Hoce li se zlocinac Karadzic predati?

[manijak1]

Koje On ?

[manijak1]

Ko je rekao da je to važno ?

[Zadig]

eh...ne preskaci tablete jope mane...

[manijak1]

Ko je Ljiljana

[mostarac]

iskreno, mnogo mi je vaznije kako ce se odraziti PDV na ovdasnje stanovnistvo. nemamo mi puno hajra od toga da se on preda ili da ga ubiju ili sta vec, a bogami ni da ga osude, jer ionako je Haag farsa.
Interesantnije mi je hiljadu puta sto je danas u sarajevskim prodavnicama hljeb 70 kf i zasto je struja poskupila 5%

dok se bavimo karadzicem ovi i nas ostale pripremaju za ekskurziju na onaj svijet

[Settler]

Hag po pitanju pravde jeste farsa, međutim, ima neku drugu težinu.

[mostarac]

Hag po pitanju pravde jeste farsa, međutim, ima neku drugu težinu.

apsolutno nikakvu tezinu nema, jer je zlocine sveo na ravan pojedinca, a ne politike, jer sudi pojedincima, a ne sudi politikama

[Zadig]

iskreno, mnogo mi je vaznije kako ce se odraziti PDV na ovdasnje stanovnistvo. nemamo mi puno hajra od toga da se on preda ili da ga ubiju ili sta vec, a bogami ni da ga osude, jer ionako je Haag farsa.
Interesantnije mi je hiljadu puta sto je danas u sarajevskim prodavnicama hljeb 70 kf i zasto je struja poskupila 5%

dok se bavimo karadzicem ovi i nas ostale pripremaju za ekskurziju na onaj svijet

Razumjem tvoju realnu pragmaticnost.
nazalost, ova zemlja nije zavrsila ni osnovni proces post ratnih trauma. Zato je taj prokleti karadzic bitan. nazalost.

[Settler]

Ako se sudi glavama sudi se i politici (ne sude im zato što imaju nešto privatno protiv njih). Ili bi ti rekao da su svi Srbi krivi?
To čak ni ja ne bih mogao.

[da pamtis]

iskreno, mnogo mi je vaznije kako ce se odraziti PDV na ovdasnje stanovnistvo. nemamo mi puno hajra od toga da se on preda ili da ga ubiju ili sta vec, a bogami ni da ga osude, jer ionako je Haag farsa.
Interesantnije mi je hiljadu puta sto je danas u sarajevskim prodavnicama hljeb 70 kf i zasto je struja poskupila 5%

dok se bavimo karadzicem ovi i nas ostale pripremaju za ekskurziju na onaj svijet

Kad se on preda ili kad ga ubiju struja i hljeb ce da poskupi jos najmanje 5%,a narod ce da se bavi karadzicem......

[manijak1]

Gdje je Saša

[mostarac]

Ako se sudi glavama sudi se i politici (ne sude im zato što imaju nešto privatno protiv njih). Ili bi ti rekao da su svi Srbi krivi?
To čak ni ja ne bih mogao.

ovo sam vec napisao na jednoj temi:

Pred sam Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, države koju je stvarao i odbranio sa svojom vojskom, a samim tim joj je ta vojska omogućila da postoji, ode i drugi ratni komandant Armije Republike Bosne i Hercegovine u Haag da mu sude za ratne zločine. Ne bi bilo loše što mu se sudi i ako je kriv neka ga osude, ali kada se sudi dvojici najvećih oficira i prvih vojnika države BiH koji su branili zemlju i narod od genocida, urbicida, kultorocida i svih drugih cidova, a istovremeno krvnici te zemlje i naroda, oni od kojih smo se branili i odbranili hodaju slobodno, onda ti se nesto stegne oko srca i mislis se sam u sebi, ima li tu pravde. U Bosni i Hercegovini se izjednačavaju žrtva i dželat, koljač i zaklani, artiljerac i dijete koje je ubila njegova granata ispaljena na sarajevsko porodilište. Sve je to danas isto u Bosni i Hercegovini i sve je to danas u Bosni i Hercegovini relativizirano, jer treba dobiti pravdu, ali ono što je problem u svemu tome je taj da se pravda ne može dobiti na način koji se to danas čini. Pravda se neće dobiti ni da Karadžića, Mladića, Gotovinu i sve ostale balkanske krvnike povješamo duž aleja njihovih žrtava, neće se pravda ni tada dobiti. Pravda će se dobiti onog trenutka kada svijet, Evropa i svi napredni ljudi jasno i glasno kažu da su režimi Beograda i Zagreba devedesetih godina bili zločinački i fašistički režimi koji su imali jasan cilj, a to je bio komadanje i podjela Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske, a oni koji su se usprotivili tome trebali su da nestanu sa lica zemlje i da im se zatre svaki trag. Kada svijet, Evropa i svi napredni ljudi kažu, da su Grude i Pale devedesetih bili «Vučje jazbine» modernih Hitlera oličenih u liku i djelu Bobana i Karadžića, kada svijet, Evropa i svi napredni ljudi kažu, da su Heliodrom, Dretelj, Omarska, Manjača, Keraterm bili isti onakvi logori kao što su to bili Dahau, Treblinka, Aušvic, Jasenovac, e tada će od svega toga biti nešto. Jer nije bitno suđenje pojedincima, jer se ni u Nirnbergu nije prvenstveno sudilo pojedincima, nego politici koju su ti pojedinci kreirali, zastupali i provodili. Ti pojedinci su samo kolateralna šteta te politike, odnosno revolucionari revolucije koja je pojela svoju djecu, a na njihovom mjestu je mogao biti bilo ko. Znači potrebno je podvući jasnu crtu između politike Beograda i Zagreba na jednoj i Sarajeva na drugoj strani, jer Beograd i Zagreb su zločine vršili sistematski, planirano, organizovano i sa jasnim ciljem uništenja jedne zemlje i njenog naroda, dok politika Sarajeva nije išla u tom smjeru. Snage koje su branile zemlju su počinile zločine i to je evidentno, ali zar ćemo doći u situaciju da zbog Drezdena kažemo da su fašizam i antifašizam jednaki i da izjednačimo Treblinku i Aušvic sa Drezdenom i Lajpcigom. Ne, to se ne smije uraditi. Drezden, Hirošima, Lajpcig, Nagasaki jesu zločini o čijoj će «opravdanosti» konačnu riječ dati sud istorije, i zločini koje treba suditi i osuditi, ali to ne može dovesti u pitanje politiku njemačkog, talijanskog i japanskog fašizma i zločina. To ne može dovesti u pitanje holokaust koji su te politike napravile. To ne može dovesti do izjednačvanja žrtava i egzekutora zločina. Znači ne možemo diskutovati o tome, jer ukoliko počnemo diskutovati na ravni pojedinačnih zločina u moru tih zločina izgubit ćemo cjelinu, koja je u svemu ovom bitna. Naravno, ja sa ovim ne želim opravdati ni zločin ni zločince, i želim reći da za zločin nema opravdanja, ali želim reći da sud u Haagu i ukupni stav svijeta prema BiH ide u pogrešnom smjeru, jer zločini i rat u BiH su svedeni na ravan pojedinca, a ne na ravan politike i sistema, jer sud u Haagu sudi pojedincima, a ne njihovoj politici koju su osmislili, zastupali i provodili, a koju sud u Haagu nikada nije doveo u pitanje i čak je sramotnim presudama poput one Biljani Plavšić ohrabrio neke nove balkanske kasapine za nove pohode i doveo do skupova podrške zločincima poput onog nedavnog skupa Radikalne stranke Srbije u Sava centru u Beogradu, gdje je Šešelj predstavljan narodnim herojem i glorificirana njegova uloga u ratu, a svi znamo ko je Vojislav Šešelj. Upravo to neosuđivanje političkih sistema devedesetih koji su bili prisutni u Beogradu i Zagrebu dovelo je do izjednačavanja četnika i partizana u Srbiji, dovelo je do rušenja Titovog spomenika u Hrvatskoj i slično. Dakle fašizmu na Balkanu je od strane svijeta i Evrope prvenstveno dozvoljeno da se razvija i raste, a fašizam je zarazna bolest i kad-tad će se proširiti i na Evropu koja se ponaša kao da je se to ne tiče, a tiče je se, itekako je se tiče, jer fašizam ne poznaje grancice, jer danas je ovde, a sutra ti je pred vratima.
Dakle sa ovim tekstom želim reći da je na Bosnu i Hercegovinu izvršena agresija od dvije njoj susjedne zemlje – tadašnje Jugoslavije i Hrvatske. Ta agresija je imala jasan i nedvosmislen cilj, a to je uništenje i komadanje Bosne i Hercegovine i nestanak svakog koji se nađe na putu kao prepreka ostvarenju tog nauma. U tu svrhu započeti su procesi etničkog čišćenja, otvaranja logora, stalnog granatiranja bosanskih gradova i sve je rađeno sistematski i planirano. Dakle to nisu bili ekscesi pojedinaca, nego organizovane skupine sa jasnim političkim ciljevima i zadacima, za čije ostvarenje nisu birali ni način ni sredstva. Tu i takvu politiku Beograda i Zagreba svesti na ravan pojedinca je samo poniženje za žrtve te politike i mislim da je to samo dodavanje soli na ranu koja još uvijek jako peče i jako boli i na ovaj način je nije potrebno dirati. Sve dok se ne bude sudilo Miloševićevoj politici, a ne njemu kao pojedincu, i izvuklo jasne i nedvsomislene pouke o njoj i karakteru rata u BiH, neće biti sreće za Balkan i grobari oličeni u liku i djelu Tome Nikolića će nam opet početi praviti ono što najbolje znaju, a to su masovne grobnice. Dakle ići u dva smjera kojima se danas kreće Bosna i Hercegovina je nagrada za zločin. Ta dva smjera i metode su:
• Svi su radili zločine – u suštini to je tačno i to niko ne poriče, ali postoji ogromna razlika između zločina i planiranog i sistematski izvršenog zločina kao rezultata ostvarivanja zločinačke politike. Ogromna je razlika između ta dva pojma. Zločin je zločin i svaki treba da bude osuđen i ni za koga normalnog i poštenih namjera tu ne smije biti bilo kakve dvojbe, ali izjednačavati zločine u Bosni je stvar koja graniči sa zdravim razumom, jer to je izjednačavanje zločinca i žrtve.
• Ne otvaraj stare rane i zaboravimo šta je bilo i krenimo naprijed – mozak nije računar pa da mu uradimo «format c:» i zaboravimo sve šta je bilo i vratimo stvari na početno stanje. Nema naprijed bez jasnog i potpuno nedvosmislenog stava o karakteru rata u BiH i potpunog razgolićenja politika koje su bile aktuelne u BiH i njenom okruženju devedsetih godina. Bez toga nema naprijed i nikad neće biti toga naprijed, jer upravo zbog toga što se nikada nije reklo ko je imao kakve uloge i ciljeve u ratu, mi i danas jesmo ovdje gdje jesmo, a to je da zarobljeni u prošlosti, preživljavamo sadašnjost i ovo stanje može trajati stotinu godina, jer da bi stanje mira bilo moguće i da bi se mogli stvoriti preduslovi za makar malo svjetliju budućnost generacija koje dolaze, ovaj rat neko mora dobiti, makar na papiru, mada je za pametnog čovjeka svaki rat izgubljen.
Sve dok se ne bude imao jasan stav o svemu ovome i dok svijet jasno i glasno ne pošalje poruku o tome «Kako je počeo, trajao i završio rat na mom otoku?», naša djeca će biti taoci djela naših očeva, jer fašizam je žilavo, drsko, bezobzirno i bezobrazno stvorenje i ne pada mu na pamet da se sam povuče, jer mu to nije u karakteru. Fašizam se mora pobjediti, a to je moguće samo njegovim jasnim obilježavanjem i odstranivanjem iz naših života. Do tada preživljavajmo zajedno.

