ovo je sve sto imam da kazem na ovu temu izvinjavam se zbog copy/paste
za mayu da cita
AKO NE BUDE KONSENZUSA BIT CE PRITISAK AMERIKE DA SE BiH REFORMISE
Pise: Dr. Muhamed Borogovac
Svijet je krenuo da reformise BiH jer su Daytonske institucije Republike srpske bile ilegalne, buduci da su kreirane genocidom. Mejdutim, sada vise nema rata i genocida, te su ovim poteizma Nemanje Terzica institucije Republike Srpske legalizovane.
U nedavnom intervjuu za Avaz, pod naslovom "Vrijeme je za reviziju Dejtona" Americki Ambasador u BiH Daglas Meklheni rekao je slijedecu recenicu koja sve objasnjava, citiram:
Nadam se da ce rukovodstvo BiH moci izvijestiti državnog sekretara Kondolizu Rajs (Condoleezza Rice) tokom njihovih sastanaka o napretku koji je postignut te da su Bosanci i Hercegovci sami od sebe u stanju postici konsenzus o promjenama, a ne pod pritiscima. - Kraj citata.
Dakle, bice pritisak Amerikanaca jedino ako NE BUDE KONSENZUSA O PROMJENAMA USTAVA. To je upravo ono sto stalno zamjeramo Terzicu. On nikada tokom reforme Zakona o Carinama, Zakona o odbrani, Zakona o policiji, nije dozvolio da svijet izvrsi pritisak na cetnike, nego bi se uvijek dogovorio sa cetnicima da ostane "srpska komponenta" te da se onda ta "srpska komponenta" udruzi u zajdnicku ( a ne JEDINSTVENU ) instituciju Bosne i Hercegovine. Na primjer u vojsci se ta "srpska komponenta" zove "srpski puk". Dakle, Vojsaka BiH je samo UDRUZENA vojska tri etnicka puka, a ne JEDINSTVENA vojska. Razlika izmedju jedinstvenih i zajednickih ustanova je ogromna. Zajednicke ustanove imaju surenitet u svojim etnickim komponentama, dok bi jedinstvene ustanove imale jedan, nedjeljiv drzavni suverenitet. Zajednicke ustanove se uvijek mogu bez problema radzruziti, dok jedinstvene ne mogu. Na primjer, jedinstvene institucije Republike BiH mogu biti ukinute jedino ako i Bosnjaci daju saglasnost za njihovo ukidanje. S druge strane, za razdruzivanje zajendickih institucija koje je Terzic dogovorio, nije vise potrebna saglasnost Bosnjaka, nego samo volja samih etnickih komponenti, i razdruzivanje kakvo se dogodilo sa Jugoslavijom ce se dogoditi i sa BiH cim se slegne prasina oko genocida.Tako je Terzic uvijek uspijevao izigrati osnovni cilj reforme, koji je bio da se rasformiraju institucije Republike srpske, te da se formiraju jedinstvene drzavne institucije Bosne i Hercegovine. Terzic i njegovi partneri iz RS su uspjeli jednu casnu namjeru svijeta, da od BiH napravi normalnu drzavu, pretvoriti u svoju suprotnost, tj. legalizovati institucije Republike srpske, koje se onda udruzuju kao "srpska komponenta", sa krajnjim ciljem legalnog razdruzivanja.
Svijet je krenuo da reformise BiH jer su Daytonske institucije Republike srpske bile ilegalne, buduci da su kreirane genocidom. Mejdutim, sada vise nema rata i genocida, te su ovim poteizma Nemanje Terzica institucije Republike Srpske legalizovane.
Od ostalih izjava iz pomenutog intervjua znacajno je jos, zbog nasih socioloski nepismenih novinara i politicara, koji na politiku gledaju kao na trgovinu, a potpuno zanemaruju ulogu interacionalnog prava, navesti sta Amaricki ambasador kaze o mogucnosti zamjene Kosova za BiH, citiram:
BiH je nezavisna, suverena zemlja, clanica UN-a, ima svoju zastavu pred tom zgradom i svoje stalno mjesto u toj organizaciji. Kada je Kosovo u pitanju, generalni sekretar želi imenovati Martija Ahtisarija (Martti Ahtisaari) za izaslanika, SAD ce imati svog posrednika u tim pregovorima. U njima se govori o standardima u vezi sa statusom te zemlje. Ima još dosta toga o cemu se mora razgovarati i dogovoriti. No, ni moja vlada ni ja ne vidimo nikakve veze izmedu BiH i Kosova. - Kraj citata.
