Forum Klix.ba

Bancho wrote: Nema se tu sta kontati...PTSP...svi mi koji smo prezivjeli ovaj rat smo postali ostecena roba na ovaj ili onaj nacin...neko u vecoj, a neko u manjoj mjeri...neko o tome prica, a neko ne moze o tome da prica...

Neki dan vozeci se autom ugledam zenu tj.mamu od mog najboljeg prijatelja koji je poginuo u ratu. Minut prije njegove poginije smo razgovarali...bili smo isto godiste, prije rata isli smo zajedno u osnovnu skolu i te 1993, imao je samo 12 godina. I tako gledam tu zenu i kontam on bi danas imao 37 godina, vjerovatno bi bio ozenjen, imao djecu ta zena bi danas bila baka/nana...ostatak dana nisam bio dobar nikako...

berenice wrote:
moj mali mili mujo,

ti si izgleda na liniji bio. Ja nisam. Ali i sad kad cujem rijec 'rat', sledim se i ne zelim da me ima... to je nesto najgore sto se covjeku, a bogami i zivotinji i biljci, moze desiti. Neko hoce tvoje i spreman je zgaziti sve sve sve samo da to dobije... a ti stojis, kao sto kazes, sledjen, i ne mozes da vjerujes da postoji nesto takvo...

TAFKAP wrote: e jbg...

moje misljenje, znace moje licno, je to da je bolje ispricat, isplakat, ispovracat, izbacit iz sebe, nego trpat i trpit, jer te inace lomi, sjebe i sebe psihicki i fizicki a i blizu i siru okolinu.

a kome se ispricat... treba imat nekoga ko je voljan i spreman da poslusa, svari i preuzme ili preusmjeri teret.

Sarajmen wrote:Krenuo u akciju pa šta bude, fifti-fifti, i u nekom zanosu puk'o glavom u neku prepreku i pao u bandek, kont'o na momenat da je roknut a onda shvatio da nije i da je dosta ''živ'' pa samim tim nije mrtav. Obradovao se toj spoznaji, al' i sjeb'o kol'ko mu je malo trebalo da zijani. A sve to u uvjetima guste magle



Gdje je zapelo @jomu

muha_sa wrote:

Sarajmen wrote: Krenuo u akciju pa šta bude, fifti-fifti, i u nekom zanosu puk'o glavom u neku prepreku i pao u bandek, kont'o na momenat da je roknut a onda shvatio da nije i da je dosta ''živ'' pa samim tim nije mrtav. Obradovao se toj spoznaji, al' i sjeb'o kol'ko mu je malo trebalo da zijani. A sve to u uvjetima guste magle



Gdje je zapelo @jomu

zigzag wrote: Jos kad bi se znalo koji si grb na uniformi nosio...

Ommadawn wrote: To što pričaš se desilo prijateljima mojih roditelja. Srbi su, nije da gledam krvna zrnca ali primoran sam da naglasim.
Frajera mobilisali na ratište u Hrvatsku, došao prvi put, sjeo kod mog starog, moli, kumi “vadi me ako Boga znaš a znaš masu raje po ovoj Banjaluci”. Žena mu plače, suza suzu stiže, stari okreće telefon, milion veza poteže, neke nade i ima da mu sredi kod svog prijatelja koji je ljekar ali čovjek mora u Beograd sutradan ujutro pa se vraća za koji dan. Žena ode kući (bili smo komšije), on je cijelu noć presjedio kod nas i sutradan na ratište. 15 dana nismo znali ni gdje je ni šta je, žena mu izludila, dvoje male djece. Jedno jutro, ja u prodavnicu, kad on iz prodavnice, u punoj ratnoj opremi, samo me pozdravi i prođe, ršto nije bilo uobičajeno za njega.
Ja došao kući, velim staroj, stara za telefon, fakat došao, kupio djeci po čokoladu od zadnjih para. Stari došao s posla, otišli kod njih, vratili se, stari malo i uzrujan, veli staroj “Pa šta ću sad reći Đuri, ispadoh budala, čovjek mu sve sredio i on (komšija-prijatelj) neće??”. Stara sloježe ramenima. Sutradan na parkingu scena - žena vrišti na njega, histerično, djeca plaču, on je samo pokupi ko bebu i odnese u kuću. Kasnije izađe u punoj ratnoj opremi i ode. Zove ona starog da joj sredi nešto na šparetu, stari i ja otišli i dobro se sjećam njenih riječi “U ovom gradu neće biti mjesta ni za mene a kamoli za vas. Dolaze divljaci!”.
On je dolazio i odlazio, slabo smo se posjećivali, krenu rat kod nas, starog odveli, pa ga pustili, on dođe na žalost kad je čuo da je dedo ubijen i tad veli starom “da sam bogdo dezertirao prvi put i pobjego negdje, pa u pičku materinu ali sad...”.
Jedan dan zaustavi se kamion, on sa nekakvim saborcima i vidje mene i veli hajde ovamo da pomogneš. Šta ćeš, stisni muda pa reci neću i ja sa njim. Pun kamion opljačkane robe, što ne može stati u mali stan, ide u podrum. Žena nije bila kod kuće, nego u radnji. Došla ispred zgrade, spustila kesu i gleda, ne veli ništa a u zemlju bi propala od srama. On je sve rjeđe dolazio kod nas, počeo se družiti sa komšijama s kojima se prije rata jedva i pozdravljao ali ostale komšije nije maltretirao.
Mi smo izašli iz BL i taman poslije rata jedno jutro zove ona mamu. Plače, veli da su pred razvodom, on od onog drugog odlaska na ratište nije isti čovjek, ne smije ni pomisliti šta je na ratištu radio “ja ne želim živjeti s čovjekom koji je možda i zločinac”. Veli da joj je najteže palo kad je vidjela da je mene natjerao da mu pomažem da istovara kamion pun opljačkane robe. Rekla mu je da to sve nosi sa sobom, da to ništa nije njeno, da ono malo što ima je sasvim dovoljno njoj i djeci. I zadnje je rekla “kud nisam i ja sa vama izašla u Švedsku, a razmišljala sam, nije da nisam.” Od tada se više nismo čuli, znam da su se razveli, da je on i drugu našao, da se desi da sa komšijama muslimanima zarakija ali šta se njemu u glavi pomutilo, to niko ne zna. Jednostavno čovjek nije bio više isti.

