Forum Klix.ba

o kvaliteti usluge :

U Sloveniji je, prema najnovijim podacima, od početka epidemije od posledica kovida 19 do sada umrlo blizu 60 odsto ljudi u domovima za starije.

Slovenija može uporediti sa severnom Italijom, gde je procenat umrlih iz domova za starije u odnosu na ukupan broj umrlih takođe visok, oko 39 odsto

https://www.b92.net/info/vesti/index.ph ... id=1794277

..tesko vrijeme i za biznise....

detroit-mercy wrote: ↑06/01/2021 14:26 Za starije osobe, sve dok su funkcionalni dobro je da su u svome domu, jer tu se ipak osjecaju najkomotnije. Sad, ovisno o finansijskim mogucnostima, dobro je imati nekoga ko ce pomoci tim ljudima oko nekih stvari kao sto je ciscenje, kupovina, kuhanje, nadgledanje da redovno uzimaju lijekove.
Problemi nastaju kada stariji trebaju profesionalniju njegu, tu vec dolazimo u situaciju gdje jedna osoba moze uciniti samo onliko koliko je sposobna. Na stranu stvari da dosta ljudi danas veci dio dana provede na radnom mjestu, zive kilometrima ill hiljadama kilometara daleko.
Pitanje je dosta opsirno, da li bi ste smjestili roditelja u staracki dom, u kom stadiju, ako je savrseno funkcionalan, krece se, zna za sebe, zasto bi isao u dom. Na drugu stranu, sta ako ima demenciju, sta ako treba profesionalnu njegu 24/7 i slicno, ovakve stvari znaju da stave neizmjerljiv teret na cijele familije. Ljudi/djeca bi pomogli ali su naravno limitirani, onda imaju eticke dileme. Ali u dosta slucajeva kolike su te eticke dileme zaista eticke, ako nisi u stanju da pruzis adekvatnu pomoc pa patis i sebe i tog roditelja. Sirok je ovo spektar, nije to tek tako crno i bijelo.

Naravno da ništa nije crno i bijelo, ali moj odgovor na pitanja bi bilo, ne i ne.

U starački dom ima smisla ići dok si zdrav. Tad možeš još uvijek imati život, socijalizaciju, družiti se sa ljudima, posebno ako starački dom ima solidne uslove.
Al stavjati roditelje, ljude kada onemoćaju u starački dom je, po mome dubokom mišljenju samo komformizam pojedinca, a nikako nešto što je u interesu osobe koja ide u starački dom. Kada si bolestan i nemoćan treba ti porodica, (a ne neke nepoiznate osobe. Uostalom, primjeri iz moga bližeg okruženja mi jasno govore, ko je god stavio bolesne roditelje u starački dom oni su za par mjeseci umrli. Ne bi kući

palermo wrote: ↑12/01/2021 21:23

detroit-mercy wrote: ↑06/01/2021 14:26 Za starije osobe, sve dok su funkcionalni dobro je da su u svome domu, jer tu se ipak osjecaju najkomotnije. Sad, ovisno o finansijskim mogucnostima, dobro je imati nekoga ko ce pomoci tim ljudima oko nekih stvari kao sto je ciscenje, kupovina, kuhanje, nadgledanje da redovno uzimaju lijekove.
Problemi nastaju kada stariji trebaju profesionalniju njegu, tu vec dolazimo u situaciju gdje jedna osoba moze uciniti samo onliko koliko je sposobna. Na stranu stvari da dosta ljudi danas veci dio dana provede na radnom mjestu, zive kilometrima ill hiljadama kilometara daleko.
Pitanje je dosta opsirno, da li bi ste smjestili roditelja u staracki dom, u kom stadiju, ako je savrseno funkcionalan, krece se, zna za sebe, zasto bi isao u dom. Na drugu stranu, sta ako ima demenciju, sta ako treba profesionalnu njegu 24/7 i slicno, ovakve stvari znaju da stave neizmjerljiv teret na cijele familije. Ljudi/djeca bi pomogli ali su naravno limitirani, onda imaju eticke dileme. Ali u dosta slucajeva kolike su te eticke dileme zaista eticke, ako nisi u stanju da pruzis adekvatnu pomoc pa patis i sebe i tog roditelja. Sirok je ovo spektar, nije to tek tako crno i bijelo.