I dok od stranaca stalno stizu pozitivni signali, od nasih politicara trpimo udarac za udarcem drzavnosti Bosne i Hercegovine. Samo sto je otvoreno pitanje novog Ustva BiH i eventualnog ukidanja RS, nasi izdajnici su vec gotovo sahranili tu mogucnost, jer su se vec dogovorili sa cetnicima da ostane RS, citiram "Oslobodnjenje" od 30/10/05:
Beriz Belkic, poslanik Stranke za BiH u Predstavnickom domu Parlamentarne skupštine BiH, izjavio je u subotu za Oslobodjenje da su na posljednjoj sesiji o ustavnim promjenama koja je odrzana protekle sedmice u Vašingtonu, u organizaciji americkog Instituta za mir, predstavnici politickih stranaka u BiH prihvatili platformu koja ce biti osnova za izmjenu Ustava BIH.
“U platformi se, nazalost, ne spominje teritorijalni preustroj BiH, jer za to još nema saglasnosti politicara iz RS”, kazao je Belkic, te dodao da se u platformi, oko koje postoji konsenzus bh. politicara, daje više ovlasti drzavnim institucijama.
Prema njegovim rijecima, platforma ce sluziti za definitivne pregovore lidera politickih stranaka koji ce se u novembru odrzati u Briselu.
“Sadašnja struktura izvršne i zakonodavne vlasti se mora mijenjati, jer kada Evropska unija pocne pregovore sa BiH o procesu stabilizacije i pridruzivanja, ona trazi da drzava ima ovlasti za neke oblasti, a to u BiH još nije slucaj. Tako se mora uspostaviti ministarstvo poljoprivrede na drzavnom nivou”, rekao je Belkic. Prema njegovim rijecima, platforma predvidja da Predsjedništvo BiH i dalje ima tri clana, ali da mu se smanje ovlasti kako se drzavni vrh ne bi miješao, recimo, u imenovanje drzavnih revizora. Konsenzus medju bh. politicarima postoji i oko promjene nacina izbora clanova Predsjedništva koji bi se, ovaj put, birali u Predstavnickom domu Parlamenta BiH.
Iako je Stranka za BiH zagovarala da Parlament u BiH bude jednodomni, takav prijedlog nije prihvacen. Razlicita su mišljenja, veli Belkic, i u vezi sa Vijecem ministara BiH. Tako su se politicari iz FBiH zalagali da BiH konacno dobije pravu vladu, s premijerom na celu, dok su politicari iz RS smatrali kako i dalje treba da imamo Vijece ministara BiH.
Razgovorima o ustavnim promjenama u BiH, osim predstavnika SDS, HDZ, SDA, prisustvovali su i predstavnici SBiH, SDP, PDP, SNSD i HNZ. - Kraj citata.
Dakle, BiH ce dobiti samo ministarstvo poljoprivrede na drzavnom nivou, a za uzvrat RS ce biti legalizovana za sva vremana. Belkic vara BH javnost, kada kaze, da "jos" nema saglasnosti iz RS za vece promjene. Time inputira, da ce se Ustav ponovo nekada mijenjti, sto je potpuna laz. Ustav se sada mijenja jer je u Daytonu nastao nelagalno, poslije genocida, a ako sada u miru doborovoljno priznamo RS, vise niko nikada nece to moci promjeniti, vise nece biti nikavih incijativa iz svijeta za promejama Ustava, jer ce novi ustav biti lagalan.
Glavni zadatak patriota Bosne i Hercegovine, sirom domovine i svijeta, je da se sada borimo za kontinuitet drzavnosti BiH, i da ne dozvolimo kontinuited Daytona, tj. RS. U tom smislu veoma je vazno da se svi mi kojima je stalo do Bosne i Hercegovine dobro pripremimo kako da obiljezimo "25 novembar, Dan drzavnosti Republike BiH", i u nasim domovima, a i u medijima. Jedna ideja. Neka svako kupi zastavu sa "liljanima" i neka je istakne na vidno mejsto u kuci, na radnom mjestu ili autu. Zasto zastavu sa ljiljanima, a ne zuti trokut? Zato sto su ljiljani simbol borbe za slobodu nase drzave, dok je zuti trokut simbol Dayotna, koji nam je donio RS i toliko zla.
IZDAJNICI, FASISTI I MAFIJA PRIPREMAJU DEJTON II
Ovih dana je sa sracunatim zakasnjenjem, procurila u javnost vijest o pripremama za "pregovore" o promjeni Dejtona. "Pripreme" se opet obavljaju tajno, iza zatvorenih vrata i izvan institucija sistema Republike BiH. Prenosimo sturu vijest sa stranica Radio Slobodne Evrope:
PRVA FAZA PREGOVORA O PROMJENI DEJTONA (04.11.2005)
Pise: Milorad MILOJEVIĆ (RFE)
Prva faza razgovora o promjenama Ustava BiH biće okončana sastankom u Briselu polovinom ovog mjeseca. O čemu su se do sada dogovorili lideri osam političkih partija BiH i sa čim će izaći pred Evropsku komisiju?