A o tome da treba sve izbaciti - nekoliko mojih postova na temi Banja Luka dešavanja 1991-1996. Zbog toga sam se upisao na ovaj forum.

studiorum_tuzlaensis wrote: samo me zanima kako je moguće da su mu na svakom nicku i klonu koji napravi potpuno isti pasusi, način pisanja pa čak i one tačkice .......... ........... koje stavlja kad završi neku misao, pa da kao odvoji od narednog pasusam ali da izgleda kao da se ima još o tome truniti.... xD

znači ovi njegovi postovi, semantika i sintaksa su identični meteoritovim858588181328 naglabanjima o ovozemaljskim problemima, neuspjelim ljubavnim poduhvatima, problemima bitisanja i unutrašnjem miru. Samo sad je opleo po ratu, vjerovatno iskonstruisani neki rat na ovim prostorima u njegovoj glavi, vješto predstavljen u celofanu forumskoj masi.

I onda prvi post, tap.. provaljennnnn

Mali_jomu je meteorit858382384438

da mi je 5 minuta ući u tu glavu da vidim i ja kako je prokisnut... sve bi dao sad.

Kaligrafija wrote: 5-6 ujutro, gori hala...granatiranje ne prestaje, crveno nebo iznad Sarajeva, u pm, sta je ovo ovako, srucilo se nebo na nas..bubali su svacim, ali ovo je nesto novo...oblaci se, izlazi, pola zgrade u podrum, malo hrabriji u haustor, isti k...Neko dobija vijest NATO bombarduje, ma kakav NATO, niko ne vjeruje, neka nas u haustoru jos malo, ako krmaca koja naleti, zgrada na prvoj liniji...javljaju meni, dimi se nesto na tvom spratu, mislim da ti gori jarane stan...a u pm zar opet, jednom ga jedva ugasili, izgorio do pola, sredili malo, sad sve ispocetka...trci gore, da se ugasi, ako se moze sta ugasit, stara rahmetli vice, nemoj bolan moze druga pasti, ma sta nemoj mislim se...ulijecem u predhaustor ispred vrata, sve u dimu, smrdi plastika, ne vidis nista, otvaram stan, gusimo se ja i jaran, po automatizmu pritiscem prekidac za svjetlo, navika, a struje jednom sedmicno 4 sata, a nije je tad bilo, kad klik upali se svjetlo, sve u dimu, ali vatre nema, jebes mi sve sta je ovo...!?! Misli prolaze kroz glavu brze od higsovog bozona za kojeg tad nismo ni znali, da li da prvo upalim bojler, masinu da pere ves, il cemo stavit hljeb da se pece ili ima neki film da se pogleda, akumulator prikljucit na punjenje, ipak je samo 4 sata struje, a u k. krasni, gori stan gorko se povratih u brzini bozona higsovog, ali sta i gdje gori, od dima se ne vidi nista, trazim kroz maglu, vec pod svjetlom se i malo vidi, misao, najbolje bojler ukljucit ko covjek se okupat, a ja gori, ulazim u kuhinju, majca preko usta, stoji termos boca na ringli od sporeta i topi se, dosla struja, kolo ukljuceno, ko da je ko to gledo jel ukljuceno, kad struje nikad nema, osim ta carobna 4 sata, do pola nema termoske, smrad nevidjen...gasim kolo, otvaram prozore, struzem termosku nozem, smijemo se ja i jaran, ja granate i pamova i patova i zapaljivih metaka i kuraca, gori termoska...smijeh i veselje, gori ba samo termoska...danas da gori, zlo i naopako, milion jezika, klix pise o tome, mahala prepricava...silazimo niz stepenice, ljudi se penju, komsija gori li, ma jok, termoska, smijeh, NATO bombarduje, ouf to, jes Boga mi, juhuuu veselje, prigodne cestitke, da Bog da im, neka vide sad kako je nama i tako to... svi idu kucama, mi se jos smijemo, jebo NATO, jebes cetnike, gori termoska, dosla struja kad je nikad nema, a koji ce kurac termoska na ringli od sporeta, e to ni danas ne znamo i o tome sutimo, samo se nasmijemo, kako zna termoska, kad je ljeto, a kad zima...!?!

