Forum Klix.ba

SJEĆANJE NA PRVU ŽRTVU ČETNIČKIH ZLOČINA 1992: Abdulaha su oteli i mučili, a onda unakaženo tijelo bacili iz helikoptera.

Sigurno im je smetalo ono što je pisao i što je radio. Danima su ga pratili, vrebali, a posljednji put vidio ga je jedan komšija pored rijeke Šibošnice. Krenuo je da obiđe zasade oraha koje je uzgajao. Tada je tu bila jedna jedinica JNA i jasno je šta se dogodilo. Odmah smo išli da ga tražimo, ali uzalud.

Sjećanje

15. Jan. 2026



Dana 15. januara 1992. godine u Vražićima kod Čelića ukopan je magistar ekonomskih nauka, predsjedniku MBO Bijeljina, magistar Abdulah Kovačević. Rezervisti JNA oteli su ga 29. novembra 1991. godine. Potraga policije iz Lopara, Tuzle i Sarajeva nije urodila plodom, a njegov nestanak izazvao je proteste u Vražićima, Čeliću te ispred zgrade Općine Lopare.

Ljekar Radomir Kerović, tadašnji predsjednik SDS-a, a kasnije četnički vojvoda, okupljenima je rekao:

- Ništa ne brinite, Abdulaha ćete dobiti živa ili mrtva.

Unakaženo Kovačevićevo tijelo pronađeno je 6. januara 1992. godine na brdu Žunovo nedaleko od Vražića…

Abdulah Kovačević, prvi šehid u sjeveroistočnoj BiH, rođen je 3. maja 1954. godine od oca Avde i majke Aiše. Osnovnu školu završio je u Vražićima, a srednju u Brčkom.

Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Subotici, postdiplomski studij završio je u Ljubljani, a na Beogradskom univerzitetu pripremao je doktorsku disertaciju. Poznato je da je s profesorima u Beogradu došao u sukob zbog nacionalnog imena Bošnjak. Objavio je pedeset naučnih radova iz oblasti ekonomije, a svoje osvrte na predratnu političku situaciju objavljivao je u mnogim novinama. Za života je objavio zbirku poezije pod naslovom "Zlatne kiše", a posthumno je objavljena njegova zbirka poezije "Bosnoljublje". U njoj naslućuje svoju smrt stihovima: "Umrijeti majko hoću da ne bude Bosna, što ostalo od života, bilo bi me živjet sram".

"U svakoj nepravdi i zlu vidim od svog tijela gomilu kostiju i ispijene oči", stihovi su slutnje rahmetli mr. Abdulaha Kovačevića, koji su ispisani na nišanu njegovog mezara u rodnom mjestu Vražići kod Čelića.

Tu je ukopan 15. januara 1992. godine, a njegova sudbina neraskidivo je vezana za sudbinu njegovog naroda i njegove domovine. Istupio je iz SKJ, a potom postao predsjednik Muslimanske bošnjačke organizacije (MBO) u ovom dijelu BiH. Upozoravao je na strahote koje se spremaju bošnjačkom narodu i Bosni i Hercegovini. Autor je elaborata o društvenoj i ekonomskoj opravdanosti formiranja općine Čelić, odnosno izdvajanja iz općine Lopare onog dijela na kojem žive Bošnjaci i Hrvati. Provedeni referendum dao mu je za pravo i općina Čelić u sastavu FBiH danas je stvarnost.

Unakaženo Kovačevićevo tijelo pronađeno je 6. januara 1992. godine na brdu Žunovo nedaleko od Vražića. Njegovi sestra Mina i zet Vahid Muminović sjećaju se tih dana.

Zvanično objašnjenje

– Policija iz Lopara mi je javila da ponesem jedno ćebe i da krenem automobilom dokle mogu ka Lukavici. Rekli su da je pronađeno tijelo rahmetli Abdulaha . Ističe da je tijelo pronađeno na nepristupačnom brdu te da je najvjerovatnije izbačeno iz helikoptera. Zvanično objašnjenje da je Kovačević izvršio samoubistvo skokom sa stijene smatra cinizmom.