U Briselu će od 11. do 14. ovog mjeseca biti održani razgovori o izmjenama Ustava BiH, na kome će učestvovati lideri osam političkih partija iz BiH. Time bi se završila prva faza pregovaranja o promjenama Ustava, rekao je jedan od dosadašnjih učesnika u pregovorima ispred Partije demokratskog progresa, Slobodan Nagradić:
“Nakon toga, ukoliko i ako se postigne saglasnost o jednom broju pitanja, onda će na scenu stupiti ustavotvorci, dakle eksperti u užem smislu riječi koji pišu amandmane, pa će te amandmane pustiti u parlamentarnu proceduru, dakle neko će ih unijeti u Parlament BiH i o tome će se izjasniti poslanici Predstavničkog i Doma naroda.”
Do sada su se predstavnici osam partija sastali četiri puta u Sarajevu i jednom u Vašingtonu, uz domaćinstvo američkog instituta za mir:
“Vidjećemo na kakav ćemo odnos naići za deset dana u Evropskoj komisiji - hoćemo li to moći moći smatrati dobrim uslugama ili malo više od toga? Dakle, američka strana ne insistira ni na čemu o čemu se mi ovdje nećemo dogovoriti. Neće biti nametanja novog ustava. Drugo, mi smo postigli konsenzus tamo da ništa bez konsenzusa ne možemo završiti. U ovoj fazi razgovora između ovih predstavnika osam političkih partija nije se diralo u postojeće unutrašnje uređenje BiH. Dakle, niko nije doveo u pitanje postojanje entiteta.”
Nagradić kaže kako su dosadašnji razgovori pokazali kako će se konsenzus najteže postići oko toga da li Savjet ministara transformisati u vladu BiH, sa jakim premijerom, ili bi funkcija Savjeta trebala biti na istom nivou. Do sada je jedino vjerovatno da će ostati institucija tročlanog Predsjedništva, s tim da bi se članovi mogli birati iz državnog Parlamenta, a isto tako je izvjesno da će i broj poslanika u državnom parlamentu biti uduplan, kazao je Slobodan Nagradić.
Komentar Republikabih.net
Ponove, iza zatvorenih vrata, izvan institucija sistema Republike BiH, izdajnici Republike BiH, fasisti i banda mafijasa pripremaju najvisi konstitutivni akt jedne suverene drzave.
Briselski "Dejton II" je visestruko opasniji po opstanaka Republike BiH. Naime dok je Dejton I pisan pod pritiskom genocida, agresije i ucjene da ce nestati jednog naroda, Dejton II ce biti ispisan "slobodnom voljom" izdajnika, fasista i mafije u ime i za racun gradjana Republike BiH. Po onome sto je do sada receno izdajnici, fasisti i mafija su se vec dogovorili da nista sustinski ne mjenjeaju, sto znaci legalizaciju ratnih ciljeva agresora na Republiku BiH, tj legalizaciju genocodne tvorevine RS i aparthejda, sa vlascu gangova koji imaju u posjedu svoje "stranke" i teritorije, zone pljacke i utocista za kriminalce svih boja. O ovoj najnovijoj veleizdaji Republike BiH rezimski mediji jos uvijek ne obavjestavaju gradjane Republike BiH. Priprema se jos jedna sah-mat pozicija za Bosnu, slicnu onoj nedavnoj, kada je Sekretar NS FBIH Munib Usanovic otrcao u Beograd da potpise deklaraciju, kojom spasava FS SCiG od disciplinskih mjera FIFA-e. Ova veleizdaja moze ostaviti trajane posljedice i voditi ka nestanku drzave Republike BiH, nakon 800 godina kontinuiteta njene drzavnosti.
ODNOS BOSNE I HERCEGOVINE I HRVATSKE
Banovina, kasnije Kraljevina, Bosna, postojala je kao autohtona feudalna država u Evropi od kraja prvog do polovine drugog milenija - skoro pet stotina godina prije (!) Otomanske okupacije. U Bosni je od vajkada bilo raznih naroda i vjera, a Bosanska je krstijanska crkva jedna od prvih protestantskih crkava Evrope, te su je kao takvu napadali katolički i pravoslavni feudalni vladari -- po nalogu Vatikana i Bizanta. A kada su Vatikan i Venecija odlučili srušiti Bizant, ustupili su Balkan Otomanskom carstvu (baš u vrijeme kada su muslimani odbačeni iz Španije u korist katolika). Od tada pravoslavci Balkana mrze Rim. To je "Kosovska izdaja".
Ing. Sven Rustempasic
Sarajevo, 28. oktobar, 2005. -- Potrebno je sagledati genezu odnosa dva naroda, Bošnjaka i Hrvata, te dvije države, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, kao i svjetske odnose koji na danu situaciju dugo vremena, a i danas, imaju utjecaj.
O POVIJESTI ...
