Forum Klix.ba

SJEĆANJE NA PRVU ŽRTVU ČETNIČKIH ZLOČINA 1992: Abdulaha su oteli i mučili, a onda unakaženo tijelo bacili iz helikoptera.

Sigurno im je smetalo ono što je pisao i što je radio. Danima su ga pratili, vrebali, a posljednji put vidio ga je jedan komšija pored rijeke Šibošnice. Krenuo je da obiđe zasade oraha koje je uzgajao. Tada je tu bila jedna jedinica JNA i jasno je šta se dogodilo. Odmah smo išli da ga tražimo, ali uzalud.

Sjećanje

15. Jan. 2026



Dana 15. januara 1992. godine u Vražićima kod Čelića ukopan je magistar ekonomskih nauka, predsjedniku MBO Bijeljina, magistar Abdulah Kovačević. Rezervisti JNA oteli su ga 29. novembra 1991. godine. Potraga policije iz Lopara, Tuzle i Sarajeva nije urodila plodom, a njegov nestanak izazvao je proteste u Vražićima, Čeliću te ispred zgrade Općine Lopare.

Ljekar Radomir Kerović, tadašnji predsjednik SDS-a, a kasnije četnički vojvoda, okupljenima je rekao:

- Ništa ne brinite, Abdulaha ćete dobiti živa ili mrtva.

Unakaženo Kovačevićevo tijelo pronađeno je 6. januara 1992. godine na brdu Žunovo nedaleko od Vražića…

Abdulah Kovačević, prvi šehid u sjeveroistočnoj BiH, rođen je 3. maja 1954. godine od oca Avde i majke Aiše. Osnovnu školu završio je u Vražićima, a srednju u Brčkom.

Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Subotici, postdiplomski studij završio je u Ljubljani, a na Beogradskom univerzitetu pripremao je doktorsku disertaciju. Poznato je da je s profesorima u Beogradu došao u sukob zbog nacionalnog imena Bošnjak. Objavio je pedeset naučnih radova iz oblasti ekonomije, a svoje osvrte na predratnu političku situaciju objavljivao je u mnogim novinama. Za života je objavio zbirku poezije pod naslovom "Zlatne kiše", a posthumno je objavljena njegova zbirka poezije "Bosnoljublje". U njoj naslućuje svoju smrt stihovima: "Umrijeti majko hoću da ne bude Bosna, što ostalo od života, bilo bi me živjet sram".

"U svakoj nepravdi i zlu vidim od svog tijela gomilu kostiju i ispijene oči", stihovi su slutnje rahmetli mr. Abdulaha Kovačevića, koji su ispisani na nišanu njegovog mezara u rodnom mjestu Vražići kod Čelića.

Tu je ukopan 15. januara 1992. godine, a njegova sudbina neraskidivo je vezana za sudbinu njegovog naroda i njegove domovine. Istupio je iz SKJ, a potom postao predsjednik Muslimanske bošnjačke organizacije (MBO) u ovom dijelu BiH. Upozoravao je na strahote koje se spremaju bošnjačkom narodu i Bosni i Hercegovini. Autor je elaborata o društvenoj i ekonomskoj opravdanosti formiranja općine Čelić, odnosno izdvajanja iz općine Lopare onog dijela na kojem žive Bošnjaci i Hrvati. Provedeni referendum dao mu je za pravo i općina Čelić u sastavu FBiH danas je stvarnost.

Unakaženo Kovačevićevo tijelo pronađeno je 6. januara 1992. godine na brdu Žunovo nedaleko od Vražića. Njegovi sestra Mina i zet Vahid Muminović sjećaju se tih dana.

Zvanično objašnjenje

– Policija iz Lopara mi je javila da ponesem jedno ćebe i da krenem automobilom dokle mogu ka Lukavici. Rekli su da je pronađeno tijelo rahmetli Abdulaha . Ističe da je tijelo pronađeno na nepristupačnom brdu te da je najvjerovatnije izbačeno iz helikoptera. Zvanično objašnjenje da je Kovačević izvršio samoubistvo skokom sa stijene smatra cinizmom.

– Kad sam tamo stigao, obdukcija je već bila završena. Jedina stijena je bio kamen koji je razbio Abdulahovo tjeme kad je izbačen iz helikoptera. Na tijelu je bila samo košulja, a vidjeli su se tragovi mučenja, paljenja, urezivanja nožem. Oči upale, podočnjaci tamni, a stopala su bila smežurana kao da je dugo stajao u vodi – svjedoči Muminović.

Nakon svega što se desilo on više ne vjeruje da će krivce stići kazna i dodaje da je sudbina Abdulaha Kovačevića vječita opomena svim Bošnjacima. Ni slutili nisu da je majka znala da joj je sin ubijen.

