Forum Klix.ba

procitao sam oba teksta.
neka mi sada neko objasni, zasto je lovrenovic "anti-bosnjacki" nastrojen odnosno "paranoican ili ugrozen"?
ja to iz njegovog teksta nisam mogao zakljuciti. dapace, covjek odlicno rezonuje, bilo bi dobro da ima malo vise slicnih njemu.

...Nigdje se u tekstu nisam nasao uvrijedjenim. Cini mi se da je Lovrenovicu na umu drzava u kojoj bi pravila igre bila jednaka za svakoga. Sa tim se mogu sloziti. Branim Dizdarevicevo pravo da se izjasni, ali mislim da je ovaj put preostro reagovao.
Sto se onog citata o jeziku tice, tu se ne mogu sloziti sa Lovrenovicem. Citiracu kao odgovor Muhameda Filipovica, jer mislim da je "potrefio" srz:

"...Nažalost, Dalibor Brozović, koji je vrsni lingvist i koji veoma dobro poznaje bosansku jezičku situaciju, nije, kao ni mnogi drugi, izbjegao nacionalnoj bolesti" (...a Lovrenovic?) "... On dobro zna da je ono što je nekad nazvano južno narječje, zapravo bosanski jezik, samo što tadašnjim ideolozima ilirizma i kasnije srpskohrvatskog nacionalizma nije odgovaralo da uvode u svoju terminologiju bosansko ime. Brozović, sasvim nehistorijski i paušalno, povezuje stanje koje je vladalo u Jugoslaviji s ovim koje vlada u BiH. To stanje je sasvim različito i ovdje nema nikakve majorizacije ili marginalizacije i sve je slobodno, sva leksika i svi oblici su u slobodnoj upotrebi. To je kada se misli sa pozicija nauke. Ali kada se počinje misliti sa političke pozicije i pozicije stvaranja nacije putem jezičke politike, a to je uvijek zloupotreba nauke, onda stvari dobivaju drugačiji izgled, pa izgleda da je normalno da naši Hrvati uče jezik kojeg neznaju i nerazumiju i da im se nameće i leksika i oblici koji nemaju nikakve veze sa njihovim jezičkim iksutvom i osjećanjem. Ovdje majke i očevi hrvatskih nacionalno svjesnih političara i intelektualaca ne razumiju govor svoje djece. Ono što oni žele, a nažalost i Brozović, jeste da se jedan laboratorijski jezik nametne putem politike kao nacionalni jezik Hrvata u BiH. To je eksperiment, a mi ćemo vidjeti šta će iz toga biti. Najzad, svako je ovisan o drugima i niko sam za sebe ne može da živi. Koliko god je BiH ovisna o Hrvatskoj i Hrvatska je ovisna o BiH. Nije uzalud Tuđman pokušavao silom i intrigama da podeblja kiflu. To je uzajamno. Mi treba da nastojimo živjeti u miru i saradnji, a to nije moguće ukoliko jedan dio stanovništva naše države ne vidi BiH kao svoju državu i domovinu. Tu je glavni problem."

Kurt_Kombajn wrote:...Nigdje se u tekstu nisam nasao uvrijedjenim. Cini mi se da je Lovrenovicu na umu drzava u kojoj bi pravila igre bila jednaka za svakoga. Sa tim se mogu sloziti. Branim Dizdarevicevo pravo da se izjasni, ali mislim da je ovaj put preostro reagovao.
Sto se onog citata o jeziku tice, tu se ne mogu sloziti sa Lovrenovicem. Citiracu kao odgovor Muhameda Filipovica, jer mislim da je "potrefio" srz:

"...Nažalost, Dalibor Brozović, koji je vrsni lingvist i koji veoma dobro poznaje bosansku jezičku situaciju, nije, kao ni mnogi drugi, izbjegao nacionalnoj bolesti" (...a Lovrenovic?) "... On dobro zna da je ono što je nekad nazvano južno narječje, zapravo bosanski jezik, samo što tadašnjim ideolozima ilirizma i kasnije srpskohrvatskog nacionalizma nije odgovaralo da uvode u svoju terminologiju bosansko ime. Brozović, sasvim nehistorijski i paušalno, povezuje stanje koje je vladalo u Jugoslaviji s ovim koje vlada u BiH. To stanje je sasvim različito i ovdje nema nikakve majorizacije ili marginalizacije i sve je slobodno, sva leksika i svi oblici su u slobodnoj upotrebi. To je kada se misli sa pozicija nauke. Ali kada se počinje misliti sa političke pozicije i pozicije stvaranja nacije putem jezičke politike, a to je uvijek zloupotreba nauke, onda stvari dobivaju drugačiji izgled, pa izgleda da je normalno da naši Hrvati uče jezik kojeg neznaju i nerazumiju i da im se nameće i leksika i oblici koji nemaju nikakve veze sa njihovim jezičkim iksutvom i osjećanjem. Ovdje majke i očevi hrvatskih nacionalno svjesnih političara i intelektualaca ne razumiju govor svoje djece. Ono što oni žele, a nažalost i Brozović, jeste da se jedan laboratorijski jezik nametne putem politike kao nacionalni jezik Hrvata u BiH. To je eksperiment, a mi ćemo vidjeti šta će iz toga biti. Najzad, svako je ovisan o drugima i niko sam za sebe ne može da živi. Koliko god je BiH ovisna o Hrvatskoj i Hrvatska je ovisna o BiH. Nije uzalud Tuđman pokušavao silom i intrigama da podeblja kiflu. To je uzajamno. Mi treba da nastojimo živjeti u miru i saradnji, a to nije moguće ukoliko jedan dio stanovništva naše države ne vidi BiH kao svoju državu i domovinu. Tu je glavni problem."

ono o "juznom narjecju" je zanimljivo, iako nisam lingvisticar i ne bas previse upucen u materiju.

Pročitao sam Lovrenovića, prilično dobar tekst, iznenađujuće za njega, uz neke primjedbe koje ne bih da stavljam jer za to slijedi ban.
Ali uglavnom, čovjek se usudio da o Bosni priča iz tri perspektive, ne pravi se, kao većina, da postoji samo jedna. "Da se zna ko je žrtva a ko agresor, da se zna ko je raja a ko su papci".

Ogromna greška koju pravi, namjerno ili slučajno, prave svi oni koji u promjeni državnog uređenja BiH vide rješenje svih njenih problema. A opet će u tim državnim institucijama sjediti ista nesposobna i lopovska bagra, opet će najbitnija pitanja ostati neriješena... politička i nacionalna, ne ustavnopravna i formalna.

Dizdarevićev tekst je odličan primjer onoga o čemu Lovrenović govori, nesposobnost da se sagleda bilo koja strana osim svoje i da se primi bilo kakva kritika. Tragično!

Da ne pričam o tome što se u tekstu koji govori o Lovrenovićevom tekstu, koji ipak tretira jedno veliko i bitno pitanje, ograničio samo na njegov stav o Bošnjacima. Toliko o multietničarenju samog Dizdarevića.