Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
velez wrote:On nigdje ne govori bukvalno o borbi, po mom shvatanju je mislio na intelektualnu borbu, borbu argumenata!!!!
Procitaj komplet deklaraciju, pa ce svidjeti!!!
Sto se tice davanja Bosne Srbima, ne slazem sa tobom!!!
Njegova politika je bila kao i zrelost kompletnog Bosnjackog naroda!!!!
Evo recimo sada nismo sposobni da sprijecimo unistvanje kanjona Rakitnice, a neprijatelji su Bosnjacki ministri, znaci mi kao narod smo nesposbni da nesto dovedemo do kraja!!!
Mi se trebamo osvijestiti!!!!
Bravo @Velez, ovo mogu samo potpisati.
Samo se Bosnjacima npr. mogao desiti sporazum Cvetkovic - Maceh a da niko ne podigne glas, ni jedan jedini protest. To mi nikad nece biti jasno.
Nismo puno bolji bili ni u komunistickoj Jugi, jedini narod koji nije imao nikakvu alternativnu ideju za tu Jugoslaviju.
Isto tako se slazem da su nesposobni Bosnjaci veci neprijatelji Bosne nego njeni rusitelji iz Sirokog ili Bjeljine. Pocevsi od onih u Fudbalskom Savezu pa sve do Vijeca Ministara.
aris_angel1s wrote:
Sto bi mi morali znat Arapski jezik jel to nesto taj jezik bolji od Bosanskoga? Mislim lijepo je znati svaki jezik,ali valjda je svaki narod i jezik pred bogom isti pa zasto bi se samo molili samo na Arapskom...
I ovdje se pitam zasto Arapski?
Tvoje cudjenje je posljedica tvoga neznanja. Ako te zanima postoje knjige, imami, dzamija, u krajnjem slucaju roditelji ili rodbina koja malo vise zna od tebe itd.
Tacno je da svu pamet kupim na forumima i jos mi nije jasno kako prezivih period prije Interneta.
Ali citajuci tvoj mudar savijet, skontah da ce jos teze biti jadnim hriscanima koji ce morati da nauce Armenic, tj. jezik koji je Isus govorio. Problem je da se isti govori samo u par sela na Bliskom Istoku, i da knjige ne postoje.
Sta ti mislis: da li da ih posaljemo da uce od popova... (geez...ne ide... pa ni popovi ne znaju Armenic!?!).
digger wrote:
A Izetbegovic: Islamska Deklaracija
Citava stvarnost muslimanskog svijeta sa svojim raskorakom izmedu rijeci i djela; sa svojim razvratom, prljavstinom, nepravdom i kukaviclukom; sa svojim monumentalnim ali praznim dzamijama; s velikim bijelim calmama bez ideala i hrabrosti; s licemjernom islamskom frazom i vjerskom pozom; s ovom vjerom bez vjere, samo je vanjski izraz ove temeljne proturjecnosti u kojoj se nasao Kur'an i u kojoj je gorljiva odanost prema ovoj Knjizi postupno kombinirana s apsolutnim ignoriranjem njenih principa u praksi.
Prvi i najvazniji takav zakljucak svakako je zakljucak o nespojivosti Islama i neislamskih sistema. Nema mira ni koegzistencije izmedu islamske vjere i neislamskih drustvenih i politickih institucija. Nefunkcioniranje ovih institucija i nestabilnost rezima u muslimanskim zemljama, koja se manifestira u cestima promjenama i drzavnim udarima, najcesce je posljedica njihove apriorne opozicije prema Islamu, kao fundamentalnom i vodecem osjecaju naroda u ovim zemljama. Polazuci pravo da sam ureduje svoj svijet, Islam jasno iskljucuje pravo i mogucnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svom podrucju. Nema, dakle, laickog principa, a drzava treba da bude izraz i da podrzava moralne koncepte religije. Pred svakim vremenom i svakom generacijom stoji zadatak da novim oblicima i sredstvima ostvaruje poruke Islama.
Postoji jos jedna stvar koja alarmantno poziva na okupljanje i udruzene napore muslimanskih zemalja.
Privrednu i kulturnu zaostalost muslimanskih zemalja iz dana u dan pogorsava pojava naglog porasta stanovnistva. Dvije muslimanske zemlje--Egipat i Pakistan--drze trenutno dva prva mjesta na ljestvici nataliteta u svijetu. Prema nekim proracunima, svake godine na svijet dolazi 20 milijuna Muslimana, i ako se porast nastavi ovim tempom, muslimanski svijet ce se u postojecim granicama udvostruciti do kraja ovog vijeka.
