Benjaminsky wrote: ↑19/01/2023 19:36
Trapper Kerry wrote: ↑19/01/2023 16:38Ne mogu dokazati da su informacije o Titu koje podastires bez konkretnog dokaza? Ni ne moram, dovoljno je toga da razuman covjek moze zakljuciti da ti grafovi izlaze iz okvira dokazanih cinjenica i zalaze u zutilo.
Sinko, ako nisu relevantni izvori, tj. knjige u kojima sam našao podatke za rodoslovne karte, onda su ove karte netačne. Pošto se postavljaš kao supervizor koji zna sve o Titu, pogledaj knjige u kojima piše isto ono što sam ja grafički obradio:
Vladimir Dedijer: Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita, Zagreb, Mladost & Rijeka: Liburnija, 1981.,
Milovan Đilas: Druženje s Titom, Beograd, Momčilo Đorgović, 1990.,
Jasper Ridley: Tito, Biografija, Zagreb, Prometej, 2000.,
William Klinger i Denis Kuljiš: Tito – neispričane priče, Beograd, Laguna, 2013.
Dakle, treba se žaliti njima, a ne meni.
Inače, bezobrazan je način na koji pristupaš tuđem radu. Tako su se ponašali klinci prije pedeset godina. A kad budeš uradio dovoljno kvalitetnih djela koliko sam ih ja uradio, onda se možeš početi drčno ponašati. Ovako, ni jedna tvoja riječ ne vrijedi ni po pišiva boba, jer iza sebe nemaš ništa. To isto će ti reći svako ko zna šta je trud i rad.
Vladimir Dedijer je prije "Novih priloga" imao i "Obične priloge" nekih 30 godina ranije.
Ne pada mi na pamet suditi i kritikovati Dedijera zbog promjene doktrine i ideoloških pogleda jer sve je podložno promjenama i razmišljanju ali koliko su Obični prilozi ulizivački i ideološki podobni toliko su Novi prilozi napadački i kritikički.
Istina je svakako na pola puta.
Đilas ne može biti referentan iako je bio važna karika i dobar knjižvenik.
S Đilasom se nikad nije raspravilo oko "lijevih skretanja" u Crnoj Gori , nikada se nije saznalo za koliko su nevino streljanih ljudi odgovorni on ili Moša Pijade , dakle i Đilasa je spasio plašt partije , glupo je vjerovati tom čovjeku kada opisuje Tita , ne zato što to ne mora biti tačno , nego zato što je on nekredibilan.
Drugi primjer je upravo žestok Đilasov napad na Branka Ćopića zbog Jeretičke priče , što su natjerali Kulenovića da ne brani Branka na partijskoj sjednici , zbog toga što je htio uhapsiti Krležu , zbog toga što je žestoko omalovažio veliku srpsku književnicu Isidoru Sekulić...sve je ovo bilo u službi ideologije a na podlozi moći , kad je ljosnuo , bio je puno realniji.
Ne tvrdim da je trebao voljeti Tita jer ga je ovaj zatvorio ali Đilas je nakon pada objavljivao u četničkim emigrantskim glasilima odnosno izdavačkim preduzećima , samim tim i njegovi opisi su itekako upitni iako je osuđen jer pisao i objavljivao u četničkim glasilima - za odavanje državne tajne. (Istini za volju u Jugoslaviji nije mogao objavljivati , negdje je morao.)
Dodatan prilog je Đilasov opis Staljina nakon susreta 1944 , kada je pisao na vlasti , Staljin je bio divan , krasan , gord , stamen , oduševljavao i slično a kada ga je 20 godina kasnije ponovo opisivao , Staljin je postao mali , rošav , ružnih zuba i slično.
Pametnom dovoljno.
Strane autore ne poznajem dovoljno , nesumnjivo je potreban dobar elaborat od strane više stručnih ljudi da bi se raščlanilo Titovo djelo , vrijednost i važnost odnosno naslijeđe Titove politike.
Međutim nikada nećemo imati strane autore koji će na Tita gledati objektivno jer on objektivno i jeste bio diktator ali naša diktatura je bila prilično blaga uz opravdanu kritiku jednopartijskog sistema , ideološkog suda , Golog otoka , napada na slobodnu misao i slično , svi zapadni autori neće biti objektivni zbog ovoga , jer ove negativne strane iz njihove ljudske percepije su neuporedivo važnije od sveg onog dobrog što smo u Jugoslaviji s Titom na čelu dobili a to je prvenstveno život dostojan čovjeka koji je do 1945 u cijeloj Jugoslaviji živio vrlo mali broj ljudi uz priznavanje osnovnih ljudskih (pravo glasa žena , ukidanje zarova kod žena) te nacionalnih prava.
Istovremeno da bi strani autori dali realan i objektivan sud o Titu , moraju sjajno poznavati historiju svih naroda i narodnosti bivše Jugoslavije što možda znaju eventualno neki apsolventi historije Jugoslavije na nekim Univerzitetima ako takva katedra uopšte i postoji odnosno agenti obavještajnih službi , trećeg nema.
Ove gluposti o ženama , ljubavnicama i broju djece uopšte ne treba komentarisati , ne zato što Tito nije bio živo biće pa je samim tim mogao imati i jednu ili više ljubavnica , nego zato što je to potpuno irelevantno u njegovoj ulozi kao predsjednika jedne velike zemlje i nekoliko naroda.
Tito je bio jedan od rijetkih normalnih ljudi koji su ikada od njenog nastanka vodili ovu zemlju i Bosnu i Hercegovinu , i bivše republike Jugoslavije.
I bilo je časno živjeti sa Titom