Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Grcka je punila svoj nacionalni identitet antikom. Njima je taj Otomanski period hibernacija. Nema nekog kosovskog mita. Sad su nacionalisti jer imaju pored sebe duplo vece nacionaliste u Turcima.
Za Bugare ne bih rekao da im je centralna tacka identiteta otpor Otomanima. Vise period prije i velika Bugarska + veza sa Azijom.
Moje je misljenje da je Kosovski mit dosao od crkve ili narodnog predanja koje je crkva onda boostala svojom ideologijom i folklorom.
Ne znam kako je bilo zamisljeno i planirano da se realizira. Meni se doima arhaicno. Modernizacija se nije desila jer su dosle Jugoslavije, komunizam a na kraju ni sama crkva nije dala.
Srpski nacionalni pokret nikakve veze nije imao sa crkvom. On je u svoje vreme bio vrlo moderan i avangardan, sa uzorom u nemačkom nacionalnom pokretu.
Vuk Karadzić je na kraju krajeva bio bečki djak i drugovao sa Geteom i braćom Grim, a s crkvom bio na ratnoj nozi.
Pravoslavna crkva je bila bitan faktor kao čuvar tradicije i istorijskog sećanja na srednjevekovnu srpsku državu,, pa i kosovski boj.
Ali crkva kao rigidna institucija nije bila dorasla izazovima nacionalnog prosvetiteljstva, mada će se na kraju Srbi i Hrvati podeliti po verskoj liniji. Ali ne zbog SPC već zbog katoličke crkve i AU monarhije kojima je u datom momentu takca podela odgovarala.
Pa sto vas ne upisase u Hrvate onda? Moglo je i tako. Super bi vam bilo u AU monarhiji.
I zasto je Garasanin istinsku jugoslavensku ideju pretvorio u srpsku ideju? Meni lici da je to bio nakon odlaska Turaka opsti grabez za narodima i teritorijama koji se oblacio u nacional-romanticarsko ruho. Pucaj prvo, siri granice, asimiliraj pa onda pisi price.
Srpski nacionalni pokret je nešto stariji i dakako snažniji bio od hrvatskog.
Njemu su zamaha dali oslobodilački ratovi protiv Turaka i afirmacija srpskog prosvetiteljstva.
Srbi su već imali nešto nalik državi i naveliko su srbovali, dok Hrvati sa svojim hrvatstvom nisu dobacivali dalje od Zagreba.
Zato su oni furali priču o ilirskom pokretu s kojim su mislili poklopiti veću tertoriju i oko nje ujediniti više naroda u cilju borbe za oslobodjenje.
Srbima ni ilirska ni jugoslovenska ideja nije bila potrebna.
Srbi, svi i svuda izgledalo je u datom momentu više nego realno.
Ali jačanje Srbije i širenje srpstva nije odgovaralo AustroUgarskoj, a ni Vatikanu.
Tako da je 60-ih godina XIX veka došlo do forsiranja politike koja je za cilj imala otimanje što većeg broja južnoslovenske populacije iz zagrljaja srpstva.
Nije se naravno sve moglo prosto upisati u Hrvate, ali sa katolicima uz podršku katoličke crkve nije bilo problema.
Koliko god bio avangardan, srpski nacionalni pokret baziran na jezičkom jedinstvu nije mogao parirati uticaju katoličke crkve, jer nepismen i bogobojažljiv narod je više verovao fratrima nego jezikoslovcima.
Izuzetak su recimo najučeniji Dubrovčani onog vremena gde je srpski katolički pokret ostao jak sve do ujedinjenja.
Ne valja.
Mustafa Mulalić niti je katolik, niti je konvertit.
Daj mi primer da je neko konvertovao u pravoslavlje iz političke ili bilo koje druge koristi.
Ili ne daj bože da je neko prisilno preveden u pravoslavlje, kao što si prvobitno tvrdio.
I dalje očekujem da mi daš primer prelaženja u pravoslavlje.
Eto, ne mora prisilno, nego da bude primer prelaženja u pravoslavlje radi koristi.
Ne interesuju me zaista uopšteni isečci iz knjiga, koji ne govore ništa konkretno.
Kraljevina je na kraju krajeva potpisala i Konkordat sa Vatikanom, a i islamske zajednice se i danas pozivaju na ugovore iz kraljevine kojima se dokazuje njihova tradicionslnost.
Evenine wrote: ↑25/02/2021 22:54
Uz etnicka ciscenja, raseljavanja, masakre, oduzimanje zemlje, Srbe koji su drzali diplomatiju, vojsku, policiju, obavjestajne sluzbe, imali kralja, predsjednike vlada i skupstina mislis li da nije bilo poticaja da se predje u Srbe?
Pa druga su vremena bila nije se represija mogla zvanicno raditi vec si imao ligu nacija, ambasade, strane novinare.
Nije to bilo da je kralj mogao otvoreno raditi sta mu volja. Ali tihe represije sirokih razmjera je bilo.
Kakvog čoveče prelaženja u Srbe? Kako se to prelazilo u Srbe, ako se kao Srbin nisi mogao ni izjasniti na popisu?
Gde se to evidentiralo kad neko "predje u Srbe" , pa da se kaže evo ovaj čovek je od danas privilegovan.
Glavna zamerka Srba kralju Aleksandru, zbog koje danas nema ni ulicu u Beogradu je njegov odustanak od srpskog nacionalnog projekta i zalaganje za integralno jugoslovenstvo.
Mislim, ja obično ne započinjem raspravu o istoriji na ovakvim temama, niti imam mnogo vremena, ali tvoje neistine i gluposti su baš glasne.
Pa nije se ni Bazdulj izjasnio kao Srbin. Covjek je Jugosloven kao i kralj Aleksandar. Iako su mu svi stavovi kao da je Srbin. Mulalic isto. Je li normalno da je musliman ideolog cetnickog pokreta?
Bjezis od sustine u formalnosti i trazis pedantne detalje i izvore iako sam nista niti si linkovao niti citirao.
Jugoslavija je bila de facto Velika Srbija. Koga briga za de jure ako si pogodjen etnickom represijom i tihom asimilacijom. Ako zelis da izbjegnes to ili da napredujes izjasnis se kao Srbin i potisnes svoj identitet. Nije bilo neophodno mijenjati vjeru ali kao sto vidis sa slike gore bilo je i takvih sistemskih nastojanja.
I nije kralj jedini imao utjecaj na politicka zbivanja i ambijent u toj zemlji. Radikali su ubili Radica.
Ja ne bežim od suštine, već decidirano tvrdim da je suština u tome da ti lupetaš gluposti.
To što sad očajnički guglaš, pa opet ne možeš ništa naći o prisilnom ili bilo kakvom drugom prelaženju u Srbe i pravoslavlje, dovoljno govori da pišeš bezveze.
Stavovi poput onih koje ima Bazdulj, mogu se nazvati prosrpskim , ali to je već nešto drugo.
Takodje, logičnije mi je da musliman bude ideolog četničkog pokreta nego da bude ideolog komunističkog pokreta. To je tek nespojivo.
Kakvog čoveče prelaženja u Srbe? Kako se to prelazilo u Srbe, ako se kao Srbin nisi mogao ni izjasniti na popisu?
Gde se to evidentiralo kad neko "predje u Srbe" , pa da se kaže evo ovaj čovek je od danas privilegovan.
Glavna zamerka Srba kralju Aleksandru, zbog koje danas nema ni ulicu u Beogradu je njegov odustanak od srpskog nacionalnog projekta i zalaganje za integralno jugoslovenstvo.
Mislim, ja obično ne započinjem raspravu o istoriji na ovakvim temama, niti imam mnogo vremena, ali tvoje neistine i gluposti su baš glasne.
Pa nije se ni Bazdulj izjasnio kao Srbin. Covjek je Jugosloven kao i kralj Aleksandar. Iako su mu svi stavovi kao da je Srbin. Mulalic isto. Je li normalno da je musliman ideolog cetnickog pokreta?
Bjezis od sustine u formalnosti i trazis pedantne detalje i izvore iako sam nista niti si linkovao niti citirao.
Jugoslavija je bila de facto Velika Srbija. Koga briga za de jure ako si pogodjen etnickom represijom i tihom asimilacijom. Ako zelis da izbjegnes to ili da napredujes izjasnis se kao Srbin i potisnes svoj identitet. Nije bilo neophodno mijenjati vjeru ali kao sto vidis sa slike gore bilo je i takvih sistemskih nastojanja.
I nije kralj jedini imao utjecaj na politicka zbivanja i ambijent u toj zemlji. Radikali su ubili Radica.
Ja ne bežim od suštine, već decidirano tvrdim da je suština u tome da ti lupetaš gluposti.