Ja zivim u Bushovoj (vjerski radikaliziranoj) Ameirici. Medjutim, i pored strahovitog zamaha evangelistickog radikalizma, i danas ne mozete cuti da su muslimasni "prljavi", i "razvatni" ni od navecih neprijatelja. Nedavno, odmah poslije Tsunamija, americki novinari su se divili licnoj higijeni muslimana, koji su danima zivjeli na poljani jer su im kuce bile unistene. Pogotovo je poznata stvar visoki moral u islamskim zemljama, a kao egzaktan dokaz toga morala navodi se da AIDS nije problem jedino u islamskom zemljama.
Gornji prvi citirani Izetbegovicev pasus su u stanju izgovoriti samo najgori cetnici.
I slijedeca dva pasusa mozemo najcesce cuti od cetnika. Kako Izetbegovica nije stid tako lagati da Muslimani ne mogu da koegzistiraju sa drugima. Zar u citavom muslimanskom svijetu vekovima ne zive i hriscani, zjedno sa muslimanima. Od Iraka, preko Palestine, Egipta itd, svugdje ima koliko god hocete hriscana i jevreja. Npr. Butro Gali je hriscan iz Egipta. Hanah Asravi, jedna od lidera Palestinaca je Hriscanka. Turci za 500 godina vladavine ne istrijebise ni jedan balkanski hriscanski narod, a kako se je koji dio Srbije oslobadjao do Tuaraka, Srbi s odmah istrebljivali muslimane, ali i druge, kao npr. MADJARE, HRVATE, NIJEMCE IS VOJVODINE ITD.
StA fali visokom natalitetu Muslimana. Meni je drago da ima muslimana sada i u Enleskoj i u Francuskoj, u Americi, Njemackoj itd. To su ti muslimani iz, po Aliji prenaselejnog muslimanskog dijela svijeta, koji nalaze nacina da emigriraju na zapad, trbuhom za kruhom. Sto se Alija plasi sto rastu brojevi muslimana u svijetu?
Kada se uzme u obzir kako je Alija unistio nasu drzavu dajuci cetncima polovinu, jasno je i najvecem naivcini da je Alija samo pritajeni Srbin. Cak i same gornje rijeci odaju covjeka koji je 100% potonuo u srpsku mitologiju, koji vjeruje u sve srpske bajke o islamu i muslimanima. Sto sew prije otrijeznimo i vece su nam sanse da se oslobodimo Alijinog Daytona i Republike srpske.
aris_angel1s wrote:
Sto bi mi morali znat Arapski jezik jel to nesto taj jezik bolji od Bosanskoga? Mislim lijepo je znati svaki jezik,ali valjda je svaki narod i jezik pred bogom isti pa zasto bi se samo molili samo na Arapskom...
Tacno. Zato sam ja specijalno bio zbunjen oko imidza Clintona u Srebrenici ispred isklesane ploce koja je bila na arapskom. Kazu da je s druge strane tekst na nasem. (Btw, trazio sam link sa tim imidzom koji sam postavio na forumu, ali ne mogu da ga nadjem. Da li ko zna gdje je?). I ovdje se pitam zasto Arapski?
Naravno kada tako nesto pomenes na forumu, bolje bi ti bilo da ti je ime Radovan, a ne neki nick.
pa valjda de isklesan ajet iz kur'ana ako se ne varam, a kur'an je na arapskom a prevod je na bosanskom!
velez wrote:U ovoj cinjenici treba traziti psiholosko objasnjenje pojave pretjeranog recitiranja Kur'ana. Kur'an recitiraju, tumace pa recitiraju, proucavaju pa opet recitiraju. Ponavljaju po tisucu puta jednju njegovu recenicu, da ne bi morali ni jedan jedini put da je primijene. Stvorili su opsirnu i pedantnu znanost o tome kako se Kur'an izgovara, da bi pobjegli od pitanja kako da ga provedu u zivot. Na kraju, Kur'an su pretvorili u goli zvuk bez razumljivog smisla i sadrzaja.
Ovdje je sve receno i sta je tu Alija lose rekao.
Tacno je to sto Alija kaze u tom citatu 100%. Problem je sto on izvodi pogresne zakljucke. Upucuje nas u borbu za neku apstraktnu drzavu svih muslimana svijeta koja nikada nece moci postojati, koja jeste utopija, a upropastava drzavu koju imamo Republiku BiH, koju nam je svijet priznao, za racun te utopije. I jos kaze da zajednica svih muslimana svijeta nije utopija. S druge strane, kada govori o Bosni i Hercegovini, on kaze BOsnu smo sanjali, zanemarujuci da smo Drzavu BiH imali, jer nam ju je svijet priznao, a da tu njegovu islamsku drzavu svih muslimana svijet nikada nece priznati. Alija nama nudi da mastamo o onome sto nije moguce, da bi nam lakse uzeo i njegovim Srbima dao, ono sto imamo, pola nase domovine Republike BiH.
antekalas wrote:Nasuprot tomu, u islamskoj Spanjolskoj X i XI vijeka--prema Dreperu--nije bilo nepismenih. (Cak se i Alija ovdje kao "ogradjuje" od ove izmisljotine.).
