Forum Klix.ba

edu wrote:
mircy..dnevnike nisam gledao..meni je najvaznije da sam ja uradio ono sto sam zelio i ono sto sam mogao..i najvaznije je da se ja osjecam zadovoljno!

o tvom nesporazumu sa fluidom necu pricat na ovoj temi....
vracamo se na tvoju zamisao...
nisam isla juce na bare....ja odem gore mimo godisnjica....
na pocetku imam dva groba u aleji velikana koje obidjem, Dacu i Maju sa Alipashinog....
onda Mirza i Davorin pa se penjem vrh do dede i babe....
a ne volim groblja....tuga me uhvati kad vidim kako neke ljude cijene tek kad umru...
ali rekoh ti vec, iako si pitar, pokazao si se kao covjek...cestitam

Ja sam ponosna na ovakvu omladinu.
A Flu je isp'o papak.

ponosna ili ne, tema nije edu fluid sukob, vec nasa indolentnost....
uh napisah li kkako treba???


Edu, sad sam pricala sa likom koji je po sluzbenoj duznosti bio na dodjeli oskara....
kaze da je prepoznao tri lika, Gljivu, Beslica i Selmu Bajrami i kaze da su sve koke dosle napucane bolje nego na dodjeli Oscara u americi....

ma jebo njih..rekoh vec na onoj temi.."mali nebitni ljudi"..problem je sto imamo previse "malih nebitni ljudi"...

Znam ja sta je tema....zato i kazem da sam ponosna je postoje mladi ljudi kojima Mirza znaci nesto u zivotu. Koji imaju malo drukciji sistem vrijednosti od onog koji namece turbofolk i dnevna politika.

Ne znam jel neko prolazio kraj spomenika...Ima li cvijeca?

ja nisam..tako da ne znam za cvijece kod spomenika..vjerovatno da da..na barama je neko prije mene ostavio ruzu..(ja bio u 8 ujutro..sto ce reci da je taj neko bas poranio..)..

svakako da Mirza meni puno znaci..prije svega zato sto je bio Covjek..a onda zato i sto je bio vanserijski igrac..znam ja da ima jos dosta i dobrih ljudi i dobrih igraca..ali s obzirom na to da sam se dugo bavio kosarkom Mirza je posebno drag..ovo kazem uprkos cinjenici da NISAM gledao niti jednu njegovu utakmicu u cjelosti..pa mogu tek zamisliti kako bi bilo da sam ga gledao...

edu wrote:ja nisam..tako da ne znam za cvijece kod spomenika..vjerovatno da da..na barama je neko prije mene ostavio ruzu..(ja bio u 8 ujutro..sto ce reci da je taj neko bas poranio..)..

svakako da Mirza meni puno znaci..prije svega zato sto je bio Covjek..a onda zato i sto je bio vanserijski igrac..znam ja da ima jos dosta i dobrih ljudi i dobrih igraca..ali s obzirom na to da sam se dugo bavio kosarkom Mirza je posebno drag..ovo kazem uprkos cinjenici da NISAM gledao niti jednu njegovu utakmicu u cjelosti..pa mogu tek zamisliti kako bi bilo da sam ga gledao...

mene je tata vodio kad sam imala 4 godine (1983) u Skenderiju, Bosna je igrala ne znam s kim....niti znam da li je Mirza tad igrao...
sjecam se toga pravo jer sam se prepala jer sam imala 100 cm visine a sve bile cike VEEEEEEEEEEEEEELLLLLIIIIIKKKKKEEEEEEEEE, i sjecam se da se jedan igrac pravo ozlijedio i da sam tad rekla da mene sport nikad vidjet nece osim na tribini....
plus me isprepadali bordo dresovi...

Eh edu edu... ...Ja sam dovoljno star da sam ga mogao gledati ....ali obzirom da nikad nisam bio u Sarajevu ...nisam nikad ni ja imao cast vidjeti tog majstora ...u zivo. Nekadasnja televizija Sarajevo je ipak pocesto prenosila direktno utakmice pogotovu kad je ta generacija KK Bosna pocela samarati sviju redom ...meni je recimo bio merak otici u dom rezervnih oficira (to ti je u jednom malom mjestu u sjeverozapadnoj Bosni) tamo se gledao televizor u grupi ...atmosfera za vrijeme vaznih utakmica je stvarno licila na ovu na stadionima ... dom rezervnih oficira (i JNA penzionera i SUBNORA) ...mozes zamisliti, tu je carovao Partizan i CZ ... Dok je u prethodnim godinama recimo Partizan derao Lokomotivu (kasnije preimenovana u Cibonu) ili Jugoplastiku tu se slavilo ... kad je recimo ona sjajna generacija Zadra sa Cosicem, Djerdjom pocela derati partizanovce...nije se tu smjelo navijati i radovati...sve vrvilo od mrkih pogleda ...radovati se porazu Partizana bilo je isto kao veseliti se porazu reprezentacije SFRJ...dakle kontrarevolucionarna radnja....Eh kad su Mirza, Zarko, Ratko....i ostali stasali u ekipu i kad su poceli derati one brkonje iz begesha ....eh tu je doslo i do smjene generacija i u tov TV-sali...tadasnje staronje vise nisu smjele nista ni zucnuti (premda ne vjerujem ni da bi htjeli)...kad ja KK Bosna derala KK Partizan ...svi smo zdusno ... slali Kicanovica i majcinu majku ...a Dalipagicevu mamu smo na visestruku redaljku uzimali....

