#26
Posted: 12/11/2005 10:18
Ja dobrog materijala za prvu bosansku safunicu! 
Page 2 of 2
#27
Posted: 12/11/2005 10:29
Nesto ste mi postali plaho dragi na ovoj temi... Dodje mi da vas sve skupa zagrlim i sutim...
#28
Posted: 12/11/2005 11:16
eh, moj najtsariji brat se ozenio i ima sina, ali iz tog ratnog perioda jos uv
jek ima sliku sa jednom djevojomk koja je uslikan pred sami kraj rata, non je onako zagrlio...jos uvijek ima tu sliku mada se ozenio sasvim drugom osobom...
jek ima sliku sa jednom djevojomk koja je uslikan pred sami kraj rata, non je onako zagrlio...jos uvijek ima tu sliku mada se ozenio sasvim drugom osobom...
#29
Posted: 12/11/2005 11:17
Ja se u ratu zaljubio u djevojku sa slike u stanu u kojem sam bio
#30
Posted: 12/11/2005 11:24
...tuzne vam ljudi ove vase ratne ljubavne price 
#31
Posted: 12/11/2005 11:41
evo ja slusam Liejpa Alma od Z.pusenja! Bas nekako ide uz ovu temu.... 
#32
Posted: 12/11/2005 14:40
De podijeli to sa nama, sta si se stisk`o?umro je mostar wrote:Ja se u ratu zaljubio u djevojku sa slike u stanu u kojem sam bio
#33
Posted: 12/11/2005 20:52
umro je mostar wrote:Ja se u ratu zaljubio u djevojku sa slike u stanu u kojem sam bio
... i tako si upoznao desanku
#34
Posted: 12/11/2005 20:58
nego odoh i ja sa ove teme... rastuziste me 
ja sam imao 10 godina kada je rat poceo... a u leksikon moje simpatije sam odgovorio na pitanje "ko je tvoje simaptija" sa "ti"... u podrumu gdje smo tada isli u skolu. to dok sam napisao mi je mnogo vise daha uzelo nego sve granate ...
ja sam imao 10 godina kada je rat poceo... a u leksikon moje simpatije sam odgovorio na pitanje "ko je tvoje simaptija" sa "ti"... u podrumu gdje smo tada isli u skolu. to dok sam napisao mi je mnogo vise daha uzelo nego sve granate ...
#35
Posted: 12/11/2005 21:09
Prezivala se Catic. Upoznali smo se na mitingu za Mir ispred skupstine pred sami pocetak rata. Kada smo sanjali o sreci i buducnosti granata ispaljena sa Trebevica je ugasila njen zivot.
Danima i nocima sam hodao ulicama starog grada, ocekujuci da se nesto promijeni. Na zalost nista se nije promijenilo. Samo je ostala gorcina i tuga u mom zivotu.
Negdje u dubini duse ja jos uvijek ratujem sam sa sobom. Proslo vrijeme, proslo sve, ali postoji svake godine par dana kada zivim proslost.
Dokaza da jos nisam u stanju da sve to zaboravim je i to sto citam http://boreokoociju.blogger.ba/
Danima i nocima sam hodao ulicama starog grada, ocekujuci da se nesto promijeni. Na zalost nista se nije promijenilo. Samo je ostala gorcina i tuga u mom zivotu.
Negdje u dubini duse ja jos uvijek ratujem sam sa sobom. Proslo vrijeme, proslo sve, ali postoji svake godine par dana kada zivim proslost.
Dokaza da jos nisam u stanju da sve to zaboravim je i to sto citam http://boreokoociju.blogger.ba/
#36
Posted: 13/11/2005 04:48
vidi sto je zanima aman zamanPR80. wrote:De podijeli to sa nama, sta si se stisk`o?umro je mostar wrote:Ja se u ratu zaljubio u djevojku sa slike u stanu u kojem sam bio
a zar nisam dovoljno rekao? sta bi ti vise? Ime, prezime, adresa, broj telefona,
#37
Posted: 13/11/2005 12:09
Voljela bih je - ako je moguce - upoznati.umro je mostar wrote: vidi sto je zanima aman zaman
a zar nisam dovoljno rekao? sta bi ti vise? Ime, prezime, adresa, broj telefona,
#38
Posted: 13/11/2005 12:10
@Kubura
#39
Posted: 13/11/2005 12:13
PeRkaaaaa,ni ti nista ne rece.