[da pamtis]

Gdje je Saša

hebes Sasu gdje je Sonja Karadzic

[Settler]

Pa to i pišem. Hag je bitan da se na međunarodnom planu okvalificira politika prema BiH od strane prijatelja s lijeva i desna. Pravde naravno nema.

[mostarac]

Pa to i pišem. Hag je bitan da se na međunarodnom planu okvalificira politika prema BiH od strane prijatelja s lijeva i desna. Pravde naravno nema.

Ali Haag to ne radi. procitaj lijepo. Haag je sve sveo na ravan pojedinca, a nikad nije sudio politici i izvukao zakljucke kao u Nirnbergu: NIKAD VISE SLOBODAN MILOSEVIC.

[praznina]

moja je jedina definicija da se u Bosni desio gradjanski rat jer ako se 37 % ljudi jedne zemlje ne slaze sa politikom Alije Izetbegovica onda je nemoguce ocekivati da tako nesto ide na silu

31% molit ću lijepo.

Danas je 37,1%.

[Settler]

Pa to i pišem. Hag je bitan da se na međunarodnom planu okvalificira politika prema BiH od strane prijatelja s lijeva i desna. Pravde naravno nema.

Ali Haag to ne radi. procitaj lijepo. Haag je sve sveo na ravan pojedinca, a nikad nije sudio politici i izvukao zakljucke kao u Nirnbergu: NIKAD VISE SLOBODAN MILOSEVIC.

Ipak vrijedi sačekati ishod suđenja.

@praznina - Prije genocida i etničkog čiššćenja nad ostala dva naroda (u periodu o kojem ti govoriš) 31%.

[praznina]

Ako se sudi glavama sudi se i politici (ne sude im zato što imaju nešto privatno protiv njih). Ili bi ti rekao da su svi Srbi krivi?
To čak ni ja ne bih mogao.

ovo sam vec napisao na jednoj temi:

Pred sam Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, države koju je stvarao i odbranio sa svojom vojskom, a samim tim joj je ta vojska omogućila da postoji, ode i drugi ratni komandant Armije Republike Bosne i Hercegovine u Haag da mu sude za ratne zločine. Ne bi bilo loše što mu se sudi i ako je kriv neka ga osude, ali kada se sudi dvojici najvećih oficira i prvih vojnika države BiH koji su branili zemlju i narod od genocida, urbicida, kultorocida i svih drugih cidova, a istovremeno krvnici te zemlje i naroda, oni od kojih smo se branili i odbranili hodaju slobodno, onda ti se nesto stegne oko srca i mislis se sam u sebi, ima li tu pravde. U Bosni i Hercegovini se izjednačavaju žrtva i dželat, koljač i zaklani, artiljerac i dijete koje je ubila njegova granata ispaljena na sarajevsko porodilište. Sve je to danas isto u Bosni i Hercegovini i sve je to danas u Bosni i Hercegovini relativizirano, jer treba dobiti pravdu, ali ono što je problem u svemu tome je taj da se pravda ne može dobiti na način koji se to danas čini. Pravda se neće dobiti ni da Karadžića, Mladića, Gotovinu i sve ostale balkanske krvnike povješamo duž aleja njihovih žrtava, neće se pravda ni tada dobiti. Pravda će se dobiti onog trenutka kada svijet, Evropa i svi napredni ljudi jasno i glasno kažu da su režimi Beograda i Zagreba devedesetih godina bili zločinački i fašistički režimi koji su imali jasan cilj, a to je bio komadanje i podjela Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske, a oni koji su se usprotivili tome trebali su da nestanu sa lica zemlje i da im se zatre svaki trag. Kada svijet, Evropa i svi napredni ljudi kažu, da su Grude i Pale devedesetih bili «Vučje jazbine» modernih Hitlera oličenih u liku i djelu Bobana i Karadžića, kada svijet, Evropa i svi napredni ljudi kažu, da su Heliodrom, Dretelj, Omarska, Manjača, Keraterm bili isti onakvi logori kao što su to bili Dahau, Treblinka, Aušvic, Jasenovac, e tada će od svega toga biti nešto. Jer nije bitno suđenje pojedincima, jer se ni u Nirnbergu nije prvenstveno sudilo pojedincima, nego politici koju su ti pojedinci kreirali, zastupali i provodili. Ti pojedinci su samo kolateralna šteta te politike, odnosno revolucionari revolucije koja je pojela svoju djecu, a na njihovom mjestu je mogao biti bilo ko. Znači potrebno je podvući jasnu crtu između politike Beograda i Zagreba na jednoj i Sarajeva na drugoj strani, jer Beograd i Zagreb su zločine vršili sistematski, planirano, organizovano i sa jasnim ciljem uništenja jedne zemlje i njenog naroda, dok politika Sarajeva nije išla u tom smjeru. Snage koje su branile zemlju su počinile zločine i to je evidentno, ali zar ćemo doći u situaciju da zbog Drezdena kažemo da su fašizam i antifašizam jednaki i da izjednačimo Treblinku i Aušvic sa Drezdenom i Lajpcigom. Ne, to se ne smije uraditi. Drezden, Hirošima, Lajpcig, Nagasaki jesu zločini o čijoj će «opravdanosti» konačnu riječ dati sud istorije, i zločini koje treba suditi i osuditi, ali to ne može dovesti u pitanje politiku njemačkog, talijanskog i japanskog fašizma i zločina. To ne može dovesti u pitanje holokaust koji su te politike napravile. To ne može dovesti do izjednačvanja žrtava i egzekutora zločina. Znači ne možemo diskutovati o tome, jer ukoliko počnemo diskutovati na ravni pojedinačnih zločina u moru tih zločina izgubit ćemo cjelinu, koja je u svemu ovom bitna. Naravno, ja sa ovim ne želim opravdati ni zločin ni zločince, i želim reći da za zločin nema opravdanja, ali želim reći da sud u Haagu i ukupni stav svijeta prema BiH ide u pogrešnom smjeru, jer zločini i rat u BiH su svedeni na ravan pojedinca, a ne na ravan politike i sistema, jer sud u Haagu sudi pojedincima, a ne njihovoj politici koju su osmislili, zastupali i provodili, a koju sud u Haagu nikada nije doveo u pitanje i čak je sramotnim presudama poput one Biljani Plavšić ohrabrio neke nove balkanske kasapine za nove pohode i doveo do skupova podrške zločincima poput onog nedavnog skupa Radikalne stranke Srbije u Sava centru u Beogradu, gdje je Šešelj predstavljan narodnim herojem i glorificirana njegova uloga u ratu, a svi znamo ko je Vojislav Šešelj. Upravo to neosuđivanje političkih sistema devedesetih koji su bili prisutni u Beogradu i Zagrebu dovelo je do izjednačavanja četnika i partizana u Srbiji, dovelo je do rušenja Titovog spomenika u Hrvatskoj i slično. Dakle fašizmu na Balkanu je od strane svijeta i Evrope prvenstveno dozvoljeno da se razvija i raste, a fašizam je zarazna bolest i kad-tad će se proširiti i na Evropu koja se ponaša kao da je se to ne tiče, a tiče je se, itekako je se tiče, jer fašizam ne poznaje grancice, jer danas je ovde, a sutra ti je pred vratima.
Dakle sa ovim tekstom želim reći da je na Bosnu i Hercegovinu izvršena agresija od dvije njoj susjedne zemlje – tadašnje Jugoslavije i Hrvatske. Ta agresija je imala jasan i nedvosmislen cilj, a to je uništenje i komadanje Bosne i Hercegovine i nestanak svakog koji se nađe na putu kao prepreka ostvarenju tog nauma. U tu svrhu započeti su procesi etničkog čišćenja, otvaranja logora, stalnog granatiranja bosanskih gradova i sve je rađeno sistematski i planirano. Dakle to nisu bili ekscesi pojedinaca, nego organizovane skupine sa jasnim političkim ciljevima i zadacima, za čije ostvarenje nisu birali ni način ni sredstva. Tu i takvu politiku Beograda i Zagreba svesti na ravan pojedinca je samo poniženje za žrtve te politike i mislim da je to samo dodavanje soli na ranu koja još uvijek jako peče i jako boli i na ovaj način je nije potrebno dirati. Sve dok se ne bude sudilo Miloševićevoj politici, a ne njemu kao pojedincu, i izvuklo jasne i nedvsomislene pouke o njoj i karakteru rata u BiH, neće biti sreće za Balkan i grobari oličeni u liku i djelu Tome Nikolića će nam opet početi praviti ono što najbolje znaju, a to su masovne grobnice. Dakle ići u dva smjera kojima se danas kreće Bosna i Hercegovina je nagrada za zločin. Ta dva smjera i metode su:
• Svi su radili zločine – u suštini to je tačno i to niko ne poriče, ali postoji ogromna razlika između zločina i planiranog i sistematski izvršenog zločina kao rezultata ostvarivanja zločinačke politike. Ogromna je razlika između ta dva pojma. Zločin je zločin i svaki treba da bude osuđen i ni za koga normalnog i poštenih namjera tu ne smije biti bilo kakve dvojbe, ali izjednačavati zločine u Bosni je stvar koja graniči sa zdravim razumom, jer to je izjednačavanje zločinca i žrtve.
• Ne otvaraj stare rane i zaboravimo šta je bilo i krenimo naprijed – mozak nije računar pa da mu uradimo «format c:» i zaboravimo sve šta je bilo i vratimo stvari na početno stanje. Nema naprijed bez jasnog i potpuno nedvosmislenog stava o karakteru rata u BiH i potpunog razgolićenja politika koje su bile aktuelne u BiH i njenom okruženju devedsetih godina. Bez toga nema naprijed i nikad neće biti toga naprijed, jer upravo zbog toga što se nikada nije reklo ko je imao kakve uloge i ciljeve u ratu, mi i danas jesmo ovdje gdje jesmo, a to je da zarobljeni u prošlosti, preživljavamo sadašnjost i ovo stanje može trajati stotinu godina, jer da bi stanje mira bilo moguće i da bi se mogli stvoriti preduslovi za makar malo svjetliju budućnost generacija koje dolaze, ovaj rat neko mora dobiti, makar na papiru, mada je za pametnog čovjeka svaki rat izgubljen.
Sve dok se ne bude imao jasan stav o svemu ovome i dok svijet jasno i glasno ne pošalje poruku o tome «Kako je počeo, trajao i završio rat na mom otoku?», naša djeca će biti taoci djela naših očeva, jer fašizam je žilavo, drsko, bezobzirno i bezobrazno stvorenje i ne pada mu na pamet da se sam povuče, jer mu to nije u karakteru. Fašizam se mora pobjediti, a to je moguće samo njegovim jasnim obilježavanjem i odstranivanjem iz naših života. Do tada preživljavajmo zajedno.

