taj Sjeverni Kipar ima čak i priznanje.Lincoln-Burrows wrote:Formalno i pravno je tako t.j. jedna zastava,Chmoljo wrote:i koliko zastava u UNu?
isto kao i na pr. Sjeverni Cipar,
on postoji iako nema zastavu u UNu.
Roditeljima slava i čast, hvala im na odbrani domovine i da oni kažu nešto tako - barem bih ih pristojno saslušao.Black swan wrote:ovih ste dana baš pretjerali ono baš
to čujem od ljudi koji su čitav rat proveli u sarajevu čiji su roditelji bili u armiji koji ništa nemaju van sarajeva
i Bogu i narodu ste više dojadili
ali vidim kao teoretičar žurnalizma treći dan već popušta a i vikend ide
bojim se da je ideja HR HB dobila mnogo više članova
kontraproduktivni ste
NADAM SE DA STE SRETNI
Ima priznanjeChmoljo wrote:taj Sjeverni Kipar ima čak i priznanje.Lincoln-Burrows wrote:Formalno i pravno je tako t.j. jedna zastava,Chmoljo wrote:i koliko zastava u UNu?
isto kao i na pr. Sjeverni Cipar,
on postoji iako nema zastavu u UNu.
koliko priznanja imaju te osim BiH republike nastale voljom naroda za genocidom i etničkim čišćenjem?
To je već ponovljeno tisuću puta na tisuću mjesta i nema nikakvog razloga dafakat wrote:Oni koji su razocarani presudama Ratku i sestorci uporno zaboravljaju da njih nisu osudili ni Bosnjaci ni Sarajevo.
Pa eto tadašnja RS i HZHB nije bila priznata ni od Srbije odnsono Hrvatske i ti onda pričaš o postojanju tri republike.Lincoln-Burrows wrote:Ima priznanjeChmoljo wrote:
taj Sjeverni Kipar ima čak i priznanje.
koliko priznanja imaju te osim BiH republike nastale voljom naroda za genocidom i etničkim čišćenjem?
Priznat je samo od Turske koja je direktno umješana,
to bi značilo da je recimo Srbija velika kao Turska RS bi priznala Srbija.
Pogresno kao uobičajeno...Lincoln-Burrows wrote:To boldano sam i rekao u onom mom prvom postu.horkesh wrote:Postojala je samo jedna legalna Republika BiH, protiv koje su vojnu pobunu izvršili, pokazalo se i zločinačke, tvorevine RS i HZHB.Lincoln-Burrows wrote:Te 93' je postojalo više republika, čak 3 + jedna autonomna pokrajina.
Član I
Bosna i Hercegovina
1. Kontinuitet
Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada "Bosna i Hercegovina", nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom, i sa postojećim međunarodno priznatim granicama. Ona ostaje država članica Ujedinjenih naroda i može kao Bosna i Hercegovina zadržati članstvo ili zatražiti prijem u organizacijama unutar sistema Ujedinjenih naroda, kao i u drugim međunarodnim organizacijama.
Malo ga ponjelo jer i sam zna da je jedna Republika Bosna i Hercegovina a ostalo su antiustavne tvorevine cije stvaranje je opisano u mnogobrojnim presudama.Drvosjeca iz Dejcica wrote:[
Pa eto tadašnja RS i HZHB nije bila priznata ni od Srbije odnsono Hrvatske i ti onda pričaš o postojanju tri republike.
Ja sam ranije još razmišljao o ovome jer de fakto R.BiH nikada pravno nije prestala postojati što je i napisano i dogovoreno Dejtonskim sporzumom te unjeto u Ustav BiH. Ovo ima smisla jer ako danas neka osoba promijeni ime ona kao osoba nastavlja živjeti te je to jedna te ista osoba bez obzira što je promijenila ime.BHCluster wrote:
Pogresno kao uobičajeno...