Naravno da ništa nije crno i bijelo, ali moj odgovor na pitanja bi bilo, ne i ne.

U starački dom ima smisla ići dok si zdrav. Tad možeš još uvijek imati život, socijalizaciju, družiti se sa ljudima, posebno ako starački dom ima solidne uslove.
Al stavjati roditelje, ljude kada onemoćaju u starački dom je, po mome dubokom mišljenju samo komformizam pojedinca, a nikako nešto što je u interesu osobe koja ide u starački dom. Kada si bolestan i nemoćan treba ti porodica, (a ne neke nepoiznate osobe. Uostalom, primjeri iz moga bližeg okruženja mi jasno govore, ko je god stavio bolesne roditelje u starački dom oni su za par mjeseci umrli. Ne bi kući

Ne znam da li ti je majka ziva, ali podimo od pretpostavke da jeste.
Da li bi ti, kao pojedinac, kupao vlastitu bolesnu majku, brisao je poslije nuzde, presvlacio je, mjenjao posteljinu, previjao dekubitusne rane - uzimajuci u obzir da je mozes ozlijediti dok sve to radis jer nisi strucno lice?

u slucaju Alcahjmera, da li bi je ostavljao zakljucanu u kuci dok ti radis?

I moj a.r. otac je umro 20-30 dana nakon smjestaja u dom. Patio je od demencije i bio je u fazi kad je rijetko, bas rijetko na djelic sekunde postao svjestan i za minutu-opet ne zna ništa. Ne raspoznaje ženu, djecu, unučiće, ima trajne flash-back-ove. To je dugo trajalo i postalo nepodnošljivo. Nikom ne bih preporučila dom, zaista, ali nikome ne bih ni sudila ko smjesti roditelja u dom. To je mač sa dvije oštrice. Samo oni koji imaju takve slučajeve razumiju koliko je progresivna ta bolest i koliko teško utiče na čitavu porodicu

Bloo wrote: ↑12/01/2021 21:29

palermo wrote: ↑12/01/2021 21:23

detroit-mercy wrote: ↑06/01/2021 14:26 Za starije osobe, sve dok su funkcionalni dobro je da su u svome domu, jer tu se ipak osjecaju najkomotnije. Sad, ovisno o finansijskim mogucnostima, dobro je imati nekoga ko ce pomoci tim ljudima oko nekih stvari kao sto je ciscenje, kupovina, kuhanje, nadgledanje da redovno uzimaju lijekove.
Problemi nastaju kada stariji trebaju profesionalniju njegu, tu vec dolazimo u situaciju gdje jedna osoba moze uciniti samo onliko koliko je sposobna. Na stranu stvari da dosta ljudi danas veci dio dana provede na radnom mjestu, zive kilometrima ill hiljadama kilometara daleko.
Pitanje je dosta opsirno, da li bi ste smjestili roditelja u staracki dom, u kom stadiju, ako je savrseno funkcionalan, krece se, zna za sebe, zasto bi isao u dom. Na drugu stranu, sta ako ima demenciju, sta ako treba profesionalnu njegu 24/7 i slicno, ovakve stvari znaju da stave neizmjerljiv teret na cijele familije. Ljudi/djeca bi pomogli ali su naravno limitirani, onda imaju eticke dileme. Ali u dosta slucajeva kolike su te eticke dileme zaista eticke, ako nisi u stanju da pruzis adekvatnu pomoc pa patis i sebe i tog roditelja. Sirok je ovo spektar, nije to tek tako crno i bijelo.

Naravno da ništa nije crno i bijelo, ali moj odgovor na pitanja bi bilo, ne i ne.