Vidiš to izjednačavanje zločinaca i žrtava danas se stalno zloupotrebljava. Kada neko npr. spomene generala Delića ili Nasera Orića u negativnom kontekstu (da je zločinac jer je po komandnoj odgovornosti odgovoran za zločine i sada se nalazi u Haagu gdje će mu se suditi) automatski se javi mr_bošnjak, da pamtis ili neko drugi koji će reći da je to "izjednačavanje žrtve i zločinca".

[mostarac]

Ako se sudi glavama sudi se i politici (ne sude im zato što imaju nešto privatno protiv njih). Ili bi ti rekao da su svi Srbi krivi?
To čak ni ja ne bih mogao.

ovo sam vec napisao na jednoj temi:

Pred sam Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, države koju je stvarao i odbranio sa svojom vojskom, a samim tim joj je ta vojska omogućila da postoji, ode i drugi ratni komandant Armije Republike Bosne i Hercegovine u Haag da mu sude za ratne zločine. Ne bi bilo loše što mu se sudi i ako je kriv neka ga osude, ali kada se sudi dvojici najvećih oficira i prvih vojnika države BiH koji su branili zemlju i narod od genocida, urbicida, kultorocida i svih drugih cidova, a istovremeno krvnici te zemlje i naroda, oni od kojih smo se branili i odbranili hodaju slobodno, onda ti se nesto stegne oko srca i mislis se sam u sebi, ima li tu pravde. U Bosni i Hercegovini se izjednačavaju žrtva i dželat, koljač i zaklani, artiljerac i dijete koje je ubila njegova granata ispaljena na sarajevsko porodilište. Sve je to danas isto u Bosni i Hercegovini i sve je to danas u Bosni i Hercegovini relativizirano, jer treba dobiti pravdu, ali ono što je problem u svemu tome je taj da se pravda ne može dobiti na način koji se to danas čini. Pravda se neće dobiti ni da Karadžića, Mladića, Gotovinu i sve ostale balkanske krvnike povješamo duž aleja njihovih žrtava, neće se pravda ni tada dobiti. Pravda će se dobiti onog trenutka kada svijet, Evropa i svi napredni ljudi jasno i glasno kažu da su režimi Beograda i Zagreba devedesetih godina bili zločinački i fašistički režimi koji su imali jasan cilj, a to je bio komadanje i podjela Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske, a oni koji su se usprotivili tome trebali su da nestanu sa lica zemlje i da im se zatre svaki trag. Kada svijet, Evropa i svi napredni ljudi kažu, da su Grude i Pale devedesetih bili «Vučje jazbine» modernih Hitlera oličenih u liku i djelu Bobana i Karadžića, kada svijet, Evropa i svi napredni ljudi kažu, da su Heliodrom, Dretelj, Omarska, Manjača, Keraterm bili isti onakvi logori kao što su to bili Dahau, Treblinka, Aušvic, Jasenovac, e tada će od svega toga biti nešto. Jer nije bitno suđenje pojedincima, jer se ni u Nirnbergu nije prvenstveno sudilo pojedincima, nego politici koju su ti pojedinci kreirali, zastupali i provodili. Ti pojedinci su samo kolateralna šteta te politike, odnosno revolucionari revolucije koja je pojela svoju djecu, a na njihovom mjestu je mogao biti bilo ko. Znači potrebno je podvući jasnu crtu između politike Beograda i Zagreba na jednoj i Sarajeva na drugoj strani, jer Beograd i Zagreb su zločine vršili sistematski, planirano, organizovano i sa jasnim ciljem uništenja jedne zemlje i njenog naroda, dok politika Sarajeva nije išla u tom smjeru. Snage koje su branile zemlju su počinile zločine i to je evidentno, ali zar ćemo doći u situaciju da zbog Drezdena kažemo da su fašizam i antifašizam jednaki i da izjednačimo Treblinku i Aušvic sa Drezdenom i Lajpcigom. Ne, to se ne smije uraditi. Drezden, Hirošima, Lajpcig, Nagasaki jesu zločini o čijoj će «opravdanosti» konačnu riječ dati sud istorije, i zločini koje treba suditi i osuditi, ali to ne može dovesti u pitanje politiku njemačkog, talijanskog i japanskog fašizma i zločina. To ne može dovesti u pitanje holokaust koji su te politike napravile. To ne može dovesti do izjednačvanja žrtava i egzekutora zločina. Znači ne možemo diskutovati o tome, jer ukoliko počnemo diskutovati na ravni pojedinačnih zločina u moru tih zločina izgubit ćemo cjelinu, koja je u svemu ovom bitna. Naravno, ja sa ovim ne želim opravdati ni zločin ni zločince, i želim reći da za zločin nema opravdanja, ali želim reći da sud u Haagu i ukupni stav svijeta prema BiH ide u pogrešnom smjeru, jer zločini i rat u BiH su svedeni na ravan pojedinca, a ne na ravan politike i sistema, jer sud u Haagu sudi pojedincima, a ne njihovoj politici koju su osmislili, zastupali i provodili, a koju sud u Haagu nikada nije doveo u pitanje i čak je sramotnim presudama poput one Biljani Plavšić ohrabrio neke nove balkanske kasapine za nove pohode i doveo do skupova podrške zločincima poput onog nedavnog skupa Radikalne stranke Srbije u Sava centru u Beogradu, gdje je Šešelj predstavljan narodnim herojem i glorificirana njegova uloga u ratu, a svi znamo ko je Vojislav Šešelj. Upravo to neosuđivanje političkih sistema devedesetih koji su bili prisutni u Beogradu i Zagrebu dovelo je do izjednačavanja četnika i partizana u Srbiji, dovelo je do rušenja Titovog spomenika u Hrvatskoj i slično. Dakle fašizmu na Balkanu je od strane svijeta i Evrope prvenstveno dozvoljeno da se razvija i raste, a fašizam je zarazna bolest i kad-tad će se proširiti i na Evropu koja se ponaša kao da je se to ne tiče, a tiče je se, itekako je se tiče, jer fašizam ne poznaje grancice, jer danas je ovde, a sutra ti je pred vratima.
Dakle sa ovim tekstom želim reći da je na Bosnu i Hercegovinu izvršena agresija od dvije njoj susjedne zemlje – tadašnje Jugoslavije i Hrvatske. Ta agresija je imala jasan i nedvosmislen cilj, a to je uništenje i komadanje Bosne i Hercegovine i nestanak svakog koji se nađe na putu kao prepreka ostvarenju tog nauma. U tu svrhu započeti su procesi etničkog čišćenja, otvaranja logora, stalnog granatiranja bosanskih gradova i sve je rađeno sistematski i planirano. Dakle to nisu bili ekscesi pojedinaca, nego organizovane skupine sa jasnim političkim ciljevima i zadacima, za čije ostvarenje nisu birali ni način ni sredstva. Tu i takvu politiku Beograda i Zagreba svesti na ravan pojedinca je samo poniženje za žrtve te politike i mislim da je to samo dodavanje soli na ranu koja još uvijek jako peče i jako boli i na ovaj način je nije potrebno dirati. Sve dok se ne bude sudilo Miloševićevoj politici, a ne njemu kao pojedincu, i izvuklo jasne i nedvsomislene pouke o njoj i karakteru rata u BiH, neće biti sreće za Balkan i grobari oličeni u liku i djelu Tome Nikolića će nam opet početi praviti ono što najbolje znaju, a to su masovne grobnice. Dakle ići u dva smjera kojima se danas kreće Bosna i Hercegovina je nagrada za zločin. Ta dva smjera i metode su:
• Svi su radili zločine – u suštini to je tačno i to niko ne poriče, ali postoji ogromna razlika između zločina i planiranog i sistematski izvršenog zločina kao rezultata ostvarivanja zločinačke politike. Ogromna je razlika između ta dva pojma. Zločin je zločin i svaki treba da bude osuđen i ni za koga normalnog i poštenih namjera tu ne smije biti bilo kakve dvojbe, ali izjednačavati zločine u Bosni je stvar koja graniči sa zdravim razumom, jer to je izjednačavanje zločinca i žrtve.
• Ne otvaraj stare rane i zaboravimo šta je bilo i krenimo naprijed – mozak nije računar pa da mu uradimo «format c:» i zaboravimo sve šta je bilo i vratimo stvari na početno stanje. Nema naprijed bez jasnog i potpuno nedvosmislenog stava o karakteru rata u BiH i potpunog razgolićenja politika koje su bile aktuelne u BiH i njenom okruženju devedsetih godina. Bez toga nema naprijed i nikad neće biti toga naprijed, jer upravo zbog toga što se nikada nije reklo ko je imao kakve uloge i ciljeve u ratu, mi i danas jesmo ovdje gdje jesmo, a to je da zarobljeni u prošlosti, preživljavamo sadašnjost i ovo stanje može trajati stotinu godina, jer da bi stanje mira bilo moguće i da bi se mogli stvoriti preduslovi za makar malo svjetliju budućnost generacija koje dolaze, ovaj rat neko mora dobiti, makar na papiru, mada je za pametnog čovjeka svaki rat izgubljen.
Sve dok se ne bude imao jasan stav o svemu ovome i dok svijet jasno i glasno ne pošalje poruku o tome «Kako je počeo, trajao i završio rat na mom otoku?», naša djeca će biti taoci djela naših očeva, jer fašizam je žilavo, drsko, bezobzirno i bezobrazno stvorenje i ne pada mu na pamet da se sam povuče, jer mu to nije u karakteru. Fašizam se mora pobjediti, a to je moguće samo njegovim jasnim obilježavanjem i odstranivanjem iz naših života. Do tada preživljavajmo zajedno.