To što sad očajnički guglaš, pa opet ne možeš ništa naći o prisilnom ili bilo kakvom drugom prelaženju u Srbe i pravoslavlje, dovoljno govori da pišeš bezveze.
Stavovi poput onih koje ima Bazdulj, mogu se nazvati prosrpskim , ali to je već nešto drugo.
Takodje, logičnije mi je da musliman bude ideolog četničkog pokreta nego da bude ideolog komunističkog pokreta. To je tek nespojivo.
Postavio sam dokument koji govori o kakvom se ambijentu i teznjama crkve u toj drzavi radilo. Stepinac kaze da je bilo konverzija. Vidis, ni vi nemate spiskove 700,000 ubijenih Srba u Jasenovcu pa vas i vase historicare to ne zaustavlja da mlatarate decenijama tom cifrom.
Musliman cetnik je isto kao Srbin ustasa. Groteskno. Ovo musliman komunista bi zvucalo normalno da je Bosnjak komunista. Bosnjake se svodilo na vjersku grupu s ciljem asimilacije. I kada je ta grupa proglasena narodom u SFRJ dosli smo do konstrukcija kao Musliman agnostik i Musliman ateist.
Srpski nacionalni pokret nikakve veze nije imao sa crkvom. On je u svoje vreme bio vrlo moderan i avangardan, sa uzorom u nemačkom nacionalnom pokretu.
Vuk Karadzić je na kraju krajeva bio bečki djak i drugovao sa Geteom i braćom Grim, a s crkvom bio na ratnoj nozi.
Pravoslavna crkva je bila bitan faktor kao čuvar tradicije i istorijskog sećanja na srednjevekovnu srpsku državu,, pa i kosovski boj.
Ali crkva kao rigidna institucija nije bila dorasla izazovima nacionalnog prosvetiteljstva, mada će se na kraju Srbi i Hrvati podeliti po verskoj liniji. Ali ne zbog SPC već zbog katoličke crkve i AU monarhije kojima je u datom momentu takca podela odgovarala.
Pa sto vas ne upisase u Hrvate onda? Moglo je i tako. Super bi vam bilo u AU monarhiji.
I zasto je Garasanin istinsku jugoslavensku ideju pretvorio u srpsku ideju? Meni lici da je to bio nakon odlaska Turaka opsti grabez za narodima i teritorijama koji se oblacio u nacional-romanticarsko ruho. Pucaj prvo, siri granice, asimiliraj pa onda pisi price.
Srpski nacionalni pokret je nešto stariji i dakako snažniji bio od hrvatskog.
Njemu su zamaha dali oslobodilački ratovi protiv Turaka i afirmacija srpskog prosvetiteljstva.
Srbi su već imali nešto nalik državi i naveliko su srbovali, dok Hrvati sa svojim hrvatstvom nisu dobacivali dalje od Zagreba.
Zato su oni furali priču o ilirskom pokretu s kojim su mislili poklopiti veću tertoriju i oko nje ujediniti više naroda u cilju borbe za oslobodjenje.
Srbima ni ilirska ni jugoslovenska ideja nije bila potrebna.
Srbi, svi i svuda izgledalo je u datom momentu više nego realno.
Ali jačanje Srbije i širenje srpstva nije odgovaralo AustroUgarskoj, a ni Vatikanu.
Tako da je 60-ih godina XIX veka došlo do forsiranja politike koja je za cilj imala otimanje što većeg broja južnoslovenske populacije iz zagrljaja srpstva.
Nije se naravno sve moglo prosto upisati u Hrvate, ali sa katolicima uz podršku katoličke crkve nije bilo problema.
Koliko god bio avangardan, srpski nacionalni pokret baziran na jezičkom jedinstvu nije mogao parirati uticaju katoličke crkve, jer nepismen i bogobojažljiv narod je više verovao fratrima nego jezikoslovcima.
Izuzetak su recimo najučeniji Dubrovčani onog vremena gde je srpski katolički pokret ostao jak sve do ujedinjenja.
O nekom jezickom jedinstvu nema smisla govoriti u kontekstu Makedonaca koje se agresivno srbiziralo. U principu, vi ste prilagodjavali velikosrpsku ideju u zavisnosti od podneblja. Na Makedonce se islo crkvom i historijom pod Srbijom a na ostale narode jezikom. Na Albance se nije moglo ici nicim, pa je njihova sudbina bila eliminacija.
Cilj je prost i ostao je isti - milom ili silom stvoriti sto veci teritorij na kojem ce zivjeti iskljucivo Srbi, ovakvi ili onakvi.
Srpski nacionalni pokret je imao prednost jer je Srbija prva izborila autonomiju. Da je Bosna izborila autonomiju kad je trebalo, druge bi se pjesme pjevale. Samo to sto govoris o "otimanju od srpstva" naroda koji su naseljavali zemlje koje nikada historijski nisu bile srpske, pa ni pod Dusanom, je jedan od razloga sto sam otvorio ovu temu.
Postavio sam dokument koji govori o kakvom se ambijentu i teznjama crkve u toj drzavi radilo. Stepinac kaze da je bilo konverzija. Vidis, ni vi nemate spiskove 700,000 ubijenih Srba u Jasenovcu pa vas i vase historicare to ne zaustavlja da mlatarate decenijama tom cifrom.
Nisi postavio ništa o prisilnoj konverziji niti uopšte o nekoj generalnoj konverziji u pravoslavlje. Postavljaš tekstove nekih pristrasnih autora koji iznose uopštene tvrdnje bez nekih konkretnih primera ili dokaza.
Možda je neko pojedinačno konvertirao, što se dešava i danas, ali da je bilo neke prisilne konverzije ili konverzije iz koristi, to je nešto što ne bi moglo proći nezapaženo.
Pisalo bi negde da je u tom i tom kraju prisilno na pravoslavlje prešlo toliko ljudi ili bi pisalo da se prelaskom u pravoslavlje stiču neke privilegije.
SPC i RKC su podozrivo gledali jedna na drugu u kraljevini. Ali za državne vlasti se ne može reći da su zakonski favorizovali neku od crkvi, a kamoli da su tolerisali neko prisilno pokrštavanje ili slično, jer to ne bi moglo proći bez posledica i talasanja javnosti.
I ako bi pitao pravoslavno sveštenstvo, oni bi rekli da se povladjivalo rimskoj kuriji, jer su se od 1922 godine vodili pregovori o potpisivanju konkordata. Kad je na kraju došlo vreme da se potpiše, SPC je organizovala protestne litije, koje su brutalnom reakcijom žandarmerije razbijene.
Ti ne znaš verovatno ništa o tome, mada su u pitanju elementarne stvari iz istorije tog perioda.
Zaista je nepojmljivo da neko piše kako je bilo prisilnog prelaženja u pravoslavlje i Srbe u tom periodu.
Stvarno smešno. Neuko, pre svega.
Musliman cetnik je isto kao Srbin ustasa. Groteskno. Ovo musliman komunista bi zvucalo normalno da je Bosnjak komunista. Bosnjake se svodilo na vjersku grupu s ciljem asimilacije. I kada je ta grupa proglasena narodom u SFRJ dosli smo do konstrukcija kao Musliman agnostik i Musliman ateist.
Ne znam šta je groteskno u sintagmi musliman četnik ili musliman ustaša. Pa muslimana četnika i ustaša je daleko više bilo od muslimana komunista.
Mada, to je neka potpuno druga tema i ne znam zbog čega je ubacuješ u ovu priču.
U Kraljevini SHS, se nije niko popisivao po nacionalnosti, već su se prebrojavale verske skupine.
Raspoloženje muslimana u Bosni izmedju dva svetska rata nije bilo antisrpsko. Daleko od toga. Muslimani su uglavnom bili na toj nekoj jugoslovenskoj liniji i uvek uz neku vlast.
O nekom jezickom jedinstvu nema smisla govoriti u kontekstu Makedonaca koje se agresivno srbiziralo. U principu, vi ste prilagodjavali velikosrpsku ideju u zavisnosti od podneblja. Na Makedonce se islo crkvom i historijom pod Srbijom a na ostale narode jezikom. Na Albance se nije moglo ici nicim, pa je njihova sudbina bila eliminacija.
Cilj je prost i ostao je isti - milom ili silom stvoriti sto veci teritorij na kojem ce zivjeti iskljucivo Srbi, ovakvi ili onakvi.
Srpski nacionalni pokret je imao prednost jer je Srbija prva izborila autonomiju. Da je Bosna izborila autonomiju kad je trebalo, druge bi se pjesme pjevale. Samo to sto govoris o "otimanju od srpstva" naroda koji su naseljavali zemlje koje nikada historijski nisu bile srpske, pa ni pod Dusanom, je jedan od razloga sto sam otvorio ovu temu.
