Page 2 of 2
#26 Re: Kultura poricanja: Zašto tako mali broj ratnih zločinaca u BiH osjeća krivicu???
Posted: 12/01/2020 16:05
by zavrzlama
Jednostavan odgovor...
Zato sto se razultat zlocina uknjizio ,materijalizovao i ustavom zastitio....
Ko velica ratne zlocince u Hrvatskoj....skoro niko..zasto.....zato sto su eliminisani rezultati tih zlocina
#27 Re: Kultura poricanja: Zašto tako mali broj ratnih zločinaca u BiH osjeća krivicu???
Posted: 12/01/2020 17:39
by piupiu
Haman2 wrote: ↑12/01/2020 15:03
Pluplu, svodja mi se tvoj komentar na ovoj stranici napisan 10.01.2020.
I meni se svidja kako ti to svoje postove sve lijepo i uredno podebljaš na početku paragrafa, pa još dodaš i datum posta, da sve bude jasno.
S tobom bi bilo dobro raditi.
Šalu na stranu, ne znam kako si to drugačije objasniti. Onaj dio ljudi koji je patološki i krvavo orgijao ne može osjećati krivicu, a onaj dio koji je bio sistemski prisiljen, ili se tu zatekao kao član zajednice/porodice, ili je sad 'naslijedio' te 'tekovine' prirodno traži opravdanje ili negira da je čitava zajednica takva i kao dokaz nudi svoje žrtve, verzije dogadjaja, naracije istorije... Kontrolom obrazovanja i medija se tu puno postiže. A i što zavrzlama reče, usput 'tekovine' tih (ne)djela štiti Ustav!
#28 Re: Kultura poricanja: Zašto tako mali broj ratnih zločinaca u BiH osjeća krivicu???
Posted: 12/01/2020 17:51
by Haman2
Ja cu odgivoriti dikrektno na pitanje. Onaj koji danas nece da prizna pocinjeni zlocin ucen je da je danasnji Bosnjak niko i nista. NIje imao svoje nacionalno nego samo vjersko odredjenje.Isto taj zlocinac ne poznaje bosnjacku ili muslimansku knjizevnbost i istoriju, on je naucio samo propagandne price " da su muslimani prodali vjeru za veceru", da su Bosnjaci ustvari " poturceni Srbi" iako ni jedan popis u BiH ne pokazuje da u BiH zive Turci. Poturciti znaci, odreduti se u etnickom smislu kao Turcin.
#29 Re: Kultura poricanja: Zašto tako mali broj ratnih zločinaca u BiH osjeća krivicu???
Posted: 12/01/2020 19:30
by Hank Paldum
A kako bi priznali? Mnoge osobe imaju problem da priznaju da im je član familije narkoman, alkoholičar, peder, prositutka, ubica, samo jedan član familije. Sada treba zamisliti koliko je Srba u 90im učestvovalo u zlu, pa svaki Srbin ima u familiji najmanje 2-3 koljača, u mnogim slučajevima pripadaju užoj familiji. Kada imaš kraj sebe oca i brata monstruma samo ti preostaje da potisnes te misli i natjeraš se da živiš sa njima i sa tim.
Ima sigurno dosta Srba koji su svjesni zločina i osjećaju krivicu međutim oni sami sebi postavljaju pitanje da li je vrijedno to javno izjaviti i preko noći okrenu leđa otac, majka, brat, sestra, djed, rođaci, prijatelji i radne kolege, da ga svako u gradu gdje živi decenijama na ulici pljune.
Pogotovo će postaviti pitanje da li je vrijedno to izjaviti javno kada je sam zapad na to gluh, kada se ne kažnjava negiranje genocida na području čitave BiH i kada sami pripadnici tog istog naroda koji je propatio se rugaju tome "Da nije bilo Karadžića vi ne bi asfalta vidjeli. Da nije bilo Mladića vi ne bi nikada Švedske vidjeli".
#30 Re: Kultura poricanja: Zašto tako mali broj ratnih zločinaca u BiH osjeća krivicu???
Posted: 12/01/2020 19:43
by Santic_Aleksa
Mah, ne možeš doista osjećat krivicu, a u isto vrijeme bit sputan bilo čim da to javno i kažeš. Kad te izjeda krivica, dobijaš fatalan poriv da vrištiš od muke i da javno iskažeš pokajanje. Oni koji se "nećkaju", nalaze još uvijek sebi opravdanja za svoja zlodjela, što znači da nije ni došlo do osjećanja krivice.
#31 Re: Kultura poricanja: Zašto tako mali broj ratnih zločinaca u BiH osjeća krivicu???
Posted: 12/01/2020 21:36
by Haman2
Hank Paldum wrote: ↑12/01/2020 19:30
A kako bi priznali? Mnoge osobe imaju problem da priznaju da im je član familije narkoman, alkoholičar, peder, prositutka, ubica, samo jedan član familije. Sada treba zamisliti koliko je Srba u 90im učestvovalo u zlu, pa svaki Srbin ima u familiji najmanje 2-3 koljača, u mnogim slučajevima pripadaju užoj familiji. Kada imaš kraj sebe oca i brata monstruma samo ti preostaje da potisnes te misli i natjeraš se da živiš sa njima i sa tim.
Ima sigurno dosta Srba koji su svjesni zločina i osjećaju krivicu međutim oni sami sebi postavljaju pitanje da li je vrijedno to javno izjaviti i preko noći okrenu leđa otac, majka, brat, sestra, djed, rođaci, prijatelji i radne kolege, da ga svako u gradu gdje živi decenijama na ulici pljune.
Pogotovo će postaviti pitanje da li je vrijedno to izjaviti javno kada je sam zapad na to gluh, kada se ne kažnjava negiranje genocida na području čitave BiH i kada sami pripadnici tog istog naroda koji je propatio se rugaju tome "Da nije bilo Karadžića vi ne bi asfalta vidjeli. Da nije bilo Mladića vi ne bi nikada Švedske vidjeli".
