Samo da podvučem.Smrt fasizmu wrote:Je li ovo sve sto ti znas o Americi??? Malo si naucio za osam godina, i pogresno si naucio ili "pomalo" navijas za alkaidine ALKARE..
To sto tvrdis da po cijeli dan na TV-u trube o Iraku to je smijesno jer to malo koga u Americi interesuje, mozda kao vecinu u Bosni i Hercegovini kada se krv lila u susjednoj Hrvatskoj..
To sto kazes da se na pocetku nastave u svakoj skoli svi mole Bogu i ISUSU to je cista laz jer je Amerika MULTIETNICKA DRZAVA u kojoj je skolstvo visoko razvijeno i NIMALO NE LICI NA MEJTEF U KOJI SI TI ISAO..
To sto lupetas o nekom gasu iz nuklearnih bombi to bi moglo biti "totalno nepoznavanje materije" i tvoja pusta zelja da Amerika jednoga dana bude bombardovana nuklearnim bombama sto se nece nikada ostvariti, i ti to znas, jer si svoj supak zbog toga i sklonio u Ameriku..
ZASTO SI OTISAO U AMERIKU KOJA TE OCIGLEDNO HRANI, OSTAVIO SVOJU DOMOVINU, ZASTO NISI OTISAO U PAKISTAN ILI AVGANISTAN ILI U IRAK KADA TI ARAPI VISE ZNACE NEGO KRSCANI SA KOJIMA SI ZIVIO U BOSNI I HERCEGOVINI??
NE OPRAVDAVAM AMERICKU INTERVENCIJU U IRAKU NISUCIM, ALI MISLIM DA CE TIPOVI POPUT TEBE JEDNOGA DANA MORATI NAPUSTITI NE SAMO AMERIKU, NEGO I EUROPU, PA I BOSNU I HERCEGOVINU I PRIDRUZITI SE BRACI ARAPIMA...
PREDLAZEM TI DA SE OPASAS BOMBOM I RAZNESES, ZASLUZIS DA TVOJIH 77 RODJAKA ODU U DZENET I NE SERES VISE NA OVOM SAJTU JER BOSNA I HERCEGOVINA JE U EUROPI A NE U AZIJI!!!
Sta neznate o Americi a trebali bi...
-
mr_orange
- Posts: 451
- Joined: 01/11/2004 21:41
#26 Re: Sta ne znate o Americi a trebali bi...
-
Panasonic
- Posts: 1299
- Joined: 22/07/2004 22:39
- Location: Sarajevo
#27 Re: Sta ne znate o Americi a trebali bi...
Nick autora + ovaj tekst iznad = licemjerstvoSmrt fasizmu wrote:Je li ovo sve sto ti znas o Americi??? Malo si naucio za osam godina, i pogresno si naucio ili "pomalo" navijas za alkaidine ALKARE..
To sto tvrdis da po cijeli dan na TV-u trube o Iraku to je smijesno jer to malo koga u Americi interesuje, mozda kao vecinu u Bosni i Hercegovini kada se krv lila u susjednoj Hrvatskoj..
To sto kazes da se na pocetku nastave u svakoj skoli svi mole Bogu i ISUSU to je cista laz jer je Amerika MULTIETNICKA DRZAVA u kojoj je skolstvo visoko razvijeno i NIMALO NE LICI NA MEJTEF U KOJI SI TI ISAO..
To sto lupetas o nekom gasu iz nuklearnih bombi to bi moglo biti "totalno nepoznavanje materije" i tvoja pusta zelja da Amerika jednoga dana bude bombardovana nuklearnim bombama sto se nece nikada ostvariti, i ti to znas, jer si svoj supak zbog toga i sklonio u Ameriku..
ZASTO SI OTISAO U AMERIKU KOJA TE OCIGLEDNO HRANI, OSTAVIO SVOJU DOMOVINU, ZASTO NISI OTISAO U PAKISTAN ILI AVGANISTAN ILI U IRAK KADA TI ARAPI VISE ZNACE NEGO KRSCANI SA KOJIMA SI ZIVIO U BOSNI I HERCEGOVINI??
NE OPRAVDAVAM AMERICKU INTERVENCIJU U IRAKU NISUCIM, ALI MISLIM DA CE TIPOVI POPUT TEBE JEDNOGA DANA MORATI NAPUSTITI NE SAMO AMERIKU, NEGO I EUROPU, PA I BOSNU I HERCEGOVINU I PRIDRUZITI SE BRACI ARAPIMA...
PREDLAZEM TI DA SE OPASAS BOMBOM I RAZNESES, ZASLUZIS DA TVOJIH 77 RODJAKA ODU U DZENET I NE SERES VISE NA OVOM SAJTU JER BOSNA I HERCEGOVINA JE U EUROPI A NE U AZIJI!!!
Kakvih sve forumasa ima, c.c.c
Ovdje je svaka recenica pogresna, nepromisljena. Ali to ne smijem reci, jer ce autor reci kako svako ima pravo na svoje misljenje. To je i Hitler govorio, da ima pravo na svoje misljenje, koje nije bilo bas ekstra pametno.
-
Panasonic
- Posts: 1299
- Joined: 22/07/2004 22:39
- Location: Sarajevo
#28
Slucajno ugledah ovo
Ovo uvecano govori sve o autora posta
Sta ima profesore, "Smrt fasizmu" 
Elem, zar Evropa nije DEMOKRATSKA zajednicaNE OPRAVDAVAM AMERICKU INTERVENCIJU U IRAKU NISUCIM, ALI MISLIM DA CE TIPOVI POPUT TEBE JEDNOGA DANA MORATI NAPUSTITI NE SAMO AMERIKU, NEGO I EUROPU, PA I BOSNU I HERCEGOVINU I PRIDRUZITI SE BRACI ARAPIMA...
Ovo uvecano govori sve o autora posta
-
mostarac
- Posts: 8416
- Joined: 03/03/2005 13:47
#29
da ne izrabljuje Amerika izrabljivao bi neko drugi. To je prije radila Britanija, pa Frnacuska, pa Njemacka, pa tako do unedogled. Mi smo za nesvrstane bili Amerika, doduse mnogo pravednija i ljudskija, ali nije nam tako valjalo. Sad nam je ovako bolje, ma sreca jedna neizreciva i slika jedna neopisiva. GLUPI BALKANCICelicna_saka wrote:Realno gledajuci, america svoje blagostanje duguje izrabljivanju ostatka svijeta sad sto se vama posrecilo da i vi uzmete komad kolaca ne znaci da taj kolac nije od govana.
