Forum Klix.ba

@Nesferatu
znas da me je tvoja prica rastuzila . Moj stari je slican tvom...tvrdoglav, staromodan, close minded....ali moje diplomiranje ne bi propustio ni za sta na svijetu. Imali smo svojih "svijetlih" trenutaka i ja i on, ali ja sam opet svaki put kontala da sam ja ta koja treba da ostane razumna. Sada sam samostalna i neovisna o njemu ili bilo kome drugom...pa opet ponekad dodjem u situaciju da se raspravljam s njim oko necega, dok mi sijalica ne upali iznad glave i cijelu diskusiju zavrsim klimanjem glave i osmjehom .

Jesi li pokusao da razgovaras s njim, da mu stavis do znanja koliko te je povrijedio nekim stvarima...da mu se izvines ako si ti njega povrijedio? Imaj na umu da je stepen prilagodjavanja novim stvarima i novom okruzenju, sve nizi sto si stariji.

Moj me otac zna bukvalno do ludila dovesti, ali sam uvijek, ali BAS UVIJEK svjestan toga da je to moj OTAC! Galamim, drecim, nema sta mu ne kazem, ali postoji neka linija, crta, granica preko koje nijedan od nas ne predje! Uvazavam godine u kojima je (mada on ne uvazava moje! ) i onda se jednostavno sklonim malo u stranu, "odbrojim do deset", duboko udahnem i nastavim dalje!

Naucio me je puno toga a sto ni sam nije svjestan da je uradio pa moji sinovi danas ubiru plodove te nauke!
Vrlo se zivo sjecam svih nesuglasica s njim, kako onih od ranije tako i ovih danas i vrlo dobro znam kako NE TREBA da reagujem prema svojoj djeci!

@Nesferatu, probaj na taj nacin da razmisljas i vidjeces - pali!
"Svoj" si covjek, ne zavisis ni od koga (a ponajmanje od njega) i onda nemas ni razloga da sve primas previse k srcu!
Dozivio si ti mnogo gorih stvari, zar ne?

Bolje je danas "progutati" koju nego sutra, kada mozda bude prekasno, imati nemirnu savjest i pitati se da li si ispravno postupio...

Jegi ba, ipak svi imamo samo jednog oca, a ovo sto si naveo o tvom i nije tako strasno da bi se nesto radikalno cinilo...

Toliko od mene...

eh otac i sin, vjecita podloga za komplikovane odnose i konflikt. Nesto kao majka vs scer, mada zbog drugih razloga.
Da sada ja ovdje ne pricam moje odnose (pardon, ne dnose) sa ocem (zivio sam bez njega prakticno citav zivot), i to da smo dosli na to da NE RAZGOVARAMO uopste, tj kao da njega nema ili kao da mene nema. Ali to je sve proslo, i to sam sve stavio iza nas. Zasto? Zato sto mi je to jedini otac, makar i samo bioloski, i zato sto se roditelji ne biraju druze.
Skonto sam da jedino kako mozemo da budemo u kontaktu i da komuniciramo je da ja progutam veliku knedlu da se pravim da je sve ok, da nista ne trazim od njega i da shvatim i prihvatim da je mozda bolje i ovako, makar znam da je ziv i da eto, nekada mozemo i koju rijec razmjeniti.

Jebiga, da se nisam tako postavio, niti bi komunicirali uopste, ili bi se stalno svadjali.

Tebi preporucujem isto. Shvati granice vasih odnosa i ponasaj se u tim granicama i nece biti problema. Ma budi ti 100 bolji sin nego sto mislis da je on otac, nece to nista promjeniti....ali opet eto, budi ti taj koji ce na ledjima sutnje nositi vas odnos.
Jerbo, njega neces promjeniti jarane, nikako

toliko

srecno

lejla_usa wrote:Bar znas kakav ne trebas biti i mislim da te jedno ovakvo iskustvo moze uciniti samo boljom osobom.

Ovim ti je sve receno. Kad dobijes svoju djecu pa nekad dodje do konflikta, sjetices se svog oca i znaces kako ne treba da reagujes u tim situacijam da ne povrijedis svoje dijete.
U trenutnoj situaciji pokusaj biti sto smireniji zbog majke, znam da nije lako ali hebiga, i za razgovor biraj teme koje su neutralne i koje nece izazvati konflikt.