Forum Klix.ba

cendlerbing wrote:Trico jesil ti ovaj drugi što je glasao da je pesimista, da i tebi šaljem pp?

medvjed23 wrote:joj ćilima, tito i alijo

medvjed23 wrote:ne sviđaju, ni najmanje.. fašizam je kul dok si na pravoj strani podjele na nadljude i podljude.. a ta podjela je fluidna.. nekad su jevreji bili u problemu, danas su to muslimani, sutra, ko zna? ako si danas sklon fašizmu, onda sutra, kad ti neko okači traku na rukav, nećeš imati pravo da se buniš..

na temu:

medvjed23 wrote:ako doktrina ne kaže, onda praksa jasno kaže da jeste, al nije tema

medvjed23 wrote:ma mogli bi o tome šire, tabirio sam ja to, ako nikad, onda tokom studija, al, kao što rekoh, nije tema.. otvori je ako te baš toliko zanima fašizam..

medvjed23 wrote:

MarlboroGold wrote:Stičem dojam da smatraš da je bolje biti pesimista nego optimista...

dojam je pravilan, a za slučaj da se nisam jasno izrazio, prilažem tabelicu

MarlboroGold wrote: Rijetki su pravi optimisti, dok je pesimista 90%...

ja mislim suprotno.. dojma sam da nema mnogo pravih pesimista i da često pesimiste vidimo u optimistima u fazi tuge zbog neostvarenih očekivanja..

MarlboroGold wrote:

medvjed23 wrote:

MarlboroGold wrote:Stičem dojam da smatraš da je bolje biti pesimista nego optimista...

dojam je pravilan, a za slučaj da se nisam jasno izrazio, prilažem tabelicu

MarlboroGold wrote: Rijetki su pravi optimisti, dok je pesimista 90%...

ja mislim suprotno.. dojma sam da nema mnogo pravih pesimista i da često pesimiste vidimo u optimistima u fazi tuge zbog neostvarenih očekivanja..

Nešto lijepo se desilo - sreća - to je tačno za oba, ali se ta sreća doživljava na različite načine. Kod pesimiste je ta sreća opet skoro pa ravnodušnost, dok je optimista puno više cijeni.

Naše cijelo društvo je pesimistično, a to ne valja. To je jedna kolotečina iz koje je teško izaći. Bez optimizma nema ni motiva, nema nagona da sreću hvataš za muda i da nešto konkretno ostvariš, jer je on često i pokretač. Pesimizam je usko povezan sa komfort zonom, a to je za mene, bez uvrede, mentalitet prosječnog čovjeka, pa čak i luzerski mentalitet u najgorem slučaju. Optimistični ljudi su inače uspješni ljudi u skoro svim poljima svog života, a to zrače i prenose na ostale u pozitivnom smislu. I kad nešto lijepo izostane pa nastane tuga, gledaju da istu prvom prilikom pretvore u sreću.

cendlerbing wrote:Jao, poludiće sad, onako ravnodušno...istu stvar sam mu i ja pisala.

Ljudi, trico se na tankim nogama drži...još malo će priznat da je optimista nego ga strah da prizna.

MarlboroGold wrote: Nešto lijepo se desilo - sreća - to je tačno za oba, ali se ta sreća doživljava na različite načine. Kod pesimiste je ta sreća opet skoro pa ravnodušnost, dok je optimista puno više cijeni.

Naše cijelo društvo je pesimistično, a to ne valja. To je jedna kolotečina iz koje je teško izaći. Bez optimizma nema ni motiva, nema nagona da sreću hvataš za muda i da nešto konkretno ostvariš, jer je on često i pokretač. Pesimizam je usko povezan sa komfort zonom, a to je za mene, bez uvrede, mentalitet prosječnog čovjeka, pa čak i luzerski mentalitet u najgorem slučaju. Optimistični ljudi su inače uspješni ljudi u skoro svim poljima svog života, a to zrače i prenose na ostale u pozitivnom smislu. I kad nešto lijepo izostane pa nastane tuga, gledaju da istu prvom prilikom pretvore u sreću.

ejjus wrote: Nije poenta života u sreći. Jest, možda za one cure koje bacaju onaj citat Lennona kao status. Mimo toga, to je jedan naivan pogled na život.
Meni jeste. Naivan može biti u nekim situacijama.