Vidiš to izjednačavanje zločinaca i žrtava danas se stalno zloupotrebljava. Kada neko npr. spomene generala Delića ili Nasera Orića u negativnom kontekstu (da je zločinac jer je po komandnoj odgovornosti odgovoran za zločine i sada se nalazi u Haagu gdje će mu se suditi) automatski se javi mr_bošnjak, da pamtis ili neko drugi koji će reći da je to "izjednačavanje žrtve i zločinca".

nego reci ti meni slazes li se ti sa ovim tekstom

[praznina]

Pa to i pišem. Hag je bitan da se na međunarodnom planu okvalificira politika prema BiH od strane prijatelja s lijeva i desna. Pravde naravno nema.

Ali Haag to ne radi. procitaj lijepo. Haag je sve sveo na ravan pojedinca, a nikad nije sudio politici i izvukao zakljucke kao u Nirnbergu: NIKAD VISE SLOBODAN MILOSEVIC.

Ipak vrijedi sačekati ishod suđenja.

@praznina - Prije genocida i etničkog čiššćenja nad ostala dva naroda (u periodu o kojem ti govoriš) 31%.

Na sadašnji period. Što se genocida tiče nad jednim od ta dva naroda ga nije bilo. Bilo bi i Srba manje da nije bilo "Oluje i "Bljeska". Što se Bošnjaka tiče u BiH ih nikada nije bilo 48% jer nije bilo toliko Sandžaklija u BiH kao danas. Jedino su Hrvati drastično smanjili svoj procenat.

[praznina]

ovo sam vec napisao na jednoj temi:

Pred sam Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, države koju je stvarao i odbranio sa svojom vojskom, a samim tim joj je ta vojska omogućila da postoji, ode i drugi ratni komandant Armije Republike Bosne i Hercegovine u Haag da mu sude za ratne zločine. Ne bi bilo loše što mu se sudi i ako je kriv neka ga osude, ali kada se sudi dvojici najvećih oficira i prvih vojnika države BiH koji su branili zemlju i narod od genocida, urbicida, kultorocida i svih drugih cidova, a istovremeno krvnici te zemlje i naroda, oni od kojih smo se branili i odbranili hodaju slobodno, onda ti se nesto stegne oko srca i mislis se sam u sebi, ima li tu pravde. U Bosni i Hercegovini se izjednačavaju žrtva i dželat, koljač i zaklani, artiljerac i dijete koje je ubila njegova granata ispaljena na sarajevsko porodilište. Sve je to danas isto u Bosni i Hercegovini i sve je to danas u Bosni i Hercegovini relativizirano, jer treba dobiti pravdu, ali ono što je problem u svemu tome je taj da se pravda ne može dobiti na način koji se to danas čini. Pravda se neće dobiti ni da Karadžića, Mladića, Gotovinu i sve ostale balkanske krvnike povješamo duž aleja njihovih žrtava, neće se pravda ni tada dobiti. Pravda će se dobiti onog trenutka kada svijet, Evropa i svi napredni ljudi jasno i glasno kažu da su režimi Beograda i Zagreba devedesetih godina bili zločinački i fašistički režimi koji su imali jasan cilj, a to je bio komadanje i podjela Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske, a oni koji su se usprotivili tome trebali su da nestanu sa lica zemlje i da im se zatre svaki trag. Kada svijet, Evropa i svi napredni ljudi kažu, da su Grude i Pale devedesetih bili «Vučje jazbine» modernih Hitlera oličenih u liku i djelu Bobana i Karadžića, kada svijet, Evropa i svi napredni ljudi kažu, da su Heliodrom, Dretelj, Omarska, Manjača, Keraterm bili isti onakvi logori kao što su to bili Dahau, Treblinka, Aušvic, Jasenovac, e tada će od svega toga biti nešto. Jer nije bitno suđenje pojedincima, jer se ni u Nirnbergu nije prvenstveno sudilo pojedincima, nego politici koju su ti pojedinci kreirali, zastupali i provodili. Ti pojedinci su samo kolateralna šteta te politike, odnosno revolucionari revolucije koja je pojela svoju djecu, a na njihovom mjestu je mogao biti bilo ko. Znači potrebno je podvući jasnu crtu između politike Beograda i Zagreba na jednoj i Sarajeva na drugoj strani, jer Beograd i Zagreb su zločine vršili sistematski, planirano, organizovano i sa jasnim ciljem uništenja jedne zemlje i njenog naroda, dok politika Sarajeva nije išla u tom smjeru. Snage koje su branile zemlju su počinile zločine i to je evidentno, ali zar ćemo doći u situaciju da zbog Drezdena kažemo da su fašizam i antifašizam jednaki i da izjednačimo Treblinku i Aušvic sa Drezdenom i Lajpcigom. Ne, to se ne smije uraditi. Drezden, Hirošima, Lajpcig, Nagasaki jesu zločini o čijoj će «opravdanosti» konačnu riječ dati sud istorije, i zločini koje treba suditi i osuditi, ali to ne može dovesti u pitanje politiku njemačkog, talijanskog i japanskog fašizma i zločina. To ne može dovesti u pitanje holokaust koji su te politike napravile. To ne može dovesti do izjednačvanja žrtava i egzekutora zločina. Znači ne možemo diskutovati o tome, jer ukoliko