-
mostarac
- Posts: 8416
- Joined: 03/03/2005 13:47
#30
a zasto nisi citirao ovoga sto pise protiv amerike kad je u naslovu teksta napisao "IZAPIRANJE" MOZGAPanasonic wrote:Slucajno ugledah ovo![]()
Elem, zar Evropa nije DEMOKRATSKA zajednicaNE OPRAVDAVAM AMERICKU INTERVENCIJU U IRAKU NISUCIM, ALI MISLIM DA CE TIPOVI POPUT TEBE JEDNOGA DANA MORATI NAPUSTITI NE SAMO AMERIKU, NEGO I EUROPU, PA I BOSNU I HERCEGOVINU I PRIDRUZITI SE BRACI ARAPIMA...![]()
Ovo uvecano govori sve o autora postaSta ima profesore, "Smrt fasizmu"
-
mr_orange
- Posts: 451
- Joined: 01/11/2004 21:41
#31
Jbg na to nisam obratio pažnju.umro je mostar wrote:a zasto nisi citirao ovoga sto pise protiv amerike kad je u naslovu teksta napisao "IZAPIRANJE" MOZGAPanasonic wrote:Slucajno ugledah ovo![]()
Elem, zar Evropa nije DEMOKRATSKA zajednicaNE OPRAVDAVAM AMERICKU INTERVENCIJU U IRAKU NISUCIM, ALI MISLIM DA CE TIPOVI POPUT TEBE JEDNOGA DANA MORATI NAPUSTITI NE SAMO AMERIKU, NEGO I EUROPU, PA I BOSNU I HERCEGOVINU I PRIDRUZITI SE BRACI ARAPIMA...![]()
Ovo uvecano govori sve o autora postaSta ima profesore, "Smrt fasizmu"
-
Celicna_saka
- Posts: 902
- Joined: 15/07/2005 21:47
#32
Samo konstatujem, naravno da bi neko drugi izrabljivao, samo ne mogu ovih apologeta koji smatraju da je americko govno bolje od bilo cijeg kolaca.umro je mostar wrote:da ne izrabljuje Amerika izrabljivao bi neko drugi. To je prije radila Britanija, pa Frnacuska, pa Njemacka, pa tako do unedogled. Mi smo za nesvrstane bili Amerika, doduse mnogo pravednija i ljudskija, ali nije nam tako valjalo. Sad nam je ovako bolje, ma sreca jedna neizreciva i slika jedna neopisiva. GLUPI BALKANCICelicna_saka wrote:Realno gledajuci, america svoje blagostanje duguje izrabljivanju ostatka svijeta sad sto se vama posrecilo da i vi uzmete komad kolaca ne znaci da taj kolac nije od govana.
-
Conjuror
- Posts: 154
- Joined: 09/12/2004 17:38
#33
Sto ne bi ponekad zavirio u rijecnik naseg jezika? Ne bi ti bilo lose da obogatis svoj skromni fond rijeci. Pitanje je, imaju li nove rijeci gdje stati.umro je mostar wrote: a zasto nisi citirao ovoga sto pise protiv amerike kad je u naslovu teksta napisao "IZAPIRANJE" MOZGA
-
PR80.
- Posts: 2773
- Joined: 03/08/2005 11:02
#34
Zar niste culi za: "dovoljna je kap vode i da se sve prospe iz bureta". Zato ne dirajte!Conjuror wrote:Sto ne bi ponekad zavirio u rijecnik naseg jezika? Ne bi ti bilo lose da obogatis svoj skromni fond rijeci. Pitanje je, imaju li nove rijeci gdje stati.umro je mostar wrote: a zasto nisi citirao ovoga sto pise protiv amerike kad je u naslovu teksta napisao "IZAPIRANJE" MOZGA
-
Conjuror
- Posts: 154
- Joined: 09/12/2004 17:38
#35
Koji bullshit. Koga to Amerika izrabljuje? Etiopiju? Afriku? Bosnu? Niko ni banke nema pa kako ce ih onda izrabljivati? Kako, objasni nam ti, molim te. Naftu od Arapa? Koliko ja znam svaki barel se skupo plati po cijeni koju odredi OPEC. Mozda Kinu? USA ima ogroman deficit sa Kinom. Koga onda?Celicna_saka wrote:Realno gledajuci, america svoje blagostanje duguje izrabljivanju ostatka svijeta sad sto se vama posrecilo da i vi uzmete komad kolaca ne znaci da taj kolac nije od govana.
Takve gluposti o izrabljivanju se mogu nauciti samo u starim prljavim komunistickim skolama...
-
Alternativac
- Posts: 2
- Joined: 02/08/2005 18:02
#36
Martial Law: 911 Rise of the Police State
Windows Media Player:
Broadband:
http://www.revradio.org/movies/ml.wmv
Dial up:
http://www.revradio.org/movies/ml56k.wmv
Stream:
Broadband:
http://www.revradio.org/movies/ml.wmx
Dial up:
http://www.revradio.org/movies/ml56k.wmx
Windows Media Player:
Broadband:
http://www.revradio.org/movies/ml.wmv
Dial up:
http://www.revradio.org/movies/ml56k.wmv
Stream:
Broadband:
http://www.revradio.org/movies/ml.wmx
Dial up:
http://www.revradio.org/movies/ml56k.wmx
-
water
- Posts: 1133
- Joined: 04/12/2004 02:46
#37
[quote="Conjuror"]Izapiranje mozgova, drugi dio
Jeste li znali da svaki veci sportski dogadjaj pocinje sa novom porcijom ispiranja mozgova? Evo danas gledam prije pocetka NASCAR utrke (svaki put je ovako) , prvo nekakav svestenik baljezga malo o Isusu kako eto Isus cuva vozace i sve nas i spasice sve od zla. Onda nekakva koka pjeva nacionalnu himnu dok svi stojeci nijemo slusaju (a mnogi i pjevise sa rukom na srcu). Nakon himne nezaobilazan je displej americke avijacije u vidu nekoliko mlaznih aviona ili helikoptera koji nadlijecu raju. I tek tada trka moze poceti. Isto je u sa Americkim fodbalom i ostalim velikim sportskim dogadjajima.
quote]
Sega da si ovo spomenuo ja sam se najezio kad sam vidio ovo juce na TV slucajno sam naletio mjenjajuci kanale; to je jedna od najgorih stvari koju sam ikada vidio u Americi tog ministra koji kao govori Jesus pomozi vozacima NASCAR. Nije dzaba medju ljudima koje ja znam (Ameri) glavno pitanje: Ako moras birati sta bi da ti sin bude: peder ili NASCAR fan. Ogromna vecina iako teska srca bi se opredijelila da im djete bude homo. Nazalos tako ti je to svugdje u svijetu.
Sa druge starne samo da dodam na jos jednu stvarcicu sto si ti vec ispravno odgovorio. Bilo bi divno kad bi ovi zatucani komunisticki odgojeni, islamisticki prestorjeni shavtili da jedine zemlje koje Amerika zaista izrabljuje su zemlje kao Indija i Kina. Jedine zemlje koje pokazuju napredak ikoje ne zele da se odreknu tog "izrabljivanja";zemlje koje ce zahvaljujuci tom izrabljivanju vladati planetom za dvadesetak godina, dok ponosni Bosanci sretni da ih niko ne izrabljuje nedaj Boze, ce jos uvijek imati svoju vlastitu mizeriju. Koja supacka se proteze u ovima komentarima iz dan u dan. Placi Boze ko sve brani Bosnu i ko sve brani potlacene.