E pa da je baba muško, zvala bi se Duško.
Trebalo se boriti za državu i naciju. Raditi na tome, a ne begovati i brinuti se za sudbinu janjičara, harača, kuluka i ostalih srednjovekovinih tekovina osmanskog carstva.
Tako se nije stvarala ni država ni nacija.
Za naciju i nacionalnu emancipaciju u datom istorijskom trenutku nisu bitne teritorije i granice. Bitno je bilo identifikovati stanovništvo i kod njega pokrenuti nacionalne emancipatorske procese.
Čije su teritorije istorijski, ko je tu živeo pre hiljadu ili dve hiljade godina je potpuno nebitno za te procese.
Pravoslavno stanovništvo u Bosni jeste došljačko, nakon najezde Osmanlije...ali svi govornici štokavske ijekvice u Bosni su došljaci, jer tog narečja nije bilo u Bosni pre Turaka. U Bosni se u srednjem veku pričala pretežno štokavska ikavica.
Mišljenje najistaknutijih evropskih slavista XIX veka je bilo da su svi štokavci Srbi. LIngvistički, to je prilično utemeljena tvrdnja iz tog vremena, kad se oko jezika stvarala nacija.
O nekom jezickom jedinstvu nema smisla govoriti u kontekstu Makedonaca koje se agresivno srbiziralo. U principu, vi ste prilagodjavali velikosrpsku ideju u zavisnosti od podneblja. Na Makedonce se islo crkvom i historijom pod Srbijom a na ostale narode jezikom. Na Albance se nije moglo ici nicim, pa je njihova sudbina bila eliminacija.
Cilj je prost i ostao je isti - milom ili silom stvoriti sto veci teritorij na kojem ce zivjeti iskljucivo Srbi, ovakvi ili onakvi.
Srpski nacionalni pokret je imao prednost jer je Srbija prva izborila autonomiju. Da je Bosna izborila autonomiju kad je trebalo, druge bi se pjesme pjevale. Samo to sto govoris o "otimanju od srpstva" naroda koji su naseljavali zemlje koje nikada historijski nisu bile srpske, pa ni pod Dusanom, je jedan od razloga sto sam otvorio ovu temu.
E pa da je baba muško, zvala bi se Duško.
Trebalo se boriti za državu i naciju. Raditi na tome, a ne begovati i brinuti se za sudbinu janjičara, harača, kuluka i ostalih srednjovekovinih tekovina osmanskog carstva.
Tako se nije stvarala ni država ni nacija.
Za naciju i nacionalnu emancipaciju u datom istorijskom trenutku nisu bitne teritorije i granice. Bitno je bilo identifikovati stanovništvo i kod njega pokrenuti nacionalne emancipatorske procese.
Čije su teritorije istorijski, ko je tu živeo pre hiljadu ili dve hiljade godina je potpuno nebitno za te procese.
Pravoslavno stanovništvo u Bosni jeste došljačko, nakon najezde Osmanlije...ali svi govornici štokavske ijekvice u Bosni su došljaci, jer tog narečja nije bilo u Bosni pre Turaka. U Bosni se u srednjem veku pričala pretežno štokavska ikavica.
Mišljenje najistaknutijih evropskih slavista XIX veka je bilo da su svi štokavci Srbi. LIngvistički, to je prilično utemeljena tvrdnja iz tog vremena, kad se oko jezika stvarala nacija.
Neki su bili za autonomiju i pobunu a neki da se nastavi status quo pa je pobuna u Bosni ugusena.
Ovo nisam naveo da bih raspravljao o tome vec da bih naglasio sta je najjaci claim koji imaju Srbi na sve te silne teritorije i narode. Sila. Prvi su se othrvali Otomanima i poceli graditi svoju intelektualnu elitu i vojsku. Da se manemo mitova o porijeklu naroda, jeziku, siroko rasprostranjenim srpskim kraljevstvima i kraljevima i svetoj zemlji.
Medjutim, kada uspostavimo ovakav okvir legitimiteta onda sva histerija oko Kosova postaje besmislena.
Postavio sam dokument koji govori o kakvom se ambijentu i teznjama crkve u toj drzavi radilo. Stepinac kaze da je bilo konverzija. Vidis, ni vi nemate spiskove 700,000 ubijenih Srba u Jasenovcu pa vas i vase historicare to ne zaustavlja da mlatarate decenijama tom cifrom.
Nisi postavio ništa o prisilnoj konverziji niti uopšte o nekoj generalnoj konverziji u pravoslavlje. Postavljaš tekstove nekih pristrasnih autora koji iznose uopštene tvrdnje bez nekih konkretnih primera ili dokaza.
Možda je neko pojedinačno konvertirao, što se dešava i danas, ali da je bilo neke prisilne konverzije ili konverzije iz koristi, to je nešto što ne bi moglo proći nezapaženo.
Pisalo bi negde da je u tom i tom kraju prisilno na pravoslavlje prešlo toliko ljudi ili bi pisalo da se prelaskom u pravoslavlje stiču neke privilegije.
SPC i RKC su podozrivo gledali jedna na drugu u kraljevini. Ali za državne vlasti se ne može reći da su zakonski favorizovali neku od crkvi, a kamoli da su tolerisali neko prisilno pokrštavanje ili slično, jer to ne bi moglo proći bez posledica i talasanja javnosti.
I ako bi pitao pravoslavno sveštenstvo, oni bi rekli da se povladjivalo rimskoj kuriji, jer su se od 1922 godine vodili pregovori o potpisivanju konkordata. Kad je na kraju došlo vreme da se potpiše, SPC je organizovala protestne litije, koje su brutalnom reakcijom žandarmerije razbijene.
Ti ne znaš verovatno ništa o tome, mada su u pitanju elementarne stvari iz istorije tog perioda.
Zaista je nepojmljivo da neko piše kako je bilo prisilnog prelaženja u pravoslavlje i Srbe u tom periodu.
Stvarno smešno. Neuko, pre svega.
Musliman cetnik je isto kao Srbin ustasa. Groteskno. Ovo musliman komunista bi zvucalo normalno da je Bosnjak komunista. Bosnjake se svodilo na vjersku grupu s ciljem asimilacije. I kada je ta grupa proglasena narodom u SFRJ dosli smo do konstrukcija kao Musliman agnostik i Musliman ateist.
Ne znam šta je groteskno u sintagmi musliman četnik ili musliman ustaša. Pa muslimana četnika i ustaša je daleko više bilo od muslimana komunista.
Mada, to je neka potpuno druga tema i ne znam zbog čega je ubacuješ u ovu priču.
U Kraljevini SHS, se nije niko popisivao po nacionalnosti, već su se prebrojavale verske skupine.
Raspoloženje muslimana u Bosni izmedju dva svetska rata nije bilo antisrpsko. Daleko od toga. Muslimani su uglavnom bili na toj nekoj jugoslovenskoj liniji i uvek uz neku vlast.
Katolicka crkva nikada nije sprovela zvanicnu istragu tih konverzija. To je za njih osjetljivo pitanje zbog prisilnih konverzija pravoslavaca u katolike pod NDH. Cak i da se zvanicno potvrde prisilne koverzije katolika, izgledalo bi da je KC naknadno djelovala osvetnicki. Stepinac je spomenuo da ih je bilo u kraljevini, a on sam je tacka trvenja izmedju KC i SPC.
Tih godina osnivaju se gotovo u svim većim mjestima Bosne i Hercegovine i nizu mjesta nastanjanih srpskim pučanstvom, posebno u istočnoj Bosnii Hercegovini, četnički pododbori. Na čelu četničkog udruženja u Kraljevini Jugoslaviji od 1929. do 1932. nalazio se vojvoda Ilija Trifunović Birčanin (koji tada postaje predsjednik “Narodne obrane”), a od tada vojvoda Kosta Milovanović Pećanac. Udruženje je imalo već 1935. u zemlji 430 četničkih podobora s 213.210 članova, da bi se taj broj do 1938 g. povećao na oko 1000 četničkih pododbora s preko 500.000 članova. Uz četničke organizacije osnivaju se i druge pod utjecajem četnika i u kojima isti djeluju. Posebno se nastoji okupiti omladinu pa je tako osnovana i organizacija “Srpska nacionalna omladina” (SRNAO).