Kakve ti veze imas sa Spanijom pa dajes takve komentare?
Je si li to vaskrsnuo, poslije 11 vijekova?
Tema nije za politoke, nego za religije
Ako i malo mislis glavom, razmisli. Ali posto ne mozes, nadji mi bilo gdje u svijetu bilo koje drustvo gdje ima ili je imalo 100% pismenih.
Od kuda Dreperu--bilo ko da je on--takav podatak; mozda iz Statistickog zavoda Maurske Spanije?!?
A sto se tice mene i Spanije, shet'o bolan, shet'o. U ovom vijeku.
I slazem se s tobom da tema nije za politoke.
Od kud znate da taj Dreper nije zavirio u podtke Maurske Spanije??
Proictajte malo Historiju Arapa od Filipa Hitija i Povijest islama od W.Tomasa Arnolda i novu Oksfordsku historiju islama lijepo cete nac da je u 11 vijeku u islamskoj Spaniji obrazovanje cvalo...sto je u poredjenju sa danasnjim ( ili tadasnjim vremenom kad je Deklaracija pisana) sramota za danasnje muslimane! Umjesto da unaprijedimo pismenost i obrazovanje mi je to sve unazadjujemo i unistavamo! Ja sam sokiran cinjenicom da je Ulema medzlis u Sarajevu 1911 godine donio odluku da se zabranjuje osnivanje i finansiranje srednjih i visokoskolskih ustanova od starne tadasnje uprave Islamske zajednice i vakufa za muslimanku jer je njena duznost da sjedi kod kuce i radja djecu!(ovo imu u Historiji Bosnjaka od Mustafe Imamovica)
Ni problem oko zabrane hizdaba u Turskoj nije bio tako veliki i i tabu tema dok muslimanke nisu takorec preplavile univerzitete i javne drzavne ustanove 1970'tih...
Sramota je danas da najmanje 50%( nekim podrucima je to i vise od 90%)muslimanki Bangaldesa, Indije,Pakistana, Afganistana, zemalja subsaharske afrike i drugih nezna da napise svoje ime i prezime a kamoli da cita prevod Kur'ana i djela islamskih ucenjaka!
Ja sam sokiran cinjenicom da je Ulema medzlis u Sarajevu 1911 godine donio odluku da se zabranjuje osnivanje i finansiranje srednjih i visokoskolskih ustanova od starne tadasnje uprave Islamske zajednice i vakufa za muslimanku jer je njena duznost da sjedi kod kuce i radja djecu!
Treba znati da Bošnjaci doživljavaju AU kao njima pogodnu tek za vrijeme Jugoslavije.
U školama za vrijeme AU je bilo najmanje Bošnjaka, neka vrsta kolektivnog bojkota
antekalas wrote:Nasuprot tomu, u islamskoj Spanjolskoj X i XI vijeka--prema Dreperu--nije bilo nepismenih. (Cak se i Alija ovdje kao "ogradjuje" od ove izmisljotine.).
Kakve ti veze imas sa Spanijom pa dajes takve komentare?
Je si li to vaskrsnuo, poslije 11 vijekova?
Tema nije za politoke, nego za religije
Ako i malo mislis glavom, razmisli. Ali posto ne mozes, nadji mi bilo gdje u svijetu bilo koje drustvo gdje ima ili je imalo 100% pismenih.
Od kuda Dreperu--bilo ko da je on--takav podatak; mozda iz Statistickog zavoda Maurske Spanije?!?
A sto se tice mene i Spanije, shet'o bolan, shet'o. U ovom vijeku.
I slazem se s tobom da tema nije za politoke.
Od kud znate da taj Dreper nije zavirio u podtke Maurske Spanije??
Proictajte malo Historiju Arapa od Filipa Hitija i Povijest islama od W.Tomasa Arnolda i novu Oksfordsku historiju islama lijepo cete nac da je u 11 vijeku u islamskoj Spaniji obrazovanje cvalo...sto je u poredjenju sa danasnjim ( ili tadasnjim vremenom kad je Deklaracija pisana) sramota za danasnje muslimane! Umjesto da unaprijedimo pismenost i obrazovanje mi je to sve unazadjujemo i unistavamo! Ja sam sokiran cinjenicom da je Ulema medzlis u Sarajevu 1911 godine donio odluku da se zabranjuje osnivanje i finansiranje srednjih i visokoskolskih ustanova od starne tadasnje uprave Islamske zajednice i vakufa za muslimanku jer je njena duznost da sjedi kod kuce i radja djecu!(ovo imu u Historiji Bosnjaka od Mustafe Imamovica)
Ni problem oko zabrane hizdaba u Turskoj nije bio tako veliki i i tabu tema dok muslimanke nisu takorec preplavile univerzitete i javne drzavne ustanove 1970'tih...