Jeste li znali da svaki veci sportski dogadjaj pocinje sa novom porcijom ispiranja mozgova? Evo danas gledam prije pocetka NASCAR utrke (svaki put je ovako) , prvo nekakav svestenik baljezga malo o Isusu kako eto Isus cuva vozace i sve nas i spasice sve od zla. Onda nekakva koka pjeva nacionalnu himnu dok svi stojeci nijemo slusaju (a mnogi i pjevise sa rukom na srcu). Nakon himne nezaobilazan je displej americke avijacije u vidu nekoliko mlaznih aviona ili helikoptera koji nadlijecu raju. I tek tada trka moze poceti. Isto je u sa Americkim fodbalom i ostalim velikim sportskim dogadjajima.
quote]
Sega da si ovo spomenuo ja sam se najezio kad sam vidio ovo juce na TV slucajno sam naletio mjenjajuci kanale; to je jedna od najgorih stvari koju sam ikada vidio u Americi tog ministra koji kao govori Jesus pomozi vozacima NASCAR. Nije dzaba medju ljudima koje ja znam (Ameri) glavno pitanje: Ako moras birati sta bi da ti sin bude: peder ili NASCAR fan. Ogromna vecina iako teska srca bi se opredijelila da im djete bude homo. Nazalos tako ti je to svugdje u svijetu.
Sa druge starne samo da dodam na jos jednu stvarcicu sto si ti vec ispravno odgovorio. Bilo bi divno kad bi ovi zatucani komunisticki odgojeni, islamisticki prestorjeni shavtili da jedine zemlje koje Amerika zaista izrabljuje su zemlje kao Indija i Kina. Jedine zemlje koje pokazuju napredak ikoje ne zele da se odreknu tog "izrabljivanja";zemlje koje ce zahvaljujuci tom izrabljivanju vladati planetom za dvadesetak godina, dok ponosni Bosanci sretni da ih niko ne izrabljuje nedaj Boze, ce jos uvijek imati svoju vlastitu mizeriju. Koja supacka se proteze u ovima komentarima iz dan u dan. Placi Boze ko sve brani Bosnu i ko sve brani potlacene.
-
Suza
- Posts: 13
- Joined: 22/07/2005 22:41
#38
Dnevnik jednog Bosanca
2. august – Uselili smo se u naąu novu kuću u Kanadi. Tako sam uzbuđen. Ovdje je tako lijepo. Planine su prekrasne. Jedva čekam da ih vidim prekrivene snijegom.
14. oktobar – To je najljepąa zemlja na svijetu. Liąće je poprimilo one divne nijanse ľute i narandľaste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su graciozni. To su najljepąe ľivotinje na svijetu. Ovo mora da je raj. Volim Kanadu.
11. novembar – Dan Sjećanja (Kanadski drľavni praznik). Lov na jelene će početi uskoro. Ne mogu da zamislim da netko moľe ubiti tako divnu ľivotinju. Nadam se da će uskoro snijeg. Tako je divno.
02. decembar – Noćas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim pokrivačem. Izgleda kao najljepąa razgledica. Izaąli smo napolje, očistili stepeniąte i prilazni put a onda se grudali (ja pobjedio). Kada je proąla ralica morali smo ponovo da očistimo kapiju. Koja divna zemlja. Volim Kanadu.
12. decembar – Noćas opet snijeg. Opet proąla ralica i zatrpala kapiju. Ovdje je prekrasno.
19. decembar – Noćas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao. Ovdje je zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena ralica.
22. decembar – Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noć. Dobio sam ľuljeve od lopatanja i leđa me bole. Ovaj majmun sa ralicom kao da se krije iza ćoąka i samo čeka da ja očistim ispred kapije. ©upak!
25. decembar – Sretan Boľić! Joą malo usranog snijega. Ako mi ikad padne ąaka onaj peder ąto vozi ralicu, ubit ću ga. Mater mu jebem. ©to ne posipaju viąe soli po cesti pa da se prije otopi.
27. decembar – Noćas opet snijeg. Ne izlazim već dva dana samo ąto čistim snijeg kad god prođe ralica. Ne mogu nigdje ići, auto se zaglavio u brdu snijega ispred kapije, a i hladno je. Kaľu da će pasti novih 30 cm tih bijelih govana.
28. decembar – Prognoza je bila loąa. Palo je pola metra, a ne 30 cm. Ako ovako nastavi neće se otopiti do ljeta. Ralica se zaglavila i taj ąupak doąo kod mene da traľi lopatu. Rekao sam mu da sam slomio već ąest lopata čisteći ta govna sa vrata ąto ih je on nabacao i zamalo sam mu slomio glavu.
04. januar – Najzad izaąao iz kuće. Otiąao do prodavnice da kupim neąto hrane. Kad sam se vraćao udario kolima jelena. 3000 dolara ątete na kolima. Te jebene nemani ąeću posvuda. Svugdje ih ima. ©to ih lovci ne pobiąe jesenas!
03. maj – Odvezao kola kod mehaničara. Nevjerovatno koliko su zahrđala od jebene soli ąto je posipaju svuda.
10 maj – Selim na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako neko normalan hoće ľivjeti u toj jebenoj Kanadi.
Dnevnik Jednog Bosanca: Dio 2.
12. maj
Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kucu. Tako je velika. Ima sav komfor, naravno i pool. Kako je ovdje samo toplo i prijatno. Vec sam zaboravio Kanadu…Volim Floridu.
20. maj
Ovdje su ljudi nevjerovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je Florida interesantna a ima puno interesantnih zivotinja. Bas je fino toplo. Ove nedelje sam se zagrijao od one Kanade. Puno volim Floridu.
12. jun
Vec smo mjesec dana tu. Vrijeme je uvijek toplo i jako vlazno. Dobro da u kuci imamo klima-uredaj. Susjed mi je pricao kako u jednom restoranu u blizini sluze dobrog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te zivotinje koje poticu iz doba dinosaurusa. To ne mogu nikako razumjeti. Vidjeli smo puno toga na Floridi, nevjerovatno je interesantna. Najvise te volim, Florida.
30. jun
Otkad smo dosli, vrijeme se skoro nije mjenjalo. Uvijek je toplo, a sad i pomalo suvise vlazno. Ali klima-uredaj u kuci i u kolima radi odlicno. Nocu nam jedino smetaju komarci, kojih ima, u ovo doba godine, puno. Upoznao sam jos neke susjede. Stvarno su ljudi na Floridi dobri.
18. jul
Nevjerovatna vrucina i skoro 100% vlaga. Za vikend idemo na obalu. Nadam se lijepom provodu
20. jul
Kakva noc! Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren prozor. Zamalo da me zivog pojedu komarci. Kad smo se htjeli vratiti kuci, neko nam je ukrao kola, tako da ima da se vozimo 100 milja taksijem. Crnac, taksista, uvijek se samo smjeska. Imam utisak da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na Floridi.
22. jul.
Poslije povratka kuci, opet taksi i na posao. Pa ja kao da radim samo za ove taksiste. U firmi, sef mi je rekao da se ne smijem dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih komaraca, a kamoli da spominjem ukradena kola. Nevjerovatna vrucina.
