Sve ovo što pročitah ovdje, još jednom potvrđuje koliko su i Srbi i Hrvati opterećeni Bošnjacima,njihovim porijeklom, definiranjem Bošnjaštva, itd,itd.... O Osmanskom periodu da ne pričam, pogotovo što ni Bošnjacima ,kao ni Srbima i Hrvatima, nije mrsko da taj period oslikavaju isključivo crno-bijelom tehnikom.
Bošnjaci ga, najčešće, glorificiraju, kroz priču o visokim dometima Osmanske civilizacije, arhitekture, načina života,vjerske tolerancije, činjenice da su pravoslavci i katolici i nakon 450 godina Osmanske vladavine nisu nestali sa ovih prostora,itd,itd....
Srbi i Hrvati imaju , najčešće, sasvim suprotno mišljenje, kroz uvriježene priče o turskom zulumu, haraču, paljevini, pljački, nabijanju na kolac, pravu "prve bračne noći", širenju islama ognjem i mačem,danku u krvi.....
Sasvim je sigurno da je i jedno i drugo, bilo sastavni dio Osmanske vladavine ovdje: Bilo je i sjajnih perioda mira i stabilnosti, ugodnog života kršćana, dolaska Sefarda na poziv sultana, gradnje i obnove crkava, dodijeljivanja plemićkih titula i posjeda kršćanima.....
A bilo je i teško izdrživih perioda za kršćane, bilo je i brojnih ograničenja u njihovim slobodama, bilo je odveć česte samovolje lokalnih Osmanskih dužnosnika, bilo je pljačke i otimačine....
Napose, počesto ni muslimanima nije bilo potaman, jer se ratovalo ,ratovalo i ratovalo....
A kršćani plaćali džizju,i bili oslobođeni vojne obaveze
Dakle,bilo je svega i svačega
I na kraju pisanja o ovom periodu,samo ću citirati Boru Stankovića i njegov žal za prohujalim vremenima: Pusto tursko......
Što se islamizacije tiče, činjenica je da je upravo nova vjera, kod novih muslimana, stvarala poseban odnos prema Carstvu, došlo je do svojevrsne identifikacije i sa Osmanskom državom i sa Osmanlijama, u određenim periodima se tvrdilo da su domaći muslimani bolji "Turci" od onih stambolskih...
No, to nije smetalo Bošnjacima, a očito ni Osmanlijama, da bosanski jezik, iako obogaćen brojnim turcizmima, ostane kroz sve te vijekove živ, sačuvan, jedino sredstvo komunikacije u cijelom narodu....
I ovim zastupnicima "Ilirskog pokreta"

:
Ja sam Slaven, u čijim venama možebit ima ilirske krvi i kojekakve druge, ali je ova, slavenska japija, isuviše jaka, da je se može zaobići

Moj jezik je bosanski, ubijeđen sam da je potpuno isti kao i jezik mojih komšija, ali, zadržavam pravo i drugima ne osporavam njihovo, da jezik kojim govore, imenuju kako žele i hoće.