počnemo diskutovati na ravni pojedinačnih zločina u moru tih zločina izgubit ćemo cjelinu, koja je u svemu ovom bitna. Naravno, ja sa ovim ne želim opravdati ni zločin ni zločince, i želim reći da za zločin nema opravdanja, ali želim reći da sud u Haagu i ukupni stav svijeta prema BiH ide u pogrešnom smjeru, jer zločini i rat u BiH su svedeni na ravan pojedinca, a ne na ravan politike i sistema, jer sud u Haagu sudi pojedincima, a ne njihovoj politici koju su osmislili, zastupali i provodili, a koju sud u Haagu nikada nije doveo u pitanje i čak je sramotnim presudama poput one Biljani Plavšić ohrabrio neke nove balkanske kasapine za nove pohode i doveo do skupova podrške zločincima poput onog nedavnog skupa Radikalne stranke Srbije u Sava centru u Beogradu, gdje je Šešelj predstavljan narodnim herojem i glorificirana njegova uloga u ratu, a svi znamo ko je Vojislav Šešelj. Upravo to neosuđivanje političkih sistema devedesetih koji su bili prisutni u Beogradu i Zagrebu dovelo je do izjednačavanja četnika i partizana u Srbiji, dovelo je do rušenja Titovog spomenika u Hrvatskoj i slično. Dakle fašizmu na Balkanu je od strane svijeta i Evrope prvenstveno dozvoljeno da se razvija i raste, a fašizam je zarazna bolest i kad-tad će se proširiti i na Evropu koja se ponaša kao da je se to ne tiče, a tiče je se, itekako je se tiče, jer fašizam ne poznaje grancice, jer danas je ovde, a sutra ti je pred vratima.
Dakle sa ovim tekstom želim reći da je na Bosnu i Hercegovinu izvršena agresija od dvije njoj susjedne zemlje – tadašnje Jugoslavije i Hrvatske. Ta agresija je imala jasan i nedvosmislen cilj, a to je uništenje i komadanje Bosne i Hercegovine i nestanak svakog koji se nađe na putu kao prepreka ostvarenju tog nauma. U tu svrhu započeti su procesi etničkog čišćenja, otvaranja logora, stalnog granatiranja bosanskih gradova i sve je rađeno sistematski i planirano. Dakle to nisu bili ekscesi pojedinaca, nego organizovane skupine sa jasnim političkim ciljevima i zadacima, za čije ostvarenje nisu birali ni način ni sredstva. Tu i takvu politiku Beograda i Zagreba svesti na ravan pojedinca je samo poniženje za žrtve te politike i mislim da je to samo dodavanje soli na ranu koja još uvijek jako peče i jako boli i na ovaj način je nije potrebno dirati. Sve dok se ne bude sudilo Miloševićevoj politici, a ne njemu kao pojedincu, i izvuklo jasne i nedvsomislene pouke o njoj i karakteru rata u BiH, neće biti sreće za Balkan i grobari oličeni u liku i djelu Tome Nikolića će nam opet početi praviti ono što najbolje znaju, a to su masovne grobnice. Dakle ići u dva smjera kojima se danas kreće Bosna i Hercegovina je nagrada za zločin. Ta dva smjera i metode su:
• Svi su radili zločine – u suštini to je tačno i to niko ne poriče, ali postoji ogromna razlika između zločina i planiranog i sistematski izvršenog zločina kao rezultata ostvarivanja zločinačke politike. Ogromna je razlika između ta dva pojma. Zločin je zločin i svaki treba da bude osuđen i ni za koga normalnog i poštenih namjera tu ne smije biti bilo kakve dvojbe, ali izjednačavati zločine u Bosni je stvar koja graniči sa zdravim razumom, jer to je izjednačavanje zločinca i žrtve.
• Ne otvaraj stare rane i zaboravimo šta je bilo i krenimo naprijed – mozak nije računar pa da mu uradimo «format c:» i zaboravimo sve šta je bilo i vratimo stvari na početno stanje. Nema naprijed bez jasnog i potpuno nedvosmislenog stava o karakteru rata u BiH i potpunog razgolićenja politika koje su bile aktuelne u BiH i njenom okruženju devedsetih godina. Bez toga nema naprijed i nikad neće biti toga naprijed, jer upravo zbog toga što se nikada nije reklo ko je imao kakve uloge i ciljeve u ratu, mi i danas jesmo ovdje gdje jesmo, a to je da zarobljeni u prošlosti, preživljavamo sadašnjost i ovo stanje može trajati stotinu godina, jer da bi stanje mira bilo moguće i da bi se mogli stvoriti preduslovi za makar malo svjetliju budućnost generacija koje dolaze, ovaj rat neko mora dobiti, makar na papiru, mada je za pametnog čovjeka svaki rat izgubljen.
Sve dok se ne bude imao jasan stav o svemu ovome i dok svijet jasno i glasno ne pošalje poruku o tome «Kako je počeo, trajao i završio rat na mom otoku?», naša djeca će biti taoci djela naših očeva, jer fašizam je žilavo, drsko, bezobzirno i bezobrazno stvorenje i ne pada mu na pamet da se sam povuče, jer mu to nije u karakteru. Fašizam se mora pobjediti, a to je moguće samo njegovim jasnim obilježavanjem i odstranivanjem iz naših života. Do tada preživljavajmo zajedno.