U starački dom ima smisla ići dok si zdrav. Tad možeš još uvijek imati život, socijalizaciju, družiti se sa ljudima, posebno ako starački dom ima solidne uslove.
Al stavjati roditelje, ljude kada onemoćaju u starački dom je, po mome dubokom mišljenju samo komformizam pojedinca, a nikako nešto što je u interesu osobe koja ide u starački dom. Kada si bolestan i nemoćan treba ti porodica, (a ne neke nepoiznate osobe. Uostalom, primjeri iz moga bližeg okruženja mi jasno govore, ko je god stavio bolesne roditelje u starački dom oni su za par mjeseci umrli. Ne bi kući

Ne znam da li ti je majka ziva, ali podimo od pretpostavke da jeste.
Da li bi ti, kao pojedinac, kupao vlastitu bolesnu majku, brisao je poslije nuzde, presvlacio je, mjenjao posteljinu, previjao dekubitusne rane - uzimajuci u obzir da je mozes ozlijediti dok sve to radis jer nisi strucno lice?

u slucaju Alcahjmera, da li bi je ostavljao zakljucanu u kuci dok ti radis?

I otac i majka su umrli. Oca sam kupao. presvlacio, mijenjao posteljinu....moram reci, pitanje je nepotrebno

A sto se tice alzakmera, to je specifican slucaj jer ti ljudi nisu prakricki svjesni gdje su i sa kim su....ali i tada bi mi opcija bila naci nekoga i placati ga da bude sa njim/njom u kuci nego slati u staracki dom.

P.S spominjanje dekubitusa i strucne pomoci je najcesci izgovor onih koji zbog svog komformizma salju roditelje u staracki dom

Bloo wrote: ↑12/01/2021 21:29

palermo wrote: ↑12/01/2021 21:23

detroit-mercy wrote: ↑06/01/2021 14:26 Za starije osobe, sve dok su funkcionalni dobro je da su u svome domu, jer tu se ipak osjecaju najkomotnije. Sad, ovisno o finansijskim mogucnostima, dobro je imati nekoga ko ce pomoci tim ljudima oko nekih stvari kao sto je ciscenje, kupovina, kuhanje, nadgledanje da redovno uzimaju lijekove.
Problemi nastaju kada stariji trebaju profesionalniju njegu, tu vec dolazimo u situaciju gdje jedna osoba moze uciniti samo onliko koliko je sposobna. Na stranu stvari da dosta ljudi danas veci dio dana provede na radnom mjestu, zive kilometrima ill hiljadama kilometara daleko.
Pitanje je dosta opsirno, da li bi ste smjestili roditelja u staracki dom, u kom stadiju, ako je savrseno funkcionalan, krece se, zna za sebe, zasto bi isao u dom. Na drugu stranu, sta ako ima demenciju, sta ako treba profesionalnu njegu 24/7 i slicno, ovakve stvari znaju da stave neizmjerljiv teret na cijele familije. Ljudi/djeca bi pomogli ali su naravno limitirani, onda imaju eticke dileme. Ali u dosta slucajeva kolike su te eticke dileme zaista eticke, ako nisi u stanju da pruzis adekvatnu pomoc pa patis i sebe i tog roditelja. Sirok je ovo spektar, nije to tek tako crno i bijelo.

Naravno da ništa nije crno i bijelo, ali moj odgovor na pitanja bi bilo, ne i ne.

U starački dom ima smisla ići dok si zdrav. Tad možeš još uvijek imati život, socijalizaciju, družiti se sa ljudima, posebno ako starački dom ima solidne uslove.
Al stavjati roditelje, ljude kada onemoćaju u starački dom je, po mome dubokom mišljenju samo komformizam pojedinca, a nikako nešto što je u interesu osobe koja ide u starački dom. Kada si bolestan i nemoćan treba ti porodica, (a ne neke nepoiznate osobe. Uostalom, primjeri iz moga bližeg okruženja mi jasno govore, ko je god stavio bolesne roditelje u starački dom oni su za par mjeseci umrli. Ne bi kući

