Forum Klix.ba

Geni...nasi gospodari

50 % je gentika a 50 % okruženje.
Promijenite okruženje i uticaćate značajno.
Svaki čovjek je višeslojna ličnost.
Razvoj potencijala je u osnovi individualan i treba puno truda.
Zato je privatna pedagogija skupa, ali prema mom iskustvu i najteži slučajevi se usmjere na pravi put.
Znam slučajeve autizma koji su lijepo sanirani i djeca su uspješna, iako nisu pričali nimalo.
Na zapadu djeca sa Down sindromom budu osposobljena da normalno i samostalno žive i rade.
Sve je u ljubavi.

Ima li dijete starijeg brata ili sestru? Je li se sa njima vise druzio i sa njihovim drugarima? Mozda je prebrzo odrastao uz njih, pa su mu njegovi vršnjaci dosadni i nezanimljivo, jer se ponasaju nezrelo za njega, pa nema u skoli nikoga da bi se druzio i onda se povlači.

sime_cipol wrote: ↑09/03/2022 08:48 Ima li dijete starijeg brata ili sestru? Je li se sa njima vise druzio i sa njihovim drugarima? Mozda je prebrzo odrastao uz njih, pa su mu njegovi vršnjaci dosadni i nezanimljivo, jer se ponasaju nezrelo za njega, pa nema u skoli nikoga da bi se druzio i onda se povlači.

ima starijeg brata (živ k'o dijete bio...majko mila kad se samo sjetim koliko je batina dobio...sada miran k'o bubica...) i stariju sestru koja zavrsava srednju školu (ona obratno od brata - mirno, povučeno i sramežljivo srednje dijete koje je cijelu srednju postalo buntovnik, galamdžija, svadjalica; pomjera granice moga strpljenja...)..
trece dijete, curica, je bliza sa starijim bratom nego sa sestrom ali generalno svo troje imaju dana kada se svadjaju i dana kada sjede na kaucu, gledaju neka smijesna videa i dobro se zabavljaju.. to mi je i normalno, s obzirom na različite dobi i karaktere. oni su u dobu kada nemaju razumijevanja jedni za druge i ja to razumijem i 'gasim vatru' svaki dan po dan...kada odrastu biće jedno drugom dragocjeni. To mi je jasno i tome se nadam.
Ima i toga da je ona zrela i da joj mozda drugari koji imaju mlađu bracu ili sestre zvuce previse djetinjasto. Nisu joj izazov u druženju.
Teska je za natjerati je da ide na neki sport. Krene pa brzo odustane - dosadi joj, a iskreno i zbog ove korone nije bas bilo kandidata...bude ih po 2-3 na treningu. ne znam da li da je tjeram po cvaku cijenu da ide na te treninge ili da je pustim da luta i trazi mozda nesto sto misli da joj vise odgovara?
Planinarimo ponekad, po lijepom vremenu...mada i tu slusam gundjanje...

djana h wrote: ↑07/03/2022 21:27 Pa iz svega što ste kao majka napisali o svojoj djevojčici, ne vidim ništa zbog čega bi trebali biti zabrinuti. Dijete je malo povučenije u školi, možda i svuda drugo osim u okruženju svoje porodice. U osjetljivim je godinama, samopouzdanje je slabo ili varira. Preporučila bih vam samo što više razgovora s njom, o svemu, postavljajte pitanja i slušajte odgovore. Ako ima neki ozbiljan problem, nešto što je tišti, tokom razgovora biste trebali to naslutiti ili uvidjeti iz njenih odgovora ili ponašanja.
A s odrastanjem, sazrijevanjem, iskustvom kroz životne situacije i samopouzdanje će se povećati. Važno je ne vršiti pritisak i ne pokazivati da se od nje očekuje ovakvo ili onakvo ponašanje ili insistirati na ambicioznosti i slično.
Majka sam tri djevojčice i sve tri su povučenije, ali su s vremenom izgradile jaku ličnost i svjesne su šta mogu i šta žele. Još uvijek sazrijevaju, važno je dati im prostora i vremena, razumijevanja i podrške.

Bravo!!!