30. jul
Toplotni val je na maximumu, a nama je u kuci crkla klima. I jos ovi komarci. Jedino me spasi ujutro jedno kupanje da prezivim. Kad sam htio da se bacim u bazen, vidim u njemu aligatora od 3 metra !! Jos mi je samo ta pizdarija trebala. Brzo pozovem policiju da pitam sta treba da radim. Oni kazu da ga pustim na miru i da ce sam otici odakle je dosao. Poludicu.
31. jul
Vec ujutro nevjerovatna vrucina. Na poslu sam opet kao prebijen. Sef, onaj supak, kaze da se uopste ne smijem i da to nije dobro za klijente. * i njega i klijente.
1. avgust
Kakva vrucina! Vec drugi dan bez klime, sto znaci i bez spavanja. Sve ce da izgori. Komaraca ima sve vise. Onaj mrgan od 3 metra kao da u mom bazenu kampuje. Kazem cijelu pricu susjedu, a on se samo smije kao uvijek, picka mu materina.
2. avgust
Jedva docekah da mi dodu popraviti tu kurcevu klimu. A onaj niger, umjesto klime, sredi mi kcerku. Policija kaze da treba biti pazljiv, a da crnca vjerovatno nece moci uhvatiti, jer su i onako svi isti. Vrucina kao da smo u paklu. Jebem ti Floridu.
12. avgust
Ne mogu da smislim tu vrucinu. Tu smo jos uvijek kao u paklu, a, otkad smo dosli, vrijeme isto. Sef me izbacio iz firme sa osmjehom na licu i rekao da su se klijenti pobunili, da se nisam dovoljno smijao. Tako sam ostao bez posla. Na putu kuci svratim u kafanu da se napijem. Svi se smiju, i meni i mojoj prici, a osobito onaj policajac koji me uhapsi pijanog. Trazi da mu platim 3000$. Majku im, mrzim Floridu, prokleta bila.
13. avgust
Boze kakva vrucina! Vracam se kuci iz cuze, bez kola, posla i bez para. Mrzim taksiste. Svi bjeze sa osmijehom na licu, a usput mi kazu da dolazi Mitch. Legnem u kucu, u kojoj jos uvijek ne radi klima, da malo razmislim o svemu. Odjednom nevjerovatan vjetar zapara zrak i kuca nema vise krova. Jos minut, dva i nema vise kuce. Vjetar se smirio. Nemam vise nista, samo je onaj aligator ostao u bazenu Sto ga nisu pojeli u onom restoranu…. Susjedi se vracaju i sa osmjehom na licu kazu da imam srecu da sam prezivio hurikan Mitch. Opet je vrucina ko i prije, a ja bez svega.
Mrzim Floridu, selim se odavde. Gdje, ovaj put necu da vam kazem…
Dnevnik jednog Bosanca - 3.dio
Septembar -- Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika.
Kao i Kanada, uostalom. Ubjedjujem familiju da odemo u Disneyland. Poslije cemo smisliti gdje ce mo i kako cemo..
10. Septembar -- Potrosio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca bi vec trebala u skolu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Ucimo ubrzano gramatiku, ja vec uspjesno razlikujem ekavicu I ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo c, zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im nijedna ne ide od ruke. Sta li ce od nas biti.
29. Oktobar -- Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan sto bi prodao knjizicu i da ima ope' jedan u Opstini koji bi pogurao za stan, ukoliko... Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.
24. Novembar -- Papiri za stan u Sarajevu sredjeni, sreci nema kraja. Mi smo bez para. Djeca ne idu u skolu. Svi pomazemo u obliznjoj samoposluzi, imamo dovoljno za motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi CNN i pokusavama da shvatimo trenutnu politicku situaciju. Ja imam problema sa razumijevanjem unutarnjih granica, nismo se valjda za to borili. Kazu mi da malo puno naginjem na unitaristicku politiku, a da opet nisam dovoljno ekstreman da mogu prezivjeti lako politicku realnost. Kazu mi isto tako da ne serem
24. Decembar -- Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi dan Bozica, bice prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me vise gledati u dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nesto baterija, svijeca, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri cokolade, da obradujemo nase. Posljednja noc na jebenom sjevernoamerickom kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga otkri, i ove sto na njemu zive.
25. Decembar -- Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na palmama. Samo da mi je docepati se aviona. Nalecem na Deda Mraza u bermudama, saljem ga u neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam vrecu sa rizom i otpakovane vrece mlijeka u prahu ... kazu supci, zabranjeno po nekom njihovom zakonu. Ovo je vec prevrsilo mjeru. Psujem tecno. Oni se smiju. Budale. Stjuardesa me upozorava pazim kako se ponasam nakon sto sam ljubazno stisnuo pilota i vikn'o mu na uho: "Vozi Mujo!".
27. Decembar -- Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Evrope. Zadrzavaju nas u policiji, kazu istekla nam oba pasosa, i crveni, i plavi. "Ma, koji ste mi vi ..." mislim se, ja - tamo se ja vise ne vracam. Fino mu kazem: "No Amerika, no, niks, kaput, finito..." Prenocili na policiji. Uzelo nam tariguz i svijece, kaze treba da prodje neko ispitivanje. Bas smo se sjebali. U policiji upoznajemo puno naseg svijeta, svi idu na drugu stranu. Svijece mogu s nama, tariguz ostaje, zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjecuje
31. Decembar -- Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas na putu za Bec. Svi smo se vec medjusobno posvadjali. Optuzuju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjedjujem ih da ne seru i da ponavljaju gradivo, vec smo skoro kuci. Slecemo u Bec. Ah, Wienna, Shtrauss, Waltzer, Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na poseban izlaz.
1. Januar -- Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrasenoj celiji. Gledam novogodisnji koncert kroz resetke. Djeci poklanjam cokolade, Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu - Gyvency for men. Svidja joj se. Mirise. Izgleda da ce nas pustiti vec za dva dana. Hrana puno bolja od one u Amsterdamu. Vec sam skoro zaboravio ona sranja sto smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud, Mekintos, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih rijeci nakon naseg groznog McDonald'skog iskustva.
6. Januar -- Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj. Opet bajbok. Uvozenje opasnih materija, oduzimaju nam baterije. Brzo nas oslobadjaju iz policaije, izvinjavaju se. Da ne bi placali carinu, ostavljam lazni Rolex u policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne da pokazem da je koristena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je moja glupa ideja o povratku. Carinik se smjeska, policajci se smjeskaju, taksista se smije, ja mislim da nesto debelo nije u redu. Nisu ma cak pitali cak ni za putovnicu, domovnicu, sahovnicu... Pitam treba li mi viza, oni se svi grohotom smiju. Kazu, kak' ste vi Bosanci bedasti.
11. Januar -- Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medjudrzavni sporazum. Nije mi jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru. Odustajem, iz carapa vadim zadnje dolarske rezerve. Odlucujem se na put autobusom. Taksista prima dolare. Sreca. Bas bih se obruk'o. Stizemo u zadnji cas na Kolodvor, banka jos radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za prtljag. U cekaonici svi puse, postaje neizdrzivo. Idem do klozeta da dodjem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na nogama, nekako se dokopam izlaza. Guram se na ulazu u autobus, neko je prodao visak karata, bice gusto. Ja pristajem na tri sjedista za cetiri karte, pod uslovom da prtljag drzimo u krilu. Bolje ista nego nista. Hajd', mislim se, nek' je ziva glava.
