Opći napad postrojbi Armije BiH na varešku općinu počeo je 18. listopada 1993. godine i to iz pravca Breze, Visokog, Kaknja i Zenice. Pada važna kota Liješnica. Sutradan postrojbe Armije BiH zauzimaju hrvatsko selo Kopijari, kojeg potpuno pljačkaju i spaljuju, u njemu je ubijeno šest civila, medu njima jedan dječak. Poginulo je i više vojnika HVO-a, ali zapovjednici Armije BiH ne dopuštaju da se izvuku njihovi leševi i dostojno pokopaju. Jedan UNPROFOR-ov vod bio je spriječen da ude u Kopijare, izvijestili su vojni promatrači UN. Možemo reći da je zločin u Kopijarima bio Stupni Do prije Stupnog Dola.
Sada je otvoren put vojnim snagama Armije BiH prema VareŠu i u Stupnom Dolu se koncentriraju elitne postrojbe muslimansko-bošnjačke vojske. Selo Stupni Do nalazi se na podnožju kote Bogoš, koja je bila u potpunosti utvrđena i dominirala je ulazom u sam grad. Valja napomenuti da su postrojbe Armije BiH krenule u konačni napad na Vareš isti dan, 18. listopada 1993. godine kada se 5700 prognanika iz Vareša organizirano uputilo prema Hercegovini. U Stupnom Dolu postrojbe Armije BiH uzele su u zatočeništvo desetak mjesnih Srba i njih upotrebljavali kao živi štit u napadima na položaje HVO-a. U Stupnom Dolu bilo je mnogo minobacača, topova i ostalog naoružanja Armije BiH.
I tada se dogodio zločin u Stupnom Dolu. Po tumačenju Alije Izetbegovića, napad Armije BiH na selo Daštansko i grad Vareš bio je "preventivna mjera da nam se ne bi ponovno dogodio Stupi Do, gdje je, kao što znate, izvršen jedan podmukao napad na to selo, izvršen genocid i mi nismo mogli dozvoliti da nam se to ponovi. Jer je postojala prijetnja da se to uradi sa selom Daštansko. Te prijetnje su bile vrlo realne. Nažalost. Ja tvrdim da će Armija tamo izvršiti svoj posao na jedan potpuno ispravan način, da će zaštititi svo stanovništvo bez razlike što treba da uradi." To je bilo uvjeravanje javnosti da je napad Armije BiH na Vareš bio potreban. A koliko su se Alijine riječi o zaštiti svih ostvarile, govore slijedeći reci.
U jutarnjim satima 30. listopada 1993. godine vrlo jake snage Armije BiH kreću na Vareš. U napadačkom pokretu su II. tuzlanski korpus, III. zenički korpus, VI. visočki korpus i policijski specijalci Dragana Vikića, Hrvata iz Sarajeva. Brigada HVO-a "Bobovac" broji oko 1.650 vojnika. Ona brani vareško područje od srpske i muslimansko-bošnjačke vojske. Muslimansko-bošnjačka vojska je daleko brojnija i naoružanija i pred njenim naletom padaju položaji HVO-a. Hrvatska vareška sela teško stradavaju. Civili su u paničnom bijegu. Svi hrle u grad Vareš.
Pala je Duboštica, opljačkana, popaljena i u njoj je masakrirano šest hrvatskih civila. Popaljena i opljačkana su sela Pogar, Tribija, Vijaka, Ivančevo. Svijet prati tragediju vareških Hrvata, kolone izbjeglih civila, zapaljene zgrade, pljačkanja hrvatskih kuća ne silaze s televizijskih ekrana, ali nitko ne pomaže, nitko ne prosvjeduje, nitko ne poziva Aliju Iztebegovića da zaustavi divljaštvo i krvoproliće.
U ratnom sukobu poginulo je oko 80 vojnika HVO-a, stradalo je više civila. Počinjeni su ratni zločini i nad civilnim stanovništvom hrvatske nacionalnosti i nad zarobljenim vojnicima HVO-a, paljene su kuće i gospodarske zgrade. Padom Vareša došlo je do neviđene pljačke koja se zorno vidjela na televizijskim ekranima. Sve hrvatske kuće i stanovi su opljačkani. Bilo je tragikomično vidjeti pripadnike UNPROFOR-a kako i sami sudjeluju u pljački. Vareške hrvatske kuće dolazili su pljačkati Muslimani-Bošnjaci iz Breze i Visokog.
