Forum Klix.ba

mishic wrote: ↑21/04/2021 01:44 U ovom najkritičnijem trenutku po opstanak BiH od Dejtona do danas, Dodik je samo iskoristio pruženu mu šansu datu od tzv. probosanskih stranaka i povukao potez kojim je zaštitio i osnažio svoju debelo poljuljanu poziciju kako unutar RS tako i među svima onima koji su na stajalištu da nema daljih prekrajanja grnica na prostorima ex Jugoslavije. Dugo je puštao probne balone i shvatio da ni u BiH ni u tzv. međunarodnoj zajednici nema odlučnih snaga koje su spremne i sposobne suočiti ga sa realnim posljedicama povlačenja poteza koji bi značili kršenje Dejtona čime bi faktičko stanje bilo povratak na preddejtonsku Bosnu i Hercegovinu.

Anemična EZ je u gorem stanju nego 1990-tih godina, SAD su napravile redoslijed prioriteta u kojima je Balkan tek "deveta rupa na svirali", desničari na istoku i jugoistiku Evrope su to iskoristili, digli glavu, uvezali se i prave različite varijante budućeg i mogućeg raspleta višestoljetnih neriješenih problema a usljed svega toga, nikada razbijenija, anemičnija, nesređenija i pasivnija uloga tzv. probosanskih snaga, Dosiku otvorili prostor u kojem on može inicirati i pokrenuti neke procese, ali ni on ni bilo ko drugi te procese neće moći kontrolirati.

Dodik je svjestan svega toga i zbog toga oklijeva ali istovremeno i zna da on nema alternativu. Duboko je zagazio u kriminal i okružio se i osnažio ratnim profiterima, tajkunima i zločincima koje je narod konačno prokužio, shvatio da njihov "patriotizam" ima neko drugo lice, okreće im leđa i sistem koliko god bio moćan, gubi kontrolu nad masma. Društvo u RS-u (a nije drugačije ni u ostatku BiH) potpuno je je podjijeljeno. Postoje ugrožene, osiromašene i obespravljene široke narodne mase i kriminalizovana oligarhija stranaačkih i ratno-profiterskih tajkuna koje u nacionalnim torovima spaja nacionalistička ideologija koja sve direktnije i sve izravnije koketira sa nacizmom i fašizmom. Gomilaju se dugovi, tajkuni su u međusobnim mafijaškim obračunima, istina i čenjenice sve teže se maskiraju a nazad se nema kuda. Jedna jedina alternativa je sud, robija i potpuni krah.

Ostavši bez alternative i odstupnice Dodik sada jedino može svoju ratnohuškačku retoriku i poteze, isto kao svojevremeno Milošević, uvaliti drugima koji spominju rat dok on poziva na "razgovore i dogovore" koji se svode isključivo na prihvatanje njegova diktata. Tako on svoje "mirno" razdruživanje, koje zapravo znači rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, a time i povratak na ranije stanje, uvaljuje drugima, koji, obzirom da govore o ratu, automatski preuzimaju odgovornost za eventualno izbijanje rata. Ponavljaju se devedesete godine!!!

I tada se političkim igrama antiustavno djelovanje SDS-a uz pomoć JNA i Srbije, što je u suštini bila otvorena agresija na samostalnu i suverenu Republiku Bosnu i Hercegovinu pretvorila u UZP, genocid, zločine i agresiju koje je međunarodna zajednica nagradila amnestiranjem Srbije od odgovornosti i formiranjem RS kao entiteta nastalog na antiustavnom, zločinačkom i genocidnom djelovanju. Sa te pozicije Dodik i čitav tim ideologa i kreatora tadašnje politike pokušavaju osmisliti naredni korak koji bi doveo do konačnog tada priklamovanog cilja, formiranja Velike Srbije.

Moć i snaga tadašnje JNA, te višegodišnje pripreme koje su vršene u planiranju te agresije obezbijedile su im višestruku prednost nad golorukim narodom tako da Karadžićeva prijetnja o nestanku jednoga naroda nije bila bez osnova pogotovu što je međunarodni embargo na naoružavanje dodatno pojačao tu prednost ali eto sticajem okolnosti, plan nije ostvaren onako kako je bio zamišljen.

Naoružavanje Srbije koje traje godinama, obaveza Srbije da štiti Srbe u RS-u i vrtoglavo naoružavanje MUP-a RS osnova su za brojne Dodikove prijetnje koje on godinama ponavlja, uz još jedan bitan element koji je i devedesetih bio "kec u rukavu" Miloševića, a na kome je i Dodik ozbiljno poradio, je podrška HDZ-a BiH i Čovića osobno.

Međutim, kada se sve to sabere, i posebno kada se ima na umu da je Čovićeva podrška više nego upitna jer recimo Milanović misli potpuno drugačije, onda Dodikov plan ni iz daleka nije i ne može biti ni u pola ozbiljan kao Miloševićev. Da i ne govorimo o tome kako i međunarodna zajednica koliko god bila inertna i neefikasna nebi smjela ponoviti svoje ranije greške ni sa embargom ni sa nagrađivanjem sile koja krši sve principe kako domaćeg zakonodavstva i legislative tako i međunarodnih principa i uovora.

Toga je svjestan i Dodik i njegovi savjetodavci. Daleko realnije je da se "sa pola puta" do svoga cilja, vrate na početak, u devedesete, nego li da konačno ostvare svoj cilj. Potpuno je jasno da i pored svih nenaklonosti međunarodne zajednice naročito nekih njenih dijelova Bosni i Hercegovini, međunarodna zajednica nebi smjela ponoviti neke svoje grške napravljene tokom sukoba na Balkanu s kraja XX stoljeća. Te greške koje je i sama međunarodna zajednica kasnije priznala nebi se smjele ponoviti zbog javnosti u zemljama čije vlade se licemjerno ponašaju ali isto tako ni zbog principa koji se moraju zaštititi pa i ogromnih ulaganja koja su, nažalost, na Balkanu završila u džepovima ratnih profitera i tajkuna koji reprodukuju kriminal svjetskih razmjera.

Dodik je dakle u velikom problemu. Niti ima kuda nazad niti mu ono što je ispred njega, a čega je on i te kako svjestan, obečava bilo kakvu nadu, kako njemu lično tako i RS-u i srpskom narodu u cjelini jer su svoj historijski imidž debelo pokopali u posljednjih tridesetak godina.

No i pored svega, ranjena zvijer zna biti nepredvidiva i jako opasna. Treba biti jako oprezan jer se može dogoditi da i ne htijući i hvatajući se za slamku kao i svaki davljenik, Dodik još jednom izazove ono što malo ko želi. Prostor koji mu je napravljen od svih izuzev SFOR-a, on još uvijek može zloupotrijebiti. U tom slučaju izvjesno je da bi cijena toga bila daleko veća nego što je bila prethodna. I kako god ko drugi prošao, Srbi bi ovaj put sigurno bili najveći gubitnici jer njihovi računi sa mnogim i trenutnim i eventualnim budućim susjedima su takvi da ne obećavaju ništa dobro.

Milanović, Rama, Đukanović, i da ne nabrajamo, jer pored ovih imena postoje i neke druge mape koje bi mogle zagorčati mokre snove kako Dodika tako i njegovih savjetodavaca i saučesnika u pljačknju i siromašenju prije svega Srba a potom i ostalih naroda u regionu.