Ne znam da li ti je majka ziva, ali podimo od pretpostavke da jeste.
Da li bi ti, kao pojedinac, kupao vlastitu bolesnu majku, brisao je poslije nuzde, presvlacio je, mjenjao posteljinu, previjao dekubitusne rane - uzimajuci u obzir da je mozes ozlijediti dok sve to radis jer nisi strucno lice?

u slucaju Alcahjmera, da li bi je ostavljao zakljucanu u kuci dok ti radis?

misam upitan, ali da odgovorim.
dio navedenog posla bi sam, a dio plačao nekome za uslugu. ni smještaj u dom nije besplatan pogotovo za takve slučajeve.

Za naš standard u Bosni, normalni domovi su izuzetno skupi...

Amiđa od oca je oko godinu-dvije bio u domu...Umrla mu žena, nije imao djece...i dok je mogao oko sebe zivio je sam na selu..jedno vrijeme je bio i kod nas...Ostala familija nije ga ni htjela gledati...A svi su poletili da cerupaju nasljedstvo(kucu i ustedjevinu)...

Jedna nana mi je bila gluha i nijema...Otac je kupao, cistio, hizmetio...na sred hodnika/sobe/kreveta se pomokri...patnja...uzas...(ovdje nije bilo nikakve materijalne koristi-nasljedstva)..

Jedna stara tetka ima onaj kateter... nepokretna
Sin je izdržava i brine...

...

Ljudi ne kontaju da su ovo sve slucajevi za doktore/med.sestre/njegovateljice...i da je to uzasna patnja za ljude koji nisu medicinari... Ne znam za ovakve slučajeve da je nekome od djece/roditelja lako...

Sve dok mogu otići samostalno do klozeta i uzeti sami da jedu dobro je...

Sad moje mišljenje...

Ja iskreno svoje ne bih "smjestao u dom"... Radije platiti njegovateljicu/e...i koliko sami možemo da brinemo...

Ono što sam primjetio da ovi što cuhnu roditelje ili clana porodice u dom...

Ne odricu se nasljedstva...kuca....stanova... zemljišta... ustedjevine... Jedva dočekaju ostavinsku raspravu ako ima sta ocerupat

Guadalajara wrote: ↑12/01/2021 22:33 Ja iskreno svoje ne bih "smjestao u dom"... Radije platiti njegovateljicu/e...i koliko sami možemo da brinemo..

.. dobrica...

1. Da.
2. Da.

Ako je osoba nepokretna, na teretu drugima, dom je najbolje rješenje. Djeca žive svoj život, rade, imaju porodice, putuju... Ne može se očekivati, da neko žrtvuje svoj život.

Neko napisa da je druga situacija ako neko ne radi, ako je domaćica. Pa šta to znači, da domaćica treba da se žrtvuje, ne radi, neka bude robinja...

Guadalajara wrote: ↑12/01/2021 22:39 Ono što sam primjetio da ovi što cuhnu roditelje ili clana porodice u dom...

Ne odricu se nasljedstva...kuca....stanova... zemljišta... ustedjevine... Jedva dočekaju ostavinsku raspravu ako ima sta ocerupat

Nije istina.
Nudili smo mu da izabere sebi dom ili neki hotel u kojem ce imati adekvatnu njegu a razliku na penziju mi bi placali jer mozemo.
On je samo pitao, a sta cemo sa kucom. Eto ostala je i kuca i sve sa njom. a ostace i iza nas jednog dana.

Mislio je da moze sam i tu se prevario.

Guadalajara wrote: ↑12/01/2021 22:39 Ono što sam primjetio da ovi što cuhnu roditelje ili clana porodice u dom...

Ne odricu se nasljedstva...kuca....stanova... zemljišta... ustedjevine... Jedva dočekaju ostavinsku raspravu ako ima sta ocerupat

A ako mogu i ja dodati....niko ne salje roditelje dok mu mogu cuvati djecu, kuhati rucak, pospremati iza njih...al kad nema.od njih haira i treba i njih pripaziti.....hajmo babo u dom, pazit ce te ko oko u glavi tamo,

moonca wrote: ↑12/01/2021 23:18

Guadalajara wrote: ↑12/01/2021 22:33 Ja iskreno svoje ne bih "smjestao u dom"... Radije platiti njegovateljicu/e...i koliko sami možemo da brinemo..