Do 1926. već je na području Bosne i Hercegovine bilo osnovano 80 mjesnih organizacija SRNAO-a, u svim većim mjestima, sa oko 60.000. članova. Tu su još i slične organizacije kao “Narodna obrana”. “Organizacija jugoslavenskih nacionalista” (ORJUNA) i “Srpski kulturni klub”. Članovi ovih četničkih udruženja i organizacija bili su po nacionalnosti oko 95% Srbi a po zanimanju većinom seljaci. U njima se nalazio manji broj Hrvata i Muslimana, uglavnom “jugoslavenskih nacionalista” i to pretežito u upravnim odborima i u nacionalno mješanim sredinama. Tako je do početka rata g. 1941 . osnovano i djelovalo, oko 300 u Bosni i Hercegovini (i oko 200 u Hrvatskoj), različitih četničkih udruženja te brojnih organizacija sličnog programa u kojima su četnici djelovali a koja su se isticala terorom i okrutnošću te ubojstvima mnogih Hrvata, ali i mnogih Muslimana. Pokušaji da se njihov rad zabrani uspjeli su samo na području Savske i Primorske banovine, ali ne i na području Vrbaske, Drinske i Zetske banovine (u sastavu kojih se nalaziolo preko 80% područja Bosne i Hercegovine).
Tako su četnička udruženja i organizacije u kojima su četnici djelovali nastavljaju i dalje nesmetano s radom gotovo na cijelom području Bosne i Hercegovine. Kroz ta udruženja velikosrpska politika je ostvarivala svoj cilj. Nasilno je suzbijala i gušila svaku težnju Hrvata i Muslimana za afirmacijom vlastitih nacionalnih vrijednosti. Istodobno, isticale su se srpske nacionalne vrijednosti, često kao jedine, a i nastojalo se bezuspješno u Muslimana (i dijela Hrvata) razvijati srpsku nacionalnu svijest.
Bošnjaci, pa i ostali narodi na Balkanu koji su bili dio islamske vjere, predstavljali su problem za nemuslimanske države na tom prostoru. Formiranjem monarhističke Jugoslavije nakon Prvog svjetskog rata Bošnaci su se našli na marginama društva ali i u grupi kojoj je bio ugrožen život. Prema svjedočenju tadašnjem reisa Džemaludina Čauševića samo u prve dvije godine novoformirane Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca ubijeno je preko 2 000 Bošnjaka, dok je samo u prva dva mjeseca nove vlasti zapaljeno i opljačkano 270 bošnjačkih sela. Ubistva su se mahom dešavala u dvorištima kuća, radnjama, ulici, a razlozi su bili otimanje bošnjačke imovine od strane Srba, a dijelom i Hrvata. Istovremeno režim je vršio i propagandu koja je za cilj imala njihovo masovno iseljavanje na prostor Republike Turske, istićući da je “to njihova domovina i da su oni Turci”. Također, Bošnjaci su prijavljivani i zbog njihovih navodnih zlodjela tokom austrougarske vladavine i na osnovu njih su bivali zatvarani i zlostavljani.
Okončanjem grčko – turskoj rata 1923. godine i definitivnom uspostavom savremene turske države na čelu sa Kemal pašom Ataturkom dogovorena je i prva razmjena muslimanskog stanovništva, uglavnom sa grčkih prostora ali dijelom i sa prostora Sandžaka gdje su živjeli Bošnjaci. Broj ukupno deportovanih kretao se između 348 000 i 475 000.
U to vrijeme Bošnjaci su bili na razmeđu dvije opcije – ili da prihvate status građana drugog reda ili da se odesele iz zemlje. Jedna veća grupa odlučila se i na odricanje od bošnjaštva i prihvatanje srpstva i hrvatska kao vlastite nacionalne ideologije. Veliki broj ih se uveliko spremao za napuštanje zemlje i potpuni odlazak.
Poseban interes za iseljavanje Bošnjaka u Tursku javio se 1925. godine kada su uspostavljene prijateljske i diplomatske veze Republike Turske i Kraljevine SHS. Ti odnosi su se poboljšali nakon održavanja prve i druge balkanske konferencije 1930. odnosno 1931. godine, te posebno nakon posjete kralja Aleksandra Karađorđevića Turskoj 1933. godine. Turska je 1935. i 1936. godine otvorila vrata muslimanima sa Balkana. Bilo je predviđeno iseljavanje nekoliko stotina muslimana u Tursku, što se uklapalo u balkanska međudržavna dogovaranja. U Srpskom kulturnom klubu su se dogovarale strategije djelovanja srpskog naroda. Tako je Vasa Ćubrilović smatrao da u XX stoljeću budućnost imaju samo one zemlje koje su naseljene vlastitim narodom. Za Bošnjake se smatralo da su vjerska manjina i da će ta činjenica ubrzati njihovo nacionaliziranje.
Po povratku srpske vojske 1918. godine, nasilno iseljavanje Albanaca, bez prava povratka, se nastavilo sve do Drugog svetskog rata.[5] U periodu Kraljevine Jugoslavije, "leteći odredi" vojske, policije i četnika mučili su i ubijali Albansko stanovništvo.[5] Od 1918. do 1938. vojska je zapalila i uništila 320 albanskih sela. Samo u periodu 1918-1921, ubijeno je 12.346 osoba, zatvoreno 22.160, opljačkano 50.515 kuća i spaljeno 6.125 kuća.[6][7] Prema podacima Istorijskog instituta u Prištini, u periodu od 1919-1940 godine je iseljeno ukupno 255.878 muslimana iz Kraljevine Jugoslavije u Tursku, od čega:[5]
Pored iseljavanja u Tursku, postojala je i velika emigracija u Albaniju. Prema nekim podacima, samo u 1921. godini iz jugoslovenskih oblasti u Albaniju je iselilo oko 40.000 lica.[8] Osim Turske i Albanije, Albanci su bežali i u Evropu i Severnu Ameriku, i na taj način je nastala brojna albanska dijaspora u tim zemljama.[5]
Prvi državni kontakti između Kraljevine SHS i Turske oko iseljenja Albanaca ostvareni su 1926. godine, a 1933. je uspostavljena nova platforma Jugoslovenskog ministarstva agrikulture, čija je misao vodilja bila da ekspatrijacija Albanaca može biti postignuta samo kao dugoročan proces, jer ni Jugoslavija nema dovoljno sredstava niti međunarodne okolnosti dozvoljavaju da to bude izvedeno u kratkom roku.[5] Po zavođenju diktature, Kraljevina Jugoslavija je intenzivirala etničko čišćenje Albanaca, u čemu je vodeću ulogu imao Srpski kulturni klub, podržan od državne administracije.[9]
Jugoslovenske vlasti su 1935. održale sastanak predstavnika pet ministarstava i Generalštaba na kome je sastavljen projekat „o iseljenju neslovenskog elementa iz Južne Srbije“.[10] Među njegovim zaključcima dominira potreba hitnog donošenja bilateralnih konvencija sa Turskom i Albanijom. Dogovorom je predviđeno oslobađanje od svih poreza i vojne obaveze za one koji bi se dobrovoljno odrekli jugoslovenskog državljanstva i besplatan prevoz za one koji bi svoju nepokretnu imovinu ostavili državi.[10] Predlozi Generalštaba su prihvaćeni kao mere za „uspešnije i brže iseljavanje neslovenskog življa“ u Tursku i Albaniju.[10] Mere su podrazumevale i suzbijanje propagande protiv iseljavanja koja se vodila iz Tirane, češće pozivanje albanskih regruta iz graničnih područja na vojne vežbe, zabranu primanja u državnu službu „lica koja dolaze u obzir za iseljenje“, premeštaj aktuelnih neslovenskih činovnika u druge krajeve zemlje, „nacionalizovanje geografskih objekata i osobnih prezimena“ itd.[10]
Turska je početkom 1936. izrazila spremnost da zaključi s Jugoslavijom formalni sporazum o iseljavanju 200.000 stanovnika "koji su srodni po mentalitetu turskom, te će se u Turskoj lako asimilovati".[8]
Kritikujući politiku dugotrajnog iseljavanja Albanaca, srpski akademik i političar Vasa Čubrilović predlaže načine za rešavanje "albanskog problema" masovnim etničkim čišćenjem Kosova od Albanaca.[11] Čubrilović je 1937. godine izradio projekat isterivanja Albanaca za Stojadinovićevu vladu, koji je trebalo da sprovedu državne vlasti.[12]
"Arnaute je nemoguće suzbiti samo postupnom kolonizacijom ... Jedini način i jedino sredstvo to je brutalna sila jedne organizovane državne vlasti, u čemu smo mi uvek bili iznad njih" — Vaso Čubrilović
Kraljevina Jugoslavija je bila Velika Srbija u svemu osim imenu. Da je potrajala jos dvadeset godina Bosnjaci bi bili svedeni ma manju vjersku grupu. Albanaca ne bi ni bilo.
Ne valja.
Mustafa Mulalić niti je katolik, niti je konvertit.
Daj mi primer da je neko konvertovao u pravoslavlje iz političke ili bilo koje druge koristi.
Ili ne daj bože da je neko prisilno preveden u pravoslavlje, kao što si prvobitno tvrdio.