Jel ti sad jasnije kakvu je ulogu Mirza imao u bih provinciji ...Prije njega su tu ulogu u fudbalu odigrali .... Osim, Katalinski, Spreco ...i Biogradlic, Anitc, Ferhatovic...svojim titulama i pobjedama nad Partizanom i CZ ...

stari..kad ovo procitah pomislih..sta bih dao da sam na tvom mjestu bio..onda se sjetih da si tada bio na odsluzenju vojnog roka..(ako sam dobro razumio..ili ako nisi..svejedno..okruzenje je bilo ono "vojnicko"..)..i dodjoh sebi.. ..ja sam svjestan cinjenice ko je bio Mirza..ne moras meni to govoriti..jer ko god mi nesto prica ja to takodjer mogu naci na internetu..takodjer bih voli..cak sam jednom i postavio tu temu ali niko se nije javio..pogledati te tekme sa tom generacijom bosne..(kao i osimove i hasetove driblinge..)..da sam rodjen prije 40ak godina..sad bih vjerovatno govorio kako je dalipagic bolji igrac nego sto je Mirza bio..(kako i tvrdi dosta ljudi do cijeg misljenja drzim..)..ali nije sve ni u kosarci..dzaba ti sto si umjetnik ako si supak..dzaba bregi da napravi bilo sta kad je ono supak..e Mirza je imao tu srecu da bude i vanserijski igrac i dobar Čova...

Hmmm... to je jedini covjek od kojeg sam trazio i dobio autogram. Kao klinac sa svojih 13 godina davne 1979. na erodromu Butmir stisnuo sam mu ruku i gledao umorne i sanjive oci. Vratio se sa ekipom iz Grcke, kad su tukli Olimpijakos i otvorili vrata Grenoblu i prvom finalu klupskog Kupa sampiona za neki ex-YU basket tim(tada se nije igrao turnir kao danas). Autogram kao i silni Kindzetovi posteri iz Tempa,SN-revije... zaglavio je ne bas tako davne 1992 na Dobrinji kad su nas pokupili genijalci iz Lukavice. Autogram je zaglavio je kod onih koji ga nisu voljeli ali nisu ni mrzili... u cijeloj bivsoj YU gdje god je igrao od Skoplja do Ljubljane nikad niko nije zvizdao ili provocirao covjeka sa brojem 12 na bordo dresu.
Cak i na Novom Beogradu i u zadarskim Jazinama, pljesak, uzdah i divljenje zamjenjuju balkanske psovke. Da li je bilo takvih igraca? Mozda je bilo par njih koji su mu mogli vise zabiti po utakmici ali nikad niko nije bio kompletniji od nase "12". Pa on je dvije yu-titule sa Bosnom uzeo "na svoju ruku"... prvu protiv Partizana 1978 kada je uzeo loptu sa strane na par sekundi do kraja nakon dosudjenog faula, nije dozvolio da se slobodna bacanja izvode vec mu dodaju iz auta i on zabija naravno. Kraj i muk u Domu sportova jer Bosna uzima titulu u direktnom okrsaju. Druga titula na slican nacin na Gripama u Splitu opet u direktnom okrsaju (ko dobije, prvak). E to, da dobijas na strani u odlucujucim utakmicama je bilo ponajvise Mirzina zasluga jer on nije nikad pao pod uticaj atmosfere ili sudija. Iturijaga iz Reala jos ima vrtoglavicu od njegovih rolinga, Todoric iz Partizana je redovni iso po cevape itd... Nikada se jednom igracu u Skenderiji nije toliko skandiralo kao njemu, sve se treslo i orilo. Takva atmosfera i takve utakmice se ne zaboravljaju citav zivot. Autogram i posteri su spaljeni, sjecanje nije i treba ga njegovati.

In addition to having played together for their national team, Mirza Delibašić and Dražen Dalipagić have also played together for Real Madrid. Their performance in a 1981 Euroleague game vs. KK Cibona in Zagreb is only one of the many highlights of their careers. The Bosnian duo, Delibašić-Dalipagić, also known as the DD-duo, put on a show that night that no true basketball fan who watched the game will ever forget.