Član I
Bosna i Hercegovina
1. Kontinuitet
Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada "Bosna i Hercegovina", nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom, i sa postojećim međunarodno priznatim granicama. Ona ostaje država članica Ujedinjenih naroda i može kao Bosna i Hercegovina zadržati članstvo ili zatražiti prijem u organizacijama unutar sistema Ujedinjenih naroda, kao i u drugim međunarodnim organizacijama.
Ne da mi se natezati s tobom, dosađuješ.BHCluster wrote:
Pogresno kao uobičajeno...
Član I
Bosna i Hercegovina
1. Kontinuitet
Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada "Bosna i Hercegovina", nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom, i sa postojećim međunarodno priznatim granicama. Ona ostaje država članica Ujedinjenih naroda i može kao Bosna i Hercegovina zadržati članstvo ili zatražiti prijem u organizacijama unutar sistema Ujedinjenih naroda, kao i u drugim međunarodnim organizacijama.
Najgore je sto ti to ne znas procitati. Zalosno.Lincoln-Burrows wrote:Ne da mi se natezati s tobom, dosađuješ.BHCluster wrote:
Pogresno kao uobičajeno...
Član I
Bosna i Hercegovina
1. Kontinuitet
Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada "Bosna i Hercegovina", nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom, i sa postojećim međunarodno priznatim granicama. Ona ostaje država članica Ujedinjenih naroda i može kao Bosna i Hercegovina zadržati članstvo ili zatražiti prijem u organizacijama unutar sistema Ujedinjenih naroda, kao i u drugim međunarodnim organizacijama.
Bosna i Hercegovina u navodnike
Tipično za tvoj nivo komunikacije.BHCluster wrote:
Najgore je sto ti to ne znas procitati. Zalosno.
Granice, određeni zakoni i najvažnije pravno nasljeđivanje i postojanje. Eto ti promjeniš ime, ne zoveš se više Lincoln-Burrows već "Meho Kodro" (karikiram). Jesi li ti i dalje onaj isti Lincoln-Burrows ili ne?Lincoln-Burrows wrote:Tipično za tvoj nivo komunikacije.BHCluster wrote:
Najgore je sto ti to ne znas procitati. Zalosno.
Što je to naslijeđeno od RBiH?
Ustav, ime, državno uređenje
Pošteno napisano, bar nema izvrdavanja.horkesh wrote:Pa sam Član 1.1 se zove Kontinuitet, šta tu može ne biti jasno? Znači, mijenja se ime i u skladu sa DMS, čiji je novi Ustav BiH aneks, unutrašnja struktura.
Država nastavlja svoje pravno postojanje, što znači da su svi zakoni donešeni za vrijeme Republike BiH i dalje na snazi. Na primjer, čak ni Čović ne osporava Zakon o proglašenju 25. novembra Danom državnosti Bosne i Hercegovine (“Službeni list R BiH”, broj 9/95). On samo ima pametnija posla na taj dan.
Druge pobunjene tvorevine su uništene da se više nikad ne pojave (HRHB i APZB), dok je treća postavljena kao jedna od dvije provincije u državi, sa izričitom zabranom otcjepljenja.
Lincoln-Burrows wrote:Pošteno napisano, bar nema izvrdavanja.horkesh wrote:Pa sam Član 1.1 se zove Kontinuitet, šta tu može ne biti jasno? Znači, mijenja se ime i u skladu sa DMS, čiji je novi Ustav BiH aneks, unutrašnja struktura.
Država nastavlja svoje pravno postojanje, što znači da su svi zakoni donešeni za vrijeme Republike BiH i dalje na snazi. Na primjer, čak ni Čović ne osporava Zakon o proglašenju 25. novembra Danom državnosti Bosne i Hercegovine (“Službeni list R BiH”, broj 9/95). On samo ima pametnija posla na taj dan.
Druge pobunjene tvorevine su uništene da se više nikad ne pojave (HRHB i APZB), dok je treća postavljena kao jedna od dvije provincije u državi, sa izričitom zabranom otcjepljenja.
