Forum Klix.ba

Najvise me nervira kad se kao argument navodi kako su rane bolne, ne moze se zaboraviti i tako ta usrana patetika. Govorim o kolektivnom, a ne o individualnom nivou. Sudbina pojedinca je patnja koju je tesko sa strane shvatiti, i to je nesto drugo. Ali kad je rijec o suzivotu kao nacinu zivota unutar zajednice onda se to posmatra nekim drugim ocima.

Elem, u subotu odgledah BBC-jev dokumentarac "Ubice" ("Killers")... btw, toplo ga preporucujem, fenomenalan je... Upravo o onom operativnom nivou zlocina, o "izvodjacima radova"... O onima koji se danas pitaju kakav je to sejtan ovladao njihovim dusama pa su uradili to sto su uradili...

Ljudi moji, tamo je poginulo 500.000 osoba za 100 dana. PET HILJADA LJUDI SVAKI DAN!!!

Pa kad poredite nas rat sa njihovim... pa mi smo ovdje imali "humanitarni rat"...

I ti ljudi danas zivi zajedno jer ne moze biti drugacije. A mi lafo ne mozemo zbog ljutijeh rana...

Taj film pokazuje kako su neki detalji isti. Kaze tip koji je ucestvovao u organizovanju da se na sastancima stalno i iznova pricalo i razmisljalo o tome KAKO DA USPIJU ZAVADITI OBICNI NAROD, KAKO NATJERATI KOMSIJE DA POBIJU ONE IZ DRUGOG PLEMENA... I najvecu ulogu u tome je odigrao njihov huskacki radio...

Mrznja je nesto sto dolazi odozgo, od vlasti, i dok na vlast ne dodju oni koji ne zagovaraju mrznju kao oblik (su)zivota nema nama rahatlooka...

Suzivot nece biti moguc prije nego sto u nase vokabulare uvrstimo rijeci poput "hvala, molim, izvini, oprosti..." i naviknemo se na njihovo koristenje.

Priznali mi sebi ili ne bez "njih" nema spremnosti na suzivot.

Ovdje u Australiji svaka deseta rijec je "sorry", i cesto se moze cuti na ulici kad je osoba od sezdeset godina upucuje djetetu od deset godina starosti.

Ukinuti SVE ali bas SVE sto se moze ukinuti.

Za predsjednika, dozivotnog postaviti Bogica Bogicevica i kao zamjenika Beriza Belkica a ovog treceg sami dodajte.


Reaktivirati kadrove OZNE kako bi odrzali kratki kurs kako se boriti protiv kriminala pa onda svega ostalog.

Fair Life wrote:Suzivot nece biti moguc prije nego sto u nase vokabulare uvrstimo rijeci poput "hvala, molim, izvini, oprosti..." i naviknemo se na njihovo koristenje.

Priznali mi sebi ili ne bez "njih" nema spremnosti na suzivot.

Ovdje u Australiji svaka deseta rijec je "sorry", i cesto se moze cuti na ulici kad je osoba od sezdeset godina upucuje djetetu od deset godina starosti.

To je stvar osnovnog kucnog odgoja kojeg usvajamo do 5 godine zivota. Ne mozes ti jednog monstruma od 30 ili 40 godina koji je klao, silovao i palio, nauciti da prilikom svakodnevne komunikacije i bitisanja medju ljudima uputu rijec izvinjenja. Njegova svijest ne poznaje takve sfere zivljenja u ovom nasem svijetu. Vjerovatno bi lakse bilo psa nauciti da nekim gestom pokaze i ukaze na hvala, molim, oprosti i izvini.