swanfilter wrote:Oko proslave Asure u nasim krajevima saznah danas preko klixa. Jos pise o generacijama slavljenja ...
Da, spravljanje ašure je duga tradicija u Bosni, a naročito se veže za tekije. O tome je pisao Bašeskija, kao i sarajevski kadija Muhibi.
Prema jednom tumačenju, ašure se spravlja u spomen na dan kada se poslanik Nuh (starozavjetni Noa), spasio iz potopa i pripremio objed od sastojaka koji su se našli na njegovoj lađi. Druga je predaja i na njoj zasnovana praksa izvorno šijitska: desetoga muharema obilježava se pogibija Muhamedova unuka, Alijeva i Fatimina sina Huseina, na Kerbeli. Ašure podsjeća na posljednji obrok koji su članovi Muhamedove obitelji uoči bitke pripremili od sastojaka što su ih tada uspjeli prikupiti (Schimmel, 2001:132). Tako pojmljen obred ašure u sunitskoj Bosni njegovali su, a njeguju i danas, pripadnici derviških redova u čijim sinkretičkim vjerovanjima i praksama ima šijitskih nanosa, i koji iskazuju posebno poštovanje članovima Poslanikove porodice.
U derviša cjelovit obred ašure počinje strogim postom od prvoga dana mjeseca muharema: to je prvi dan islamske godine i dan početka bitke na Kerbeli. Taj je post neobavezan, vrsta je dobrovoljne pobožnosti, a stroži je i od ramazanskoga. Za one koji ga provode, prvih je deset dana muharema vrijeme dubokog žalovanja (
matem) za Huseinom, tokom kojega se oni uzdržavaju od svih užitaka i preuzimaju na sebe neke mučne i tegobne obaveze poput spavanja na neudobnoj i tvrdoj postelji i pijenja gorkih čajeva ili zemljom zaprljane vode (Busuladžić, 2004:277). Takvi postupci, kojih je cilj postići suživljenost s patnjama Huseina i njegovih pristaša na Kerbeli, vidovi su šijitskoga kulta mučeništva kakav sunitski islam ne poznaje.
Muhibbi je prihvaćao upravo ovaj posljednji, derviški način izvođenja obreda ašure. To potvrđuje zapis u kojemu on nabraja sastojke za pripremu jela: datule, grožđice, smokve, rižu, med, cimet, grah, suhe šljive, jabuke, trnjine, orahe, čistu vodu, pšenicu i klinčić, te dodaje:
Ovo je sastav ašure na način na koji ga spravljaju ašici i derviši. Prema sufijskim načelima, ono krijepi i razgaljuje srce, ozdravljuje dušu. Onima koji ga jedu za ljubav imama Hasana i imama Huseina, lijek je za patnje.