I dalje očekujem da mi daš primer prelaženja u pravoslavlje.
Eto, ne mora prisilno, nego da bude primer prelaženja u pravoslavlje radi koristi.
Ne interesuju me zaista uopšteni isečci iz knjiga, koji ne govore ništa konkretno.
Kraljevina je na kraju krajeva potpisala i Konkordat sa Vatikanom, a i islamske zajednice se i danas pozivaju na ugovore iz kraljevine kojima se dokazuje njihova tradicionslnost.
Vladimir Dedijer, Antun Miletić-Genocid nad Bošnjacima Muslimanima
Katolicka crkva nikada nije sprovela zvanicnu istragu tih konverzija.
Ha ha ha ...Kakav izvor.
Pa naravno da nije sprovedena istraga o tim konverzijama, jer istih nije ni bilo.
Inače bi itekako sprovodili istragu.
To što Stepinac nešto pominje u svoju odbranu i opravdanje, je argument da se grohotom nasmeješ
Kraljevina Jugoslavija je bila Velika Srbija u svemu osim imenu. Da je potrajala jos dvadeset godina Bosnjaci bi bili svedeni ma manju vjersku grupu. Albanaca ne bi ni bilo.
Bošnjaka nije ni bilo u Kraljevini Jugoslaviji.
A broj muslimana izmedju na popisima izmedju 1921 g i 1931 g se nominalno poveća,a procentualno ostao isti, tako da ne vidim da je postojala neka tendencija nestanka muslimana.
U Kraljevini Jugoslaviji jedino je Hrvatska postala velika, nikad veća do tad.
Katolicka crkva nikada nije sprovela zvanicnu istragu tih konverzija.
Ha ha ha ...Kakav izvor.
Pa naravno da nije sprovedena istraga o tim konverzijama, jer istih nije ni bilo.
Inače bi itekako sprovodili istragu.
To što Stepinac nešto pominje u svoju odbranu i opravdanje, je argument da se grohotom nasmeješ
Kraljevina Jugoslavija je bila Velika Srbija u svemu osim imenu. Da je potrajala jos dvadeset godina Bosnjaci bi bili svedeni ma manju vjersku grupu. Albanaca ne bi ni bilo.
Bošnjaka nije ni bilo u Kraljevini Jugoslaviji.
A broj muslimana izmedju na popisima izmedju 1921 g i 1931 g se nominalno poveća,a procentualno ostao isti, tako da ne vidim da je postojala neka tendencija nestanka muslimana.
U Kraljevini Jugoslaviji jedino je Hrvatska postala velika, nikad veća do tad.
Daj mi spisak prisilno konvertovanih Srba u NDH. Gdje su spisak i posmrtni ostaci 700,000 ubijenih Srba u Jasenovcu i preko milion u NDH?
DOBRICA ĆOSIĆ JE NAJBOLJE POZNAVAO SVOJE SRBE ŠTA VOLE ČUTI I KAKO NJIMA VLADATI !
1871. Srpski književnik Milan Milicević napisa: "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"
Otac srpske nacije kako su ga zvali Dobrica Ćosić je najbolje opisao svoje Srbe, iako prosječan Srbin ne zna ništa o Dobrici Ćosiću, a kamoli da je čitao njegove knjige slijepo vjeruje i slijedi njegove poruke . Najveća zasluga Dobrice Ćosića je što je opisao kako većinski srpski kolektivitet funkcioniše na jedan elokventniji način, a vidi se da funkcionira na lažima i mitomaniji koja im se planski i sistemtski plasira i u koju istinski vjeruje.
Znači Dobrica Ćosić je samo opisao o kakvoj se kulturi i politici radi. Kao što ni Milošević nije bio pravi nacionalista, nego samo jedan dan slučajno rekao "Niko ne sme da vas bije" i vidio da je srpska masa ushićena. Poslije je sve bilo lahko - kad vidiš da su nacionalisti generalno, udri im priču koja im godi to je isto uradio Radovan Karadžić, Milan Martić, Vojislav Šešelj kao i Milorad Dodik.
Srpski akademik Dobrica Ćosić je često kritikovan zbog zalaganja za planska preseljenja stanovništva početkom jugoslovenskih ratova:
„Moguća su planska preseljenja i razmena stanovništva što je najteže, najbolnije, ali je i to bolje od života u mržnji i međusobnom ubijanju.[10]“
(Ćosić u Politici, 26.07.1991.)
Čuveni francuski filozof i antropolog Edgar Moren je 1992. godine u pariškom Le Monde-u pisao otvoreno pismo Dobrici Ćosiću, predjsedniku tadašnje SR Jugoslavije, smatrajući ga jednim od najodgovornijih za "osvajanje životnog prostora i etničko čišćenje" tokom rata u Bosni i Hercegovini:
„Požar koji prijeti da se proširi izvan Balkana već je doveo u pitanje evropsku građevinu. Ta Evropa koja želi da se gradi jeste Evropa koja otvara granice između naroda – to je Evropa koja bi se stvarala po uzoru na Bosnu i Hercegovinu koju ste uništili. Hoćete li da vas istorija pamti kao predsjednika osvajača životnog prostora i etničkog čišćenja?[11]“
(Edgar Moren)
Godinama nakon rata, 2010. godine, Ćosić tvrdi da izvršeno etničko čišćenje „može za budućnost da bude pozitivno“:
„I pored lične tragedije mnogih ljudi, i pored toga što je ljudski razmišljati o multinacionalnim državama u kojima se tolerantno živi i sa više nacionalnih manjina, današnje stanje Srba posle etničkih čišćenja za budućnost može da bude pozitivno, jer je reka Drina prvi put postala srpska reka i što će vremenom deo Bosne možda ipak pripasti Srbiji.[12]“
(Ćosić u knjizi "Sećanja" Vladete Jerotića, 2010.)
Ćosić je u javnosti više puta istupao sa diskriminatorskim stavovima prema Albancima. Zbog navednog citata je protiv njega čak podnesena i prijava zbog širenja govora mržnje.
„Taj socijalni, politički i moralni talog tribalnog, varvarskog Balkana, uzima za saveznika Ameriku i Evropsku uniju u borbi protiv najdemokratskijeg, najcivilizovanijeg, najprosvećenijeg balkanskog naroda - srpskog naroda.[13]“
(Dobrica Ćosić o Albancima)
Ćosića neki optužuju za velikosrpsku ideologiju. Ćosić sam tvrdi da nikada nije priznavao avnojevske granice[14], a u razdoblju SFRJ 1968. godine je pisao:
„Svedoci smo činjenice kako čak i medu srpskim narodom ponovo svetli stari istorijski cilj i nacionalna ideja - ujedinjenje srpskog naroda u jednu državu.[15]“
Zbog te tvrdnje, Ćosic je bio isključen iz Centralnog komiteta.[16] U July 1989. godine on je govorio da bi se veliki dijelovi Hrvatske morali "vratiti" Srbiji.[17] U vreme raspada SFRJ Ćosić je pisao o istorijskom cilju ujedinjenja svih Srba u jednu državu:
„To je pitanje sloboda i prava bivstvovanja srpskog etnosa u celini svog duhovnog, kulturnog i istorijskog identiteta bez obzira na sadašnje republičke granice i konstituciju Jugoslavije. Ako se ta sloboda i to pravo ne uvažava, onda nije ostvaren istorijski cilj srpskog naroda – ujedinjenje svih Srba u jednoj državi (...).[18]“
2012. godine Ćosić u svojoj knjizi Bosanski rat o jedinstvenoj srpskoj državi piše sledeće:
„Ako sam, dakle, do polovine 1991. i ja verovao u mogućnost zasnivanja državnog saveza srpskih zemalja, naime, globalnog referendumskog ujedinjenja teritorija koje naseljava srpska većina, razvoj događaja i naročito politika Evropske zajednice i Amerike prema rešenju "jugoslovenske krize" primorali su me da napustim ideju o državi kao savezu srpskih zemalja.[19]“
(Ćosić u knjizi Bosanski rat)
Ćosić tvrdi da su muslimani ubijali sami sebe prilikom masakra u ulici Vase Miskina, da bi optužili Srbe pred svijetom:
„Zločin u ulici Vase Miskina, kada su pobijeni ljudi i žene koji su čekali u redu za hleb, što je bila muslimanska inscenacija da se prekine Lisabonski sporazum i za to optuže Srbi, da bi se pred svetskom javnošću imao "moralan" i "pravedan" izgovor za vojnu intervenciju NATO-a protiv Srba u Bosni...[20]“
(Ćosić u knjizi Bosanski rat)
Ćosić takođe tvrdi da su muslimani ponovo ubijali sami sebe prilikom masakra na Markalama, da bi opet "nammjestili" Srbima pred svijetom:
