Page 2 of 2

#26

Posted: 04/08/2005 11:38
by Zadig
itava poenta je da mi ustvari ne znamo kako da pravilno pridjemo vlastitim problemima. Kada to naucis, naucices kako da izmjenis situaciju bez ucesca trecih lica.
(...)
Ili znamo, ali nemamo hrabrosti da ih rijesimo, vec PROKRASTINIRAMO (kao Hamlet), tj odlazemo rjesavanje problema do maximalne tacke kada obicno umjesto da problem sam ode, sve se samo urusi oko sebe...

#27

Posted: 04/08/2005 19:18
by St.Germain
Depresija je potpuno zdrava reakcija odbrambenog sistema ljudskog organizma na nesrazmjerno velike promjene koje nismo u stanju sazvakati u komadu. Sve zavisi od same dusevne konstitucije tj. nase psihicke stabilnosti/labilnosti kako cemo se boriti protiv takvog dusevnog stanja u slucaju da potraje duze a onda se to zove apatija. Posto se i sam nalazim u skoro istovjetnom stanju, bilo bi lazno da ti dajem savjete koje i sam ne slijedim, a vjerujem da i ti znas izlaz, ali ne posjedujes dovoljno snage i samodiscipline kako bi se iscupao iz letargije
Pocni se baviti nekim fizickim aktivnostima za pocetak.

#28

Posted: 04/08/2005 19:29
by danas
slazem se sa st. germainom... i vec sam napisala da i ne bi bilo normalno da smo se poslije svega ponasali kao da nista i nije bilo...

neko je takodjer spomenuo nepravdu, i ja mislim da to zaista jeste uzrok ovakvih osjecanja beznadja. svi, ali SVI ljudi koje znam su se bolje mentalno osjecali usred rata nego poslije. mene licno je dokusurila spoznaja da se zlocincima nista -- ali bas NISTA -- nije desilo, i da je ideologija zla uveliko pobijedila, ma koliko se mi koprcali da sebe uvjerimo da se to nije dogodilo. (naravno, dok je rat trajao, ja sam mislila da ce kaznjavanje zlocinaca i uspostavljanje normalne drzave biti nesto sto se podrazumijeva samo po sebi poslije rata).

kako se "konstruktivno" nositi sa obeshrabrujucom spoznajom da je svijet fundamentalno nepravedan, sa ociglednim dokazima "da sila boga ne moli", i sa svim proisteklim ponizenjima je veliko pitanje...

#29

Posted: 05/08/2005 00:43
by digger
Zadig wrote:
itava poenta je da mi ustvari ne znamo kako da pravilno pridjemo vlastitim problemima. Kada to naucis, naucices kako da izmjenis situaciju bez ucesca trecih lica.
(...)
Ili znamo, ali nemamo hrabrosti da ih rijesimo, vec PROKRASTINIRAMO (kao Hamlet), tj odlazemo rjesavanje problema do maximalne tacke kada obicno umjesto da problem sam ode, sve se samo urusi oko sebe...
Yes sir! Teorija bazicne funkcije mozga kaze:

Sve sto radimo, kako se ponasamo i kako reagujemo je u reptilijanskom dijelu mozga koji ima dvije osnovne funkcije: kako izbjeci bol i kako prisutiti zadovoljstvo.

Izvanredan materijal ali isuvise kompleksan za forume.