– Kad sam tamo stigao, obdukcija je već bila završena. Jedina stijena je bio kamen koji je razbio Abdulahovo tjeme kad je izbačen iz helikoptera. Na tijelu je bila samo košulja, a vidjeli su se tragovi mučenja, paljenja, urezivanja nožem. Oči upale, podočnjaci tamni, a stopala su bila smežurana kao da je dugo stajao u vodi – svjedoči Muminović.

Nakon svega što se desilo on više ne vjeruje da će krivce stići kazna i dodaje da je sudbina Abdulaha Kovačevića vječita opomena svim Bošnjacima. Ni slutili nisu da je majka znala da joj je sin ubijen.

Abdulahova sestra Mina sjeća se da je njen brat, koji je živio u Bijeljini, a radio u Termoelektrani Ugljevik, uzeo slobodne dane da se odmori od svega.

– Sigurno im je smetalo ono što je pisao i što je radio. Danima su ga pratili, vrebali, a posljednji put vidio ga je jedan komšija pored rijeke Šibošnice. Krenuo je da obiđe zasade oraha koje je uzgajao. Tada je tu bila jedna jedinica JNA i jasno je šta se dogodilo. Odmah smo išli da ga tražimo, ali uzalud – sjeća se Mina.

Kazuje da se otac Avdo nadao da će ubice stići kazna, sve do smrti 2007. godine. Iste godine umrla je i majka Aiša, kojoj su govorili da se njen sin razbolio i od bolesti umro u Brčkom.

Ni slutili nisu da je ona znala za sinovljevu sudbinu.

– Nakon njene smrti pronašli smo isječak iz novina koji je čuvala u njedrima. Pisalo je: "Kako je ubijen Abdulah Kovačević: Bačen iz helikoptera!" – kaže Mina i dodaje da se obistinilo sve ono, i ružno i lijepo, o čemu je pisao, što je predviđao i čemu se nadao njen brat.

(Preporod Bijeljina)

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/46 ... ptera.html

ŽRTVE GENOCIDA ISPOD FONTANE: Kako je doktor-monstrum iz Brčkog izbjegao kaznu?!
Nisu slučajno Nebojšu Mraovića mediji prozvali "srpskim doktorom Mengeleom"



Tužilaštvo Brčko distrikta BiH obustavilo je istragu protiv doktora Nebojše Mraovića, u čijem su dvorištu 2023. godine ekshumirani posmrtni ostaci dvije žrtve genocida u Srebrenici, pozivajući se na zastaru krivičnog gonjenja, prenosi Detektor.

Porodice žrtava i udruženja žrtava osuđuju tu odluku, dok pravni stručnjaci osporavaju primijenjeno tumačenje zastare i traže odgovore o porijeklu posmrtnih ostataka.


Idriz Nukić, brat jedne od žrtava čiji su posmrtni ostaci pronađeni ispod fontane u dvorištu doktora Mraovića, odbacuje obrazloženje tužilaštva.

"To je sramota — kako zastarjelo? Kako može zastarjeti? Ima svjedoka, ima porodica koja je to prijavila. U njegovoj avliji su pronađeni ostaci i treba da zastari — to je van pameti. Ljudi za metar drva idu u zatvor", izjavio je Nukić za Detektor.


Ranije je naveo da su posmrtni ostaci njegovog brata Mensura Nukića prvi put ukopani 2011. godine, a da su tokom prošlogodišnje reekshumacije u mezarje dodane i nove kosti pronađene ispod fontane.

Tužilaštvo: zastara nastupila do 2008.
Tužilaštvo Brčko distrikta saopćilo je da je 6. marta donijelo naredbu o nesprovođenju istrage zbog nastupanja apsolutne zastarjelosti krivičnog gonjenja za krivična djela "povreda mira umrlog" i "neprijavljivanje krivičnog djela" po Krivičnom zakonu Brčko distrikta. Prema stavu tužilaštva, apsolutna zastara za djelo "povreda mira umrlog" nastupila je još 2004. godine, a za "neprijavljivanje krivičnog djela" — 2008. godine.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine potvrdilo je Detektoru da je u augustu prošle godine predmet ustupilo Tužilaštvu Brčko distrikta BiH kao nadležnom, napominjući da je i samo prethodno donijelo naredbu o nesprovođenju istrage zbog apsolutne zastarjelosti.


