....
ENVERA HADŽIHASANOVIĆA, MEHMEDA ALAGIĆA
i AMIRA KUBURU
za KRŠENJA ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA i TEŠKE POVREDE ŽENEVSKIH KONVENCIJA kako slijedi:
....
OPTUŽBE:
10) U periodu između januara 1993. i januara 1994., ABiH je učestvovala u raznim borbenim dejstvima protiv Hrvatskog vijeća obrane (u daljnjem tekstu: HVO) u srednjoj Bosni. Konkretno, u aprilu 1993. i početkom ljeta 1993., jedinice 3. korpusa ABiH preduzele su niz teških napada na HVO uključujući, pored
ostalih, područja opština Bugojno, Busovača, Kakanj, Maglaj, Novi Travnik, Travnik, Vareš, Vitez, Zavidovići, Zenica i Žepče. Operacije ABiH kulminirale su masovnim napadom između 7. i 13. juna 1993. na teritorijama, inter alia, opština Kakanj, Travnik i Zenica.
11) U tim je borbenim operacijama 7. muslimanska brdska brigada 3. korpusa ABiH, koja je oformljena i korišćena kao laka pješadijska manevarska jedinica, igrala važnu ulogu. Sedmoj muslimanskoj brdskoj brigadi 3. korpusa ABiH priključili su se i bili joj potčinjeni muslimanski borci iz inostranstva. Ti strani borci su sebe nazivali "mudžahedinima" ili "svetim ratnicima". "Mudžahedini", uglavnom iz islamskih zemalja, počeli su pristizati u Bosnu i Hercegovinu negdje sredinom 1992. godine. "Mudžahedini" su bili spremni na "džihad" ili "sveti rat" protiv neprijatelja bosanskih Muslimana.
12) U opštinama navedenim u paragrafu 10) jedinice 3. korpusa ABiH napale su gradove i sela naseljena pretežno bosanskim Hrvatima. Hotimičnom lišavanju života i nanošenju teških povreda bili su izloženi najviše civili bosanski Hrvati, ali i bosanski Srbi, uključujući žene, djecu, te starije i nemoćne osobe. Tokom tih napada, ili poslije njih, ubijeno je najmanje 200 civila, bosanskih Hrvata i bosanskih Srba, a još ih je mnogo više ranjeno ili povrijeđeno dok su se pokušavali sakriti ili pobjeći. U nekoliko slučajeva, snage ABiH su ubile vojnike HVO-a nakon što su se ovi predali.
13) U zatočeničkim objektima ABiH protivpravno su zatvarani ili na drugi način zatočavani uglavnom bosanski Hrvati, ali i bosanski Srbi. Zatvoreni, odnosno na drugi način zatočeni bosanski Hrvati i bosanski Srbi ubijani su, premlaćivani, podvrgavani tjelesnom i duševnom zlostavljanju, te zastrašivanju i nečovječnom postupanju, uključujući zatvaranje u pretrpane prostore i u nehigijenskim uslovima, a na nečovječan način im je uskraćivano zadovoljenje osnovnih životnih potreba, kao što su adekvatna prehrana, voda i odjeća. Pružana im je vrlo slaba ili nikakva zdravstvena njega.
14) Bosanski Hrvati i bosanski Srbi koji su bili zatvoreni ili na drugi način zatočeni bili su, inter alia, prisiljavani da kopaju rovove, grade bunkere i izvlače ljudska tijela u neprijateljskim, odnosno po život opasnim uslovima. Neka od tih zatvorenih odnosno na drugi način zatočenih lica poginula su radeći takve poslove pod prisilom. Zatvoreni odnosno na drugi način zatočeni bosanski Hrvati i bosanski Srbi korišćeni su kao ljudski štit i taoci.
15) Snage ABiH su pljačkale i uništavale imovinu bosanskih Hrvata i bosanskih Srba bez ikakvog vojnog opravdanja. Uništavani su ili teško oštećivani stambeni i drugi objekti uglavnom bosanskih Hrvata, ali i bosanskih Srba, kao i lična imovina tih civila i njihova stoka. Pored toga i vjerski objekti, mjesta i ustanove bosanskih Hrvata bili su cilj uništavanja odnosno oštećivanja i oskvrnjivanja.
16) Navodi sadržani u paragrafima od 1) do 15), te navodi iz paragrafa 45) do 50) niže u tekstu ponovo su navedeni i uključeni u sadržaj svake od optužbi.
....
50) Enver HADŽIHASANOVIĆ, Mehmed ALAGIĆ i Amir KUBURA su, u periodu kada su bili na položajima navedenim u prethodnim paragrafima, krivično odgovorni za djela svojih podređenih, na osnovu člana 7(3) Statuta Međunarodnog suda. Nadređeni je odgovoran za djela svog (svojih) podređenog (podređenih) ako je znao ili je bilo razloga da zna da se njegovi podređeni spremaju počiniti takva djela ili da su ih već počinili, a nadređeni nije preduzeo potrebne i razumno moguće mjere da takva djela spriječi ili da kazni njihove počinioce.
....
https://www.icty.org/x/cases/hadzihasan ... 10713b.htm