...
Postrojbe Armije BiH zauzele su Borovicu bez ispaljenog metka, ali su ipak pale nevine žrtve od njihovih ruku. Osamdesetgodišnji Jozo Pavić, zvani Kardelj, ostao je u Borovici, a muslimansko-bošnjački ekstremisti su ga zaklali. Marko Parić (1932.), električar izgorio je u svojoj zapaljenoj kući. Stijepo Marković, sin Ilije, rođen 1938. godine govorio je da su mu Muslimani-Bošnjaci prijatelji i čak rođaci pa mu neće ništa loše učiniti. Liječnička komisija je pak ustanovila da su ga njegovi "prijatelji" ubili tupim predmetom u zatiljak glave, da su u njega ispalili metak, da su ga pretukli, što svjedoče podljevi na licu, desnoj ruci, na nozi, a da je nožem uboden u leđa. Ubijen je i Mato Ivkić, a Ilija Ivkić, rođen 1941. sin Andrije, doživio je pravo mučeništvo, Ilija Zovkić, rođen 1945. godine zaklan je u svom svinjcu. Obdukcijom leša u Kiseljaku medicinski stručnjaci su utvrdili da je Ilija Ivkić na donjem dijelu vrata s prednje strane ima ulaznu ranu od metka, da se iznad lijeve njegove sise nalazi rupa nastala ubodom nožem, da se na njegovom trbušnom dijelu vide tri rupe, dvije su od sječiva, a jedna od metka, a na lijevom kuku su bili vidljivi tragovi paljenja tijela i, napokon, njegova lijeva šaka je rasječena.
Kruno Đaković, sin Željka, rođen 19. rujna 1963. godine. u Borovici bio je vojnik HVO-a; i njegovo mrtvo tijelo nađeno je u rodnom selu. Obdukcijom je ustanovljeno da mu je glava bila smrskana, zatiljak rasječen oštrim predmetom, na grudima su uočiljiva bila dva uboda oštrim predmetom, a gornji dio tijela iznad koljena je nagoren i lijeva šaka je izgorjela. Ivi Vukančiću su presječene vene na rukama. Ostavljen je da, nakon što iskrvari, umre u kući.
...
Mirsad Salčinović, zvan Komuna završio je samo šest razreda osnovne škole. Prije rata je bio nezaposlen, evidentiran je bio kao kriminalac i uživatelj opojnih droga, poznat kao specijalist za provalne krade i obijanje brava, pa je bio u odgojno-popravnom domu u Banjoj Luci. Od početka rata je pripadnik interventnih i specijalnih postrojbi Armije BiH. Za njega se pretpostavlja da je sudjelovao u ratnim zločinima protiv hrvatskog pučanstva u srednjoj Bosni. U borbama za osvajanje Vareša zarobljen je mještanin, vojnik HVO-a, M. Č. sin Drage. Njemu su odmah oduzeli oružje, uniformu, obuću pa je ostao gol i bos. Nakon toga ga je Komuna - Mirsad Salčinović, udario kunadakom u glavu, oborio na zemlju, lijevom rukom uhvatio za kosu, kleknuo koljenima na njega i stavio mu vojnički bajonet ispod vrata viknuvši "sad ću te zaklati". Četiri druga vojnika Armije BiH, dva iz Breze i dva iz Vareša, povikali su: "Nemoj njega, Komuna, klati, on je dobar čovjek i bio nam je jaran" potom su pritrčali i odgurnuli Komunu s ležećeg Mirka Čubre. Četiri spomenuta vojnika Armije BiH su izjavili da je Komuna sabljom i iz automatske puške ubio više zarobljenih vojnika HVO-a i civila iz Vareša, a "istakao se" i u pljački kuća i stanova vareških Hrvata. Na ulici u Brezi Komuna je pokazivao prste odsječene s ruku umorenih vareških Hrvata, a na samoj ulici pred prolaznicima s nekih prsta je skidao prstenje.
Zato te molim ako znaš podatak, zanima isključivo mene. Hvala
), Kiseljaku, Vitezu......