.. dobrica...

Nije stvar u tome

palermo wrote: ↑12/01/2021 23:46

Guadalajara wrote: ↑12/01/2021 22:39 Ono što sam primjetio da ovi što cuhnu roditelje ili clana porodice u dom...

Ne odricu se nasljedstva...kuca....stanova... zemljišta... ustedjevine... Jedva dočekaju ostavinsku raspravu ako ima sta ocerupat

A ako mogu i ja dodati....niko ne salje roditelje dok mu mogu cuvati djecu, kuhati rucak, pospremati iza njih...al kad nema.od njih haira i treba i njih pripaziti.....hajmo babo u dom, pazit ce te ko oko u glavi tamo,

Jeste...s razlogom pitaju u domu da li ima kakvog nasljedstva...Moze se i njima ostaviti

..ne ostavlja se .. vec da naplate svoje usluge

moonca wrote: ↑13/01/2021 00:52 ..ne ostavlja se .. vec da naplate svoje usluge

Boga mi uzimaju i keks ako ostane u sobi

Guadalajara wrote: ↑13/01/2021 00:53

moonca wrote: ↑13/01/2021 00:52 ..ne ostavlja se .. vec da naplate svoje usluge

Boga mi uzimaju i keks ako ostane u sobi

Koja razlika -kad takve unajmish za pomoc u kuci...

Ljudi su skloni da generalizuju vlastitu situaciju i da kazu “ovo sto sam ja uradio (ili bih uradio) je pravo rjesenje, svi trebaju uraditi isto”.

Sto neko ranije rece nije sve crno ili bijelo i nisu sve situacije uporedive.

Iz mog ugla gledano, odgovori na pitanja postavljaca teme su:

1) Domovi nisu dobro rjesenje, cak i kad su najkvalitetniji, i treba uraditi sve sto je moguce da se to izbjegne. Starim ljudima je izuzetno vazno da budu sa poznatim ljudima i u kuci/stanu na koju su navikli cak i kad je ta kuca objektivno losiji smjestaj od nekog luksuznog doma.
Povrh toga, nisu svi domovi kvalitetni i sa kvalitetnim i dobronamjernim osobljem. Po nekim pricama mnogi ( vecina? ) su zapravo suprotnost od toga ali nemam znanja iz prve ruke o tome.

2) Ako mogu izbjeci, ne bih roditelje smjestio u dom iz gore navedenih razloga. Nisam jos bio suocen s takvom odlukom ali izgleda da se i to priblizava i na svu srecu mislim da cu kad dodje vrijeme biti u stanju da izbjegnem slanje u dom. Nije svako u istoj situaciji (finansijskoj, radnoj, porodicnoj...) i razumijem da neko nema drugo rjesenje ali mislim da bi slanje u dom moralo biti rezervisano za situaciju kad bas nema drugog izlaza.

moonca wrote: ↑13/01/2021 00:54

Guadalajara wrote: ↑13/01/2021 00:53

moonca wrote: ↑13/01/2021 00:52 ..ne ostavlja se .. vec da naplate svoje usluge

Boga mi uzimaju i keks ako ostane u sobi

Koja razlika -kad takve unajmish za pomoc u kuci...

a zato znachi prazno sve u kuhinji

demagog wrote: ↑13/01/2021 02:24 Starim ljudima je izuzetno vazno da budu sa poznatim ljudima i u kuci