„Grozan događaj! Na sarajevskoj pijaci Markale minama iz minobacača ubijeno je šezdeset osam ljudi i stotinjak ranjeno. Naravno, optuženi su Srbi. Ako bi to bila istina, Karadžić, Mladić, Koljević, Krajišnik treba odmah da podnesu ostavke, Skupština Republike Srpske da osudi taj zločin i sve političke ustanove u SR Jugoslaviji moraju najoštrije da osude taj masakr civila... Moram da proverim ovu užasavajuću vest. Zovem prijatelja Gojka Đoga da čujem njegovo mišljenje jer on je prilično obavešten o zbivanjima u Bosni. "Ni govora o srpskom zločinu. To je muslimanska nameštaljka kao i ona pred pekarom, spremaju nam nešto opasno." Zovem Milorada Ekmečića jer on svaki događaj tumači znanjem i istorijom: "To varvarstvo nikako ne može biti srpsko. To je džihadsko. Samo se u islamskom svetom ratu tako svirepo za Alaha ubijaju i Alahovi vernici." To mi potvrđuje i Nikola Koljević, koji je rekao, čvrsto uveren, da je to muslimanski zločin. "Pred svaki pregovor oni serviraju po neki 'srpski zločin' i idu u Ženevu kao 'srpske žrtve'". General Mladić i svi sarajevski komandanti tvrde da srpski bacači nikako ne mogu da dobace do Markala.[21]“
(Ćosić u knjizi Bosanski rat)
Dobrica Ćosić je takođe poznat po negiranju genocida u Srebrenici, utvrđenog sudskim presudama:
„Srbofobski, nesavesni i nekim interesom motivisani političari "međunarodne zajednice" - Amerike, Evropske unije i islamskih zemalja, pomoću svojih medija srpske zločine oko Srebrenice proglasili su genocidom... Međutim, i po mom mišljenju, postoje razlozi da se u džihadsku, hašku i tekuću političko-propagandnu "istinu" o Srebrenici ozbiljno posumnja... u Potočarima i Srebrenici nije izvršen genocid nego težak, bestijalan zločin nad zarobljenim Muslimanima, koji se mora osuditi i krivci biti kažnjeni.[22]“
(Ćosić u knjizi Bosanski rat)
Nasuprot masakra u Srebrenici, koji nije bio genocid, Ćosić navodi istinsko "genocidno zatiranje srpskog življa" koje se zbilo pre toga u okolini Srebrenice:
„Pre masakra muslimanskih zarobljenika u Potočarima i okolini, polovinom jula 1995. godine, iz "zaštićene zone" Srebrenice muslimanska vojska pod komandom Nasera Orića ubila je na najsvirepiji način 3.262 srpskih žitelja i popalila i opljačkala više od osamdeset podrinjskih sela. U ovom genocidnom zatiranju srpskog življa učestovala je i masa muslimanskih civila, seljaka. Bio je to 1992. godine pravi masovni pokret Muslimana za ubijanje Srba... Muslimanski seljaci u većini nisu ubijali Srbe oružjem nego sekirama, vilama, pajserima, motkama...[23]“
(Ćosić u knjizi Bosanski rat)
Srbi o Srbima:
“Srbi su bolesno zaljubljeni u svoje laži.”
Milan Panić, srbijanski ex-premije
“Srpski su intelektualci i to nažalost u velikoj većini, nacionalisti.”
Mirko Kovač, srpski književnik
„čitavog života unesrećen našom srpskom stvarnošću. Sada, na kraju te drame, nisam uveren da sam mogao drugim putem da stignem do srpske propasti a time i do svoje propasti sa idejama koje sam zastupao.“
Nacionalizam ovde sam sebe raskrinkava kao sistem u kojem nacionalista, ne mogavši da odagna zlu slutnju da će nacija neminovno propasti, igra ulogu njenog branioca od tog permanentnog raspada u koji ju je upleo sopstvenim idejama. On mrzi sopstvenu naciju, jer ona, svojom propašću, upropašćuje njegove ideje.
To je sistem projekcija gde strah (u kojem su velike oči) vodi u zaslepljujuću spiralnu mržnju"
Podsjetimo se na izjave presuđene ratne zločinke Biljane Plavšić :
- " Muslimani su genetski deformisani. To je istina. To je genetski deformisani materijal koji je prigrlio Islam. I sada sa svakom nasljednom generacijom taj gen postaje koncentriran. Postaje sve gori i gori, jednostavno postaje izražajan i diktira njihov stil mišljenja i ponašanja, koji je ukorijenjen u njihovim genima."
- " Srbi iz Bosne, posebno oni koji žive u pograničnim regijama, imaju razvijenu specijalnu sposobnost da osjete opasnost po naciju i da razviju mehanizme samozaštite. U mojoj porodici uvijek je govoreno da su Srbi iz Bosne bolji od onih iz Srbije. Kao biolog znam da je najbolja sposobnost da se prilgode i prežive kod onih vrsta koje žive odmah do drugih koji su im prijetnja. Tako da je odvojenost Srba od drugih nacija i prirodan i potreban fenomen" -
- O zločincu Arkanu: " 'Kada sam vidjela šta je napravio u Bijeljini, zamislila sam da su sve njegove akcije takve.
Rekla sam "ovo je srpski heroj. On je pravi Srbin, to je vrsta čovjeka kakvog trebamo'."
- " Preferirala bih da se čitava Istočna Bosna očisti od Muslimana. Kada kažem 'očisti', ne želim da me se doslovno shvati i misli na etničko čišćenje. Oni su prikačili ovu oznaku 'etničko čišćenje' jednom savršeno prirodnom fenomenu i karakterizirali ga kao ratni zločin'." "Ne kažem da ne želimo više živjeti sa Hrvatima, nego radije da im ne trebamo dopustiti da zive s nama"
Na ovom linku je izricanje presude ratnoij zločinci Biljani Plavšić
-Srbija je zbog svoje višestoljetne velikosrpske hegeminističke ideolgije "KRVI I TLA" zadnjih 150 godina započela sve ratove na Balkanu ne samo ratove devedesetih godina prošlog vijeka več i prvi svjetski rat.
-Srbija je postala zemlja gdje su najintelegentniji ljudi tvorci najvećih zločina čovječanstva 21 vijeka genocidnih razmjera.
-Srbija je jedina u svijetu koja priznaje samo svoju historiju, koju je sama kreirala po vlastitoj potrebi i interesima gdje je laž osnova.
-Srbija je zemlja koja nezna svoje granice, kojoj su tuđe granice draže od sopstvenih.
-Srbija je zemlja koja je zadnjih 150 godina uspjela da sopstvenom narodu omrzi sve druge u susjedstvu, izbriše sposobnost življenja sa drugim i drugačijim.
-Srbija je država na najlošijim moralnim i civilizacijskim vrijednostima sa više od 150 godina tradicijom ideologije "KRVI I TLA", gdje je ubiti svoje goloruke komšije čin samoodbrane i herojstva, oteti tuđe način preživljavanja, slagati vještina i sposobnost, osjećati se velikim i važnim ako te svi drugi mrze i osporavaju i osuđuju tvoja zlodjela.
- Srbija i Srbi su jedini narod na svijetu koji je fašisticki četnički pokret proglasila antifašističkim.
Dobrica Ćosić je vodilja mnogim sljedbenicima koje je opisao u svojim čuvenim citatima.
Prijsetimo se lažnih izjava i izmišljotina Miloševićevih javnih medija kao i Karadžićevog ministra informisanja Velibora Ostojića kako su u ratnom Sarajevu, sarajevske lavove u zološkom vrtu hranili srpskom djecom, čiju izjavu možete vidjeti na ovom linku.
“Srbi su rat izgubili, to je gotovo, ali su izgubili i dušu, izgubili su čast, izgubili su sve, jer poslije izgubljene duše i časti ne ostaje ništa više. Sve je potrošeno. I to je rezultat srpskog nacionalizma, te nevjerovatne ludačke istrajnosti u stvaranju velike Srbije” Ovo je izjavio Bogdan Bogdanović, veliki srpski arhitekta i nekadašnji gradonačelnik Beograda, opširnije na ovom linku. https://novi.ba/clanak/24415/srbi-su-u- ... usu-i-cast
DOBRICA ĆOSIĆ JE NAJBOLJE POZNAVAO SVOJE SRBE ŠTA VOLE ČUTI I KAKO NJIMA VLADATI !
1871. Srpski književnik Milan Milicević napisa: "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"
Otac srpske nacije kako su ga zvali Dobrica Ćosić je najbolje opisao svoje Srbe, iako prosječan Srbin ne zna ništa o Dobrici Ćosiću, a kamoli da je čitao njegove knjige slijepo vjeruje i slijedi njegove poruke . Najveća zasluga Dobrice Ćosića je što je opisao kako većinski srpski kolektivitet funkcioniše na jedan elokventniji način, a vidi se da funkcionira na lažima i mitomaniji koja im se planski i sistemtski plasira i u koju istinski vjeruje.