Ta riječ kontinuitet je jedino što podsijeća na nekadašnju tvorevinu RBiH,
sve ostalo je nešto novo(Dayton).
Tvorevinu...Lincoln-Burrows wrote:Pošteno napisano, bar nema izvrdavanja.horkesh wrote:Pa sam Član 1.1 se zove Kontinuitet, šta tu može ne biti jasno? Znači, mijenja se ime i u skladu sa DMS, čiji je novi Ustav BiH aneks, unutrašnja struktura.
Država nastavlja svoje pravno postojanje, što znači da su svi zakoni donešeni za vrijeme Republike BiH i dalje na snazi. Na primjer, čak ni Čović ne osporava Zakon o proglašenju 25. novembra Danom državnosti Bosne i Hercegovine (“Službeni list R BiH”, broj 9/95). On samo ima pametnija posla na taj dan.
Druge pobunjene tvorevine su uništene da se više nikad ne pojave (HRHB i APZB), dok je treća postavljena kao jedna od dvije provincije u državi, sa izričitom zabranom otcjepljenja.
Ta riječ kontinuitet je jedino što podsijeća na nekadašnju tvorevinu RBiH,
sve ostalo je nešto novo(Dayton).
To je već prerezervirano zA sfrj.Drvosjeca iz Dejcica wrote:Tvorevinu...Lincoln-Burrows wrote:Pošteno napisano, bar nema izvrdavanja.horkesh wrote:Pa sam Član 1.1 se zove Kontinuitet, šta tu može ne biti jasno? Znači, mijenja se ime i u skladu sa DMS, čiji je novi Ustav BiH aneks, unutrašnja struktura.
Država nastavlja svoje pravno postojanje, što znači da su svi zakoni donešeni za vrijeme Republike BiH i dalje na snazi. Na primjer, čak ni Čović ne osporava Zakon o proglašenju 25. novembra Danom državnosti Bosne i Hercegovine (“Službeni list R BiH”, broj 9/95). On samo ima pametnija posla na taj dan.
Druge pobunjene tvorevine su uništene da se više nikad ne pojave (HRHB i APZB), dok je treća postavljena kao jedna od dvije provincije u državi, sa izričitom zabranom otcjepljenja.
Ta riječ kontinuitet je jedino što podsijeća na nekadašnju tvorevinu RBiH,
sve ostalo je nešto novo(Dayton).
Zaboravio si napisati tu tamnicu naroda.
Drvosjeca iz Dejcica wrote:
Tvorevinu...
Zaboravio si napisati tu tamnicu naroda.
Pa upravo ti si najglasnija nakon svakog teroristickog napada kako se muslimani trebaju izvinjavati, kako ti vidis samo relativiziranje, sta je njima, djesu izvinjenja na forumu, dakle milijardu i kusur ljudi hladno ti je krivo za teroristicke napade al onda ipak razumno pozivas da se ne optuzuju citavi narodi kad je u pitanju i tvoj narod?uglavnomja wrote:
ne znam sta biste jos? da se pohvataju nerodjena unucad svakog ko je uniformu obukao?
da se ukinu entiteti?
ljudska prava genocidnim narodima, sto bi rek'o jedan kolega?
nametanje krivice citavim narodima
na svkaoj hebenoj temi na ovom podforumu su i srbi hrvati kompaktne jednakoprogramirane mase koje isto misle, isto izgledaju, isto se ponasaju, osjecaju, planiraju ... ono svi, od tek rodjene bebe do babe od 100 godine, od onih sto se potpisuju prostom do ljudi sa par doktoratat koji predaju na univerzitetima sirom svijeta ... sve go ustasa- cetnik, od rodjenja treniran da unisti bosnjake
.Treba se pojaviti na sahrani ratnom zlocincu .Izvinjavam se nisam znao gdije bih mogao ovo postaviti 
Slobodno napiši na temi 'Velikosrpska kuhinja sa HDZ specijalitetima'propuh1975 wrote:Malo sam off topic al za ovo pismo ko lafo sto su nasli to je hrvatska sluzba napisala jer su se nasli u bezvazdusnom prostoru
Jurica Pavičić: Borio sam se kod Stoca, znam da Praljak laže
Piše: Jurica Pavičić/Jutarnji list
Žuti papirić s mobilizacijskim pozivom na kućna je vrata mojih roditelja stigao početkom maja 1992. Papirić je nalagao da se naoružan brijačem i četkicom istog popodneva nacrtam u gradskoj komandi.