Abdulahova sestra Mina sjeća se da je njen brat, koji je živio u Bijeljini, a radio u Termoelektrani Ugljevik, uzeo slobodne dane da se odmori od svega.

– Sigurno im je smetalo ono što je pisao i što je radio. Danima su ga pratili, vrebali, a posljednji put vidio ga je jedan komšija pored rijeke Šibošnice. Krenuo je da obiđe zasade oraha koje je uzgajao. Tada je tu bila jedna jedinica JNA i jasno je šta se dogodilo. Odmah smo išli da ga tražimo, ali uzalud – sjeća se Mina.

Kazuje da se otac Avdo nadao da će ubice stići kazna, sve do smrti 2007. godine. Iste godine umrla je i majka Aiša, kojoj su govorili da se njen sin razbolio i od bolesti umro u Brčkom.

Ni slutili nisu da je ona znala za sinovljevu sudbinu.

– Nakon njene smrti pronašli smo isječak iz novina koji je čuvala u njedrima. Pisalo je: "Kako je ubijen Abdulah Kovačević: Bačen iz helikoptera!" – kaže Mina i dodaje da se obistinilo sve ono, i ružno i lijepo, o čemu je pisao, što je predviđao i čemu se nadao njen brat.

(Preporod Bijeljina)

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/46 ... ptera.html

ŽRTVE GENOCIDA ISPOD FONTANE: Kako je doktor-monstrum iz Brčkog izbjegao kaznu?!
Nisu slučajno Nebojšu Mraovića mediji prozvali "srpskim doktorom Mengeleom"



Tužilaštvo Brčko distrikta BiH obustavilo je istragu protiv doktora Nebojše Mraovića, u čijem su dvorištu 2023. godine ekshumirani posmrtni ostaci dvije žrtve genocida u Srebrenici, pozivajući se na zastaru krivičnog gonjenja, prenosi Detektor.

Porodice žrtava i udruženja žrtava osuđuju tu odluku, dok pravni stručnjaci osporavaju primijenjeno tumačenje zastare i traže odgovore o porijeklu posmrtnih ostataka.


Idriz Nukić, brat jedne od žrtava čiji su posmrtni ostaci pronađeni ispod fontane u dvorištu doktora Mraovića, odbacuje obrazloženje tužilaštva.

"To je sramota — kako zastarjelo? Kako može zastarjeti? Ima svjedoka, ima porodica koja je to prijavila. U njegovoj avliji su pronađeni ostaci i treba da zastari — to je van pameti. Ljudi za metar drva idu u zatvor", izjavio je Nukić za Detektor.


Ranije je naveo da su posmrtni ostaci njegovog brata Mensura Nukića prvi put ukopani 2011. godine, a da su tokom prošlogodišnje reekshumacije u mezarje dodane i nove kosti pronađene ispod fontane.

Tužilaštvo: zastara nastupila do 2008.
Tužilaštvo Brčko distrikta saopćilo je da je 6. marta donijelo naredbu o nesprovođenju istrage zbog nastupanja apsolutne zastarjelosti krivičnog gonjenja za krivična djela "povreda mira umrlog" i "neprijavljivanje krivičnog djela" po Krivičnom zakonu Brčko distrikta. Prema stavu tužilaštva, apsolutna zastara za djelo "povreda mira umrlog" nastupila je još 2004. godine, a za "neprijavljivanje krivičnog djela" — 2008. godine.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine potvrdilo je Detektoru da je u augustu prošle godine predmet ustupilo Tužilaštvu Brčko distrikta BiH kao nadležnom, napominjući da je i samo prethodno donijelo naredbu o nesprovođenju istrage zbog apsolutne zastarjelosti.


Advokat Darko Milićević, pravni punomoćnik bivše supruge doktora Mraovića koja je podnijela krivičnu prijavu, izjavio je da su uložili pritužbu vršiocu dužnosti glavnog tužioca, ali da je ona odbijena.

"Sve vrijeme dok on manipulira posmrtnim ostacima, koristi ih, nosi ih u bolnicu, kući — on sve to vrijeme vrši to krivično djelo. Ne možete primijeniti rokove zastare na 1997. ili 1998. godinu i reći da je djelo tada dovršeno", pojasnio je Milićević.

Dodao je da je vršilac dužnosti glavnog tužioca naveo, između ostalog, da je Mraović posmrtne ostatke konačno zakopao ispod fontane 2012. godine — što Milićević smatra pogrešnim pravnim rezonovanjem.


"Neko vašeg najbližeg da uzme posmrtne ostatke i odnese ih ispod svoje fontane, i da kažete: od tog momenta nema više povrede mira pokojnika — po meni je to pogrešan stav. On treba biti sahranjen od strane porodice na mjestu koje je za to predviđeno", naglasio je Milićević.

