajat ce godinama, u nekim slucajevima i desetljecima, ali mi cemo imati malo koristi od toga jer smo jos tako mali da nismo dorasli do vise od jednog kljuca, onog kojeg su neki nosili na kanafici oko vrata, a za jedan kljuc nitko ne uzima privjesak. Osim toga, prema socijalnom ukusu tadasnjeg Sarajeva cinilo se neprilicnim da djeca raspolazu privjescima za kljuceve.
Sa STENS-om je zapravo i zapocela moda reklamnih privjesaka. Uskoro ih je dijelila svaka ozbiljnija firma, tako da su s vremenom i djeci prestali biti statusnim simbolima, kao sto su i reklamne olovke izgubile na smislu u vrijeme kada su bas sve olovke postale reklamne. Ali u neka doba pojavili su se privjesci i olovke koji nista nisu reklamirali, ali su prodavani u trafikama kao dobar fol. Recimo, pocetkom osamdesetih se u svim kioscima "Oslobodjenja" mogao kupiti privjesak za kljuceve u obliku futrolice u kojoj je bio pravi mali alat: minijaturni cekic, francuski kljuc za odvrtanje sasvim malih matica i srafciger s vise dodataka za razlicite tipove sitnih sarafa. Vidi, ovo je jako prakticno - rekao je neciji otac i svome sinu kupio prvi privjesak za kljuceve u zivotu. Vidi, ovo je jako prakticno - rekao je i drugi otac, pa treci, cetvrti i sto cetvrti, a onda su zaredali rodjendani, pa su skolski drugovi skolskim drugovima kupovali privjeske s malim alatima, a onda je nekoliko privjesaka doslo i od neke skrte ujne ili tetka. U svakom slucaju, onaj tko je jednom dobio privjesak s malim alatom na kraju ih je imao najmanje deset. Ti privjesci prenosili su se s kljuceva na kljuceve, ostajali su bez kljuceva po raznim dzepovima, ladicama i skolskim torbama i dugo je trajalo uvjerenje kako se radi o strasno prakticnoj stvari, alatu koji ce jednoga dana za nesto svakako zatrebati jer se znalo da postoje sitni sarafi i minijaturne matice, premda nitko nije mislio o tome kada cemo ih i zasto zavrtati i odvrtati.
Tih malih alata bilo je toliko da su trebale proci godine i ratovi da konacno budu izgubljeni. U medjuvremenu otkrivena je ipak njihova funkcija, pronadjen je taj sitni saraf, eno ga na svakim naocalama i povremeno ga stvarno treba zavrtati, ali tada je tesko naci privjesak s malim srafcigerom kao sto je i inace tesko naci sve te prakticne stvari kada ti konacno u zivotu zatrebaju.
Vrhunac marketinga kojem nasa generacija nikada nije dorasla jer se prekasno rodila i jer je izgubila pojam o tome kako treba izgledati gospodin covjek, bile su kravate s utisnutim reklamnim znakovima radnih kolektiva i sportskih manifestacija. Recimo, modra kravata sa znakom Mediteranskih igara u Splitu, tri olimpijska kruga koji se utapaju u valovitom moru, ili slicna kravata sa znakom Zimske olimpijade u Sarajevu. Moguce ih je jos uvijek vidjeti po Sarajevu, kod starijih ljudi i tuznih penzionera, kod sirotinje kojoj je zivot jednostavno iscurio a da nikada na vrijeme nije dosla na mjesto na kojem se dijeli sreca i bogatstvo. Ili su ti ljudi s kravatama ZOI '84 nekada stvarno bili bogati i sretni.
________________________________
U stanu u Sarajevu imali smo u vitrini maskotu STENSA,zeleno bijeli skakavac koji medju dva pipka na glavi drzi ping pong lopticu.Nazalost,vise nemam.
Pokusavao sam preko googla cak da sliku pronadjem ali nisam uspio.Mozda neko od vas moze.
To je tvoja braca?