Poljubi li ti tvoju prvu ljubav kad si bila u New Yorku.
Poljubi li ti tvoju prvu ljubav kad si bila u New Yorku.
#40
Posted: 13/11/2005 12:28
Evo jedne ratne price o mojim jako dragim i bliskim prijateljima
Par mjeseci poslije sukoba sa hrvatima granice u nasem gradu su zatvorene, osjecali smo se k`o u loncu: oni su nas nadgledali a mi se nismo nigdje mogli pomjeriti a da nas ne vide.
I dok su bile mogucnosti doci u nas grad dosao je tako momak iz Jablanice u posjetu kod svog dajdje u nasoj ulici.
Trebao je ostati par dana i vratiti se.
Pored dajdjine kuce zivjela je moja najbolja prijateljica i njena sestra sa roditeljima. On se odmah zaljubio u sestru od moje prijateljice.
Njemu je bilo 18 godina, njoj 17.
Par dana poslije njegovog dolaska nazvali su ga njegovi iz Jablanice i rekli: sad imas sansu da izidjes i izlazi iz pakla, cujemo da se nesto sprema.
On nije htio odmah da se vrati, ostao je zbog nje.
I bili su u pravu, par dana poslije su sve granice prema drugim opstinama zatvorili, on je tu ostao. Dan za danom je prolazio, njih dvoje su provodili sve i jedan trenutak zajedno: u podrumu, u kuci, ispred kuce...
Tako ih je bilo slatko posmatrati.
I tako utrce ekstremisti u nase ulice, istjeraju nas i cijeli dan dok smo cekali sta ce se sa nama desiti oni su nas dijelili na grupe: stari, mladi za logora, djevojke su odvodili.
Mene i moju prijateljicu su stavili na njega, kao da ga zastitimo da ga ne bi odveli. Nazalost, na kraju dana su i njega pokupili.
On se samo pokupio i zadnjeg sto se sjecam je da se momak okrenuo prema nama, pogledao nas sve, nasmijao sa suzama u ocima i nestao sa njima.
Ostavili su nas jos par sedmica u gradu, svi smo zivjeli u jednom dijelu grada... po danu smo mogli (ako smo mogli skupiti hrabrosti) proci kroz cijeli grad da bi dosli do mjesta gdje su bili nasi zarobljeni ljudi.
I ona je mene tako zamolila kad odem da pitam za njega.
Ja sam pitala svaki put za njega, lica drugih ljudi smo mogli vidjeti ali njega nije bilo.... I tako dan za danom prolazio i mi smo se svi pitali sta se desilo sa njim.
Tek par mjeseci poslije saznajemo da su ga odveli na prve linije (2-3 dana poslije hapsenja) i ubili ga.
Sva raja iz nase ulice je toliko zalila za njim, momak je imao tako toplu dusu i bio je pun zivota.
Oni mu ga nazalost ugasise.
Tata mu umire od infarkta nakon toga, mama zavrsava na psihijatriji...
Uh....ebeni rat.
Par mjeseci poslije sukoba sa hrvatima granice u nasem gradu su zatvorene, osjecali smo se k`o u loncu: oni su nas nadgledali a mi se nismo nigdje mogli pomjeriti a da nas ne vide.
I dok su bile mogucnosti doci u nas grad dosao je tako momak iz Jablanice u posjetu kod svog dajdje u nasoj ulici.
Trebao je ostati par dana i vratiti se.
Pored dajdjine kuce zivjela je moja najbolja prijateljica i njena sestra sa roditeljima. On se odmah zaljubio u sestru od moje prijateljice.
Njemu je bilo 18 godina, njoj 17.
Par dana poslije njegovog dolaska nazvali su ga njegovi iz Jablanice i rekli: sad imas sansu da izidjes i izlazi iz pakla, cujemo da se nesto sprema.
On nije htio odmah da se vrati, ostao je zbog nje.
