Besmisleno je o ovome pričati s nekim ko ne zna o čemu se priča...
Sarajevski (iz)govor je bio kratak, odsječan, u večini slučajeva s mekim " ć " gdje treba i ne treba, i imao je specifičan sleng prepoznatljiv širom Juge.
Nikada se nije govorilo npr. "proooblem", "kooošta" i slična otezanja pojedinih samoglasnika u riječima.
Sleng je podrazumijevao razne englicizme, poput "fakat" (što su nakon rata usvojili u HR i danas tvrde da je to oduvijek njihov izraz, a prije rata nisu imali pojma šta znači

), a što je bila izvedenica od "fact" (stvarno, činjenica, zaista).
Nikada se riječi nisu akcentirale ovako kako se akcentiraju danas, pa da jedna riječ pri izgovoru zvuči kao da su dvije. Najbolji primjer je, recimo, "Izetbegović". Obratite pažnju kako ovo danas izgovaraju spikeri... Kao da se radi o Izetu Begoviću, a ne prezimenu Izetbegović. I ima još masa sličnih primjera.
Sljedeća stvar koja je bila svojstvena samo i jedino Sarajevu, jeste - šatrovački. Ovo danas što sarajlijice pokušavaju predstaviti kao šatrovački je sve, samo ne to. Ovo više liči na šatrovački šatrovačkog, i više je nego nerazumljiv, a nikako na onaj stari sarajevski šatrovački koji je u kombinaciji s raznim poštapalicama, tipa " ba ", " eki " i sl., davao onaj svugdje prepoznatljivi sarajevski akcenat i šmek.