Advokat Darko Milićević, pravni punomoćnik bivše supruge doktora Mraovića koja je podnijela krivičnu prijavu, izjavio je da su uložili pritužbu vršiocu dužnosti glavnog tužioca, ali da je ona odbijena.

"Sve vrijeme dok on manipulira posmrtnim ostacima, koristi ih, nosi ih u bolnicu, kući — on sve to vrijeme vrši to krivično djelo. Ne možete primijeniti rokove zastare na 1997. ili 1998. godinu i reći da je djelo tada dovršeno", pojasnio je Milićević.

Dodao je da je vršilac dužnosti glavnog tužioca naveo, između ostalog, da je Mraović posmrtne ostatke konačno zakopao ispod fontane 2012. godine — što Milićević smatra pogrešnim pravnim rezonovanjem.


"Neko vašeg najbližeg da uzme posmrtne ostatke i odnese ih ispod svoje fontane, i da kažete: od tog momenta nema više povrede mira pokojnika — po meni je to pogrešan stav. On treba biti sahranjen od strane porodice na mjestu koje je za to predviđeno", naglasio je Milićević.

Protiv odluke tužilaštva više nema redovnih pravnih lijekova. Milićević je najavio da jedina preostala mogućnost ostaje apelacija Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.

"Sakrivanje kostiju je oblik negiranja genocida"
Naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu Hikmet Karčić smatra da ovaj slučaj, čak i kada se formalno poziva na zastaru, treba tretirati kao pokušaj prikrivanja zločina i negiranja genocida.

"Sama činjenica da su posmrtni ostaci bili sakriveni jeste oblik negiranja. Javnost još uvijek nije upoznata s tim kako je doktor došao do tih kostiju, ko mu je eventualno pomagao, niti ko je odgovarao", rekao je Karčić.

Nura Begović, predsjednica Udruženja "Žene Srebrenice", kaže da porodice žrtava ne prestaju s borbom za istinu i pravdu.

"I dalje nas mori ta nepravda s pravne strane. Politika je ušla, dokle će, kako će? Meni je sve to korupcija. Za nas je to jako bolno i jako teško", kazala je Begović.

Sead Golić, predsjednik Udruženja porodica nestalih, nasilno odvedenih i ubijenih Bošnjaka Brčko distrikta BiH, odbacuje mogućnost zastarijevanja u ovom slučaju.

"Ovo nisu obične kosti. Ovo su kosti nad kojima je počinjen ratni zločin, genocid. On je sakrio kosti — to je produženi zločin nad njima", izjavio je Golić.

U julu 1995. tadašnji pripadnici Vojske Republike Srpske i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske ubili su više od 7.000 srebreničkih muškaraca i dječaka. Posmrtni ostaci žrtava do sada su pronađeni u skoro 100 masovnih grobnica, dok se za oko 1.000 nestalih još uvijek traga.

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/47 ... kaznu.html

ROMAN O DOKUMENTOVANOM ZLU: Nikolaidisov Sarajevski safari - prolaz u ljudsko podzemlje
Ubijanje ljudi, među njima i djece, radi zabave i u zadovoljenju perverznih strasti, već je poznata tema i ovo književno djelo ne donosi nove informacije. Ali zadaća književnosti i nije informiranje nego otvaranje drugačijih uglova gledanja i doživljavanja svijeta.

Kultura

08. Apr. 2026



Novi roman Andreja Nikolaidisa Safari u Sarajevu objavljen je u izdanju zeničke izdavačke kuće Vrijeme, paralelno sa izdanjima u Crnoj Gori (Fokalizator) i Hrvatskoj (Hena).

U svom već majstorskom, prepoznatljivom maniru, držeći se kratke forme i brzog pripovjedačkog ritma, Nikolaidis je na književni, upečatljiv način obradio temu koja već mjesecima zaokuplja i regionalnu i svjetsku širu javnost.

Ubijanje ljudi, među njima i djece, radi zabave i u zadovoljenju perverznih strasti, već je poznata tema i ovo književno djelo ne donosi nove informacije. Ali zadaća književnosti i nije informiranje nego otvaranje drugačijih uglova gledanja i doživljavanja svijeta.

