abdulhaqq_ wrote:Bismillah!
Za Mosora:
Jedna muha, u lokvi magarečije mokraće, na jednoj slamci,
zamišljala je sebe da je lađar pa je počela dizati glavu.
Govorila je: Ja sam čitala o moru i lađama,
i razmišljala sam puno o tome.
Eto, ovo je more, ovo lađa,
A ja kao kapetan, ovako iskusan i pametan.
Tako ova muha tjera ovaj svoj balvan po lokvi kao po moru,
Ta mala lokva, u njenim očima, izgleda beskrajno velika.
Ta lokva u poređenju sa muhom, bila je ogromna, bez granica
Gdje je oko, koje bi to moglo pravo vidjeti.
Njen svijet je toliki, dokle joj pogled dopire
Oko joj toliko obuhvata, i lokva je za nju more.
Onaj koji tumači krivo, on je kao muha, a taj njegov tevil,
Kao i njegov ćejf, to je magarečija mokraća i mutna slika.
Da je muha imala valjano rasuđivanje, ona bi bila sretna,
Postala bi Huma-ptica (Feniks)
Kad bi ova muha iz toga mogla pouku uzeti, ona se ne bi zvala muha
Njena duša ne bi boravila u mizernom vanjskom liku…
Za abdulhaqqa. (I malo za hananah.) Iz skolske lektire minulih generacija. Da se prisjetimo da nismo muhe.
CVRČAK
Vladimir Nazor
I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče
Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb...
Podne je. - Kao voda tišinom razl'jeva se.
Sunčani ditiramb.
I pjeva: "Ja sam danas ispio sunce plamno.
I žilice su moje nabrekle ko potoci.
U utrobi se mojoj ljuljuška more tamno.
Na leđima mi šuma, što nagli trgnu srh.
Dv'je st'jene, dva obronka postaše moji boci,
A glava - gorski vrh."
I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče,
Dok sunce s neba lije na zemlju žar i plam:
"Zemniče, ja sam himna što bruji za oltarom,
Dok šuti gordi hram.
... Izađi! - Što se kriješ pod krošnjom, u rupama?
Na kamu puž se sunča, na travi grije crv!
Rominja s vedra neba ko kiša od iskara
Sunčana sveta krv.
... Izađi - ti, koj' niknu iz zuba ljuta zmaja,
Da budeš grm što gori, luk napet, plamen mač,
Al raznježi ti dušu milinje cvjetnog maja,
Al omekša ti srce jesenjih voda plač.
... Zaprznio te mrak,
Po zemlji sipaš žuč.
A tebe zemlja rodi da budeš čil i jak,
Da nosiš u njedrima radosti zlatni ključ.
... Ja gutam žar sunčani.
I osjećam u sebi, gdje struje šumne r'jeke,
Šumore zelen-luzi svjetlošću obasjani,
Klokoće vrelo, more pjeni se i krkoči,
Modri se grožđe, i zri bobulja sure smreke,
Niz bor se smola toči.
... Zemniče, ja sam pjan.
Oh, sunca, sunca, sunca.
Još led mi noge trni,
Pred očma još se crni
Odurni zimski san."
I cvrči bez prekida, šiba teškim ritmom
Goleti ugrijane, lug mrtvi, sparni zrak.
Trepeće oštra pjesma ko vjetra na krilima
Dugačak svilen trak.
I pjeva: "Slava zemlji i suncu i talasu!
Dajte mi kaplju rose na kori jasenovoj,
I kaplju žuta soka na bobi na smrekovoj.
Al velju snagu novu podajte mome glasu.
... Sunčeve žice idu od neba pa do zemlje,
Napete kao strune. Golema harfa sja.
Mnogo je ruku dira. - Nebesa zabrujaše,
I sluša zemlja sva.
Mir je na vodi, muk je u docu i luzima,
Al čujem velje srce, gdje kuca sred dubine:
Bojiš se, zemljo majko, da onim pod prstima
Ne zamre pjev sunčani, žica se ne prekine.
... Zemniče, čuješ poj?
Šumi ko srebrn-more,
Zuji ko pčelâ roj.
I pjeva: "Sv'jet je lijep, a život dar je s neba,
Al žeđa nek ti bude velika, ljuta glad.
Pa gutaj vatru moju i siši ml'jeko moje,
I bit ćeš sveđer mlad.
... Oh, sunca, sunca, sunca!
I vonja sa doline
I vjetra sa vrhunca!
... Zemniče, ja sam pjan.
Gle, iza žbuna viri,
Pomamnu pjesmu sviri
Na fruli nagi Pan."
I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče
Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb.
Podne je. - Kao voda tišinom razl'jeva se
Sunčani ditiramb.
..bili bi IZneNaaaadjeni Neslucenim moguCnostima koje ih Čekaju 
... od evoluiranja u tresnjin cvijet 
jer tu pocinje zacarani krug iz kojeg ih samo udar srece moze spas'ti..