Vidiš to izjednačavanje zločinaca i žrtava danas se stalno zloupotrebljava. Kada neko npr. spomene generala Delića ili Nasera Orića u negativnom kontekstu (da je zločinac jer je po komandnoj odgovornosti odgovoran za zločine i sada se nalazi u Haagu gdje će mu se suditi) automatski se javi mr_bošnjak, da pamtis ili neko drugi koji će reći da je to "izjednačavanje žrtve i zločinca".

nego reci ti meni slazes li se ti sa ovim tekstom

Slažem se. Posebno mi je drago da je neko konačno povrdio da je i Hrvatska učestvovala u invaziji na BiH iako mnogi to ovdje poriču jer nisu osjetili njihove šape pogotovo još ako su tamo živjeli neko vrijeme.

Reci ti meni slažeš li se sa mojom dopunom?

[Settler]

1. Ovi brojevi koje ti iznosiš su procjene, ali sam skok sa 31% na 37%-38% dovoljno govori.

2. Ne možeš se pozivati na period iz 1991. uzimajući brojeve od danas, dakle ipak 31%.

[mostarac]

moja je jedina definicija da se u Bosni desio gradjanski rat jer ako se 37 % ljudi jedne zemlje ne slaze sa politikom Alije Izetbegovica onda je nemoguce ocekivati da tako nesto ide na silu

31% molit ću lijepo.

Danas je 37,1%.

u kojem smislu mislis 37,1%

[praznina]

1. Ovi brojevi koje ti iznosiš su procjene, ali sam skok sa 31% na 37%-38% dovoljno govori.

2. Ne možeš se pozivati na period iz 1991. uzimajući brojeve od danas, dakle ipak 31%.

Onda ne postoji ni po nekima oko 50%(tačnije 48%) onih drugih.

[Settler]

31% molit ću lijepo.

Danas je 37,1%.

u kojem smislu mislis 37,1%

Priča se o procentu Srba u BiH.