Malo ste previse kriticni prema Japancima u vezi strategije, kao po obicaju, kupuje se propaganda zdravo za gotovo, a neke stvari o kojima se ne prica po dokumentarnim filmovima se ne znaju. Njima nije guzica zinula, vec je tu bilo ili biti neko i nesto, ili biti potpuni rob zapadne osovine, prvenstveno Amerike. Americka mornarica je uplovila u luku Tokija u nekim 1800tim godinama, tacnu godinu znaju lokalni historicari, ali nije bitno. Sto je bitno je da su bombardovali Tokio i naredili da se Japanci otvore u smislu trgovine prema Zapadu. Nakon izolacije od haman 300 godina, oni nisu imali sanse da se suprostave modernom - u to vrijeme- oruzju i morali su poslusati. Od Japana se pravi moderna drzava, a samuraji koji su do tad bili glavni su porazeni. Ovdje ide onaj film Toma Kruza, Posljednji Samuraj, iako ima dosta gresaka u njemu.
Nekad prije Drugog rata, Ameri uvoze neku vrstu embarga, sad se ne sjecam detalja, ali cini mi se da su u pitanju sirovine kao guma, nafta, itd i cini mi se da je bio period kad su Japanci i umirali od gladi, nemam sad vremena da provjerim ovo po netu. ( To je nesto slicno kao potezi protiv Irana danas, i borba za uticaj na tom djelu zemaljske kugle. Razlika je u tome sto Iranci imaju camce, a Japanci su imali 3. najjacu flotu na svijetu, pa su se imali i cim suprostaviti). Elem, tu dolazi do izrazaja njihov militarizam, tj. ljudi koji su bili u dominantni u vladi su bili potomci onih samuraja koji su izgubili vlast oko 60-80 godina ranije, i tu se znalo sta znaci cast i obraz. Nije bilo nikakve sanse da se oni tako lahko pokore "varvarskoj" cizmi.
Elem, njihova strategija je bila korektna, i tesko je vidjeti kako bi se mogli postaviti da dobiju bolji ishod. Rat sa USA je bio neminovan, pa je bilo logicno pokusati nokaut udarac napadom na Pearl Harbor. Tu je bio cilj ne samo da uniste citavu flotu u Tihom okeanu, vec i da se utvrde po ostrvima, pa mozda cak i na Hawaima. Onda bi imali bolje sanse za pregovarackim stolom, ili bar da Amere drze na odstojanju godinama.
Woodijeva strategija je interesantna, ali previse naivna. Ne moze se slozeni napad na Americku luku objasniti kao napad nekog odmetnutog admirala, u to niko ne bi povjerovo. Uz to, ni druga strana nije bila previse fina, pa ne vidim zasto bi prihvatili mir odmah? Kao sto sam gore napiso, tu je vec postojo jedan vid rata prije nego i sto je ispaljen prvi metak. Pa u cijoj se sferi i danas nalaze Indija, Melezija, Indonezija, Taiwan, Singapor? Gdje ti je proizveden taj telefon/kompjuter s kojeg tipkas i odakle su uzete sirovine? Nije se to desilo slucajno. Obama je 2016. pravio onaj TPP trgovinski ugovor da potpuno izoluje ove zemlje od uticaja Kine (novog rivala). Bilo kakav napad na Ameriku je odlican Casus Belli da se preuzmu ove teritorije. Najmoderniji torpedo i podmornice bi pomogle, ali ne bi bile presudne. Veliki je to prostor (dva okeana) da bi se sve blokiralo, a kako je rat odmico, podmornice su gubile efektivnost. Ljudstvo na drugim frontovima... hmm, pa sta bi milion vojnika sa puskama uradili protiv 300 bombardera? Armije u Drugom ratu su precjenjene, vazduhoplovstvo/mornarica su odradili 90% posla i u Evropi i u Aziji.
Po meni,
Japanci su odigrali najbolje sto su mogli, sa onim sto su imali. Nisu imali srece u par navrata kao sto je i napisano, i to je to. To je rat, uvijek veliki rizik, nikad ne mozes sve proracunati i predvidjeti, jer i ona druga strana ima ulogu i grcevito se bori za opstanak, a profesionalni historicari i amateri ne zele ili ne znaju da to cjene, pa uvijek traze neke greske, propuste itd...
Veigar wrote: ↑17/01/2020 09:06
TheMule wrote: ↑14/01/2020 00:56
Ne vjerujem da je Crvena Armija odigrala ikakvu ulogu u predaji, jer su, kako ste vi i napisali, oni bili spremni da se pjesadijski bore do zadnjeg.
Stvar je u tome sto su Japanci izgubili citavu mornaricu i vazduhoplovstvo, i onda su Amerikanci mogli prici i napasti kad su htjeli. Bombardovanje (sa ili bez atomskih) je ucinilo svoje. Tokio je unisten prije Hirosime. 120 000 zrtava, unistena povrsina velicine Sarajeva, oko 280 000 zgrada i kuca, milion raseljenih i pola industrije za samo jedan dan....
Postoje neke naznake da su poslali izaslanike da vide mogu li se kako predati i izvuci neke koristi od toga, tj primirje, predaja, ali sa nekim uvjetima - da bi sacuvali obraz. Medjutim, Amerikanci su onda bacili te dvije bombe, i upravo zbog toga ih ozbiljni historicari osudjuju: ne zato sto su bacili bombe, vec sto su dotukli Japance kad su se htjeli predati.
Kakva su zvjerstva radili kinezima i ratnim zarobljenicimaa, trebalo je još 10 atomskih bombi bacit da ih se dobro satare, koji bolesnici su ti japanci bili gori od nacista u rangu sa ustašama i četnicima po zvjerstvima. fujjj. Još ih neko brani kao nisu trebali bacit atomske. Koja šuplja majke mi moje. Da je na srbiju bačena atomska, misliš da bi se sad ovako kurčili opet na Balkanu ili na Hrvatsku u WW 2. Bi kurac moj. nego su prošli gotovo pa nekažnjeno i razultate smo gledali i gledamo i danas.
Dobro, Japanci su racisti, u to nema sumnje, i iz tog rasizma su izasli njihovi zlocini. Ipak, tesko je odbraniti masovno razaranje. Recimo da smo mi bacili atomsku na Beograd, i da je danas mirna Bosna, bilo bi tesko objasniti zasto je neko djete u Beogradu moralo umrijeti. Dotuci vojsku i bilo koga ko nosi oruzje, dabome, ali masovno ubijanje civila..hmmm
geralt wrote: ↑14/01/2020 11:41
TheMule wrote: ↑14/01/2020 00:56
Postoje neke naznake da su poslali izaslanike da vide mogu li se kako predati i izvuci neke koristi od toga, tj primirje, predaja, ali sa nekim uvjetima - da bi sacuvali obraz. Medjutim, Amerikanci su onda bacili te dvije bombe, i upravo zbog toga ih ozbiljni historicari osudjuju: ne zato sto su bacili bombe, vec sto su dotukli Japance kad su se htjeli predati.
Uslovi koje su Japanci trazili za predaju su otprilike bili da se situacija vrati na pocetne postavke iz 1941 (odnosno 1937 kad je u pitanju Kina), bez ikakve okupacije, smjene vlasti, razoruzanja, sudjenja ratnim zlocincima ili odstete. Niko normalan ne bi na njih pristao nakon tolikih godina rata i izgubljenih zivota.
AleksoMKD wrote: ↑14/01/2020 11:32
TheMule wrote: ↑14/01/2020 00:56
Ne vjerujem da je Crvena Armija odigrala ikakvu ulogu u predaji, jer su, kako ste vi i napisali, oni bili spremni da se pjesadijski bore do zadnjeg.
Do invazije Mandzurije su imali nade da ce Sovjeti posredovati u pregovorima, posle toga su shvatili da su sasvim sami sa svim velikim silama protiv njih.
TheMule wrote: ↑14/01/2020 00:56
Stvar je u tome sto su Japanci izgubili citavu mornaricu i vazduhoplovstvo, i onda su Amerikanci mogli prici i napasti kad su htjeli. Bombardovanje (sa ili bez atomskih) je ucinilo svoje. Tokio je unisten prije Hirosime. 120 000 zrtava, unistena povrsina velicine Sarajeva, oko 280 000 zgrada i kuca, milion raseljenih i pola industrije za samo jedan dan....
Tacni, ali Japanci su se spremali za otpor do zadnjeg, bukvalno bi zene i djeca trebali kopljima da se bore.
TheMule wrote: ↑14/01/2020 00:56
Postoje neke naznake da su poslali izaslanike da vide mogu li se kako predati i izvuci neke koristi od toga, tj primirje, predaja, ali sa nekim uvjetima - da bi sacuvali obraz. Medjutim, Amerikanci su onda bacili te dvije bombe, i upravo zbog toga ih ozbiljni historicari osudjuju: ne zato sto su bacili bombe, vec sto su dotukli Japance kad su se htjeli predati.
Japancima je smetao sto su saveznici inzistirali na
bezuslovnoj kapitulaciji. Posle druge bombe i Sovjetskog napada vise nije bilo sumnje da bi alternativa bila unistavanje Japana.
Ponavljam, ko god da je imao atomsku 1940-ih bi je upotrebio bez razmisljanja, drugaciji je bio mentalitet ljudi.
Dobro, to su mozda bili njihovi zahtjevi na pocetku, ali moglo se tu pregovarati jos. Vjerovatno je tu bilo lufta da se dotuku diplomatski. U pregovorima imas neki pocetni stav, a onda se ide na kompromis - pogotovo je to bio slucaj sa Japancima koji po cjenu smrti moraju sacuvati obraz.
Ramzess Veliki wrote: ↑16/01/2020 09:48
Ne mogu se vijetnamci nikako porediti sa ninjama ...
Interesantno je da je covjek koji je vazio za posljednjeg nasljednika nindza vjestina iz Koga klana, bio trener u akademiji obavjestajne sluzbe. Imali su poprilicno dosta uspjeha u operacijama protiv okolnih zemalja, pa i poslije rata. Neki su bili izolovani i sami su se borili iz divljine, jer nisu vjerovali da se rat zavrsio, jedan od njih se borio haman 30 godina poslije rata..
.