I bili su u pravu, par dana poslije su sve granice prema drugim opstinama zatvorili, on je tu ostao. Dan za danom je prolazio, njih dvoje su provodili sve i jedan trenutak zajedno: u podrumu, u kuci, ispred kuce...
Tako ih je bilo slatko posmatrati.
I tako utrce ekstremisti u nase ulice, istjeraju nas i cijeli dan dok smo cekali sta ce se sa nama desiti oni su nas dijelili na grupe: stari, mladi za logora, djevojke su odvodili.
Mene i moju prijateljicu su stavili na njega, kao da ga zastitimo da ga ne bi odveli. Nazalost, na kraju dana su i njega pokupili.
On se samo pokupio i zadnjeg sto se sjecam je da se momak okrenuo prema nama, pogledao nas sve, nasmijao sa suzama u ocima i nestao sa njima.
Ostavili su nas jos par sedmica u gradu, svi smo zivjeli u jednom dijelu grada... po danu smo mogli (ako smo mogli skupiti hrabrosti) proci kroz cijeli grad da bi dosli do mjesta gdje su bili nasi zarobljeni ljudi.
I ona je mene tako zamolila kad odem da pitam za njega.
Ja sam pitala svaki put za njega, lica drugih ljudi smo mogli vidjeti ali njega nije bilo.... I tako dan za danom prolazio i mi smo se svi pitali sta se desilo sa njim.
Tek par mjeseci poslije saznajemo da su ga odveli na prve linije (2-3 dana poslije hapsenja) i ubili ga.
Sva raja iz nase ulice je toliko zalila za njim, momak je imao tako toplu dusu i bio je pun zivota.
Oni mu ga nazalost ugasise.
Tata mu umire od infarkta nakon toga, mama zavrsava na psihijatriji...
Uh....ebeni rat.
#41
Posted: 13/11/2005 12:30
Nisam bila u NY, sreli smo se u Bosni poslije toliko godina.Harrys wrote:PeRkaaaaa,ni ti nista ne rece.
Poljubi li ti tvoju prvu ljubav kad si bila u New Yorku.
Poljubca nije bilo, ali da sam bila happy - jesam. Uglavnom prezivio je poslije svih tih dogadjaja i to je za mene najbitnije.
#42
Posted: 13/11/2005 17:23
i ja biPR80. wrote:Voljela bih je - ako je moguce - upoznati.umro je mostar wrote: vidi sto je zanima aman zaman
a zar nisam dovoljno rekao? sta bi ti vise? Ime, prezime, adresa, broj telefona,
#43
Posted: 13/11/2005 22:14
Nisi je prebolio jel?umro je mostar wrote:i ja biPR80. wrote: Voljela bih je - ako je moguce - upoznati.
#44
Posted: 14/11/2005 00:17
nisam smrc smrcPR80. wrote:Nisi je prebolio jel?umro je mostar wrote:i ja biPR80. wrote: Voljela bih je - ako je moguce - upoznati.
#45
Posted: 14/11/2005 08:46
Eh... nije la`ko kad nesto imas tako blizu a opet tako daleko.umro je mostar wrote: nisam smrc smrc
#46
Posted: 14/11/2005 10:32
Jedno vece sjedimo u kaficu, moje prijateljice i ja, vece mirno Bozije davanje, i mi uzivamo u Marlboru sto je neko dobio iz Njemacke. Tvrdimo sve tri , pa ima li nesto bolje, od dobrog pravog Marlbora (djeca pa hajd). U tom momentu...ulazi on 
. Visok, lijep, smedja kosa, zelene oci...ma, dobar ko beton . Nas tri blenule ko tri ovce ja vucem na onoj cigari ko da mi je zadnja pa mi se zamanta . On kako ulazi ide direktno na nas...izgovara moje ime, i moli me da izadjem da me nesto pita. Ma, pitaj me sta hoces...ono mislim ja ko u transu. Tamo-vamo, upoznali smo se, i poceli se zabavljat. On tri dana na liniji, tri dana provodili smo zajedno, neopisivo. Prvi put zaljubljena 
, ni mozga, ni pameti 
