PRVA NEZAVISNA KOLONIJA 20. STOLJEÄA
Svijet je odluÄio zaboraviti straÅ”ne nizozemske zloÄine u Indoneziji
Na danaÅ”nji dan 1949. godine nizozemska kraljica Julijana potpisala je dokument kojim je Indonezija dobila suverenitet poslije viÅ”e od tri stoljeÄa nizozemske kolonijalne uprave; Belgijanac David Van Reybrouck napisao je knjigu o uzbudljivom procesu dekolonizacije Indonezije
Autor: D.H.
Indonezija je daleka zemlja sa veÄinski muslimanskim stanovniÅ”tvom koje je raÅ”trkano po nebrojenim otocima koje se niko nije potrudio precizno nabrojati. Njena historija nema previÅ”e veze s Evropom. Ili, barem je tako zamiÅ”lja prosjeÄan Evropljanin. Belgijanac David Van Reybrouck napisao je knjigu 'Revolucija' kako bi pokazao da je proces dekolonizacije koji se dogodio u 20. stoljeÄu promijenio historiju svake zemlje i iznjedrio moderni svijet.
David van Reybrouck, arheolog i filozof, zapoÄeo je svoje istraživanje dok je joÅ” pisao svoju knjigu 'Kongo. Epska priÄa' o kolonijalnom iskustvu u ovoj zemlji i jedna tema vodila je ka drugoj. Pet godina istraživanja i ogromna koliÄina dokumenata trebala je da objavi esej koji govori i o proÅ”losti i o sadaÅ”njosti.
Uz konsultacije s indonezijskim, belgijskim, nizozemskim, pa Äak i japanskim arhivama, jaÄa strana njegovog prouÄavanja leži u intervjuima s viÅ”e od dvjesto ljudi, od kojih su neki bili stogodiÅ”njaci koji su Äuvali posljednja sjeÄanja proces sticanja nezavisnosti poznat kao Revolusi.
Indonezija je bila nizozemska teritorija od 17. stoljeÄa, nizozemska IstoÄno-indijska kompanija bila je ta koja je nekoliko stoljeÄa držala monopol nad trgovinom s ovim i drugim istoÄnim podruÄjima. Ova privatna kompanija mogla je sklapati meÄunarodne ugovore, ureÄivati pravosuÄe, graditi tvrÄave i regrutirati vojnike u ime republike, ali meÄu njenim prioritetima nije bila dobrobit lokalnog stanovniÅ”tva.
Kompanija je razvila unosan monopol na trgovinu klinÄiÄima, muÅ”katnim oraÅ”ÄiÄem i biberom, trgovinu koja se ubrzo proÅ”irila na listove Äaja, zrna kahve i stabljike Å”eÄerne trske, kao i na izvoz robova. TreÄina nizozemskog nacionalnog dohotka dolazila je od eksploatacije Indonezije. āNizozemski i belgijski kolonijalizam provodila je siÄuÅ”na manjina, koja je pak dolazila iz siÄuÅ”nih zemalja. Indonezija je bila golema teritorija u odnosu na Nizozemskuā, tvrdi autor knjige.
Nizozemska je gradila sistem u kojem su domoroci bili sistematski tlaÄeni i ponižavani, pobune su guÅ”ene i na najmanji znak otpora. Javanski rat u prvoj treÄini 19. stoljeÄa donio je 200.000 mrtvih a a posljednji rat u Acehu odnio je 100.000 života. U tim je razdobljima druÅ”tvo bilo optereÄeno glaÄu, bijedom i smrÄu. Islamisti, komunisti i nacionalisti pridružili su se pokretima za nezavisnost koji su se odvijali tokom 20. stoljeÄa sve dok nije postignut zajedniÄki cilj.
UnatoÄ svemu, veÄina Nizozemaca i dalje s ponosom razmiÅ”lja o ulozi svoje zemlje u Indoneziji, dok domaÄi to doživljavaju kao neÅ”to zastarjelo, neÅ”to za Äim ne vrijedi žaliti. āIma ljudi koje sam intervjuirao, a koji imaju mnogo godina i koje proÅ”lost joÅ” uvijek boli, ali mladi nemaju problema. DapaÄe, postoji Äak i odreÄeni retrokolonijalizam", tvrdi autor.
Nakon Drugog svjetskog rata, Indonezija je bila prva država koja je proglasila svoju nezavisnost, samo dva dana nakon kapitulacije Japana. Njihov voÄa Sukarno proglasio je nezavisnost i imenovan je predsjednikom, nakon Äega je Nizozemska brzo pokuÅ”ala ponovno uspostaviti kontrolu nad zemljom, Å”to je dovelo do oružane borbe koja je zavrÅ”ila 27. decembra 1949. godine, kada je meÄunarodni pritisak natjerao Nizozemce da priznaju nezavisnost Indokine.
Van Reybrouck u svojoj knjizi ne može i ne želi zanemariti ratne zloÄine koje su nizozemski vojnici poÄinili tokom procesa sticanja nezavisnosti. Nasilje koje nije bila privatna stvar nekolicine nasilnih vojnika, veÄ djelo koje je organizirala sama država, a za koju se nizozemske vlasti donedavno nisu ispriÄavale. "Nizozemski premijer je to uÄinio, ali samo u smislu rata od 45. do 49. godine, a ne zbog kolonizacije", kaže Van Reybrouck, koji smatra da su "izgovori vrlo jeftini, ali ne rjeÅ”avaju probleme sadaÅ”njosti."
Indonezija je nakon sticanja nezavisnosti postala prva zemlja na svijetu koja se oslobodila kolonijalnog jarma i inspirisala sve pokrete koji su uslijedili. Godine 1955. organizovala je Bandung konferenciju s velikim globalnim uticajem kojoj su prisustvovale politiÄke voÄe iz 29 zemalja Azije i Afrike, ukljuÄujuÄi Nasera, Nkrumu i Mandelu. Tamo je bilo zastupljeno viÅ”e od polovine svjetskog stanovniÅ”tva i njihov se duh Å”irio potlaÄenim svijetom.
āPoslijeratni svijet bio je ogroman nered, divovski haos koji je sve okrenuo naglavaÄke. ZahvaljujuÄi ovoj konferenciji, zapadna domena se poÄela mijenjati. Bandung živi u Africi, u Aziji i u meÄunarodnim institucijama koje trenutno promoviraju politiÄku i ekonomsku razmjenu bez zapadne intervencije; to je ostavilo traga i na Evropskoj uniji u nastajanju, jer je dovoljno proÄitati osnivaÄku dokumentaciju da se vidi indonezijski utjecajā, tvrdi belgijski autor.
Danas je Indonezija moderna država, Äetvrta najmnogoljudnija zemlja na svijetu, najveÄa musliamsnka država i zemlja koja Äe biti jedan od glavnih protagonista sutraÅ”njice. āTo je zemlja s najveÄom muslimanskom populacijom na svijetu. Kada se na Zapadu kaže da je potreban ono Å”to oni nazivaju 'umjereni islam', ne znaju da je to oduvijek postojalo, to je Indonezija, iako je istina da je zbog utjecaja Saudijske Arabije u posljednje vrijeme doÅ”lo do neke radikalizacijeĀ», zakljuÄuje belgijski autor.
https://stav.ba/vijest/svijet-je-odluci ... ziji-/9828