Hodnici zgrade bili su prepuni prestrašenih gradskih mangupa. Istog su nas popodneva ukrcali u kamione i odvezli na jug. Prespavali smo u Neretvi, a tamo smo dobili i uniforme nove, ispeglane i mirisne, ali bez oznaka i šahovnice na kapi.
Sutra ujutro ušli smo u Hercegovinu. Tako je počeo moj rat u BiH. Još prekjučer bio sam splitski civil, a tog sam se popodneva našao na prvoj liniji posljednjeg evropskog rata, u uniformi bez oznaka, izložen umjerenoj artiljerijskoj vatri, okružen gomilom prestrašenih studenata mobiliziranih u profesionalnu brigadu.
Slijeva nam je bio čapljinski HOS u kojem su još i tada bili mahom Muslimani. S desna su nam bili Šibenčani koji su Crnogorce šajbali pitoresknim Shermanom, arhivskim tenkom koji je izgledao baš kao iz Fordovih i Hustonovih ratnih žurnala. Pred nama je umočen u jutarnju sumaglicu stajao Stolac, grad koji će HV za koju sedmicu osloboditi od Crnogoraca, a HVO za koji mjesec njegovih bošnjačkih stanovnika.
Bio je to moj prvi rat, zato ga se i sjećam tako dobro. Ali, to sjećanje vara. Ja nikad nisam bio mobiliziran, nikad nisam dobio unformu bez oznaka ni vidio Stolove. Šibenčani sa Shermanom, moji prestrašeni studenti i srpske granate nisu postojali. Sve su to virtualna sjećanja koja su mi ugrađena implantima, kao u kakvoj cyberpunk knjizi. Ništa se od toga nije dogodilo. Tako bar kaže general Slobodan Praljak.
General Slobodan Praljak svjedočio je ove sedmice u Haagu i haaškim porotnicima uvjerljivo pokazao kako ništa čega se sjećam nije do pričina i virtualna zbilja. Ni ja ni moji dalmatinski urbani vršnjaci nismo bili u Hercegovini, jer tamo nije bilo Hrvatske vojske. Hrvatske državljane nije se mobiliziralo za rat u BiH, nije im se na vrata ostavljao žuti papirić, nego su se tek poneki dobrovoljno javljali jer su bili hercegovačkog porijekla. A i takvih je, veli Praljak, bilo samo 600 do 800, što znači da su brigade Šibenčana i Splićana koje sam tamo vidio bile optička varka, proizvod podmuklog neurološkog implanta. Optička varka bilo je i tijelo onog sirotog momka iz Kaštelanske zagore kojeg smo u šatorskom krilu vukli devet kilometara kroz krš da bi mu roditelji imali što pokopati. Valjda je to istina, valjda ničeg takvog nije bilo, kad to kaže general Praljak.
A možda stvari stoje upravo obratno. Možda Slobodan Praljak naprosto laže. Možda Praljak sjedi u haaškoj sudnici, nakon što se zakleo na Bibliju ili štogod slično, i laže bezočno, namjerno i glupo. Jer svi osim par idiota iz haaške porote znaju da laže tako da će mu narasti rascvali nos kao Geppettovu lutku.