(a ni sada vise ) leptirici u stomaku, ah...bilo lijepo. 10 mjeseci je islo, dok jednog lijepog ledenog dana, nije rekao da napusta Bosnu . Pa lijepo... za tebe... mislim u sebi... a ja? Rastanak je bio tuzan bla bla, znate vec kako ide nisam suze pustila iz principa 
. Kad je otisao onda sam pukla Bilo mi je mjesecima tesko Culi smo se telefonom mozda jedno 5 mjeseci...i onda samo od sebe je sve otislo znate vec gdje. Daleko od ociju, daleko od srca Vjerovatno nije ni bila prava ljubav, bar onda sam bila zanesena ili slicno...ne znam, mozda jednostavno nije bila sudbina. Moja ratna ljubav i ja smo dobri prijatelji, i dopisujemo se redovno. Njega je sudbina odvela u Ameriku, a mene par godina kasnije za Dojcland. Eto to i bi Nista posebno, ali u meni budi tuzne i lijepe osjecaje
. Visok, lijep, smedja kosa, zelene oci...ma, dobar ko beton . Nas tri blenule ko tri ovce ja vucem na onoj cigari ko da mi je zadnja pa mi se zamanta . On kako ulazi ide direktno na nas...izgovara moje ime, i moli me da izadjem da me nesto pita. Ma, pitaj me sta hoces...ono mislim ja ko u transu. Tamo-vamo, upoznali smo se, i poceli se zabavljat. On tri dana na liniji, tri dana provodili smo zajedno, neopisivo. Prvi put zaljubljena , ni mozga, ni pameti (a ni sada vise ) leptirici u stomaku, ah...bilo lijepo. 10 mjeseci je islo, dok jednog lijepog ledenog dana, nije rekao da napusta Bosnu . Pa lijepo... za tebe... mislim u sebi... a ja? Rastanak je bio tuzan bla bla, znate vec kako ide nisam suze pustila iz principa . Kad je otisao onda sam pukla Bilo mi je mjesecima tesko Culi smo se telefonom mozda jedno 5 mjeseci...i onda samo od sebe je sve otislo znate vec gdje. Daleko od ociju, daleko od srca Vjerovatno nije ni bila prava ljubav, bar onda sam bila zanesena ili slicno...ne znam, mozda jednostavno nije bila sudbina. Moja ratna ljubav i ja smo dobri prijatelji, i dopisujemo se redovno. Njega je sudbina odvela u Ameriku, a mene par godina kasnije za Dojcland. Eto to i bi Nista posebno, ali u meni budi tuzne i lijepe osjecaje #47
Posted: 14/11/2005 12:49
PR80 lijepa prica, Macarro, isto tako
Vidis, ja sa svojom bivsom s pocetka prica nikada nisam ostao u dobrim odnosima, kad god sam pokusavao normalno razgovarati uvijek je vukla na neku "lijevu" pricu, uvijek neke igre i igrice.
Sad je udata, ne znam ima li djecu. No saznao sam da je udata preko mahale tj njene stare, mada sam je sreo jedno po godine prije i pitao je sta je s tobom, kaze ona ma nista, nemam nikoga i necu se udati nikada, ma znas mene... E, posto je na njen rodjendan i godisnjica smrti jedne nase zajednicke prijateljice, ja je prozovem da joj cestitam i pitam hoce li ici na groblje, a njena stara (samo da ste culi glas, kao da je na samrti ne dao Bog) kaze "Pa ona ti se udala (Ton je bio kao da je umrla jebo teee) i ja ostanem PAF!.
Mislim, ne PAF zbog cina udaje, meni drago da se skrasila, nego mi krivo sto mi nije rekla i sto nije bila iskrena, jebem mu majku nece ti glava otpasti ako kazes.
Sad mi se toliko gadi da je i ne pozdravljam na ulici, pun mi k...c i nje i njenih igrica. Kupicu Play Station ako mi se igra...
Vidis, ja sa svojom bivsom s pocetka prica nikada nisam ostao u dobrim odnosima, kad god sam pokusavao normalno razgovarati uvijek je vukla na neku "lijevu" pricu, uvijek neke igre i igrice.