Banovina, kasnije Kraljevina, Bosna, postojala je kao autohtona feudalna država u Evropi od kraja prvog do polovine drugog milenija -- skoro pet stotina godina prije (!) Otomanske okupacije. U Bosni je od vajkada bilo raznih naroda i vjera, a Bosanska je krstijanska crkva jedna od prvih protestantskih crkava Evrope, te su je kao takvu napadali katolički i pravoslavni feudalni vladari -- po nalogu Vatikana i Bizanta. A kada su Vatikan i Venecija odlučili srušiti Bizant, ustupili su Balkan Otomanskom carstvu (baš u vrijeme kada su muslimani odbačeni iz Španije u korist katolika). Od tada pravoslavci Balkana mrze Rim. To je "Kosovska izdaja".
Osvajački pohod Otomanskog carstva je uvjetovao da mnogi Bošnjani sa svoje krstijanske vjere pređu na Islam, njihova država postane nekoliko provincija (sandžaka) u carstvu, a oni "pretorijanska garda" (janjičari) i pogranične, udarne trupe "cara iz Stambola". I tako su evropski narodi Balkana, Bošnjani i Albanci, postali elitna vojska za rat protiv zapadnog kršćanstva. A Rim je, umjesto da šalje svije križare u daleku Palestinu (12-14. vijek), od 15. vijeka imao neprijatelja tik pored svojih vrata ("Hanibal ante portas") – da ratovima protiv muslimana objedinjuje kršćane. Gubitnici ovog aranžmana bili su pravoslavci -- ali i katolici i muslimani juga Evrope, koji su međusobno stoljećima ratovali za tuđinska carstva i tuđinske ideologije.
U cijelom su tom periodu oblasti koje danas obuhvata Republika Hrvatska, bile pod katoličkim feudalnim državama koje danas tvore republike Austriju, Italiju i Mađarsku. Samo je od kraja prvog do početka drugog milenija oko Knina postojala mala feudalna država Hrvatska, koju će početkom drugog milenija pokoriti kralj Mađarske -- od kada nastupa preko osam stoljeća podaništva kojeg su Hrvati nazvali "prokletstvo kralja Zvonimira": nepostojanje vlastite, suverene države. Hrvate će u pokori držati upravo braća im u vjeri, katolici: Germani (Austrija), Ugari (Mađarska), Romani (Italija). Neki su dijelovi današnje RH bili i pod Otomanskim carstvom, dok je Dubrovačka republika, historijski prijatelj države Bosne, u znatnim periodima uživala suverenitet, državnost -- u dogovoru sa Otomanskim carstvom i Venecijom.
DVIJE HRVATSKE DOKTRINE: PRAVAŠKA I MAČEKOVSKA
Stanje višestoljetne okupacije i patnje, potaklo je među Hrvatima oslobodilačke pokrete, Ilirski i jugoslavenski, te državotvorne udruge i stranke. Sredinom 19. vijeka, prvom hrvatskom građanskom strankom postaje Hrvatska stranka prava (HSP), Dr. Ante Starčevića. Pravaši su nacionalnim Hrvatima smatrali i katolike i muslimane, a donekle i pravoslavce, u regijama koje su svojatali ("bijela" i "crvena" Hrvatska): Istra, Hrvatska, Dalmacija, Slavonija, Bosna, Hercegovina, Sandžak, Vojvodina, Boka kotorska ... kao teritorije države Hrvatske.
Nastali su paralelno i pokreti koji su isključivo katolike u navedenim teritorijima pozvali da se nacionalno izjasne kao Hrvati. To je pan-katolički koncept (svaki katolik nacionalno je Hrvat) kojega je favorizirala Katolička crkva, proglasivši se "Crkvom u Hrvata". U proteklih 150 godina, taj je proces pobijedio i završen je.