12. Januar -- Ovo pisem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u nesvjest pali. Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi. Pokusavam zaspati, ne mogu, muzicki ukus sofera je gori od onog vec loseg predratnog. Neko povraca pozadi. Neko otvorio Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraca mi se, da hoce zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na tri carine i tri policije. Oduzimaju mi koznu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam ukocen toliko da me policajci skidaju. Kakva noc.
13. Januar -- Ovo pisem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na Makljenu. Sreca, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton kuhanih jaja. Neki svercer pristaje da trampi paket argete za dzepni Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na rasprodaji. Nismo gladni. Ja sam ukocen, svaki me misic boli. Sad svi imamo mjesta jer su policija poskidali neke nevaljalce usput.
14. Januar -- Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje
cekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa, nece Bosna nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi zena kaze da je vidjela neke momke kako pretovaraju svijece i nesto se domundjavaju oko nasih sjedista. Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom, svi mu se krnjatci vide. Kaze, dobro dosli, kuci. Svi nam se zahvaljuju na stanici sto smo ih zabavili. Svi puse. Malo mi je zlo. Nude me picem, odbijam da pijem na javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju, jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Miris alkohola me zapahne, istrcavam na cisti zrak.
15. Januar -- Pokusavam prvi put da udjem u "svoj" stan.
16. Januar -- Vec nekoliko puta pokusavam da udjem u stan. Provodimo citav dan u raznim opstinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokusavamo da iznudimo nalog za iseljenje "stanara".
17. Januar -- Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u "nasem" stanu. Pokusavam istjerati te nevaljalce. Vise smo dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za noc. Danas kod ovog, sutra kod onog.
25. Januar -- Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj stanici. Prepoznaju me, kazu da nisu usli u trag lopovima iz autobusa, jos, i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rjesenje za stan, i nalog, i da nemam gdje spavati, i da cu se ubiti na mjestu ako nesto ne ucine. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For - Na To - a da nam se pridruze, i u zdruzenoj akciji ulazimo u stan. Stan prazan. Nigdje nista. Ni parketa, ni lustera, ni bojlera, nista. Al' smjesim ga, svoje je svoje, ljubim stokove tako strasno da mi se usne lijepe za hladan metal
26. Februar -- Bas je nas svijet dobar. Sa prvog sprata donose nase cilime sto su komsije cuvale sest godina. Neko na podvoznjaku nasao nas televizor i otkupio od jednog svercera. Sa smeca donijeli nas bojler. Nadjeno dosta nasih slika, predratnih. I moja diploma, zguzvana na mjestu odvaljenih pipa u kuhinji. Sve polahko dolazi na svoje mjesto. Vec pomalo i djeca razgovaraju sa mnom. Fata je rekla da ce mi dati cim ponovo nabavimo kreve'.
1. Mart -- Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole jos od onog autobusa, imam puno unosenja, radim s robom. Fata pocela da sije kod jedne fine zene. I ona je, kaze, bila izbjeglica, u Sarajevo, trebalo joj je dosta da dodje na svoje, ali, kaze, ako radimo vrijedno i imacemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne casove djeci. Oni nisu jos u skoli, do septembra. Sada su nam dali dobru sansu da polazu ove razrede sto su zavrsili u Kanadi i Americi, jer se to ovdje nista ne priznaje. Imaju problema sa gramatikom. Ja jos imam problema sa politikom. Sreca, televizor nam se cesto kvari pa ni ne pratimo vijesti. Ja ocekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozackom dozvolom mogu dobit' fini posao za neku medjunarodnu organizaciju. Sve je super. Malo se nerviram, gdje god dodjem, svi puse. Puse pravo. Na to se nikako ne mogu navici, k'o da nisam citav zivot zivio ovdje.
2. Mart -- Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako nam i treba. Dobro se dobrim vraca. Super je nama ovdje. Ne mogu nas odavde vise ni puskom otjerati. Dobro nam je - u picku materinu]
2. august – Uselili smo se u naąu novu kuću u Kanadi. Tako sam uzbuđen. Ovdje je tako lijepo. Planine su prekrasne. Jedva čekam da ih vidim prekrivene snijegom.
14. oktobar – To je najljepąa zemlja na svijetu. Liąće je poprimilo one divne nijanse ľute i narandľaste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su graciozni. To su najljepąe ľivotinje na svijetu. Ovo mora da je raj. Volim Kanadu.
11. novembar – Dan Sjećanja (Kanadski drľavni praznik). Lov na jelene će početi uskoro. Ne mogu da zamislim da netko moľe ubiti tako divnu ľivotinju. Nadam se da će uskoro snijeg. Tako je divno.
02. decembar – Noćas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim pokrivačem. Izgleda kao najljepąa razgledica. Izaąli smo napolje, očistili stepeniąte i prilazni put a onda se grudali (ja pobjedio). Kada je proąla ralica morali smo ponovo da očistimo kapiju. Koja divna zemlja. Volim Kanadu.
12. decembar – Noćas opet snijeg. Opet proąla ralica i zatrpala kapiju. Ovdje je prekrasno.
19. decembar – Noćas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao. Ovdje je zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena ralica.
22. decembar – Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noć. Dobio sam ľuljeve od lopatanja i leđa me bole. Ovaj majmun sa ralicom kao da se krije iza ćoąka i samo čeka da ja očistim ispred kapije. ©upak!
25. decembar – Sretan Boľić! Joą malo usranog snijega. Ako mi ikad padne ąaka onaj peder ąto vozi ralicu, ubit ću ga. Mater mu jebem. ©to ne posipaju viąe soli po cesti pa da se prije otopi.
27. decembar – Noćas opet snijeg. Ne izlazim već dva dana samo ąto čistim snijeg kad god prođe ralica. Ne mogu nigdje ići, auto se zaglavio u brdu snijega ispred kapije, a i hladno je. Kaľu da će pasti novih 30 cm tih bijelih govana.
28. decembar – Prognoza je bila loąa. Palo je pola metra, a ne 30 cm. Ako ovako nastavi neće se otopiti do ljeta. Ralica se zaglavila i taj ąupak doąo kod mene da traľi lopatu. Rekao sam mu da sam slomio već ąest lopata čisteći ta govna sa vrata ąto ih je on nabacao i zamalo sam mu slomio glavu.
04. januar – Najzad izaąao iz kuće. Otiąao do prodavnice da kupim neąto hrane. Kad sam se vraćao udario kolima jelena. 3000 dolara ątete na kolima. Te jebene nemani ąeću posvuda. Svugdje ih ima. ©to ih lovci ne pobiąe jesenas!
03. maj – Odvezao kola kod mehaničara. Nevjerovatno koliko su zahrđala od jebene soli ąto je posipaju svuda.
10 maj – Selim na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako neko normalan hoće ľivjeti u toj jebenoj Kanadi.
Dnevnik Jednog Bosanca: Dio 2.
12. maj
Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kucu. Tako je velika. Ima sav komfor, naravno i pool. Kako je ovdje samo toplo i prijatno. Vec sam zaboravio Kanadu…Volim Floridu.