Ne hvataš sreću za ta muda, nego priliku.
Kako ti kažeš šefe.

Pesimizam nije usko vezan sa komfornom zonom. Mozes biti pesimista i opet izaci iz komforne zone. Zasto da ne? Ocekivanje negativnog ishoda ne iskljucuje mogucnost realizovanja planova. Naravno, iskljucuje ako imas namjeru da na silu formiras argument. (jbg nije ti proslo)
Netačno. Većinom jeste - barem za ljude u BiH podstaknuto i mnogim strahovima.

Svi smo mi prosjecni ljudi. Kakva je to izjava.
Izjava prosječnog čovjeka koji sve više vidi smisao u nečemu višem i boljem od trenutnog.

Optimisticnost/Pesimisticnost nije mjerilo za uspjeh.
Optimističnost je usko povezana sa uspjehom, jer te stalno tjera da ideš dalje i više. Optimisti su opterećeniji, ali i sretniji.

Mislio sam jos neke rupe popunit, ali necu, kasno je. Mrsko mi kucati. Na dobrom si putu. Samo se trebas okrenuti, za jedno 180 stepeni.
Nema rupa, samo se razilazimo u mišljenjima. Može se to i kulturnije reći.

MarlboroGold wrote: Nešto lijepo se desilo - sreća - to je tačno za oba, ali se ta sreća doživljava na različite načine. Kod pesimiste je ta sreća opet skoro pa ravnodušnost, dok je optimista puno više cijeni.

MarlboroGold wrote:
Naše cijelo društvo je pesimistično, a to ne valja. To je jedna kolotečina iz koje je teško izaći. Bez optimizma nema ni motiva, nema nagona da sreću hvataš za muda i da nešto konkretno ostvariš, jer je on često i pokretač. Pesimizam je usko povezan sa komfort zonom, a to je za mene, bez uvrede, mentalitet prosječnog čovjeka, pa čak i luzerski mentalitet u najgorem slučaju. Optimistični ljudi su inače uspješni ljudi u skoro svim poljima svog života, a to zrače i prenose na ostale u pozitivnom smislu. I kad nešto lijepo izostane pa nastane tuga, gledaju da istu prvom prilikom pretvore u sreću.

medvjed23 wrote:

MarlboroGold wrote: Nešto lijepo se desilo - sreća - to je tačno za oba, ali se ta sreća doživljava na različite načine. Kod pesimiste je ta sreća opet skoro pa ravnodušnost, dok je optimista puno više cijeni.

pa nije baš blizu ravnodušnosti, al jeste malo.. razblažena.. al svejedno, manjkava sreća + ravnodušnost > potpuna sreća + brojna razočaranja..

MarlboroGold wrote:
Naše cijelo društvo je pesimistično, a to ne valja. To je jedna kolotečina iz koje je teško izaći. Bez optimizma nema ni motiva, nema nagona da sreću hvataš za muda i da nešto konkretno ostvariš, jer je on često i pokretač. Pesimizam je usko povezan sa komfort zonom, a to je za mene, bez uvrede, mentalitet prosječnog čovjeka, pa čak i luzerski mentalitet u najgorem slučaju. Optimistični ljudi su inače uspješni ljudi u skoro svim poljima svog života, a to zrače i prenose na ostale u pozitivnom smislu. I kad nešto lijepo izostane pa nastane tuga, gledaju da istu prvom prilikom pretvore u sreću.

napisah u uvodnom postu da motivi postoje i u pesimizmu.. jesu li oni, ipak, u većoj mjeri prisutni u optimizmu? vjerovatno jesu.. jesu li, posljedično, optimisti uspješniji od pesimista? ako gledamo opću sliku, jesu.. međutim, nije zanemariv prostor u kojem pesimisti često prave sjajne stvari.. naprimjer, mnogo izvrsne umjetnosti se rodilo iz beznađa..

ne treba smetnuti s uma ni moralnu dimenziju priče.. u svijetu kakav jeste, put do uspjeha često podrazumijeva moralno upitne korake, pa ako kažemo da je neko sreću uhvatio za muda i ostvario nešto konkretno, time nismo potvrdili da on mnogo vrijedi kao ljudsko biće..