Mirza Delibašić scored 33 and Dalipagić 30 points. The game appropriately finished with a two-on-one fastbreak with Delibašić making a behind-the-back fake pass to Dalipagić and passing by a defender for a two-handed dunk at the buzzer. Cibona fans put aside their team loss and showed their appreciation for Bosnian stars` performances with standing ovations at the end of the game.

Hm ne ne radi se o odsluzenju vojnog roka ...u tom malom mjestu gdje sam tad bio nastanjen je postojao dom rezervnih ofocira ... i u njega je isao svako ko je volio jeftino pivo (banjalucki Nektar) i konjak (zvecevo-slavonska pozega) ...i zelio igrati dobar sah i dobru partiju belle ili remija ...u cigare ili cvoke. Naravno tu je postojao i Veliki crno-bijeli tv aparat i kad su se igrale utakmice ...onda je bilo dupke puno. Gledao sam tu mnoge dramaticne momente ...recimo onaj gol Katalinskog u Frankfurtu...onaj propust Samardzije na Grbavici (oh to je bila kolektivna trauma)...i tu famoznu kosarkasku partiju u Grenoblu kad se u neka doba sa tribina zaorilo ....Bosno mojaaaa.

A kad sam bio u vosjci bilo je slicno ...u domu JNA ...negdje u ravnicarskoj Slavoniji ...Mirza je vec bio otisao iz ekipe...ali Varajic Mutapcic i ostali su bili jos uvijek dovoljno dobri ....imali su problema sa ekipom KK Sibenke koju je sacinjavao jedan jedini ...i to cinimi se jos maloljetnik...takodjer fantastican igrac...no KK Bosna ih je u dodatnoj utakmici ipak uspjela dobiti.

kazu da se sa mokom kladio u 100 dolara kada je pucao odlucujuca bacanja ne svjetskom prvenstvu negdje..mislim da se radilo o nekom polufinalu..valjda je pucao 3 bacanja..rekao mu da ce jedno fuliti o dva pogoditi..tako je i bilo...(ako sam negdje pogrijesio neka me neko ispravi...)

ko se bavio kosarkom..ko je igrao neke vazne tekme zna sta to znaci..imati duha u tako zajebanim situacijama to ne moze svako...

edu wrote:kazu da se sa mokom kladio u 100 dolara kada je pucao odlucujuca bacanja ne svjetskom prvenstvu negdje..mislim da se radilo o nekom polufinalu..valjda je pucao 3 bacanja..rekao mu da ce jedno fuliti o dva pogoditi..tako je i bilo...(ako sam negdje pogrijesio neka me neko ispravi...)

ko se bavio kosarkom..ko je igrao neke vazne tekme zna sta to znaci..imati duha u tako zajebanim situacijama to ne moze svako...

bilo je to na olimpijadi u moskvi, ja mislim polufinale sa italijom. mirza sjajan covjek, sjajan igrac. bio sam kad su mu dolazili veterani reala u zetri. sa prijateljem bivsim talentovanim kosarkasem, a kasnije fudbalerom. kad je mirza ustao da pozdravi publiku, ja sam zaplakao, i pogledao prijatelja i vidio suze i u njegovim ocima. imam na kaseti njegovi interview za tvsa. gledao ga uzivo barem 30 puta. otac njegov mi predavao fiziku. koji sjajan covjek. skroman kao i mirza. ostaje legenda da je napustio tuzlansku gimnaziju kad je mirza upisao prvi razred. pa gdje jos postoji tako moralan covjek. kakav je bio mirza i kakav je bio njegov otac.

za 4. godisnjicu kindzetove smrti niti jedno slovo o Njemu u danima i u slobodnoj bosni..dugo je brate i bio "in"...

Ma Kindze bio i ostace velicina, sjetio se ko pisati ili ne.

kad je umro..bilo je po 9-10 stranica..4 godine nakon..nista...

Isko je dobro skakao u vis, prema kosu bio je, kao malo ko objema nogama na zemlji. Kao licnost prijatan, nenametljiv i prava raja. Isti takav mu je otac Izet, sa kojim sa radila i svi smo ga postovali i rado popricali sa njim. Mirza je bio njegova fotokopija.

Kao sportas je pokazao da nikakav uspjeh ne mijenja PRAVOG covjeka, nego jos vise podstice da podijeli sa rajom i omladinom iskustva i znanja. Mislim da ga se najvise ljudi sjeca upravo po tome.

Na zalost, vrijeme cini svoje i neke stvari se zaboravljaju ili zapostavljaju.
Kazem neke stvari, ali evo koliko nas je samo ovdje i izrazavamo odusevljenje, pokazujemo da ga nosimo u i srcima razmjenjujemo sjecanja.