Pravaši su Bošnjacima ponudili zajedničko suprotstavljanje projektu velike Srbije, pri tome tražeći da se pripadnici bošnjačkog naroda nacionalno izjasne kao Hrvati. To su argumentirali (danas već u genetičkoj nauci utvrđenim) tvrdnjama da su katolici i muslimani u BiH, u mnogome sličnog genetskog porijekla. I pored toga, Bošnjacima to nacionalno izjašnjavanje kao Hrvati nije odgovaralo, pa je tek u zadnjih par decenija 20. vijeka evoluirala značajna struja u Pravaša, koja je revidirala svoj stav u korist Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda tako što više nije nametala nacionalnu kategoriju Hrvat musliman, nego je priznala Bošnjake kao autohton narod, a Bosance (i Hercegovce) kao naciju, te Republiku Bosnu i Hercegovinu kao zajedničku domovinu u njenim internacionalno priznatim (AVNOJ-evskim) granicama. Do 1990. godine takvom pravaškom strujom postaje Hrvatski državotvorni pokret (HDP) pod rukovodstvom Nikole Štedula. Beograd je to znao, pa je poslao svog agenta da Nikolu Štedula ubije. Taj atentat je Štedul preživio skoro čudom. Pravaška doktrina HDP je po Bosance i Hercegovce najpovoljnija doktrina u Hrvata; ona je kod Pravaša 1990. godine dominirala, ali su je Tuđmanovi Mačekovci zaglušili, a pravaške lidere takve orijentacije eliminirali sa scene čak i ubojstvima (atentat na Antu Paradžika, lidera HSP 1991. godine pokraj Zagreba; atentat na generala Blaža Kraljevića, 1992. godine kraj Mostara, itd.)! I dok su od strane Tuđmanovog režima hrvatski anti-velikosrpski lideri ubijani, zlostavljani i marginalizirani, istovremeno su favorizirani hrvatski kadrovi iz domena srpsko-hrvatskog dogovora. Nije se stoga čuditi što je Republika Hrvatska u BiH i protiv BiH komotno prakticirala da među svojim "velikim Hrvatima" angažira ustvari jugoslavenske, dakle od Srba odobrene, UDBA-ške kadrove tokom i poslije agresije. To su kadrovi koji pripadaju drugoj hrvatskoj doktrini – Mačekovoj.
Ta druga hrvatska doktrina je suprotna Pravaštvu i može se nazvati Radićeva ili Mačekova. Ona traži da se dvije nacije, Hrvati i Srbi, udruže i unište državu Bosnu i Hercegovinu i njeno "muslimansko stanovništvo", te da stvore dvije nacionalno čiste države, Hrvatsku i Srbiju. Prva njena velika realizacija je dogovor Cvetković-Maček iz 1939. godine, po modelu Banovine. Mačekovštinu je 1990-tih godina preuzeo general Franjo Tuđman, a u tome je bilo malo razlike između njegovog HDZ-a i mnogih hrvatskih stranaka, uključujući HSLS i SDP.
VERSAJ 1918: "SEDAM MILIONA NOVIH SRBA"
Kada je u pitanju oslobađanje od stranih vladara i formiranje države Hrvatske, dakle kada se govori o prekidanju 800 godina "prokletstva kralja Zvonimira", paradoks je da ono što im njihova Katolička crkva nije dala 800 godina, Hrvatima u Versaju 1918. godine daju Masoni (srodni organizmi: British Izrael, Anglocionisti, Israel lobby USA, Velika Britanija)! Još prije kraja Prvog svjetskog rata se odvijaju manevri, te se dvije regionalne masonske lože, srpska i hrvatska, na Krfu dogovaraju o formiranju Kraljevine SHS. I tako Masoni u Versaju konačno oslobađaju Hrvate od braće katolika – Germana i Ugara (Austro-Ugarske) i djelomično Romana (Italije), dajući im Trodijelnicu (Hrvatska, Slavonija, veći dio Dalmacije plus Dubrovnik) u sklopu Kraljevine SHS. Umjesto da se Hrvati pozabave svojim novostečenim prosperitetom kojeg im pokloniše Masoni, mnogi period 1918-1945 provode u sukobu sa Srbima oko uništenja i podjele države Bosne i Hercegovine i zatiranja Bošnjaka. U toj zavadi Srbi i Hrvati troše svoje resurse, a Drugi svjetski rat zavadu dovodi do vrhunca.
Drskim versajskim planom i njegovom realizacijom, od 1918. Bošnjaci padaju pod srpski jaram; ubistva, svakojaki teror, protjerivanje, pauperizacija .... poprimaju velike razmjere. Na sceni je "osveta Kosova". Srbi-četnici u Drugom svjetskom ratu nad Bošnjacima vrše pokolj. Neki izlaz Bošnjacima nudi Narodnooslobodilački pokret; ali služeći komunizam, panslavizam, jugoslavizam, "bratstvo-jedinstvo" ... uz ostale poluge srpske dominacije, baca ih pod srpsku kontrolu, pa i djelomično zatiranje odn. asimilaciju. Agresivna faza asimilacije Bošnjaka i/ili prevođenja na komunističku ideologiju je trajala od 1941. do sredine 1960-tih godina.
Još u toku Drugog svjetskog rata srpski kralj u Londonu spoznaje da su Masoni izabrali svog Josipa Broza Tita za lidera, te 1944. godine poručuje četnicima da prelaze u partizane i tako svrstaju velikosrpski projekt na pobjedničku stranu ("Iz Londona žice bruje, kralj (nam) Petar poručuje!"). Stoga u periodu 1944-1955 ti velikosrbi, preodjeveni u komuniste, obavljaju sa muslimanima žestok obračun. A zatim prevođenje muslimana "na veru pradedovsku" poprima perfidnije oblike, u kojima umjesto Srba posao često obavljaju odabrani likovi sa "muslimanskim imenima". Da je agresivna faza nastavljena, velikosrpski projekt je mogao biti okončan za par decenija. I perfidnija faza je imala veliki uspjeh, ali ipak ne totalni. Šta je – osim otpora samih Bošnjaka – omelo taj velikosrpski proces?
