HelaS wrote: ↑26/07/2025 13:17
DebelinJoe wrote: ↑26/07/2025 00:31
Zanimljiv osvrt na društvenim mrežama Nijaza Skenderagića. Znate ko je Nijaz Skenderagić. Znate. On je dijete komunizma. Evo šta on piše.
Dakle, šta mislite o fenomenu djece komunizma?
Nije Nijaz Skenderagić "dijete komunizma" u smislu komunističkog režima. Dijete je sina člana Saveza komunista kao političke organizacije koja je daleko iza godina svog formiranja, zapravo, postala socijalistička stranka, kakva je i država bila. Dijete koje je imalo takvu situaciju i priliku, pa i privilegiju, da se može pozicionirati u mnoge društvene sfere, političke naročito, koje uvijek donose i privredne i ekonomske benefite. I on je to iskoristio, a ne znam nikog na Svijetu ko ne bi. Ako baš hoćemo priznati, i Alija Izetbegović je iskoristio svoju poziciju, sin mu danas naročito...
Ta "premisa" o komunizmu, "djeci komunizma" i komunističkom režimu koji je "činio zlo" "pošteniim ljudima", jedan je od osnovnih razloga i izgovora nacionalističkim strankama da zavladaju Bosnom i Hercegovinom 1991. godine. Njihov cilj bio je svrgavanje s vlasti "komunista" i vrlo bitno - povrat imovine, pokretne i naročito nepokretne, za koju smatrali da su im "komunisti" oduzeli. Zato danas i imamo snažne poruke i inicijative za denacionalizaciju i restituciju, zaboravljajući da su "mrski komunisti" svima platili na razne načine svaki kamen koji su prenijeli u vlasništvo društva, u zajedničko vlasništvo. Ne države, kako je danas, već u vlasništvo društva.
Nacionalističke stranke su još 1991. godine načinile stratešku grešku u određivanju političkog i ekonomskog ustroja države. Iz tog socijalističkog, koji je čak imao blagog dodira sa kapitalističkim načinom ekonomije, "nacionalisti" su rigidno i rapidno počeli brisati sve tragove "komunizma", ne razmišljajući o prethodnom kvalitetu takvih normi. A onda su shvatili da im treba potpuna regeneracija društva, kompletnog sistema, da bi sve prethodno poništili i donijeli novo, pa su posustali i neke norme samo modificirali, usvajajući, zapravo, isto, samo pod drugim nazivom. Mislim na sistem penzionog i zdravstvenog osiguranja, obrazovanje, itd. Istovremeno, bez skrupula, požurili su i privatizirali sve moguće što se moglo privatizirati: stanove koje su proglasili vlasnicima njihove korisnike samo zato što su u tom trenutku živjeli u tim stanovima, iako su svi radnici davali novac za njihovu gradnju; privredne objekte, male i velike, i to za bezvrijedne novce, uništavajući im kapacitet, produkciju, brand, i sve, pa su, umesto industrije i razvoja tehnologija, počeli sa stanogradnjama i zaradom novca prodajom stanova. Ko će kupiti takve stanove ako nema mogućnost rada i adekvatne zarade. Naravno, ugašen je Zavod za platni promet, koji je bio fenomenalno organiziran, otvoren je prostor za bjelosvjetske bankare i njihovo lihvaranje državom, čime je otvoren način kupovine stanova, automobila, hrane za preživljavanje. Sa ZPP prenesen je unutrašnji platni promet na banke. Dnevno se napravi ogroman broj finansijskih transakcija i novac od provizije, umjesto da se koncentrira na račune državnog budžeta, koncentrira se na račune banaka, koje još, potpuno slobodno, formiraju cjenovnike za svoje usluge prema svojim prohtjevima. Nikad niko nije pokrenuo odgovornost za ogromnu ekonomsku štetu načinjenu državi SR BiH njenom ekonomskom tranzicijom i uništavanjem njenog privrednog i ekonomskog kapaciteta, i neće. Ne računam rat, čiji stvarni pokretači nisu i neće nikad, niti se o tome i smije pričati.
Danas je očito da nije trebalo mijenjati društveni način vlasti u državni, ekonomski sistem iz socijalističkog načina u kapitalistički. On, čak, i nije takav, naš ekonomski sistem je surogat socijalizma i kapitalizma, ni tamo ni 'vamo. Od ranije države uzeli su ono što je tadašnjoj nacionalističkoj garnituri vlasti odgovaralo, odbacili su sve suprotno, ne razmišljajući o posljedicama. A onda su, u tom svom neznanju, počeli praviti svoje zakone i propise, nakaradno, pa su povili leđa i podvili rep prihvatajući razne improvizirane zakone koje su im donosili entuzijati i avanturisti iz država EU i USA, i danas imamo to što imamo: Državu okovanu nezgrapnim i vrlo lošim Daytonskim ugovorom, državu sa istaknutim kapitalistima koji su svoju imovinu stekli na opisano sumnjiv i kriminaliziran način, državu bez ikakve strategije razvoja, takvu već 30-tak godina, državu labilnih političkih odnosa sa državnom imovinom za koju se ne zna stvarni vasnik jer je njeno pravno normiranje neusaglašeno i nejasno, državu u kojoj političari primaju plaće trostruko više od radnika, itd. trebalo bi nekoliko stranica ove teme da se sve opiše i prikaže, nažalost.
Ne kažem da je mrski "komunizam" bio bajkovit sistem upravljanja državom, nije, naravno, ali to je bio sistem koji je izgrađen - napravljen "na sebi", za svoje potrebe, sistem koji je prioritetno brinuo o svom čovjeku, o njegovim pravima, socilajnoj i ekonomskoj situaciji. Kad već nismo bili dovoljno pametni da zadržimo Jugoslaviju u njenom konfederalnom ustroju, da sačuvamo ljudske živote, što nema cijenu, njihova znanja i sposobnosti, da sačuvamo privredu i ekonomiju, objekte.... onda smo barem trebali biti pametni pa u tom raspadu sačuvati BiH u njenom najboljem sistemu upravljanja ikad. Nismo bili pametni, nismo ni sada. Danas čak nemamo ni pošten suverenitet nad svojom državom. Eto, toliko o "djeci komunizma"