Protiv odluke tužilaštva više nema redovnih pravnih lijekova. Milićević je najavio da jedina preostala mogućnost ostaje apelacija Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.

"Sakrivanje kostiju je oblik negiranja genocida"
Naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu Hikmet Karčić smatra da ovaj slučaj, čak i kada se formalno poziva na zastaru, treba tretirati kao pokušaj prikrivanja zločina i negiranja genocida.

"Sama činjenica da su posmrtni ostaci bili sakriveni jeste oblik negiranja. Javnost još uvijek nije upoznata s tim kako je doktor došao do tih kostiju, ko mu je eventualno pomagao, niti ko je odgovarao", rekao je Karčić.

Nura Begović, predsjednica Udruženja "Žene Srebrenice", kaže da porodice žrtava ne prestaju s borbom za istinu i pravdu.

"I dalje nas mori ta nepravda s pravne strane. Politika je ušla, dokle će, kako će? Meni je sve to korupcija. Za nas je to jako bolno i jako teško", kazala je Begović.

Sead Golić, predsjednik Udruženja porodica nestalih, nasilno odvedenih i ubijenih Bošnjaka Brčko distrikta BiH, odbacuje mogućnost zastarijevanja u ovom slučaju.

"Ovo nisu obične kosti. Ovo su kosti nad kojima je počinjen ratni zločin, genocid. On je sakrio kosti — to je produženi zločin nad njima", izjavio je Golić.

U julu 1995. tadašnji pripadnici Vojske Republike Srpske i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske ubili su više od 7.000 srebreničkih muškaraca i dječaka. Posmrtni ostaci žrtava do sada su pronađeni u skoro 100 masovnih grobnica, dok se za oko 1.000 nestalih još uvijek traga.

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/47 ... kaznu.html

ROMAN O DOKUMENTOVANOM ZLU: Nikolaidisov Sarajevski safari - prolaz u ljudsko podzemlje
Ubijanje ljudi, među njima i djece, radi zabave i u zadovoljenju perverznih strasti, već je poznata tema i ovo književno djelo ne donosi nove informacije. Ali zadaća književnosti i nije informiranje nego otvaranje drugačijih uglova gledanja i doživljavanja svijeta.

Kultura

08. Apr. 2026



Novi roman Andreja Nikolaidisa Safari u Sarajevu objavljen je u izdanju zeničke izdavačke kuće Vrijeme, paralelno sa izdanjima u Crnoj Gori (Fokalizator) i Hrvatskoj (Hena).

U svom već majstorskom, prepoznatljivom maniru, držeći se kratke forme i brzog pripovjedačkog ritma, Nikolaidis je na književni, upečatljiv način obradio temu koja već mjesecima zaokuplja i regionalnu i svjetsku širu javnost.

Ubijanje ljudi, među njima i djece, radi zabave i u zadovoljenju perverznih strasti, već je poznata tema i ovo književno djelo ne donosi nove informacije. Ali zadaća književnosti i nije informiranje nego otvaranje drugačijih uglova gledanja i doživljavanja svijeta.

"Takvi, umjetnički pogledi i doživljaji u ovoj noveli Andreja Nikolaidisa su – u njegovom već prepoznatljivom stilu – potresni i mučni. Pripovjedač, sarajevski privatni detektiv mračne prošlosti, djelujući na rubovima zakona i podzemlja, po narudžbi bogate i ugledne Sarajke Anise, ulazi u potragu ne za bilo kojim vikend-snajperistom – nego za onim koji je ubio njenu tek rođenu bebu“, zapisao je urednik izdanja u IK Vrijeme Kenan Efendić.

Sam autor naglasio je da je ovo drugi dio planirane trilogije Kako ubiti vampira. Prvi dio Most na Drini objavljen je prošle godine. U trećem dijelu autor planira napisati „svoju verziju“ Gorskog vijenca.



U romanu, kako autor navodi, nema pozitivnih likova, mogućnost jasnog plemenitog ljudskog djelovanja gotovo da je dokinuta provalom i dopustivošću zla.

„Rijetko koji pisac ima tu sposobnost da momentalno može odreagovati na stvarnost i napisati roman o vijesti decenije u regiji, a to je Safari u Sarajevu. Takav pisac je Andrej Nikolaidis, koji se odlučio da od ovog ratnog događaja pokrivenog debelom tamom ćutanja i tabua, napiše brz roman, kompaktan kao bomba. Riječ je, uslovno, o detektivskom romanu u kojem je detektiv toliko prljav da je u odnosu na njega Harvey Keitel iz Zlog poručnika poletarac. I takav privatni detektiv, antijunak, nihilista, navikao da prima i da zadaje udarce, upušta se u avanturu potrage za istinom“, napisao je ovom romanu bosanskohercegovački pisac Faruk Šehić

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/47 ... emlje.html