Zaista, nema nista sladje od malog djeteta kad onako sa svoja 4 gornja i 2 i po donja zubica premjesta hranu po ustima, a usnicama slatko mljacka.

Pa onda odjednom kaze "nam, nam" ili ono "mmmm" ako mu se nesto svidi od hrane. Ili kad ga onako sa zadovoljstvom posmatras dok oprezno pravi prvi korake, pa ih onda usavrsava, pa pocne sigurnije hodati. A ti onda skontas: hej, pa nije vise beba , vec djecak kojeg mogu voditi za rucicu. Nista ljepse od djecjeg osmjeha jutrom kad se probudi, pa te ugleda i spontano kaze 'tata' ili 'mama'. Volim ga posmatrati dok se kupa, brcka u vodi, prska na sve strane, veselo vristi i pokusava uhvatiti vodu iz tusa , a to mu nikako ne uspjeva.

Uzivam u njegovom vragolastom pogledu plavih (maminih) okica, uzivam kad osjetim tu simbiozu roditelja i djeteta u punom jeku.