U danasnje vrijeme - ipak, mladi odlaze iz kuce roditelja - razlog-zenidba ili osamostaljenje.
Tako-roditelji su sami u kuci, vec od ... starosti djece-- najkasnije kada napune 30 godina..kao i trend da odlaze cak i van zemlje.
No, kod nas je to jos uvijek izgleda sramota.. ili razlozi, nametanje (vjersko) --da djeca treba da se brinu o roditeljima, a ne drzava na neki nacin-- kao, i da jos uvijek nema dovoljan broj -pristupacnih domova-

moonca wrote: ↑13/01/2021 03:50

demagog wrote: ↑13/01/2021 02:24 Starim ljudima je izuzetno vazno da budu sa poznatim ljudima i u kuci

U danasnje vrijeme - ipak, mladi odlaze iz kuce roditelja - razlog-zenidba ili osamostaljenje.
Tako-roditelji su sami u kuci, vec od ... starosti djece-- najkasnije kada napune 30 godina..kao i trend da odlaze cak i van zemlje.
No, kod nas je to jos uvijek izgleda sramota.. ili razlozi, nametanje (vjersko) --da djeca treba da se brinu o roditeljima, a ne drzava na neki nacin-- kao, i da jos uvijek nema dovoljan broj -pristupacnih domova-

Skoro mi je jaran sa zenom otisao iz rodne kuce,kupili stan.Majka njegova je po kuci toliku scenu pravila kao da su joj javili da je poginuo

Sto moonca rece ima nas koji smo napustili BiH (ja evo 9 godina vani), pa tehnicki ne bi mogli doci i pomagati roditeljima u kuci godinama. Ima dom privatni, podijelicemo sestra i ja trosak i to je to.
Moji znaju to I OK su s tim.

Za ovog sto rece da su roditelji bili tu dok su djecu mogli pricuvati: niti imam niti planiram imati djece, a ako je po tome kako je nas tata cuvao i pomagao dok smo mi bile male: djeci bi puno bolje bilo u vrticu nego s njim. Sestra ima dvoje djece, tata (deda) maksimalno provede 5-10 minuta s muskim unukom, jos manje sa ovom mladjom, samo se ispari negdje. Mama kao mama, odusevljena i malim i bebom (5 mjeseci), ona bi pomogla sve, ali sestra je realna i zna da mama ne moze jer im zdravstvenih problema.

A mama je pomagala i svekru i svekrvi u kuci, ne sjecam se da sam cesto vidjela tatu da im pomaze/kupa ih (iako smo s njima zivjeli), ali se sjecam kad je nana zapalila stol u njenoj sobi, zamalo nije cijelu kucu zapalila s nama u njoj (jos jedan dokaz da osoba s alzheimer/demencijom mora imati strucnu njegu, ne moze porodica se brinuti o njima). Deda imao mozdani, bio na Ilidzi pa ga prebacili kod nas kuci (mi djeca bile), jos se sjecam lupanja njegovog od zid (nepokretna jedna strana), deranja po cijelu noc... morate ljudi razumjeti da iako bi ste vi svi voljeli pomoci roditeljima vise stete cinite i njima i djeci svojoj (ako ih imate) i sve patite.

friskyoreo wrote: ↑05/01/2021 17:35 Ne znam kakvim se istrazivanjem bavis, ali samo formulacija pitanja je ponizavajuca... Roditelji nisu zivotinje, pa da ih smjestis negdje. Mozes ih podrzati u odluci ili sa njima razgovarati kako zele da provedu trecu zivotnu dob. I mozes drzati opciju boravka u domu za starije osobe kao najbolje rjesenje i svoj stav promovirati...

Dobra primjedba!!! Nisu moji roditelji a ni moja djeca, MOJE vlasnistvo pa da ja radim s njima sta ja (ne) zelim. To su ljudi koji imaju svoje pravo izbora a moje je da im pomognem. Mnogo pravilnije pitanje bi bilo: da li si spreman podrzati odluku roditelja da (ne) ode u staracki dom. Prema mom skromnom misljenju, jednom kada osoba napuni 18 godina ona treba ravnopravno da prica o pravima i odgovornostima. Ovo vazi i za roditelja kada udje u pozne godine.