zigzag wrote: Ma da. Kasnije sam opet pročitao o "spornom trenutku života" pa sam shvatio.
Jer uvijek se pitam o čemu šute svi oni što su ubijali civile. Oni od Stoca do Bijeljine i Prijedora. Vrati li se njima u sjećanje kad šta?

Ova tvoja situacija o "šutnji". Desilo se, nije bilo dobro, veliki šok jeste ali ne bi trebalo da bode(ne bocka nego bode) u životu. To je bilo i prošlo. A ako se trenutak nekad i vrati u sjećanje onda treba znati da ima ljudi kojima je bilo puno gore.

Meni je ovo situacija koja može proganjati čitav život:
https://www.klix.ba/vijesti/bih/dirljiv ... /180401071

Jer će se žrtva svaki dan sjetiti. I nema nazad.

mali jomu wrote:

Kaligrafija wrote: 5-6 ujutro, gori hala...granatiranje ne prestaje, crveno nebo iznad Sarajeva, u pm, sta je ovo ovako, srucilo se nebo na nas..bubali su svacim, ali ovo je nesto novo...oblaci se, izlazi, pola zgrade u podrum, malo hrabriji u haustor, isti k...Neko dobija vijest NATO bombarduje, ma kakav NATO, niko ne vjeruje, neka nas u haustoru jos malo, ako krmaca koja naleti, zgrada na prvoj liniji...javljaju meni, dimi se nesto na tvom spratu, mislim da ti gori jarane stan...a u pm zar opet, jednom ga jedva ugasili, izgorio do pola, sredili malo, sad sve ispocetka...trci gore, da se ugasi, ako se moze sta ugasit, stara rahmetli vice, nemoj bolan moze druga pasti, ma sta nemoj mislim se...ulijecem u predhaustor ispred vrata, sve u dimu, smrdi plastika, ne vidis nista, otvaram stan, gusimo se ja i jaran, po automatizmu pritiscem prekidac za svjetlo, navika, a struje jednom sedmicno 4 sata, a nije je tad bilo, kad klik upali se svjetlo, sve u dimu, ali vatre nema, jebes mi sve sta je ovo...!?! Misli prolaze kroz glavu brze od higsovog bozona za kojeg tad nismo ni znali, da li da prvo upalim bojler, masinu da pere ves, il cemo stavit hljeb da se pece ili ima neki film da se pogleda, akumulator prikljucit na punjenje, ipak je samo 4 sata struje, a u k. krasni, gori stan gorko se povratih u brzini bozona higsovog, ali sta i gdje gori, od dima se ne vidi nista, trazim kroz maglu, vec pod svjetlom se i malo vidi, misao, najbolje bojler ukljucit ko covjek se okupat, a ja gori, ulazim u kuhinju, majca preko usta, stoji termos boca na ringli od sporeta i topi se, dosla struja, kolo ukljuceno, ko da je ko to gledo jel ukljuceno, kad struje nikad nema, osim ta carobna 4 sata, do pola nema termoske, smrad nevidjen...gasim kolo, otvaram prozore, struzem termosku nozem, smijemo se ja i jaran, ja granate i pamova i patova i zapaljivih metaka i kuraca, gori termoska...smijeh i veselje, gori ba samo termoska...danas da gori, zlo i naopako, milion jezika, klix pise o tome, mahala prepricava...silazimo niz stepenice, ljudi se penju, komsija gori li, ma jok, termoska, smijeh, NATO bombarduje, ouf to, jes Boga mi, juhuuu veselje, prigodne cestitke, da Bog da im, neka vide sad kako je nama i tako to... svi idu kucama, mi se jos smijemo, jebo NATO, jebes cetnike, gori termoska, dosla struja kad je nikad nema, a koji ce kurac termoska na ringli od sporeta, e to ni danas ne znamo i o tome sutimo, samo se nasmijemo, kako zna termoska, kad je ljeto, a kad zima...!?!

Vazda nesto, trci vamo trci tamo...... i ode termoska.

insomnia78 wrote:

Men_of_Numenor wrote: Ovo je malo kompleksnija verzija teme "Ko nas bre zavadi?" .

Gasite ovo da neko ne padne u komu.

Kaligrafija wrote:
Ode termoska... Ma znam o cemu si zelio da govoris na ovoj temi, pa reko da malo razveselim sa jednom od mojih mnogobrojnih dogodovstina tih ratnih godina, da ne bude sva u mracnim tonovima...