Forum Klix.ba

Dozer wrote:

SaraFina wrote: Ja mislim da sam razumjela wewu. Jer nakon očeve smrti majka bi dobila 50% od imovine, a djeca bi s majkom morala provesti ostavinsku raspravu za preostalih 50%. I ta polovina bi se podijelila onda na djecu i suprugu. (Majku)
Ovako djeca su se odrekla imovine u korist majke, bez djelidbe nakon očeve smrti i pojednostavila postupak.
Nakon smrti majke, tek će provesti ostavinsku raspravu i sve podijeliti. Ili se čak predhodno dogovoriti o podjeli.

A ovo majka može nekom pokloniti, otac također nije uzeto ni u razmatranje u wewinom slučaju. Tu su odnosi
U porodici kristalno jasni bili.

Nema 5 ostavinskih nakon smrti jednog roditelja, nego samo jedna. Na njoj vas pitaju hocete li uzeti svoj dio ili se odreci u korist nekoga drugog, i to je to. Kako se izjasnite, tako se dalje pise, i gotovo.
Logicno, sve zavisi od inicijalnog stanja, tj. kakav je tip vlasnistva bio, 1/1, 1/2, itd.

Nakon smrti roditelja u ovom slučaju oca ( bez obzira kako bilo provedeno 1/1 ili 1/2 na rahmetliji ) provela bi se ostavinska rasprava, da se djeca nisu odlučila odreći imovine u korist živućeg roditelja majke. Majka bi svakako kao supruga i u slučaju 1/1 i 1/2 imala pravo na nasleđe supružnika(U slučaju 1/2 veće logično)
Da pojednostave postupak djeca su se odrekla imovine u korist majke i ostavinsku raspravu/podjelu izvršiće tek kad majka preseli.
To mi je jedino logično. Ali wewa može pojasniti.

Nešto me zbunjujete,.. mislim da bez obzira da li je nešto 1/1 ili 1/2, supruga dobiva 50% ili 1/2 a djeca dijele drugu polovinu.

Ci-Nick wrote:Nešto me zbunjujete,.. mislim da bez obzira da li je nešto 1/1 ili 1/2, supruga dobiva 50% ili 1/2 a djeca dijele drugu polovinu.

1/2 supruga dobija polovinu i dio u muževljevoj polovini. 1/1 na mužu (koji preselio) supruga i djeca dijele podjednako sve.

Neka me isprave ako griješim.

Poslije mame brat i ja se odrekli i sve pripalo tati. Tata je govorio da odmah sve na nas prebaci i nismo htjeli. To je tvoje i uzivaj do kraja. Treba neko kurcevit sutra reci aaaaaa aj stari tornjaj ....snahica jel i tako ...poslije tate sve 1/2 .....nikad nikakvih problema

SaraFina wrote:

Ci-Nick wrote:Nešto me zbunjujete,.. mislim da bez obzira da li je nešto 1/1 ili 1/2, supruga dobiva 50% ili 1/2 a djeca dijele drugu polovinu.

1/2 supruga dobija polovinu i dio u muževljevoj polovini. 1/1 na mužu (koji preselio) supruga i djeca dijele podjednako sve.

Neka me isprave ako griješim.

Mislim da griješiš,.. bez obzira da li je stan knjižen 1/1 ili 1/2,.. supruga ima pravo na polovinu stana i polovinu imovine,.. ako nije drugačije naznačeno predbračnim ugovorom.

Dozer wrote:Nisam pravnik, ali znam odgovor.

Ne, druga strana nema pravo traziti podjelu 50:50% jer to automatski ide na ravnomjerne dijelove izmedju preostalog supruznika i djece.
Ali, ovdje postoje i drugi faktori - da li su djeca vasa zajednicka, ili su samo od preminule/og?

Bracnu stecevinu nije problem dokazati - ako postoji vjencani list i kupoprodajni ugovor imovine. Datumi na njima su dovoljni za to, pri cemu vjencani list mora biti stariji.
Ali, tu se mogu voditi teske bitke ako djeca nisu vasa zajednicka, nego su od preminulog. Oni mogu pokrenuti parnicu u kojoj ce se dokazivati ko je zaista platio stan - preminuli sam, ili zajedno s drugim supruznikom, ili su i djeca ucestvovala, itd..

Ukoliko zivi supruznik ne moze dokazati da je ucestvovao/la u kupovini imovine (krediti, bankovni transferi, itd.), kao i ukoliko je u braku bio krace od dvije godine - mislim da nema nikakvih prava na tu imovinu i da ce sud presuditi u korist djece.

U Hrvatskoj ima pravo na zahtjev za izdvajanje bračne stečevine iz ostavine.. http://magazin.nekretnine.net/pravni-sa ... vanje/1387 ..kontam mozda ima i kod nas, pa bih ipak da mi neki pravnik odgovori.

I ne pitam zbog sebe.

I zar nasljedstvo ulazi u bracnu stecevinu pa da brinete o zetovima i snahama??

Iii koliko iznosi nuzni dio ako vec do toga dodje, pola od onih pola sto bi te slijedovalo ili? I u kojim slucajevima se ni na to ne moze racunati?

vjesticanametli wrote:Poslije mame brat i ja se odrekli i sve pripalo tati. Tata je govorio da odmah sve na nas prebaci i nismo htjeli. To je tvoje i uzivaj do kraja. Treba neko kurcevit sutra reci aaaaaa aj stari tornjaj ....snahica jel i tako ...poslije tate sve 1/2 .....nikad nikakvih problema

To ti tako pojednostavi kao da su svi roditelji isti.
Ja sam svoje na ranu mogao staviti. Rahmetli punici bi dao krv i bilo koji organ da je mogu povratiti a punac, djubre samo takvo(da ne ulazimo u detalje).
Kada je dobio sve, onda je rastjerao sve oko sebe. Zalosno da moja supruga ne moze da ode u kucu u kojoj je rodjena.

...kao sto rece @Dozer, 1000 ljudi i toliko cudi.

Pa dobro kod mene je tako bilo ali imam primjera gdje bi im one kuce i zenmlje u guzicu natrpala

vjesticanametli wrote:Pa dobro kod mene je tako bilo ali imam primjera gdje bi im one kuce i zenmlje u guzicu natrpala

Znaci li to da bi i sutra svom suprugu ostavila sve a djeci nista.. sve u nadi da ce suprug to sacuvati za njih i jednako im raspodijeliti nakon svoje smrti?

Mislite li da novi partner roditelja ipak treba nesto naslijediti ako su dugo skupa i brinu jedno o drugom?

Ne bih. Mi smo sve 1/2 ali bukvalno sve. Sve je podlozno promjenama pa tako i mi. Nikad se ne zna. Ja se nisam susretala s takvim problemima. a nisam ni najmlaDZa vise da stvaram opet ista.....imam sve meni moje tebi tvoje pa nek ide kod DZe oce

she+ wrote:Mislite li da novi partner roditelja ipak treba nesto naslijediti ako su dugo skupa i brinu jedno o drugom?

Ovaj hmmm imas ti kakvo misljenje il radis neke ankete a sta ovo a ono .....nek svako sebi zaradi i osigura se pa ga nece glOva bolit.....cuj uda se pa et ko treba imat pravo 1 i po zid il sta vec....bjaziii

she+ wrote:I zar nasljedstvo ulazi u bracnu stecevinu pa da brinete o zetovima i snahama??

Ja nisam siguran da ti razumijes sta je nasljedstvo...
Nasljedstvo je sve sto ostane nakon umrlog, sva njegova imovina. A u to spada i bracna stecevina.

vjesticanametli wrote:Ne bih. Mi smo sve 1/2 ali bukvalno sve. Sve je podlozno promjenama pa tako i mi. Nikad se ne zna. Ja se nisam susretala s takvim problemima. a nisam ni najmlaDZa vise da stvaram opet ista.....imam sve meni moje tebi tvoje pa nek ide kod DZe oce

To razumijem, ali je skroz suprotno od ovog sto si napravila kao dijete, sto bas i ne razumijem, pa zato i pitam sto pitam.

Dozer wrote:

she+ wrote:I zar nasljedstvo ulazi u bracnu stecevinu pa da brinete o zetovima i snahama??

Ja nsiam siguran da ti razumijes sta je nasljedstvo...
Nasljedstvo je sve sto ostane nakon umrlog, sva njegova imovina. A u to spada i bracna stecevina.

Bice da opet podrazumijevam sto ne trebam. Mislila sam da ono sto ja naslijedim od svojih je moje 1/1 a ne od mog supruga, zar ne?

Neki su tu spominjali snahe i zetove da se petljaju pa ne kontam kako ako nije njihovo?

Interesantna tema..
Da i ja iznesem svoj slučaj:
Otac i mati stekli finu imovinu, uglavnom u nekretninama (stanovi, poslovni prostor itd). Ja živio u jednom stanu (kupljen od prodanog očevog nasljedstva, ali eto uknjižen na njih dvoje bio). Umro otac, ostavinska rasprava, mati želi sve na sebe. Meni bio malo upitnik iznad glave da bar ne ponudi meni taj stan da naslijedim, njoj bi ostao i stan renoviran u kojem živi, poslovni prostor, ušteđevina, pored njene penzije zbrinuta više nego dobro. Ali hajde, u periodu žalovanja, nije mi se dalo previše misliti na to. Čak i sestra insistirala da ne dijelimo, da njoj ide sve. Prihvatim, mislim bili smo valjda normalni do tada, život ide dalje i neće biti problema, a da ja sad zakeram da dijelimo sve bila bi ogromna etiketa na meni kao materijaliste kojem nije sveta ni očeva smrt i uplakana mati.
Odlučim ja da se ženim, kontam živit ću u tom stanu. Mati nerazumno protiv ženidbe a nije ni upoznala buduću snahu. Na površinu počinju isplivavati psihijatrijske dijagnoze. Uvjetuje me stanom da bezpogovorno slušam nju o vlastitim životnim odlukama i pravcima kojima se trebam kretati. Odbijem to, istjera me iz stana, dignem kredit sa budućom suprugom, kupimo novi, dosta manji stan i otplaćuj, pati se... znate već. Super brak, radi se 12 h dnevno da bi se vraćao kredit, uspijevam hvala Bogu. Taj "moj" bivši ogroman 3sstan prazan.
I kontam, bolje bi mi bilo da sam ispao "đubre" na ostavinskoj i tražio svoje. Riješio bih stambeno pitanje i živio svoj život, bez kredita, na dosta višoj nozi. I ovako skoro nikakav kontakt sa tom ženom koja me rodila, a sestrom onako - ostala u drugom, "svom" stanu u "dobrim" odnosima sa majkom.

vjesticanametli wrote:

she+ wrote:Mislite li da novi partner roditelja ipak treba nesto naslijediti ako su dugo skupa i brinu jedno o drugom?

Ovaj hmmm imas ti kakvo misljenje il radis neke ankete a sta ovo a ono .....nek svako sebi zaradi i osigura se pa ga nece glOva bolit.....cuj uda se pa et ko treba imat pravo 1 i po zid il sta vec....bjaziii

Ne radim ankete, vec pitam jer je ovo sve tabu a tu smo kao anonimni. Svjedok sam price u svojoj porodici gdje su djeca otjerali novog partnera iako je ta veza trajala haman deset godina, sve zbog nasljedstva. Grozno mi je to bilo, sta znam, mozda je i taj novi partner samo htio imovinu, ali brinuo se toliko dugo o tom drugom.. ne znam, mozda bih i ja napravila isto sto i ta djeca, zato pitam kako to drugi dozivljavaju.

Reventor wrote:Interesantna tema..
Da i ja iznesem svoj slučaj:
Otac i mati stekli finu imovinu, uglavnom u nekretninama (stanovi, poslovni prostor itd). Ja živio u jednom stanu (kupljen od prodanog očevog nasljedstva, ali eto uknjižen na njih dvoje bio). Umro otac, ostavinska rasprava, mati želi sve na sebe. Meni bio malo upitnik iznad glave da bar ne ponudi meni taj stan da naslijedim, njoj bi ostao i stan renoviran u kojem živi, poslovni prostor, ušteđevina, pored njene penzije zbrinuta više nego dobro. Ali hajde, u periodu žalovanja, nije mi se dalo previše misliti na to. Čak i sestra insistirala da ne dijelimo, da njoj ide sve. Prihvatim, mislim bili smo valjda normalni do tada, život ide dalje i neće biti problema, a da ja sad zakeram da dijelimo sve bila bi ogromna etiketa na meni kao materijaliste kojem nije sveta ni očeva smrt i uplakana mati.
Odlučim ja da se ženim, kontam živit ću u tom stanu. Mati nerazumno protiv ženidbe a nije ni upoznala buduću snahu. Na površinu počinju isplivavati psihijatrijske dijagnoze. Uvjetuje me stanom da bezpogovorno slušam nju o vlastitim životnim odlukama i pravcima kojima se trebam kretati. Odbijem to, istjera me iz stana, dignem kredit sa budućom suprugom, kupimo novi, dosta manji stan i otplaćuj, pati se... znate već. Super brak, radi se 12 h dnevno da bi se vraćao kredit, uspijevam hvala Bogu. Taj "moj" bivši ogroman 3sstan prazan.
I kontam, bolje bi mi bilo da sam ispao "đubre" na ostavinskoj i tražio svoje. Riješio bih stambeno pitanje i živio svoj život, bez kredita, na dosta višoj nozi. I ovako skoro nikakav kontakt sa tom ženom koja me rodila, a sestrom onako - ostala u drugom, "svom" stanu u "dobrim" odnosima sa majkom.

Zao mi je, ali da, obicno to tako biva, niko ne misli na vrijeme o nasljedstvu, kada dodje smrt - preplavljeni svi emocijama, neces jos da pristajes na muku i ispadas materijalista.. i eto, neki imaju srece, neki ne.

she+ wrote: Bice da opet podrazumijevam sto ne trebam. Mislila sam da ono sto ja naslijedim od svojih je moje 1/1 a ne od mog supruga, zar ne?

Neki su tu spominjali snahe i zetove da se petljaju pa ne kontam kako ako nije njihovo?

Da, to sto od roditelja naslijedis je samo tvoje, 1/1.
Ali, kada ti umres, onda se i to dijeli na isti nacin kako se dijelilo i ono od tvojih roditelja, tj. kako vec opisah iznad - sve t odijele tvoj muz i djeca, ravnopravno i ravnomjerno.
Zato, ako zelis da to od tvojih roditelja naslijede samo djeca, bez muza, tada napravis testament kojim to ostavljas samo djeci.

Moglo ni se onda reci da roditelji zele sve na sebe da si "osiguraju starost".

Reventor wrote:Interesantna tema..
Da i ja iznesem svoj slučaj:
Otac i mati stekli finu imovinu, uglavnom u nekretninama (stanovi, poslovni prostor itd). Ja živio u jednom stanu (kupljen od prodanog očevog nasljedstva, ali eto uknjižen na njih dvoje bio). Umro otac, ostavinska rasprava, mati želi sve na sebe. Meni bio malo upitnik iznad glave da bar ne ponudi meni taj stan da naslijedim, njoj bi ostao i stan renoviran u kojem živi, poslovni prostor, ušteđevina, pored njene penzije zbrinuta više nego dobro. Ali hajde, u periodu žalovanja, nije mi se dalo previše misliti na to. Čak i sestra insistirala da ne dijelimo, da njoj ide sve. Prihvatim, mislim bili smo valjda normalni do tada, život ide dalje i neće biti problema, a da ja sad zakeram da dijelimo sve bila bi ogromna etiketa na meni kao materijaliste kojem nije sveta ni očeva smrt i uplakana mati.
Odlučim ja da se ženim, kontam živit ću u tom stanu. Mati nerazumno protiv ženidbe a nije ni upoznala buduću snahu. Na površinu počinju isplivavati psihijatrijske dijagnoze. Uvjetuje me stanom da bezpogovorno slušam nju o vlastitim životnim odlukama i pravcima kojima se trebam kretati. Odbijem to, istjera me iz stana, dignem kredit sa budućom suprugom, kupimo novi, dosta manji stan i otplaćuj, pati se... znate već. Super brak, radi se 12 h dnevno da bi se vraćao kredit, uspijevam hvala Bogu. Taj "moj" bivši ogroman 3sstan prazan.
I kontam, bolje bi mi bilo da sam ispao "đubre" na ostavinskoj i tražio svoje. Riješio bih stambeno pitanje i živio svoj život, bez kredita, na dosta višoj nozi. I ovako skoro nikakav kontakt sa tom ženom koja me rodila, a sestrom onako - ostala u drugom, "svom" stanu u "dobrim" odnosima sa majkom.

Hint - procitati sta napisah iznad, u onim prethodnim postovima.

Budalastine nikad nisu rezervisane samo za djecu i/ili njihove supruznike. Cesti su slucajevi u kojima se preostali roditelj ponasa totalno nerazumno i nelogicno.

she+ wrote:Moglo ni se onda reci da roditelji zele sve na sebe da si "osiguraju starost".

Sto nikad nije garant da ce zaista tako i biti. Mnogi razmisljaju tako, ne zele za zivota da se odreknu nicega u korist djece, i samo ponavljaju "kad ja umrem, eto vam pa radite s tim sta hocete".

I to je, s jedne strane, OK. Ali, iz vida gube da na taj nacin cesto medju djecom naprave kasniji razdor. Skontajte, koliko znate ljudi koji ne pricaju s bratom ili sestrom radi nekakvih carki oko imovine... Ja ih poznajem gomilu.

Zato je najbolje da svako uzima ono sto ga sljeduje, a kasnije neka se dogovoara s ostalima, ako ih ima.

Ili, druga opcija, ono sto vec napisah - da roditelj(i) za zivota sve podijel(e)i, ako zel(e)i i misli(e)m na djecu, uz dozivotni ugovor s djecom. I to je to.

Treca opcija je testament.

Dozer wrote:

she+ wrote: Bice da opet podrazumijevam sto ne trebam. Mislila sam da ono sto ja naslijedim od svojih je moje 1/1 a ne od mog supruga, zar ne?

Neki su tu spominjali snahe i zetove da se petljaju pa ne kontam kako ako nije njihovo?

Da, to sto od roditelja naslijedis je samo tvoje, 1/1.
Ali, kada ti umres, onda se i to dijeli na isti nacin kako se dijelilo i ono od tvojih roditelja, tj. kako vec opisah iznad - sve t odijele tvoj muz i djeca, ravnopravno i ravnomjerno.
Zato, ako zelis da to od tvojih roditelja naslijede samo djeca, bez muza, tada napravis testament kojim to ostavljas samo djeci.

Sto je razlog vise da se niko ne odrice svog dijela.. i da.. a ako bi kojim, tragicnim , slucajem, moja djeca nasljedjivala moje direktno od mojih roditelja, suprug nema nista sa tim?