Znači Dobrica Ćosić je samo opisao o kakvoj se kulturi i politici radi. Kao što ni Milošević nije bio pravi nacionalista, nego samo jedan dan slučajno rekao "Niko ne sme da vas bije" i vidio da je srpska masa ushićena. Poslije je sve bilo lahko - kad vidiš da su nacionalisti generalno, udri im priču koja im godi to je isto uradio Radovan Karadžić, Milan Martić, Vojislav Šešelj kao i Milorad Dodik.
Srpski akademik Dobrica Ćosić je često kritikovan zbog zalaganja za planska preseljenja stanovništva početkom jugoslovenskih ratova:
„Moguća su planska preseljenja i razmena stanovništva što je najteže, najbolnije, ali je i to bolje od života u mržnji i međusobnom ubijanju.[10]“
(Ćosić u Politici, 26.07.1991.)
Čuveni francuski filozof i antropolog Edgar Moren je 1992. godine u pariškom Le Monde-u pisao otvoreno pismo Dobrici Ćosiću, predjsedniku tadašnje SR Jugoslavije, smatrajući ga jednim od najodgovornijih za "osvajanje životnog prostora i etničko čišćenje" tokom rata u Bosni i Hercegovini:
„Požar koji prijeti da se proširi izvan Balkana već je doveo u pitanje evropsku građevinu. Ta Evropa koja želi da se gradi jeste Evropa koja otvara granice između naroda – to je Evropa koja bi se stvarala po uzoru na Bosnu i Hercegovinu koju ste uništili. Hoćete li da vas istorija pamti kao predsjednika osvajača životnog prostora i etničkog čišćenja?[11]“
(Edgar Moren)
Godinama nakon rata, 2010. godine, Ćosić tvrdi da izvršeno etničko čišćenje „može za budućnost da bude pozitivno“:
„I pored lične tragedije mnogih ljudi, i pored toga što je ljudski razmišljati o multinacionalnim državama u kojima se tolerantno živi i sa više nacionalnih manjina, današnje stanje Srba posle etničkih čišćenja za budućnost može da bude pozitivno, jer je reka Drina prvi put postala srpska reka i što će vremenom deo Bosne možda ipak pripasti Srbiji.[12]“
(Ćosić u knjizi "Sećanja" Vladete Jerotića, 2010.)
Ćosić je u javnosti više puta istupao sa diskriminatorskim stavovima prema Albancima. Zbog navednog citata je protiv njega čak podnesena i prijava zbog širenja govora mržnje.
„Taj socijalni, politički i moralni talog tribalnog, varvarskog Balkana, uzima za saveznika Ameriku i Evropsku uniju u borbi protiv najdemokratskijeg, najcivilizovanijeg, najprosvećenijeg balkanskog naroda - srpskog naroda.[13]“
(Dobrica Ćosić o Albancima)
Ćosića neki optužuju za velikosrpsku ideologiju. Ćosić sam tvrdi da nikada nije priznavao avnojevske granice[14], a u razdoblju SFRJ 1968. godine je pisao:
„Svedoci smo činjenice kako čak i medu srpskim narodom ponovo svetli stari istorijski cilj i nacionalna ideja - ujedinjenje srpskog naroda u jednu državu.[15]“
Zbog te tvrdnje, Ćosic je bio isključen iz Centralnog komiteta.[16] U July 1989. godine on je govorio da bi se veliki dijelovi Hrvatske morali "vratiti" Srbiji.[17] U vreme raspada SFRJ Ćosić je pisao o istorijskom cilju ujedinjenja svih Srba u jednu državu:
„To je pitanje sloboda i prava bivstvovanja srpskog etnosa u celini svog duhovnog, kulturnog i istorijskog identiteta bez obzira na sadašnje republičke granice i konstituciju Jugoslavije. Ako se ta sloboda i to pravo ne uvažava, onda nije ostvaren istorijski cilj srpskog naroda – ujedinjenje svih Srba u jednoj državi (...).[18]“
2012. godine Ćosić u svojoj knjizi Bosanski rat o jedinstvenoj srpskoj državi piše sledeće:
„Ako sam, dakle, do polovine 1991. i ja verovao u mogućnost zasnivanja državnog saveza srpskih zemalja, naime, globalnog referendumskog ujedinjenja teritorija koje naseljava srpska većina, razvoj događaja i naročito politika Evropske zajednice i Amerike prema rešenju "jugoslovenske krize" primorali su me da napustim ideju o državi kao savezu srpskih zemalja.[19]“
(Ćosić u knjizi Bosanski rat)
Ćosić tvrdi da su muslimani ubijali sami sebe prilikom masakra u ulici Vase Miskina, da bi optužili Srbe pred svijetom:
„Zločin u ulici Vase Miskina, kada su pobijeni ljudi i žene koji su čekali u redu za hleb, što je bila muslimanska inscenacija da se prekine Lisabonski sporazum i za to optuže Srbi, da bi se pred svetskom javnošću imao "moralan" i "pravedan" izgovor za vojnu intervenciju NATO-a protiv Srba u Bosni...[20]“
(Ćosić u knjizi Bosanski rat)
Ćosić takođe tvrdi da su muslimani ponovo ubijali sami sebe prilikom masakra na Markalama, da bi opet "nammjestili" Srbima pred svijetom:
„Grozan događaj! Na sarajevskoj pijaci Markale minama iz minobacača ubijeno je šezdeset osam ljudi i stotinjak ranjeno. Naravno, optuženi su Srbi. Ako bi to bila istina, Karadžić, Mladić, Koljević, Krajišnik treba odmah da podnesu ostavke, Skupština Republike Srpske da osudi taj zločin i sve političke ustanove u SR Jugoslaviji moraju najoštrije da osude taj masakr civila... Moram da proverim ovu užasavajuću vest. Zovem prijatelja Gojka Đoga da čujem njegovo mišljenje jer on je prilično obavešten o zbivanjima u Bosni. "Ni govora o srpskom zločinu. To je muslimanska nameštaljka kao i ona pred pekarom, spremaju nam nešto opasno." Zovem Milorada Ekmečića jer on svaki događaj tumači znanjem i istorijom: "To varvarstvo nikako ne može biti srpsko. To je džihadsko. Samo se u islamskom svetom ratu tako svirepo za Alaha ubijaju i Alahovi vernici." To mi potvrđuje i Nikola Koljević, koji je rekao, čvrsto uveren, da je to muslimanski zločin. "Pred svaki pregovor oni serviraju po neki 'srpski zločin' i idu u Ženevu kao 'srpske žrtve'". General Mladić i svi sarajevski komandanti tvrde da srpski bacači nikako ne mogu da dobace do Markala.[21]“
(Ćosić u knjizi Bosanski rat)
Dobrica Ćosić je takođe poznat po negiranju genocida u Srebrenici, utvrđenog sudskim presudama:
„Srbofobski, nesavesni i nekim interesom motivisani političari "međunarodne zajednice" - Amerike, Evropske unije i islamskih zemalja, pomoću svojih medija srpske zločine oko Srebrenice proglasili su genocidom... Međutim, i po mom mišljenju, postoje razlozi da se u džihadsku, hašku i tekuću političko-propagandnu "istinu" o Srebrenici ozbiljno posumnja... u Potočarima i Srebrenici nije izvršen genocid nego težak, bestijalan zločin nad zarobljenim Muslimanima, koji se mora osuditi i krivci biti kažnjeni.[22]“
(Ćosić u knjizi Bosanski rat)
Nasuprot masakra u Srebrenici, koji nije bio genocid, Ćosić navodi istinsko "genocidno zatiranje srpskog življa" koje se zbilo pre toga u okolini Srebrenice:
„Pre masakra muslimanskih zarobljenika u Potočarima i okolini, polovinom jula 1995. godine, iz "zaštićene zone" Srebrenice muslimanska vojska pod komandom Nasera Orića ubila je na najsvirepiji način 3.262 srpskih žitelja i popalila i opljačkala više od osamdeset podrinjskih sela. U ovom genocidnom zatiranju srpskog življa učestovala je i masa muslimanskih civila, seljaka. Bio je to 1992. godine pravi masovni pokret Muslimana za ubijanje Srba... Muslimanski seljaci u većini nisu ubijali Srbe oružjem nego sekirama, vilama, pajserima, motkama...[23]“
(Ćosić u knjizi Bosanski rat)
Srbi o Srbima:
“Srbi su bolesno zaljubljeni u svoje laži.”