20. maj
Ovdje su ljudi nevjerovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je Florida interesantna a ima puno interesantnih zivotinja. Bas je fino toplo. Ove nedelje sam se zagrijao od one Kanade. Puno volim Floridu.
12. jun
Vec smo mjesec dana tu. Vrijeme je uvijek toplo i jako vlazno. Dobro da u kuci imamo klima-uredaj. Susjed mi je pricao kako u jednom restoranu u blizini sluze dobrog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te zivotinje koje poticu iz doba dinosaurusa. To ne mogu nikako razumjeti. Vidjeli smo puno toga na Floridi, nevjerovatno je interesantna. Najvise te volim, Florida.
30. jun
Otkad smo dosli, vrijeme se skoro nije mjenjalo. Uvijek je toplo, a sad i pomalo suvise vlazno. Ali klima-uredaj u kuci i u kolima radi odlicno. Nocu nam jedino smetaju komarci, kojih ima, u ovo doba godine, puno. Upoznao sam jos neke susjede. Stvarno su ljudi na Floridi dobri.
18. jul
Nevjerovatna vrucina i skoro 100% vlaga. Za vikend idemo na obalu. Nadam se lijepom provodu
20. jul
Kakva noc! Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren prozor. Zamalo da me zivog pojedu komarci. Kad smo se htjeli vratiti kuci, neko nam je ukrao kola, tako da ima da se vozimo 100 milja taksijem. Crnac, taksista, uvijek se samo smjeska. Imam utisak da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na Floridi.
22. jul.
Poslije povratka kuci, opet taksi i na posao. Pa ja kao da radim samo za ove taksiste. U firmi, sef mi je rekao da se ne smijem dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih komaraca, a kamoli da spominjem ukradena kola. Nevjerovatna vrucina.
30. jul
Toplotni val je na maximumu, a nama je u kuci crkla klima. I jos ovi komarci. Jedino me spasi ujutro jedno kupanje da prezivim. Kad sam htio da se bacim u bazen, vidim u njemu aligatora od 3 metra !! Jos mi je samo ta pizdarija trebala. Brzo pozovem policiju da pitam sta treba da radim. Oni kazu da ga pustim na miru i da ce sam otici odakle je dosao. Poludicu.
31. jul
Vec ujutro nevjerovatna vrucina. Na poslu sam opet kao prebijen. Sef, onaj supak, kaze da se uopste ne smijem i da to nije dobro za klijente. * i njega i klijente.
1. avgust
Kakva vrucina! Vec drugi dan bez klime, sto znaci i bez spavanja. Sve ce da izgori. Komaraca ima sve vise. Onaj mrgan od 3 metra kao da u mom bazenu kampuje. Kazem cijelu pricu susjedu, a on se samo smije kao uvijek, picka mu materina.
2. avgust
Jedva docekah da mi dodu popraviti tu kurcevu klimu. A onaj niger, umjesto klime, sredi mi kcerku. Policija kaze da treba biti pazljiv, a da crnca vjerovatno nece moci uhvatiti, jer su i onako svi isti. Vrucina kao da smo u paklu. Jebem ti Floridu.
12. avgust
Ne mogu da smislim tu vrucinu. Tu smo jos uvijek kao u paklu, a, otkad smo dosli, vrijeme isto. Sef me izbacio iz firme sa osmjehom na licu i rekao da su se klijenti pobunili, da se nisam dovoljno smijao. Tako sam ostao bez posla. Na putu kuci svratim u kafanu da se napijem. Svi se smiju, i meni i mojoj prici, a osobito onaj policajac koji me uhapsi pijanog. Trazi da mu platim 3000$. Majku im, mrzim Floridu, prokleta bila.
13. avgust
Boze kakva vrucina! Vracam se kuci iz cuze, bez kola, posla i bez para. Mrzim taksiste. Svi bjeze sa osmijehom na licu, a usput mi kazu da dolazi Mitch. Legnem u kucu, u kojoj jos uvijek ne radi klima, da malo razmislim o svemu. Odjednom nevjerovatan vjetar zapara zrak i kuca nema vise krova. Jos minut, dva i nema vise kuce. Vjetar se smirio. Nemam vise nista, samo je onaj aligator ostao u bazenu Sto ga nisu pojeli u onom restoranu…. Susjedi se vracaju i sa osmjehom na licu kazu da imam srecu da sam prezivio hurikan Mitch. Opet je vrucina ko i prije, a ja bez svega.
Mrzim Floridu, selim se odavde. Gdje, ovaj put necu da vam kazem…
Dnevnik jednog Bosanca - 3.dio
Septembar -- Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika.
Kao i Kanada, uostalom. Ubjedjujem familiju da odemo u Disneyland. Poslije cemo smisliti gdje ce mo i kako cemo..
10. Septembar -- Potrosio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca bi vec trebala u skolu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Ucimo ubrzano gramatiku, ja vec uspjesno razlikujem ekavicu I ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo c, zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im nijedna ne ide od ruke. Sta li ce od nas biti.
29. Oktobar -- Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan sto bi prodao knjizicu i da ima ope' jedan u Opstini koji bi pogurao za stan, ukoliko... Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.
24. Novembar -- Papiri za stan u Sarajevu sredjeni, sreci nema kraja. Mi smo bez para. Djeca ne idu u skolu. Svi pomazemo u obliznjoj samoposluzi, imamo dovoljno za motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi CNN i pokusavama da shvatimo trenutnu politicku situaciju. Ja imam problema sa razumijevanjem unutarnjih granica, nismo se valjda za to borili. Kazu mi da malo puno naginjem na unitaristicku politiku, a da opet nisam dovoljno ekstreman da mogu prezivjeti lako politicku realnost. Kazu mi isto tako da ne serem
24. Decembar -- Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi dan Bozica, bice prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me vise gledati u dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nesto baterija, svijeca, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri cokolade, da obradujemo nase. Posljednja noc na jebenom sjevernoamerickom kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga otkri, i ove sto na njemu zive.
25. Decembar -- Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na palmama. Samo da mi je docepati se aviona. Nalecem na Deda Mraza u bermudama, saljem ga u neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam vrecu sa rizom i otpakovane vrece mlijeka u prahu ... kazu supci, zabranjeno po nekom njihovom zakonu. Ovo je vec prevrsilo mjeru. Psujem tecno. Oni se smiju. Budale. Stjuardesa me upozorava pazim kako se ponasam nakon sto sam ljubazno stisnuo pilota i vikn'o mu na uho: "Vozi Mujo!".
27. Decembar -- Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Evrope. Zadrzavaju nas u policiji, kazu istekla nam oba pasosa, i crveni, i plavi. "Ma, koji ste mi vi ..." mislim se, ja - tamo se ja vise ne vracam. Fino mu kazem: "No Amerika, no, niks, kaput, finito..." Prenocili na policiji. Uzelo nam tariguz i svijece, kaze treba da prodje neko ispitivanje. Bas smo se sjebali. U policiji upoznajemo puno naseg svijeta, svi idu na drugu stranu. Svijece mogu s nama, tariguz ostaje, zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjecuje
31. Decembar -- Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas na putu za Bec. Svi smo se vec medjusobno posvadjali. Optuzuju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjedjujem ih da ne seru i da ponavljaju gradivo, vec smo skoro kuci. Slecemo u Bec. Ah, Wienna, Shtrauss, Waltzer, Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na poseban izlaz.
