#26 Re: Pitanje za vjernike
Posted: 04/03/2018 14:54
Nastasia, draga Nastasia, ja sebe nista nisam proturijecio, jera ti i ustvari neznas ni ko sam ni kakav je moj iman kao sto ni ja neznam tebe. Ovo piskaranje je vise bilo o trecem licu nego o meni kao ono ako. Doduse nije moj biznis kako ko vjeruje i da li vjeruje, to je izmedju boga i osobe, ali rekoh hajd da napisem nesto zato sto je osoba postavila pitanje. Mozda se nisam dobro izrazio ili nisam shvacen i ako je tako, onda u redu. Sto sam zelio reci jeste da ce svima nama smrtni cas pokazati sta je istina, dal postoji Bog il ne, koja je vjera istinita koja nije. Svi koji ne vjerujemo, il smo u dilemi il vjerujemo, to cemo svi saznat kad umremo. To je razumna logika. Za mene licno jedan Bog postoji, strah me je njega i njemu se klanjam i kao sto sam rekao u prvom postu za mene nema dileme.Nastasia wrote:Ti si toliko puta sam sebi proturječio u ovih par rečenica, ja sam ugodno iznenađena da je i to moguće.k3ngur wrote:More bit da postoji more bit ne. 50/50. U mom slucaju ja vjerujem da Bog postoji i tu za mene nema dileme. Ako umrem i ne bude ga, nista nisam izgubio. Niko se od mrtvih nije vratio da nas obavijesti.
Zamisli treba da predjes planinu al neznas dal ce biti nevrijeme il hladno i ti lijepo uzmes jaknju barem za svaki slucaj, tako ti je i sa pitanjem u vezi boga. Sta ti fali da uzmes jaknju odnosno povjerujes u njega. Kako da vjerujes u boga i kojoj vjeri da pripadas to je vec do tebe i tvoje odluke.
Zapamti nijedan nevjernik pored svih dokaza nemoze reci da je sto posto siguran da nema boga a ako kaze on laze, on moze reci da je 99.9 posto siguran al sto posto nema sanse. Vjernik istinski opet moze, on ce reci da je sto posto bit siguran da postoji jer ima sve dokaze. Jedina crta koja ce dokazati ko je tacan a ko ne je smrt i tu nema dileme.
...
Helem, Paskalova dilema kaže da je bolje vjerovati u Boga nego ne vjerovati. Ako umreš i nema ga, načelno nisi ništa izgubio osim što si se pridržavao određenih pravila tokom života. Ako umreš i ima ga, onda si se "spasio od vječne kazne". Ipak, kakav to čovjek može vjerovati u nešto "za svaki slučaj"? Kada ideš na planinu i poneseš jaknu, to je zato što će možda biti hladno i jakna će te spasiti.
ALI, nikako se ne može izjednačiti sa vjerovanjem u Boga jer sve i da pristaneš živjeti život prema određenim pravilima i vjerovati "za svaki slučaj", ako taj Bog u kojeg prevencije radi vjeruješ postoji, zar stvarno misliš da ga možeš "prevariti", vjerujući u nešto samo zato što si ostavio mogućnost da ćeš možda biti kažnjen.
Ja sam, poput autora teme, imala u nekom periodu velike dileme.
Ono što ti mogu reći jeste da se okaniš slušanja ljudi i njihovih uvjerenja jer su to ipak samo njihova UVJERENJA, a nikako činjenice i stvarno stanje. Uzmi zvaničnu literaturu, čitaj Kur'an, čitaj Bibliju, čitaj o drugim religijama, čitaj i o filozofiji, ateizmu i nauci, pogledaj govore stručnjaka iz svih tih oblasti. Budi otvorena uma i spremna na iznenađenja, kolebanja, pitanja. A kad ti jedno saznanje otvori nova pitanja, traži odgovore i na njih. Budi spremna da će ti se možda viđenje religije a i sam tvoj život promjeniti. Možda se nakon tog puta učenja tvoja vjera utvrdi i budeš mnogo sigurnija u nju nego prije, a možda se pronađeš u nečemu drugom.
Samo ne dozvoli da se samookrivljuješ, osjećaš sram jer iskačeš iz okvira u kojima si dosad bila i ne zapadaj u deperesiju (ovo govorim iz ličnog iskustva, možda ti ne doživljavaš kolebanje u vjeru tako - ja sam doživljavala - za mene je to bio mnogo depresivan, emotivan, tužan period).
Aha