ExNihilo wrote:@humrašica
U širem smislu, bilo kakva korist. Tipa, upustiš se u filantropiju radi poreskih olakšica. Prema Kantu to je
no-no. U užem smislu, utilitarizam kao grana filozofije prema kojoj je etički ispravno ono što rezultira najvećom korisnošću za najveći broj ljudi. Obviously, Kant ih nije gotivio.
Kad smo već Kanta, zanimljivo je koliko je njegov moralni framework u određenim trenucima sličan islamskom konceptu nijjeta s očiglednom razlikom u izvoru moralnih poimanja. Oba frameworka odbacuju konsekvencijalističku interpretaciju etike i stavljaju naglasak na namjeru.
ja sam kratke pameti, odnosno selektivne, principe umijem razaznati i nauceno primjeniti, vazno mi je razumjeti, a nomenklatura mi je slaba strana. mene zanima, kad vec pricamo sada samo i iskljucivo o namjeri, dakle, kao sto rekoh, okrenuti smo sebi polazimo od nas, iznutra, od motiva, da definiramo podrazumijevamo li svi isto kad govorimo o utilitarnim razlozima, da bi mogli onda iznositi ovakve kvalifikacije, eventualno ako nam se razumijevanja poklapaju.
pod definiciji utilitarizma kakvu ja znam spada u filozofskom smislu "greater good" kao visi njegov stepen. po tom shvatanju (koje se odmice od izvodne definicije utilitarizma Koje je tvorac.... da ne guglam sad, nemam pojma ime - a koja kaze koliko se sjecam da je utilitizam licna korist ili zadovoljstvo umanjena za patnju ili nezadovoljstvo drugoga, a Koje proistice iz cinjenja nekog djela), ako smo misljenja da cenjenje dobrih djela cini svijet boljim mjestom pa onda i cinimo ta dobra djela iz tog poriva ili ubjedjenja i to je onda iz koristi odnosno to nije dobro djelo.
postavlja se, potpuno hipoteticki a mozda i ne, pitanje onda sta je dobro djelo i koji su to razlozi iz kojih bi neko mogao uciniti neko djelo, a da se ono smatra dobrim? i da li se svaki razlog koji mi u svojim preverznim umovima mozemo smisliti mozda podvesti zapravo pod utilitarizam - iz emocije, nagona, percepcije, dedukcije, ubjedjenja i cega sve ne.