1. Januar -- Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrasenoj celiji. Gledam novogodisnji koncert kroz resetke. Djeci poklanjam cokolade, Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu - Gyvency for men. Svidja joj se. Mirise. Izgleda da ce nas pustiti vec za dva dana. Hrana puno bolja od one u Amsterdamu. Vec sam skoro zaboravio ona sranja sto smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud, Mekintos, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih rijeci nakon naseg groznog McDonald'skog iskustva.
6. Januar -- Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj. Opet bajbok. Uvozenje opasnih materija, oduzimaju nam baterije. Brzo nas oslobadjaju iz policaije, izvinjavaju se. Da ne bi placali carinu, ostavljam lazni Rolex u policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne da pokazem da je koristena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je moja glupa ideja o povratku. Carinik se smjeska, policajci se smjeskaju, taksista se smije, ja mislim da nesto debelo nije u redu. Nisu ma cak pitali cak ni za putovnicu, domovnicu, sahovnicu... Pitam treba li mi viza, oni se svi grohotom smiju. Kazu, kak' ste vi Bosanci bedasti.
11. Januar -- Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medjudrzavni sporazum. Nije mi jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru. Odustajem, iz carapa vadim zadnje dolarske rezerve. Odlucujem se na put autobusom. Taksista prima dolare. Sreca. Bas bih se obruk'o. Stizemo u zadnji cas na Kolodvor, banka jos radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za prtljag. U cekaonici svi puse, postaje neizdrzivo. Idem do klozeta da dodjem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na nogama, nekako se dokopam izlaza. Guram se na ulazu u autobus, neko je prodao visak karata, bice gusto. Ja pristajem na tri sjedista za cetiri karte, pod uslovom da prtljag drzimo u krilu. Bolje ista nego nista. Hajd', mislim se, nek' je ziva glava.
12. Januar -- Ovo pisem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u nesvjest pali. Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi. Pokusavam zaspati, ne mogu, muzicki ukus sofera je gori od onog vec loseg predratnog. Neko povraca pozadi. Neko otvorio Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraca mi se, da hoce zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na tri carine i tri policije. Oduzimaju mi koznu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam ukocen toliko da me policajci skidaju. Kakva noc.
13. Januar -- Ovo pisem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na Makljenu. Sreca, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton kuhanih jaja. Neki svercer pristaje da trampi paket argete za dzepni Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na rasprodaji. Nismo gladni. Ja sam ukocen, svaki me misic boli. Sad svi imamo mjesta jer su policija poskidali neke nevaljalce usput.
14. Januar -- Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje
cekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa, nece Bosna nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi zena kaze da je vidjela neke momke kako pretovaraju svijece i nesto se domundjavaju oko nasih sjedista. Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom, svi mu se krnjatci vide. Kaze, dobro dosli, kuci. Svi nam se zahvaljuju na stanici sto smo ih zabavili. Svi puse. Malo mi je zlo. Nude me picem, odbijam da pijem na javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju, jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Miris alkohola me zapahne, istrcavam na cisti zrak.
15. Januar -- Pokusavam prvi put da udjem u "svoj" stan.
16. Januar -- Vec nekoliko puta pokusavam da udjem u stan. Provodimo citav dan u raznim opstinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokusavamo da iznudimo nalog za iseljenje "stanara".
17. Januar -- Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u "nasem" stanu. Pokusavam istjerati te nevaljalce. Vise smo dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za noc. Danas kod ovog, sutra kod onog.
25. Januar -- Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj stanici. Prepoznaju me, kazu da nisu usli u trag lopovima iz autobusa, jos, i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rjesenje za stan, i nalog, i da nemam gdje spavati, i da cu se ubiti na mjestu ako nesto ne ucine. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For - Na To - a da nam se pridruze, i u zdruzenoj akciji ulazimo u stan. Stan prazan. Nigdje nista. Ni parketa, ni lustera, ni bojlera, nista. Al' smjesim ga, svoje je svoje, ljubim stokove tako strasno da mi se usne lijepe za hladan metal
26. Februar -- Bas je nas svijet dobar. Sa prvog sprata donose nase cilime sto su komsije cuvale sest godina. Neko na podvoznjaku nasao nas televizor i otkupio od jednog svercera. Sa smeca donijeli nas bojler. Nadjeno dosta nasih slika, predratnih. I moja diploma, zguzvana na mjestu odvaljenih pipa u kuhinji. Sve polahko dolazi na svoje mjesto. Vec pomalo i djeca razgovaraju sa mnom. Fata je rekla da ce mi dati cim ponovo nabavimo kreve'.
1. Mart -- Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole jos od onog autobusa, imam puno unosenja, radim s robom. Fata pocela da sije kod jedne fine zene. I ona je, kaze, bila izbjeglica, u Sarajevo, trebalo joj je dosta da dodje na svoje, ali, kaze, ako radimo vrijedno i imacemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne casove djeci. Oni nisu jos u skoli, do septembra. Sada su nam dali dobru sansu da polazu ove razrede sto su zavrsili u Kanadi i Americi, jer se to ovdje nista ne priznaje. Imaju problema sa gramatikom. Ja jos imam problema sa politikom. Sreca, televizor nam se cesto kvari pa ni ne pratimo vijesti. Ja ocekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozackom dozvolom mogu dobit' fini posao za neku medjunarodnu organizaciju. Sve je super. Malo se nerviram, gdje god dodjem, svi puse. Puse pravo. Na to se nikako ne mogu navici, k'o da nisam citav zivot zivio ovdje.
2. Mart -- Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako nam i treba. Dobro se dobrim vraca. Super je nama ovdje. Ne mogu nas odavde vise ni puskom otjerati. Dobro nam je - u picku materinu]
-
Suza
- Posts: 13
- Joined: 22/07/2005 22:41
#41
Mujo vazda kupovao cipele broj 42 umjesto 45 kojeg nosi.I vazda jadan patio sa zuljevima.Pitali ga "pa sto bolan ne kupis broj koji ti odgovara?
" Kad ce on "nebih dao onog rahatluka kad ih skinem nema tih para."Poenta je da bi svaki Bosanac gdje god da je trebao barem kamencic u cipeli nositi da ga nesto zulja jer on ne zna drugacije zivjeti.Ta Amerika je doseljenicka zemlja i napravili su je ljudi sa svih kontinenata i niko ne cmizdri za Italijom,Njemackom,Kinom sem nas Bosanaca za Bosnom.Sta je to sto nas cini uvijek nezadovoljnim ???
Po meni domovina je ondje gdje ti je dobro pa sad bilo to Bosna,USA ili Evropa ili bilo koje drugo mjesto.
" Kad ce on "nebih dao onog rahatluka kad ih skinem nema tih para."Poenta je da bi svaki Bosanac gdje god da je trebao barem kamencic u cipeli nositi da ga nesto zulja jer on ne zna drugacije zivjeti.Ta Amerika je doseljenicka zemlja i napravili su je ljudi sa svih kontinenata i niko ne cmizdri za Italijom,Njemackom,Kinom sem nas Bosanaca za Bosnom.Sta je to sto nas cini uvijek nezadovoljnim ???
