hvala ti na osvrtu na moj problem... mislim da sam na tragu ovog tvog razmisljanja.. meni iscrpljuje energiju i motivaciju takva atmosfera, mislim radi se o 8 sati radnog vremena u koje provodimo skupa.. ako ne mozemo doruckovati skupa i povremeno provesti neku neformalnu pauzu, razgovor ili slično, to nije mjesto za mene... ona ima nelih svojih, na prste jedne ruke da nabrojiš, pajdaša (firma broji 150 ljudi) sa kojim se gotivi, a ostali su outsideri, pa tako i ja. Od ranije znam da je drugi u firmi nisu gotivili, ali me nije zanimalo i nisam znao zasto... dok me nisu ubacili kod nje u kanc. Toliko nekog negativizma, odbojnosti, mrzovoljnosti.. energetski vampir... ne trazim krivca u njoj, a ni u sebi, smatram da nema "hemije" između nas i da je takav karakter, a ja nesto sasvim drugo...dobar osjecaj wrote: ↑14/04/2020 12:11 Tokom godina sam bila u različitim poslovnim okruženjima i radila sa veoma različitim ljudima. Neki ljudi su prirodno tihi, trebaju mir, tišinu i stabilnost da funkcionišu i inače i u poslovnom okruženju. Još ako je priroda posla takva da iziskuje sate i sate tišine, razmišljanja, pažnje za detalje koji se ne smiju propustiti...
Drugi ljudi vrište u svakom aspektu svog života pa i u poslovnom okruženju. Jedni se teško bude i ne funkcionišu ujutro, drugi su nasmijani i puni zarazne i ponekad smarajuće energije već od 7 ujutro.
Oko mene je bivalo ljudi koji veći dio dana ne rade ništa, po cijeli dan brbljaju, čitaju zabavne sadržaje, svađaju se i prepričavaju svađe a nakon što mi odemo kući ostaju na poslu satima da bi uradili posao za koji su plaćeni.
Neko se nosi s porodičnim nasiljem. Neko boluje od vidljivih ili manje očito vidljivih oboljenja. Neko pati zbog nečega što nema, ne zna, ne umije da riješi ili organizuje u svom životu. Vidjela sam i doživjela puno ljudske okrutnosti, površnosti i neosjetljivosti za potrebe ljudi s kojima radimo i dijelimo radni prostor. Sva teorija koju se uči i propagira čak i u firmama kojima je možda i malo više stalo do blagostanja svojih uposlenika pada u vodu na mnogo pojedinačnih primjera.
Ne sugerišem da treba patiš zbog toga što je drugima teško zbog nečega što nema veze s tobom ili te se ne dotiče, ali možda bi mogao smanjiti očekivanja i pritisak na osobu kojoj iz nekog razloga ne prija možda ništa sada i zaustaviti se ako si krenuo u proces njene stigmatizacije s drugim kolegama koji je ne poznaju ili im je jednako antipatična.
Ne bi me ni doticalo da nisam prisiljen da obitavam tu u pećini sa njom, kao sto nisam ranije ni znao za nju, zdravo za zdravo... ovako mi smeta i čini depresivnim u neku ruku. Nema šanse da bih mogao biti privatno sa nekom takvom u vezi ili slično, to bi bio mirikl.