Milan Panić, srbijanski ex-premije
“Srpski su intelektualci i to nažalost u velikoj većini, nacionalisti.”
Mirko Kovač, srpski književnik
„čitavog života unesrećen našom srpskom stvarnošću. Sada, na kraju te drame, nisam uveren da sam mogao drugim putem da stignem do srpske propasti a time i do svoje propasti sa idejama koje sam zastupao.“
Nacionalizam ovde sam sebe raskrinkava kao sistem u kojem nacionalista, ne mogavši da odagna zlu slutnju da će nacija neminovno propasti, igra ulogu njenog branioca od tog permanentnog raspada u koji ju je upleo sopstvenim idejama. On mrzi sopstvenu naciju, jer ona, svojom propašću, upropašćuje njegove ideje.
To je sistem projekcija gde strah (u kojem su velike oči) vodi u zaslepljujuću spiralnu mržnju"
Podsjetimo se na izjave presuđene ratne zločinke Biljane Plavšić :
- " Muslimani su genetski deformisani. To je istina. To je genetski deformisani materijal koji je prigrlio Islam. I sada sa svakom nasljednom generacijom taj gen postaje koncentriran. Postaje sve gori i gori, jednostavno postaje izražajan i diktira njihov stil mišljenja i ponašanja, koji je ukorijenjen u njihovim genima."
- " Srbi iz Bosne, posebno oni koji žive u pograničnim regijama, imaju razvijenu specijalnu sposobnost da osjete opasnost po naciju i da razviju mehanizme samozaštite. U mojoj porodici uvijek je govoreno da su Srbi iz Bosne bolji od onih iz Srbije. Kao biolog znam da je najbolja sposobnost da se prilgode i prežive kod onih vrsta koje žive odmah do drugih koji su im prijetnja. Tako da je odvojenost Srba od drugih nacija i prirodan i potreban fenomen" -
- O zločincu Arkanu: " 'Kada sam vidjela šta je napravio u Bijeljini, zamislila sam da su sve njegove akcije takve.
Rekla sam "ovo je srpski heroj. On je pravi Srbin, to je vrsta čovjeka kakvog trebamo'."
- " Preferirala bih da se čitava Istočna Bosna očisti od Muslimana. Kada kažem 'očisti', ne želim da me se doslovno shvati i misli na etničko čišćenje. Oni su prikačili ovu oznaku 'etničko čišćenje' jednom savršeno prirodnom fenomenu i karakterizirali ga kao ratni zločin'." "Ne kažem da ne želimo više živjeti sa Hrvatima, nego radije da im ne trebamo dopustiti da zive s nama"
Na ovom linku je izricanje presude ratnoij zločinci Biljani Plavšić
-Srbija je zbog svoje višestoljetne velikosrpske hegeminističke ideolgije "KRVI I TLA" zadnjih 150 godina započela sve ratove na Balkanu ne samo ratove devedesetih godina prošlog vijeka več i prvi svjetski rat.
-Srbija je postala zemlja gdje su najintelegentniji ljudi tvorci najvećih zločina čovječanstva 21 vijeka genocidnih razmjera.
-Srbija je jedina u svijetu koja priznaje samo svoju historiju, koju je sama kreirala po vlastitoj potrebi i interesima gdje je laž osnova.
-Srbija je zemlja koja nezna svoje granice, kojoj su tuđe granice draže od sopstvenih.
-Srbija je zemlja koja je zadnjih 150 godina uspjela da sopstvenom narodu omrzi sve druge u susjedstvu, izbriše sposobnost življenja sa drugim i drugačijim.
-Srbija je država na najlošijim moralnim i civilizacijskim vrijednostima sa više od 150 godina tradicijom ideologije "KRVI I TLA", gdje je ubiti svoje goloruke komšije čin samoodbrane i herojstva, oteti tuđe način preživljavanja, slagati vještina i sposobnost, osjećati se velikim i važnim ako te svi drugi mrze i osporavaju i osuđuju tvoja zlodjela.
- Srbija i Srbi su jedini narod na svijetu koji je fašisticki četnički pokret proglasila antifašističkim.
Dobrica Ćosić je vodilja mnogim sljedbenicima koje je opisao u svojim čuvenim citatima.
Prijsetimo se lažnih izjava i izmišljotina Miloševićevih javnih medija kao i Karadžićevog ministra informisanja Velibora Ostojića kako su u ratnom Sarajevu, sarajevske lavove u zološkom vrtu hranili srpskom djecom, čiju izjavu možete vidjeti na ovom linku.
“Srbi su rat izgubili, to je gotovo, ali su izgubili i dušu, izgubili su čast, izgubili su sve, jer poslije izgubljene duše i časti ne ostaje ništa više. Sve je potrošeno. I to je rezultat srpskog nacionalizma, te nevjerovatne ludačke istrajnosti u stvaranju velike Srbije” Ovo je izjavio Bogdan Bogdanović, veliki srpski arhitekta i nekadašnji gradonačelnik Beograda, opširnije na ovom linku. https://novi.ba/clanak/24415/srbi-su-u- ... usu-i-cast
Politika okretanja ruleta dok ne ostanes bez zadnjeg dinara.
Daj mi spisak prisilno konvertovanih Srba u NDH. Gdje su spisak i posmrtni ostaci 700,000 ubijenih Srba u Jasenovcu i preko milion u NDH?
Ma nemam spisak konvertovanih Srba u NDH.
Ne znam ni koliko je realizovano tih konvertovanja u sklopu proklamovanog Budakovog rešenja srpskog pitanja u Hrvatskoj "trećinu pokrstiti, trećinu proterati, trećinu pobiti".
Ja mogu samo zamisliti da je neko od pravoslavaca konvertovao u katoličanstvo u strahu da ne završi u Jasenovcu ili drugom logoru ili da ga ne zapadne proterivanje i ubijanje.
U NDH je institualizovano rešavanje srpskog pitanja. NDH je imala i rasne zakone, po uzoru na nacističku Nemačku.
A ja tebe pitam na koji način se sprovodila prisilna konverzacija katolika u pravoslavce za vreme kraljevine? Čime su to prisiljavani?
Jel katolicima neko pretio logorima, proterivanjem, ubijanjem?
Da bi konvertovanje dobilo ozbiljne razmere neophodna su sistemska rešenja. Da proganjaš ili na bilo koji drugi način sistemski diskriminišeš odredjenu grupu, čime bi primorao pripadnike te grupe da bar razmisle o konvertovanju.
Šta se od toga dešavalo katolicima u Kraljevini SHS i Jugoslaviji?
Sve nešto sumnjam da je neko u ono vreme pred nosom Vatikana mogao tlačiti katolike.
Neki su bili za autonomiju i pobunu a neki da se nastavi status quo pa je pobuna u Bosni ugusena.
Ovo nisam naveo da bih raspravljao o tome vec da bih naglasio sta je najjaci claim koji imaju Srbi na sve te silne teritorije i narode. Sila. Prvi su se othrvali Otomanima i poceli graditi svoju intelektualnu elitu i vojsku. Da se manemo mitova o porijeklu naroda, jeziku, siroko rasprostranjenim srpskim kraljevstvima i kraljevima i svetoj zemlji.
Medjutim, kada uspostavimo ovakav okvir legitimiteta onda sva histerija oko Kosova postaje besmislena.
Ma kakva sila i autonomija?
Jasno je da ti ne znaš mnogo istoriju i samim tim ne razumeš istorijske procese tog vremena.
To je herojsko doba "gradjanskih revolucija" širom Evrope, začeto u Francuskoj koje je neminovno vodilo i promenama u zaostalom turskom feudalnom sistemu.
U tim procesima Srbi su razvili ideju o sopstvenoj naciji i državi.
A 30 godina kasnije u Bosni i dalje ne kontaju te procese, već se opiru reformama iz Stambola i traže autonomiju u kojoj će i dalje važiti zakoni srednjeg veka i ranog Osmanskog carstva.
Sultan pritisnut od Evrope, shvata da su reforme neminovne, a Zmaj od Bosne ne konta to.
A u 2021 godine, Evenine i dalje misli da je claim samo u sili i u tome što su Srbi uspeli u svojoj borbi za autonomiju, a Bošnjaci nisu.
nihadns wrote: ↑01/03/2021 13:16
seti se ovog "ringispila" panonskog mornara koji je ne retko menjao boju kao kameleon , zarad svog profita i interesa ...
Nemas ti pojma o tom vremenu i koliko je propaganda u Srbiji uticala na sve u bivsoj drzavi. Tada su svi bili ljuti na Slovence. Ne boli vas to sto je Djole nalijepio Slovence, vas boli sto se skupa sa cetnikom Borom Corbom nije ukljucio u srbovanje devedesetih...
Evo malo mitomanije iznad.