"Takvi, umjetnički pogledi i doživljaji u ovoj noveli Andreja Nikolaidisa su – u njegovom već prepoznatljivom stilu – potresni i mučni. Pripovjedač, sarajevski privatni detektiv mračne prošlosti, djelujući na rubovima zakona i podzemlja, po narudžbi bogate i ugledne Sarajke Anise, ulazi u potragu ne za bilo kojim vikend-snajperistom – nego za onim koji je ubio njenu tek rođenu bebu“, zapisao je urednik izdanja u IK Vrijeme Kenan Efendić.

Sam autor naglasio je da je ovo drugi dio planirane trilogije Kako ubiti vampira. Prvi dio Most na Drini objavljen je prošle godine. U trećem dijelu autor planira napisati „svoju verziju“ Gorskog vijenca.



U romanu, kako autor navodi, nema pozitivnih likova, mogućnost jasnog plemenitog ljudskog djelovanja gotovo da je dokinuta provalom i dopustivošću zla.

„Rijetko koji pisac ima tu sposobnost da momentalno može odreagovati na stvarnost i napisati roman o vijesti decenije u regiji, a to je Safari u Sarajevu. Takav pisac je Andrej Nikolaidis, koji se odlučio da od ovog ratnog događaja pokrivenog debelom tamom ćutanja i tabua, napiše brz roman, kompaktan kao bomba. Riječ je, uslovno, o detektivskom romanu u kojem je detektiv toliko prljav da je u odnosu na njega Harvey Keitel iz Zlog poručnika poletarac. I takav privatni detektiv, antijunak, nihilista, navikao da prima i da zadaje udarce, upušta se u avanturu potrage za istinom“, napisao je ovom romanu bosanskohercegovački pisac Faruk Šehić

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/47 ... emlje.html

"UBICA MOJE MAJKE JE NA SLOBODI": Amir Reko uzdrman sramotnom odlukom suda o kućnom pritvoru za fočanskog dželata

Bivši pripadnik Armije RBiH, bolnom je porukom reagirao na odluku Suda Bosne i Hercegovine da zločincu, osuđenog u Hagu, Dragoljubu Kunarcu ne odredi pritvor

26. Feb. 2026



Ubica moje majke danas je na slobodi. Dragi prijatelji, draga braćo i sestre bez obzira kako se zvali i kojem narodu pripadali. Danas govorim kao sin i vrištim od bola nad nepravdom onog koji bi trebao štititi pravdu i pitam dragog Boga koliko će me još na kušnju stavljati. Danas je zločin napravio sud BiH u saradnji sa SIPA-om i OSA-om. Na slobodu su pustili najvećeg krvnika ovih prostora, a mene stavili u iskušenje Božije, objavio je danas, 26. februara, Amir Reko, prenosi Radiosarajevo.

Reko, bivši pripadnik Armije RBiH, bolnom je porukom reagirao na odluku Suda Bosne i Hercegovine da zločincu, osuđenog u Hagu, Dragoljubu Kunarcu ne odredi pritvor. Kunarac je, zbog monstruoznih zločina i brojnih silovanja, u Hagu osuđen na 28 godina zatvora. U BiH se vodi novi proces protiv njega, no, nakon što je izručen iz Njemačke, gdje je služio haašku kaznu, Sud ove države odredio mu je samo "mjere zabrane", ali ne i pritvor.

"Krici moje majke Azize"
A, Reko piše:

"Dragomir Kunarac zvani 'Žaga' na osnovu odluke suda BiH danas je otišao u Foču, u svoje Šube, slobodan i štićen pravosudnim institucijama ove nakaradne države pošto je odslužio kaznu silovanja fočanskih djevojčica. A da li će ljudskom izrodu noćas, pored Ćehotine na san doći krici moje majke Azize, rođaka i rodica koje je žive spalio u podrumu naše kuće hvaleći se kako je ogrijao ruke na 'Adžijinim' knjigama.

Da li će mu na san doći nevine komšije iz d. Karačića koje je sa svojom grupom pobio i selo zapalio. Malo mu je bilo, pa je jednu djevojku lancima vezao, silovao a zatim ubio i negdje zakopao. Ovo je samo jedan dio krvavog pira 'Žage' i njegove grupe iz Tivta kojoj se priključio Nenad Blagojević koji živi danas u Kanadi."