DRUGI VATIKANSKI KONCIL – PREKRETNA TAČKA (PUNCTUM SALIENS)
Dogodio se grandiozni globalni strateški obrat; uspostavljena je nova paradigma na Drugom vatikanskom koncilu (1962-1964) -- prekretni moment u modernoj historiji Evrope i svijeta: punctum saliens! Dogovoren je pakt Vatikana i Britanskog (vidljivog i nevidljivog) imperija, to jest, pakt Vatikana i Masona (jedva prikriveni judaizam). Jedan od kapitalnih zajedničkih ciljeva postaje obaranje komunizma. Katolička je crkva Britanskom imperiju – stvarnom tvorcu komunizma – predočila očigledno: krutost komunizma, defanzivu kršćanstva pred ateizmom, uspjehe socijalizma. Doista, trijumfalni marš ateizma potaknut od strane Britanije u toku 19. i 20. vijeka putem ideologije komunizma i socijalizma, doveo je kršćanstvo u podređen položaj. Da ostvari savez, Drugi koncil usvaja doktrinu Ažuriranja (Aggiornamento), koja gotovo objedinjuje judaizam i katolicizam. Stvoren je pakt Židova, kontrolora protestanata, i katolika pod kapom Vatikana; taj pakt je danas poznat i kao judeo-kršćanska civilizacija. Koje su konzekvence, globalno i lokalno?
Pakt je krenuo u obaranje komunizma u više geopolitičkih arena. Osim Budista, u Vijetnamu ima i nešto kršćana -- katolika. U cilju borbe protiv komunizma, SAD u dogovoru sa Vatikanom eskaliraju tinjajući rat u Vijetnamu ("preuzimaju" rat od Francuza), namještajući provokaciju u Tonkinškom zaljevu. Prije toga je trebalo ubiti jedinog katolika-predsjednika SAD, John F. Kennedy-a, koji se ovom, za njega neprincipijelnom, paktiranju suprotstavio! Rat u Vijetnamu će običnom Amerikancu -- preko žrtve američkog vojnika u džunglama i močvarama Indokine -- usaditi mržnju protiv komunizma oličenom u borcima Vijetkonga pod vodstvom Ho Shi Minha. Amerikancima je namješteno da zamrze komunizam putem osobne žrtve. Preko pola miliona ih je propatilo Vijetnam direktno, a milioni indirektno. Mnogi se nikada neće vratiti kući, dok povratnici donose mržnju protiv komunista, ali i rane, traume, drogu, bolesti. I dok je do tada komunistički Sovjetski Savez bio tek neki daleki neprijatelj Amerike, uglavnom doživljen kroz propagandu, tek je vijetnamski komunista neko ko je Amerikancu ubio i pozlijedio brata, oca, sina, supruga!
Na američkom talasu antikomunizma, voditi će se rat protiv Sovjetskog Saveza u Afganistanu, 1979-1989. godine. Ali, ovaj puta Amerikanci neće u arenu poslati svog Marinca, nego na megdan Sovjetima šalju – mudžahedina! I dok su Marinci rat u Vijetnamu izgubili, poraz se borcima Allaha dž.š. nije "omakao". Mudžahedini, danas poznati kao Sjeverni savez, financirani i opremljeni od strane SAD preko Pakistana, doprinose grandiozno rušenju komunizma stvarajući Sovjetima u Afganistanu "njihov vlastiti Vijetnam". Krajnja konsekvenca gubitka rata u Afganistanu je demoralizacija a zatim disolucija Sovjetskog Saveza. Vatikan bira Poljaka za papu, a papa podržava "Solidarnost" u rodnoj Poljskoj. Zatim slijedi mirno samoukinuće Varšavskog pakta, ujedinjenje Njemačke, te oslobađanje bastiona katolicizma: Poljske, Slovačke, Hrvatske, Slovenije, Mađarske, ... Vatikan pobjeđuje komunizam u Evropi -- ali je značaj muslimana u tom procesu ogroman.
