Ne konzumiram nikako alkohol. Imala sam jedno novogodišnje pijanstvo, par pokušaja guckanja i stavila tačku.
Osjećaj pospanosti. Društvo ostavljala nakon dva gutljaja bambusa a kamo li nešto jače, i išla kući spavati.
Za rasploženje i opuštanje mi ne treba, nerijetko sam bila "predmet" klađenja nekih poznanika da sam pijana jer mi je raspoloženje odlično, smijeh, pjesma, ples ... a oko mene svi pod dozom alkohola bar toliko da se opuste.
U kući nikad nije bili i danas nema alkohola. Može u goste doći ko god, alkohol neće dobiti.
Što se tiče hrane, i sama koristim vino, pivo u kuhinji, samo rijetko.
Koliko je s vjerske strane ok, a prakticiram namaze,
ne znam, ali smatram da kuhanjem ostaje samo aroma ( tako se pravdam

)
Tata je imao period kad se gušio u alkoholu, nije bio agresivan, nikad nije ugrozio svoj posao,
ili nas finsnasijski, ali je bio dosadan, non stop pričao, geldala sam kako ga ljudi izbjegavaju,
ako je povraćao palkala sam od tuge i ljutnje jer je radio sebi to,
meni su ostala mučna sjećanja na ta njegova pijanstva, tako da imam i s te strane određene blokade,
i nisam mogla zamisliti da dijelim život, rađam djecu nekom ko ikako pije alkohol,
koliko zbog sebe toliko što nisam željela da djeca dožive ono što ja ili ne daj Bože još gore.
Neki ljudi znaju postaviti sebi granicu, ponekad uzeti čašu dvije, u određenim situacijama,
dok oni koji svaki dan uzimaju čašicu - dvije, su mi u istoj ravni sa onima koji piju i više od toga,
alkoholičari.