Odavno su institucije ove nakaradne države na vrijeme informisani, ali one već dugo nisu u službi pravde jer valja udovoljiti političarima i tajkunima, dodaje on, naglašavajući da "oni koji bi trebali štititi pravdu više ne postoje".

Pravda je ovdje odavno umrla, veli.

"Ovo nije samo moja bol i bol porodica pobijenih. Ovo je bol svakog poštenog čovjeka u Bosni koji svakodnevno gledamo propast ove države a ništa ne činimo. Dragi ljudi, ne govorim ovo iz mržnje. Govorim iz bola. Moja majka nije bila broj, nije bila statistika. Bila je majka. Bila je insan. Ne tražim osvetu. Nikad je nisam tražio. Ne pišem ovo da bih širio mržnju.
Ja sam cijeli svoj život posvetio pomirenju i bio na mjestima stradanja drugih naroda. Klanjao sam se i molio za sve žrtve bez obzira kako se zvale. Ali danas pitam: Ima li ova zemlja pravo da od mene traži smirenost, a da istovremeno nagrađuje one koji su činili zlo? Ima li pravda granicu ili je postala procedura bez duše", vapaj je ovog čovjeka.

"Neka ova riječ ode daleko"
Ako institucije ne osjećaju bol naroda onda su izgubile svrhu, piše on dalje. Ako sudovi ne razumiju simboliku svojih odluka, onda su izgubili povjerenje, nastavlja, pa dodaje:

"Ovo nije napad na narod. Ovo je pitanje sistema. Ja ću ostati dostojanstven. Ostat ću na putu pomirenja. I neka ova riječ ode daleko. Ne kao poziv na mržnju. Nego kao opomena da bez pravde nema mira. Teško mi je i volim vas sve."

Podsjetimo i na ovo. Amir Reko (zvani još i Makedonac) je svojevremeno bio predložen za Nobelovu nagradu za mir jer je spasio 45 srpskih civila 1992. godine, tri dana nakon što su mu majka i obitelj spaljeni u rodnom selu. Naime, dobio je naređenje da napadne većinski srpsko selo Bučje, no Reko nije želio osvetu. "Niste vi krivi", reći će Reko Srbima iz sela Bučje, "što su neki drugi Srbi zapalili živu moju majku, svima ću vama oprostiti, idite s milim bogom i pričajte". Naredio je tada i da se povuku svi njegovi vojnici. Bio je prvi zapovjednik 43. Drinske udarne brigade Armije BiH iz Goražda, a zbog istupa o javnosti o selu Bučje u Goraždu se pojedini bili pokrenuli inicijativu da se proglasio "nepoželjnom osobom".

Svjedočanstvo o strašnom zločinu
"Dželat Dragoljub Kunarac sa grupom krvnika, poslije d. Jošanice odlazi u Karačiće gdje ubija, vezuje lancima, siluje, pa mu dosta ne bi krvi, nego odlaze u Gudelj gdje mu se pridružuje i Nenad Blagojević. U Gudelju su zapalili živu moju majku i moje rođake I rodice. Sve kosti naših najdražih pronađene su pored vrata jer su pokušali izaći, ali uzalud. Izgorjeli su živi. Našli smo samo 12 kilograma kostiju.

Perući krvave ruke na vodi poslije zločina jedan od njih reče: 'Što se dobro ugrijasmo na Adžijinim knjigama'. A, rahmetli Salko je bio čuven i pomogao je svima i nije gledao ko je koje vjere (svi su ubijeni i zapaljeni u porodičnoj kući hadžije Salke Reke, koji je imao 80 godina). Ali eto, i tako nešto dušman može učiniti


Dragoljub Kunarac je u Hagu osuđen za ubistvo samo šest osoba, a ubio ih je 36. Tražio je još i pomilovanje", ispričat će svojevremeno Amir Reko o jezivom zločinu.

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/46 ... elata.html

Dobro, od natpisa i priopstenja nema nista. Makedonac ako je covjek zna sta mu je ciniti, a valjda i jos mnogi ljudi.

Toliko o tome.