"HRVATSKO PROLJEĆE 1971"
A koje će biti posljedice Drugog vatikanskog koncila na lokalnom nivou? Od 1945 do 1965, Jugoslavijom je vladao Beograd. Istini za volju, Josip Broz se protiv te velikosrpske hegemonije polagano počeo boriti od početka, recimo odbacivanjem Informbiroa i njegovih sljedbenika ("Goli otok") koji su bili za Staljina – sve da bi ostvarili srpsko-rusku vezu, odn. ojačali srpsku hegemoniju preko panslavizma i prikrivenog pravoslavlja iskazanog u ljubavi za "Majku Rusiju" u bilo kojoj formi državnog uređenja. Ali, od sredine 1960-tih godina počinje serija reformi koje smanjuju hegemoniju Srbije i Srba. Da bi te pomake prekinuli, velikosrbi -- jedva prikriveni crvenom petokrakom komunizma -- lansiraju 1968. godine seriju protesta na čijem je čelu udruženje "Praxis". Ali, Josip Broz i hrvatski intelektualci te proteste ispravno ocjenjuju, te ih efektno odbacuju. Treba se posebno fokusirati na pokret nazvan "Hrvatsko proljeće" iz 1971. godine. Bio je to slobodarski bunt Hrvata protiv velikosrpske Jugoslavije. "Hrvatsko proljeće 1971" je iznjedrilo mlade hrvatske nacionalne lidere kao što su Vlado Gotovac, Stjepan Mesić, Dražen Budiša, Ivan Zvonimir Čičak, Savka Dabčević Kučar, Marko Veselica ... lidere koji će 20 godina kasnije postati glavni akteri drame koja se od 1989. godine odvija u rušenju komunizma u Evropi i disoluciji SFRJ na jugu Evrope. Hrvati su, dakle, svoju namjeru da ne pristanu na velikosrpski diktat otvoreno najavili još daleke 1971. godine. U toj namjeri su im se pridružili Albanci, kojima je pod Srbijom bilo samo robovati. Ustav iz 1974. godine je posljedica Drugog vatikanskog koncila, jer je u suštini zadovoljio glavne zahtjeve "Hrvatskog proljeća" i time zadao najveći ustavno-pravni udarac velikosrpskoj hegemoniji u SFRJ. Ustav 1974. je temelj na kojem će republike dobiti veće priznanje suvereniteta, a na osnovu kojeg će nakon velikosrpskim diktatom prouzrokovane disolucije SFRJ, republike 1992. godine dobiti internacionalno priznanje. Da se katolici za proces disolucije SFRJ logistički pripreme, značajnu ulogu je odigralo i Međugorje.
Interesantno, ako se uzme neobjektivan ugao gledanja, a to je velikosrpski stav "da je Jugoslavija njihova", onda je utemeljena ona često ponavljana optužba mnogih srpskih strateških analitičara koji su u Beogradu na tu temu u proteklih 15 godina i knjige pisali, da je "Jugoslaviju razbio vatikansko-kominternski podrivački savez". Da, iz velikosrpskog ugla gledano -- to je tačno. Ali Jugoslavija nije nikada bila njihova prije 1918. godine, a niti su je Srbi bilo čime zaslužili tada i nadalje. Naprotiv! Ovdje treba naglasiti da kod tih srpskih autora, "Kominterna" znači isto kao i Masonerija, odn. Anglocionisti, odn. Britanija -- pravi osnivač i kontrolor Kominterne. Očito su velikosrpski mislioci zaboravili narodnu poslovicu: "kum donio, kum pojeo". Naime, Masonerija je Jugoslaviju napravila, a zatim je istu razbila – i to baš putem podjarivanja i eksploatiranja velikosrpske arogancije! "Kominterna" je pristupila razbijanju Jugoslavije i radi nekih drugih razloga, može se reći po Jugoslaviju pohvalnih i konstruktivnih, koji nisu isključivo u domenu srpstva. To je posebna tema, a ovdje treba naglasiti da je savez Anglocionista/Masonerije sa jedne i Vatikana sa druge strane, u razbijanju Jugoslavije najintenzivnije eksploatirao upravo velikosrpski šovinizam, komplekse, unutarnje demone – i glupost. Pošto je masonski "igrač" u ovom razbijanju bio upravo Slobodan Milošević, tragikomično je danas njegovo teatralno protestiranje na Tribunalu u Den Haagu. Sam pao – sam se udario.
Sa ispravne strane gledano, tj. gledano na Jugoslaviju kao na vještački stvorenu federaciju više država-nacija ... Drugi vatikanski koncil je u SFRJ učinio uslugu ne samo katolicima, nego i muslimanima, odnosno kako Hrvatima tako i patriotima države Bosne i Hercegovine, poglavito onima iz bošnjačkog naroda, jer je okrnjio srpsku hegemoniju. Tako je u prvom koraku, sredinom 1960-tih godina, muslimanima odstranjen njihov veliki krvnik, terzija koji je pobio, prebio, na robiju i u izgnanstvo otjerao preko 200 000 muslimana u periodu 1945-1965 – zlikovac Aleksandar Ranković Leka. Zatim je Bošnjačkom narodu 1970-tih godina dano pravo da se nazove imenom Musliman. Pri tome je nepravedno zaobiđeno njegovo bošnjaštvo (narodnost) i bosanstvo (nacija), a dano mu ime neispravno i po teologiji i po teoriji države. Ipak, status "Musliman" je potakao samosvijest o suverenitetu na nivou grupe, te usporio procese negacije i degradacije. Tada se uz Josipa Broza u vrh vinulo više bosanskohercegovačkih lidera, kao što je, na primjer, bio Džema Bijedić. Došao je i prosperitet kroz privredne, naučne, obrazovne, kulturne … projekte od sredine 1960-tih godina pa nadalje.