Kao sto ja roditelja ne mogu natjerati da ode u staracki dom, tako ni roditelj ne bi trebao natjerati dijete da zivi kod njega. Ne pricam sad o moralu i tome sta je humano a sta ne. I dijete treba imati pravo izbora da "primi" ili "ne primi" roditelja. Da li ce iskoristiti to pravo, ovisi o djetetu. ALi pravo na svoj izbor i dijete takodjer treba imati tj roditelj treba imati to u vidu.

Tek kad imas dvije ravnopravne strane u tom dijalogu, i roditelja i dijete onda se mogu traziti alternative. Tek tada niko nikog nigdje ne stavlja niti se niko nikome nigdje ne uvaljuje. Tad se razgovara o realnim alternativama, a situacija ima raznih.

Ja vjerujem da niko ne prica o roditelju koji je tek otisao u penziju i koji je i dalje sposoban da se brine za sebe. Ovdje pricamo o osobama koje sve vise gube snagu a dijete nije u blizini niti u mogucnosti da ga primi. Ovih situacija ce nazalost biti sve vise, kako imamo vecu dijasporu.

palermo wrote: ↑12/01/2021 21:23

detroit-mercy wrote: ↑06/01/2021 14:26 Za starije osobe, sve dok su funkcionalni dobro je da su u svome domu, jer tu se ipak osjecaju najkomotnije. Sad, ovisno o finansijskim mogucnostima, dobro je imati nekoga ko ce pomoci tim ljudima oko nekih stvari kao sto je ciscenje, kupovina, kuhanje, nadgledanje da redovno uzimaju lijekove.
Problemi nastaju kada stariji trebaju profesionalniju njegu, tu vec dolazimo u situaciju gdje jedna osoba moze uciniti samo onliko koliko je sposobna. Na stranu stvari da dosta ljudi danas veci dio dana provede na radnom mjestu, zive kilometrima ill hiljadama kilometara daleko.
Pitanje je dosta opsirno, da li bi ste smjestili roditelja u staracki dom, u kom stadiju, ako je savrseno funkcionalan, krece se, zna za sebe, zasto bi isao u dom. Na drugu stranu, sta ako ima demenciju, sta ako treba profesionalnu njegu 24/7 i slicno, ovakve stvari znaju da stave neizmjerljiv teret na cijele familije. Ljudi/djeca bi pomogli ali su naravno limitirani, onda imaju eticke dileme. Ali u dosta slucajeva kolike su te eticke dileme zaista eticke, ako nisi u stanju da pruzis adekvatnu pomoc pa patis i sebe i tog roditelja. Sirok je ovo spektar, nije to tek tako crno i bijelo.

Naravno da ništa nije crno i bijelo, ali moj odgovor na pitanja bi bilo, ne i ne.

U starački dom ima smisla ići dok si zdrav. Tad možeš još uvijek imati život, socijalizaciju, družiti se sa ljudima, posebno ako starački dom ima solidne uslove.
Al stavjati roditelje, ljude kada onemoćaju u starački dom je, po mome dubokom mišljenju samo komformizam pojedinca, a nikako nešto što je u interesu osobe koja ide u starački dom. Kada si bolestan i nemoćan treba ti porodica, (a ne neke nepoiznate osobe. Uostalom, primjeri iz moga bližeg okruženja mi jasno govore, ko je god stavio bolesne roditelje u starački dom oni su za par mjeseci umrli. Ne bi kući

Pa koji ces vrag u starackom dok si zdrav , ja potenciram da osoba treba ostati u svojoj kuci sve dok je to moguce. Ipak ti je tu sve, tvoje poznato okruzenje, komsiluk i sl.
Sta sa slucajevima gdje su djeca stotinama kilometara udaljena, ili cak u drugim zemljama ili kontinentima.
Kako se kod nas sve to fino pojednostavi i postavi kao crno/bijelo.
Sta ako govorimo o roditeljima u poznoj starosti cija su djeca vec u nekom poznom dobu sa svojim zdravstvenim problemima. Sta ako roditelji zahtjevaju tu 24/7 brigu, njegu i strucnu pomoc.
Svaki je slucaj prica za sebe.