- danas
- Posts: 18796
- Joined: 11/03/2005 19:40
- Location: 10th circle...
#42
bosanci su dosli u ameriku i sve ostale zemlje ne bas svojom voljom, vec kao izbjeglice. to stanje se ne moze porediti sa ljudima koji su emigrirali dobrovoljno iz ekonomskih razloga. u tome je razlika.Suza wrote:.Ta Amerika je doseljenicka zemlja i napravili su je ljudi sa svih kontinenata i niko ne cmizdri za Italijom,Njemackom,Kinom sem nas Bosanaca za Bosnom.Sta je to sto nas cini uvijek nezadovoljnim ???Po meni domovina je ondje gdje ti je dobro pa sad bilo to Bosna,USA ili Evropa ili bilo koje drugo mjesto.
-
Suza
- Posts: 13
- Joined: 22/07/2005 22:41
#43
Znas sta ...Bosanci su vazda trazili hljeba nad pogacom jer su u vrijeme najveceg prosperiteta svoje zemlje krvavo zaradivali hljeb kao gastarbajteri ( ili kako se vec pise ta postapalica) po evropskim zemljama a mogli su to isto da uloze u svoju domovinu i da dobijemu istu Svicarcku ili Njemacku.A sto se tice sadasnjih Bosanaca u USA niko ih ne drzi vezane.Vrati se ako ti je lose.E tu je mozda problem ...sto je vecina sigurna da ce se vratiti na gore.Nekom je rat bio rat a nekom brat.Neki su prvi put okusili bijeli hljeb,provozali se avionom,kupili auto,sjeli u koznu fotelju itd. i oni ne kukaju.Kukaju oni sto su to imali a sad iz nekog razloga zive tamo i cmizdre za Bosnom,za rajom.Ma kojom rajom???Nema vise raje u Bosni.
-
No_Comment
- Posts: 835
- Joined: 17/06/2005 22:43
#44
Nema vishe raje u BosniSuza wrote:Znas sta ...Bosanci su vazda trazili hljeba nad pogacom jer su u vrijeme najveceg prosperiteta svoje zemlje krvavo zaradivali hljeb kao gastarbajteri ( ili kako se vec pise ta postapalica) po evropskim zemljama a mogli su to isto da uloze u svoju domovinu i da dobijemu istu Svicarcku ili Njemacku.A sto se tice sadasnjih Bosanaca u USA niko ih ne drzi vezane.Vrati se ako ti je lose.E tu je mozda problem ...sto je vecina sigurna da ce se vratiti na gore.Nekom je rat bio rat a nekom brat.Neki su prvi put okusili bijeli hljeb,provozali se avionom,kupili auto,sjeli u koznu fotelju itd. i oni ne kukaju.Kukaju oni sto su to imali a sad iz nekog razloga zive tamo i cmizdre za Bosnom,za rajom.Ma kojom rajom???Nema vise raje u Bosni.
veoma diskutabilna konstatacija...
-
No_Comment
- Posts: 835
- Joined: 17/06/2005 22:43
#45
Dobar ti ovaj vic...samo neznam otkuda ti znash da nitko ne cmizdri ili nije cmizdrio za svojim starim domovinama Italijom,Njemackom, Kinom...ja ne bih rekao da je to tako...svaki normalan covjek ima odredjenu dozu nostalgije za domovinom svojih predaka...Suza wrote:Mujo vazda kupovao cipele broj 42 umjesto 45 kojeg nosi.I vazda jadan patio sa zuljevima.Pitali ga "pa sto bolan ne kupis broj koji ti odgovara?
" Kad ce on "nebih dao onog rahatluka kad ih skinem nema tih para."Poenta je da bi svaki Bosanac gdje god da je trebao barem kamencic u cipeli nositi da ga nesto zulja jer on ne zna drugacije zivjeti.Ta Amerika je doseljenicka zemlja i napravili su je ljudi sa svih kontinenata i niko ne cmizdri za Italijom,Njemackom,Kinom sem nas Bosanaca za Bosnom.Sta je to sto nas cini uvijek nezadovoljnim ???Po meni domovina je ondje gdje ti je dobro pa sad bilo to Bosna,USA ili Evropa ili bilo koje drugo mjesto.
-
Suza
- Posts: 13
- Joined: 22/07/2005 22:41
#46
Raja iz Sarajeva,Travnika,Mostara ili ne znam ti ni ja vise odakle sve,znaju na koju se raju misli...Raja.turcizam. stanovnistvo u staroj Turskoj koje je moralo placati harac./prenosno.nizi stalez. A za naseg vakta raja je sinonim za rahatluk.Nema rahatluka u Bosni pa nema ni raje (ili ima al nesto pravo malo).Sto kaze Pusenje nemas vise kome viska fildan ostaviti.
-
No_Comment
- Posts: 835
- Joined: 17/06/2005 22:43
#48
Ne bih ja rekao da je raja sinonim za rahatluk...raja je sinonim za dobro drushtvo ili prijateljstvo...Suza wrote:Raja iz Sarajeva,Travnika,Mostara ili ne znam ti ni ja vise odakle sve,znaju na koju se raju misli...Raja.turcizam. stanovnistvo u staroj Turskoj koje je moralo placati harac./prenosno.nizi stalez. A za naseg vakta raja je sinonim za rahatluk.Nema rahatluka u Bosni pa nema ni raje (ili ima al nesto pravo malo).Sto kaze Pusenje nemas vise kome viska fildan ostaviti.
Kada za nekoga kazesh ,,on je raja,,to znaci da je dobar drug ili prijatelj...
Shto se tice rahatluka mislim da je rijec Hadzija ili hadziluk(hadzijanje)naj primjereniji sinonim za rahatluk ili blagostanje...shto interpretira pushenje u svojoj pjesmi ,,il` si bos il` si hadzija,,....
!;)
-
buhtelj
- Posts: 350
- Joined: 13/02/2005 17:56
#49
Ovoj odgovor sam vec dao ali ga saljem jos jedanput jer se mi cini primjeran i za ovu temu.
Bio sam u USA samo zato jer sam bio znatizeljan i jer nisam trebao vizu.
Da kuzim zasto je bed Bosancima u Americi, bez cevapcica, rakije, narodnjaka.... a bosanska brda i planine je zamjenila pustinja
Znate zakaj je meni bila bedara... svijet bez duhovnih vriiednost.... i mi radimo kao stoka (u SLO) ali jos uvjek imas frendova istina ne ful ali ima jih
Debeli amerikanci to ne poznaju samo jim u ocima igraju dolar

Bio sam u USA samo zato jer sam bio znatizeljan i jer nisam trebao vizu.
Da kuzim zasto je bed Bosancima u Americi, bez cevapcica, rakije, narodnjaka.... a bosanska brda i planine je zamjenila pustinja
Znate zakaj je meni bila bedara... svijet bez duhovnih vriiednost.... i mi radimo kao stoka (u SLO) ali jos uvjek imas frendova istina ne ful ali ima jih
Debeli amerikanci to ne poznaju samo jim u ocima igraju dolar