Velikosrpski projekt će se jačanju državnosti i suvereniteta republika, prema Ustavu iz 1974. godine, suprotstaviti kontra-strategijom. Počinje intenzivnije privlačiti Muslimane u svoju orbitu. Od imena Musliman je počeo svojoj Jugoslaviji skrbiti promociju i novac u muslimanskim zemljama iz nesvrstanog svijeta. Muslimani su počeli zauzimati visoke pozicije. Kultura postaje jedna od najefektnijih poluga njihovog jugoslaviziranja.
Talase pokrenute Drugim vatikanskim koncilom, a pogotovo Ustavom iz 1974, britanski plaćenik Prof. Nenad Kecmanović drugom polovinom 1970-tih godina odbija serijom tekstova u magazinu "NIN". Nenad Kecmanović, a iz prikrajka i Dobrica Ćosić, formuliraju ideologiju i retoriku Slobodana Miloševića (fraze "antibirokratske revolucije"), koji na Gazimestanu 28. juna, 1989. godine Slovencima, Hrvatima, Bošnjacima i Albancima -- objavljuje rat. Sve je to na vrijeme prozreo lucidni Profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu, Dr. Fuad Muhić, poznat i kao "mudrac Fu-Mu", koji drugom polovinom 1980-tih godina definira: "Srpska ekstremna ljevica je srpska ekstremna desnica".
BOSANSKOHERCEGOVAČKI GRAĐANI SU ZA SVOJOM PRILIKOM POSEGLI
Republika Bosna i Hercegovina svojim "ne" ostanku u federaciji sa Srbijom i Crnom Gorom pod ucjenom Slobodana Miloševića, te svojim "da" vlastitoj (ali implicite i slovenačkoj, hrvatskoj i makedonskoj) nezavisnosti, postaje ratnim ciljem ne samo Srbiji, nego i njenim internacionalnim sponzorima. Ujedno Mačekovac, general Franjo Tuđman, Predsjednik Republike Hrvatske, kreće ka uništenju Republike BiH -- da bi ga Milošević, za uzvrat, podržao u protjerivanju 12% srpskog stanovništva Republike Hrvatske. Preko produžene ruke u BiH, Tuđman uvelike zatvara, a u izvjesnim "dozvoljenim, uvjetovanim" količinama kontrolira, dotok oružja, municije, lijekova, hrane ... te na svim nivoima, u svim domenima i širom svijeta lansira histeričnu antibosansku, a pogotovo antimuslimansku kampanju. Bio je to frojdijanski nož u leđa, nakon što je 1992. upravo Republika BiH dala Republici Hrvatskoj posljednju neophodnu propusnicu ka internacionalnom priznanju i nakon što je preko 20 000 Muslimana ratovalo tokom 1991. na bojišnicama Hrvatske. Bio je to nož u leđa svim bosanskohercegovačkim braniteljima koji su umjesto stupanja u JNA i napada na Hrvatsku i Hrvate, formirali Armiju RBiH i preuzeli na sebe glavni udar te JNA kojoj su rekli historijsko "ne" na Referendumu od 1. marta, 1992. godine. I tako tek formirana Armija RBiH, 1992. godine grandioznim, herojskim otporom odbija napad Jugoslavenske armije i njenih četnika. Ali Tuđman počinje ubijati čak i Hrvate odane Republici BiH, te kreće u otvorenu ofanzivu nakon što u Ženevi dobiva potpis Alije Izetbegovića da HVO može formirati civilnu vlast u zacrtanim oblastima, te razoružati Armiju RBiH u istim. Ali, pritisnut uspješnom obranom RBiH, Milošević pristaje da Republika Hrvatska postane "etnički čista" u akciji "Oluja" u kojoj protjeruje skoro svih 12% stanovništva RH koji su se izjašnjavali kao Srbi. Za taj ustupak, Tuđman je Miloševiću platio kolaboracijom u razaranju RBiH i obavljanju genocida nad Bošnjacima direktnom i indirektnom intervencijom HV i HVO, te svih ostalih poluga svoje vlasti od diplomacije do propagande.
I dok Vlado Gotovac, Marko Veselica i Stjepan Mesić, lideri "Hrvatskog proljeća", kritiziraju Tuđmana i distanciraju se od njegove strategije, branioci Republike BiH iznuđenim ugovorima iz Washingtona (mart 1994) i Daytona (novembar 1995) bivaju srpskohrvatskim paktom natjerani na ustavnu kapitulaciju, satjerani na četvrtinu njene teritorije.
:kravata: