MaksprotivMarksa wrote:Sami odgovori na ovoj temi me rastuzuju, toliko relativizacije
Pitanje si postavio na osnovu hadisa broj 1358, 1359 i 1385 iz Buharijevog Sahiha, bar koliko ja mogu da vidim. Tu se spominje da je svako rođen "u prirodnoj vjeri (Islama)" i da "roditelji to dijete kasnije načine židovom, kršćaninom, idolopoklonikom" i tome slično.
Ali onda samo tvoje pitanje nije jasno ili prosto nije ispravno. S jedne strane iz navedenih hadisa je vidljivo da su roditelji ti koji od djeteta načine ovo ili ono, što u konačnici vodi zaključku kako nije dijete to koje je imalo svoj (informisani) izbor kako će dalje da odrasta, da li kao Musliman ili ne. S druge strane, tvoje pitanje upravo poseže problem informisanog izbora, kao da je svako dijete u jednom trenutku imalo jasan izbor "Islam ili drugo" pa da možemo reći kako su ta djeca "otpadnici" ili "konvertiti".
Istina je da je moj prvobitni odgovor ovdje bio sažet, stoga ga možda i nisi razumio. Ponavljam:
dijete i odrastao čovjek imaju različite mogućnosti izbora, to što dijete "odabere" (čitaj: bude prisiljeno, obmanuto, ili naprosto slijedi bližnje što u osnovi nije loše) nešto mimo Islama ga ne čini "konvertitom".
Gledano sa maksimalnom preciznošću, dijete nije napravilo
dobrovoljan, dragovoljan i informisan izbor napuštanja Islama, već je sav izbor koji je dijete učinilo bilo "slijeđenje bližnjih", a to "slijeđenje bližnjih" je također prirodno i neizbježno, tj. normalno ponašanje djeteta.
Gledano i jezički, navedeni hadisi spominju, citiram 1385 i boldiram relevantni dio:
Svako se dijete rađa u prirodnoj vjeri, pa ga njegovi roditelji kasnije pojevreje, ili pokrste, ili od njega učine poklonika vatri
da nije dijete to koje pravi neki izbor, već da su roditelji ti koji ga oblikuju i konvertuju. Apsurdno je očekivati od djeteta,
kojemu je u prirodi Islam koliko i slijeđenje roditelja, da bude svjesno i zna šta Islam, vjera i dokazi za istu jesu, da bude u mogućnosti napraviti izbor tako rano, kada ni puno trivijalnije (ovozemaljske) izbore dijete nije u stanju da napravi.
I na kraju, također se ponavljam, upravo su izbori ti koji su bitni. Postoje i hadisi koji govore o tome da čovjek dok čini npr. blud (vanbračni nedozvoljeni spolni odnos) nije u vjeri, pa opet nećemo reći da je isti postao trajno nevjernikom. Dijete nema izbor, ili mu je izbor vrlo ograničen (praktično, tako i spoznajno), stoga ne možemo niti reći da je dijete "konvertiralo", već da je "konvertiran".
Smatrati sve ljude mimo Muslimana "konvertitima" možemo samo ako su oni zaista napravili izbor i djelo konverzije; djeca to ne mogu učiniti, jer nemaju sve elemente ispravnog izbora, a to su: svjesnost i dragovoljnost. Čak i ako se dragovoljnost stavi po strani, odsustvo informiranosti (tj. svjesnosti) je dovoljna da kažemo kako djeca nisu konvertirala, jer bi to značilo da su znala i bila svjesna izbora koje čine. Nadam se da je sad jasnije.