#26
Posted: 04/10/2005 13:37
manijak1 wrote:Šta da kažem osim da u moje vrijeme .........nije bilo nijedne navedene
Danas slavimo crkveni god ove sestarske crkve Kraljice sv. krunice na Banjskom brijegu u Sarajevu. Prikladno je podsjetiti se da je osnovateljica M. Franciska Lechner dovela svoje sestre iz Beča u Sarajevo na molbu nadbiskupa Stadlera u travnju 1882. s nakanom da drže osnovnu i učiteljsku školu te da se duhovno brinu za katoličke djevojke koje su u velikom broju dolazile za kućne pomoćnice u gradske obitelji. Već 24. svibnja 1882. blagoslovljen je ovdje kamen temeljac budućeg školskog Zavoda sv. Josipa. Koncem rujna završena je zgrada s kapelicom Srca Isusova na drugom katu. Deset godina kasnije završen je ostatak školske zgrade.
Od listopada 1907. do svibnja 1911. građena je ova crkva za koju je hrvatski slikar Oton Iveković načinio oltarnu sliku Bezgriješne Djevice i 15 medaljona koji prikazuju radosna, žalosna i slavna otajstva krunice. Crkvu je 1. listopada 1911. posvetio ljubljanski biskup Anton Jeglič, koji je prije toga 16 godina bio kanonik u Sarajevu i šest mjeseci pomoćni biskup. Kroz to vrijeme predavao je pedagogiju učenicama Učiteljske škole koju su držale Kćeri Božje ljubavi (danas zgrada Muzičke akademije), a imao je i neke svoje rođakinje među članicama Družbe. Zato je dolikovalo da nadbiskup Stadler tom plemenitom biskupu Slovencu prepusti posvetu ove sestarske crkve u Sarajevu.
U ovoj crkvi sestre su počele slaviti svetu misu zajedno s katolicima Sarajeva, zatim obavljati svoje dnevne molitve i duhovne vježbe, polagati zavjete od njezine posvete 1911. Čine to i danas. Međutim, doživjele su neke teške stresove tijekom ovih 123 godine otkako je njihova Družba u Sarajevu. Tako je 25. svibnja 1945. ondašnji ministar prosvjete u Bosni i Hercegovini kao jednoj od šest republika socijalističke Jugoslavije Anto Babić izdao uredbu kojom se dokidaju sve privatne škole. Preko noći sestre su morale obustaviti svoje prosvjetno djelovanje, koje im je ujedno bilo izvor uzdržavanja. Novi udarac uslijedio je oduzimanjem sestarskih zgrada god. 1949. Sestrama je ostavljena samo ova crkva zato što se u njoj obavljalo bogoslužje i za druge vjernike Sarajeva te mala gospodarska zgrada u kojoj je bila stolarska radionica, spremište hrane i stan za domara. Danas je to sestarski samostan u Cankarevoj broj 16. U vrijeme dok su sestarski zavodi i škole mogli razvijati punu atkivnost ovdje je živjelo između 60 i 70 sestara. Po naredbi državne vlasti od 6. lipnja 1949. većina sestara morala je seliti iz Sarajeva. Ostale su samo četiri u onoj skučenoj gospodarskoj kućici te se brinule za ovu crkvu a jedna od njih nastavila je službu sakristanke u katedrali. Pedesetih godina sestre su u svom skučenom samostanu otvorile radionicu crkvenog ruha, a od 1972. do 1992. tri su radile u Misijskoj centrali. Kad je u bivšoj sestarskoj školi u studenom 1994. otvoren Katolički školski centar, njihovo dvorište i hodnici njihovih zgrada opet odjekuju radosnim glasovima djevojčica i dječaka te djevojaka i mladića. Poznato je da u ovoj osnovnoj školi te gimnaziji i srednjoj medicinskoj školi dobru naobrazbu traže i dobivaju ne samo djeca katoličkih roditelja nego i muslimanskih, pravoslavnih i agnostičkih. Svih ovih deset godina sva su mjesta popunjena.
:D:Dmalko povijesti
ne škodielem sada sam se sjetio kad nam je Pavle Valentić čitao LJILJAN i bljuvotine FATMIRA ALISPAHIĆA ili kako već da nastavu svaki dan počinjemo intoniranjem HIMNE RH lijepa naša
koje su to laži titi dragi
elem nakon toga su učestale potjere... dobio sam i šaku u glavu od nekog balavca koji je imao 10 krkana iza leđa psovaše nam krst a većina agnostici ateisti i muslimani 
zato i ne volim tu školu 