Sad je udata, ne znam ima li djecu. No saznao sam da je udata preko mahale tj njene stare, mada sam je sreo jedno po godine prije i pitao je sta je s tobom, kaze ona ma nista, nemam nikoga i necu se udati nikada, ma znas mene... E, posto je na njen rodjendan i godisnjica smrti jedne nase zajednicke prijateljice, ja je prozovem da joj cestitam i pitam hoce li ici na groblje, a njena stara (samo da ste culi glas, kao da je na samrti ne dao Bog) kaze "Pa ona ti se udala (Ton je bio kao da je umrla jebo teee) i ja ostanem PAF!.
Mislim, ne PAF zbog cina udaje, meni drago da se skrasila, nego mi krivo sto mi nije rekla i sto nije bila iskrena, jebem mu majku nece ti glava otpasti ako kazes.
Sad mi se toliko gadi da je i ne pozdravljam na ulici, pun mi k...c i nje i njenih igrica. Kupicu Play Station ako mi se igra...
#48
Posted: 14/11/2005 13:51
ma hornsy tema ti je divnahorns&drums wrote:Ana , jebo me otac kad otvorih ovu temu...A mislio sam sve najbolje matere mi. Nisam vas ljudi mislio razalostiti
#49
Posted: 14/11/2005 14:14
ratne ljubavi.. ili ratne rane..
ja sam cijeli rat provela u svici, dakle, nisam cula ni granate.. i nisam bila zaljubljena ni u koga u bosni.. ljubavlju... ali.. sam imala porodice posvuda.. u sarajevu, gradaccu, bos. samcu, brckom.. i noci sam provodila tragajuci, telefonirajuci.. jer od sve te porodice pola je bilo ili po logorima (narocito bos samac) ili po rovovima.. ili tek onaj treci dio od kojih nismo imali nikakvih novosti...
jedan od mojih rodjaka, devetnastogodisnjak, bio u njemackoj u sezoni kada je rat poceo, i vrati se braniti svoju zemlju.. moja ga mama nagovarala da ne ide, na koljenima ga molila, on je poljubio, i rekao, tetka, ja ici moram.. pa sta bude.. za par dana ce biti ravnih 13 godina kako je poginuo na gradaccu, visi od dva metra, poslije su mi samo ispricali kako su ga morali "krsiti" da bi ga stavili u sanduk, jer je rat divljao i nije se imalo kada ni gdje ni zakopati, a kamoli traziti sanduk po mjeri.. bio je pokopan u spionici, nedavno su ga prenijeli u selo, uz ostale mladice poginule u ratu..
suze mi idu, jer znam koliko je ljubavi imao u sebi, koliko dostojanstva.. i hrabrosti.. i sto sam puta znala na mladicima prepoznati njegov pogled, svijetlu kosu, osmijeh.. i upitati se da li bi i on danas imao svoju djecu..
ja sam cijeli rat provela u svici, dakle, nisam cula ni granate.. i nisam bila zaljubljena ni u koga u bosni.. ljubavlju... ali.. sam imala porodice posvuda.. u sarajevu, gradaccu, bos. samcu, brckom.. i noci sam provodila tragajuci, telefonirajuci.. jer od sve te porodice pola je bilo ili po logorima (narocito bos samac) ili po rovovima.. ili tek onaj treci dio od kojih nismo imali nikakvih novosti...
jedan od mojih rodjaka, devetnastogodisnjak, bio u njemackoj u sezoni kada je rat poceo, i vrati se braniti svoju zemlju.. moja ga mama nagovarala da ne ide, na koljenima ga molila, on je poljubio, i rekao, tetka, ja ici moram.. pa sta bude.. za par dana ce biti ravnih 13 godina kako je poginuo na gradaccu, visi od dva metra, poslije su mi samo ispricali kako su ga morali "krsiti" da bi ga stavili u sanduk, jer je rat divljao i nije se imalo kada ni gdje ni zakopati, a kamoli traziti sanduk po mjeri.. bio je pokopan u spionici, nedavno su ga prenijeli u selo, uz ostale mladice poginule u ratu..
suze mi idu, jer znam koliko je ljubavi imao u sebi, koliko dostojanstva.. i hrabrosti.. i sto sam puta znala na mladicima prepoznati njegov pogled, svijetlu kosu, osmijeh.. i upitati se da li bi i on danas imao svoju djecu..