savjest wrote:...Na pocetku moram skrenuti paznju na to da ja zelim pricati o buducnosti bh. turizma. To jeste analizirati njegov buduci razvoj.
@Savijest, ja nemam nista protiv tvojih analiza ili BH mogucnosti. Ali, ja sam dosta realan u observacijama i ako mi dozvolis, iz ovih razloga:
- Bio sam menadzer i predstavnik avio kompanije i kasnije posjedovao putnu agenciju i grupnu putnu agenciju.
- Proputovao sav svijet izuzev Australije i Novog Zelanda.
- Vodio grupe po svijetu.
Znaci, vidio sam i imao mogucnosti da pravim poredjenja.
Nema te zemlje koja nema turisticke potencijale. Moze biti u polu-pustinji (Mongolija), ili u dzungli (Manaus, Brazil), ali se u svakoj moze nesto interesantno da nadje.
Jedan od nasih problema je da mi imamo vlastite predrasude oko nasih kvaliteta ponude, pa i ocekujemo da ce nesto samo od sebe da donese.
Ujedno, cesto finansijski rezultati kroz broj nocenja nisu nista nego ugodne statistike ili prihodi uglavnom benzijskoj pumpi ili lokalnom restoranu. Ako neka familija od 3 ode iz Sarajeva na Vlasic da se skija nedjelju dana, to je statisticki 21 noci, cak ako je u gostima kod rodjaka. Ako bolje razmislimo, vjerujem da podatak od pola miliona zimskih turista koje si ti nasao nije tacan. Cak ni pola miliona nocenja mi ne stima. Necija cudna statistika.
Hrvati prave pare ne samo na ljepotama Dalmacije i na mogucnostima dobrog smjestaja, ishrane, i dnevnih tura, nego i na cinjenici da su sada politicki mirna i stabilna destinacija. Mi nismo ni mirni ni stabilni a to ljudi vani citaju ili cuju. A da me ostali krivo ne shvate, sta turista moze da nadje interesantno u mjestima koja nisu Sarajevo, Mostar, i par vecih? Vrlo malo. Uostalom, drugi su na to ovdje bolje odgovorili.
Znaci, mi imamo kapacitete kao i sav svijet. Nas je problem KAKO SERVIRATI ISTE STRANIM AGENCIJAMA kao primamljivu destinaciju. Primjer:
- Niagara vodopade posjeti dnevno u prosjeku 35.000.
- Iguasu vodopade (Brazil/Argentina/Paragvaj) posjeti mozda 100-200
- Viktorija (Zambezi rijeka) slicno kao Iguasu.
Od tih 35.000 za Nijagaru vjerujem da su 99% kanadjani ili ameri. Realno je da su isti morali pojesti hamburger za rucak bilo da su bili na Nijagari kao turisti, ili kod kuce u Torontu ili Buffalu. Znaci, taj turisticki dolar je statisticki. Ali ako su dosli iz Njemacke i kupili hamburger, to je sasvim druga slika. A ovdje Iguasu i Viktorija potpadaju pod ovu zadnju--stranci--kategoriju.
Nasi problemi ostaju sa prljavim klozetima, nedostatkom kvalitetnog smjestaja, nedostatkom dobrih puteva i zeljeznice, i bez organizovanog (a ne samo velikog) finansijskog ulaganja u marketing... naravno i drugim elementima. Kada tome dodas bombasticne napise u evropskoj stampi o kradji i nestanku stranih vozila u BH, to nikako ne valja. U turizmu losa vijest dugo odzvanja. Jer turizam nije nesto pod moranje kao sto je poslovno putovanje: ima drugih zemalja za posjetu ukoliko se nesto dogadja u onoj koju smo planirali da posjetimo. ( To danas najbolje osjeca Egipat: piramide postoje 5000 godina. Posto se u Iraku jos puskara, mogu ih posjetiti slijedece, ili one druge godine...)
Da skratim: nakon zimske olimpijade 1984, odem u Sarajevo da radim oko ponude iz Kanade. Nema love za brosuru jer...
pa sta ti je: pa mi smo olimpijska zemlja, ima da se prodaje kao halva... Napravim brosuru, posaljem svim agencijama u Kanadi (tada 2.600), oglasi u najvecem dnevnom torontskom listu. Te zime, oko 120 putnika. Cak i veliki Yugotours iz Toronta (predstavnistvo) nije napravio nista bolje.
Zovem putnike nakon povratka za komentar. Ja, snijeg divan, staza divna, hotel moderan ali dosadan (...sjede i piju samo lokalci...), avionska veza sa Sarajevom izgubljena zbog meteo uslova pa isli vozom i izgubili dan, dva...
Slijedece sezone samo dvadesetak putnika. Aranzman prekinut.
...ne volim ja svjetlost scene.
Treba prvo dostići 1990. (kada se, kao što je poznato, živjelo ko bubreg u loju od turizma.