Hrvatska vojska bila je u BiH i tamo ratovala, i to je notorna činjenica. Slobodan Praljak i čete haaških advokata pokušavaju opovrgnuti tu notornu činjenicu već puno desetljeće, ali im to ne uspijeva jer čak ni preplaćeni diletanti u Haagu nisu tako glupi. Ali ono što Praljak, Ivo Sanader ili Miroslav Tuđman koji još ratuje protiv londonske salvete nikako ne mogu shvatiti jest da nije važno je li ili nije Hrvatska vojska bila u BiH. Važno je što je ona tamo radila, i za kakvu je politiku radila.
Istog tog proljeća kad je Bosna bila napadnuIta u jedinicu kojoj sam dodijeljen masovno su se prijavljivali Bošnjaci - ljudi koji su po Dalmaciji radili kao sezonci ili zidari, a osjetili su potrebu braniti postojbinu. Ne mislim da im je smetalo da je HV u Bosni, naprotiv. Sumnjam da je to smetalo i posadi VRB-a koji se nalazio nedaleko od nas. Činili su je bosanski Posavci, a šef raketnog bacača imao je široki šešir kao Krokodil Dundee, na jednom rukavu košulje kockice, a na drugom Alijino znakovlje, zeleni i bijeli polumjesec. Ta se dva rukava neko potrudio rašiti.
Niko pošten ne bi Hrvatskoj vojsci zamjerio što je oslobodila Stolac koji nam je ležao pred nosom, da se u Stolcu nije poslije dogodilo ono što se dogodilo. Niko normalan ne zamjera HV-u što je oslobodio Kupres, Vakuf, Šuicu ili Šipovo. Margaret Thatcher i danas s pravom žali što Zapad nije pustio Hrvate da uđu u Banju Luku, jer bi Banja Luka danas možda imala džamiju. Lažno pitanje je li HV bio ili nije bio u Bosni treba promijeniti u drugo pitanje: zašto je ta sila i ta krv iskorištena za izdaju, za vjerolomstvo i za zabadanje noža u leđa jedinom savezniku.
Raketaš s australskim šeširom bosanski zidari i konobari, splitski studenti, a bogme ni ja nikad ne bi otišli u bosanski rat da nam je neko (recimo Praljak) rekao da će Stolac koji je ležao pred nama sutra biti očišćen od svojih građana. Nikad ne bi otišli u taj rat da su nam rekli da će nama iza leđa - u Mostaru i Čapljini - Bošnjaci biti trpani u koncentracijske logore. Dalmatinska omladina je tamo po čukama ratovala da deblokira Dubrovnik i oslobodi Cavtat, a ne zato da bi Praljak i njegova krimogena bratija u Herceg-Bosnu mogli uvesti hrvatske školske udžbenike, hrvatski TV program i hrvatsku valutu. Danas se svi - od Đapića do Tomca - trse uvjeriti sebe i druge da to što je Praljak radio nije bila agresija. Ali, stanje kad jedna država na teritoriju druge uvede svoje udžbenike, televiziju i valutu doista je teško zvati drugim imenom: ma kakvom god semantičkom gimnastikom izbjegavali neželjenu "a-riječ", ostaje ruža koja i pod drugim imenom jednako smrdi.
Danas Praljku ne preostaje drugo nego da laže pod zakletvom. Poželjeli bismo mu da barem kući, pred ogledalom, spozna istinu. A istina je neopisivo gorka. Istina je da su on i još par takvih izazvali najveći politički debakl moderne Hrvatske. Istina je da su trajno uništili nade bosanskih Hrvata da u BiH žive kao ljudi. Istina je da su zatrovali i pljunuli na znoj i krv one hrvatske mularije koja se tog maja patila na Stolovima. Istina je da danas, nakon deset godina, Praljak poriče da su ta krv i znoj postojali, dakle da sam i ja postojao. Stoga pokorno molim štab za odbranu digniteta da nas sve skupa odbrani.
Jurica Pavičić, novinar i kolumnista napisao je ovaj tekst u Jutarnjem listu 6. aprila. 2002.godine.