Sramota je danas da najmanje 50%( nekim podrucima je to i vise od 90%)muslimanki Bangaldesa, Indije,Pakistana, Afganistana, zemalja subsaharske afrike i drugih nezna da napise svoje ime i prezime a kamoli da cita prevod Kur'ana i djela islamskih ucenjaka!
Bravo Lojo u potpunosti se slazem sa ovim sto si naveo!
1943.:
Maturirao u Prvoj muškoj gimnaziji u Sarajevu
1945.:
Odlazi na služenje vojnog roka
1946.:
Uhapšen prvi put, u prvoj grupi Mladih Muslimana,
osuđen na tri godine zatvora
1949.:
Ženi se gosp. Halidom, dobiva troje djece - Bakira, Sabinu i Lejlu
1956.:
Završava Pravni fakultet
1962.:
Položio advokatski ispit
1970.:
Završio djelo Islamsku deklaraciju
1983.:
Sarajevski proces: Prvooptuženi od 13 muslimanskih intelektualaca, osuden na 14 godina zatvora, odležao pet godina i osam mjeseci
1984.:
Objavljen djelo "Islam između Istoka i Zapada",
prijevod na vise svjetskih jezika
1990.:
Formiranje SDA, izabran za predsjednika SDA 26. maja,
na Osnivačkoj skupštini stranke
1990.:
1. decembra postaje predsjednik Predsjedništva RBiH
- Prvi predsjednik RBIH
1992.-1995.:
Ratni period, predsjednik ratnog Predsjedništva RBiH
1992.:
Zarobljen od strane JNA na sarajevskom aerodromu
1993.:
Nagrada kralja Fejsala
1994.:
Nagrada za ljudska prava grada Izmira1995.;
Potpis Dejtonskog sporazuma 14. novembra
- donesen mir nakon agresije i genocida;
odlikovan hrvatskim odličjem "Kraljica Katarina"
1997.:
Dobitnik Godišnje nagrade Američkog centra za demokratiju,
Počasnog doktorata Univerziteta u Rijadu,
Počasnog doktorata Univerziteta u Istanbulu,
Ordena slobode Republike Turske...
1998.:
Dobitnik Povelje mira Međunarodne lige humanista;
Orden nezavisnosti države Katar...
1999.:
Nagrada Foruma Crans Montana za promovisanje ljudskih prava
2000.:
Dvije godine prije isteka mandata, gosp. Alija Izetbegovic napušta funkciju člana Predsjedništva BiH
2001.:
Objavio svoje Autobiografske zapise, Sjećanja;
na Trećem kongresu SDA izabran za počasnog predsjednika stranke,
proglašen Islamskim misliocem 1422. hidžretske godine
2003.:
19. oktobra preselio u 14:25.
---------------------------------------------
Allah rahmeten vasieten
Kako je Izetbegović mislio i šta je pisao može ze mnogostruko odraziti na sadašnjost i budućnost.Neću komentarisati njegova djela,to ste vi već učinili.
No,želim reći da to trebamo gledati kao izraz mišljenja jednog čovjeka i niko neka se ne veže za to potpuno svojom sviješću jer svako ima svoje mišljenje.
Mi moramo težiti realnosti,a to je da BiH vise ne prezentujemo kroz nacionalnu prizmu već da svatimo da BiH nije više mjesto suprostavljenih nacija već mjesto gdje trebamo zajednički da gradimo budućnost a da bi to mogli nužno je da živimo prijateljski.
aris_angel1s wrote: A najveca glupost koju tvrdi u deklaraciji je ta da je Arapsko pismo lakse za upotrebu i bolje od latinice.
Ne znam samo zasto su ga osudili za vrijeme komunizma, pa to moze malo djete osporiti sto on tvrdi u toj njegovoj deklaraciji.
Fakat si glup! Zasto pricas o stvarima koje nepoznajes???
Allah dz.s je objavio Kuran na arapskom jezik (nije slucajno), tako da je arapski jezik za muslimane najbolji jezik. Prevod Kurana nemoze nikad imati 100% isto znacenje kao orginal. Ja studiram arapski i znam koliko je taj jezik bogatiji od naseg!
1943.:
Maturirao u Prvoj muškoj gimnaziji u Sarajevu
1945.:
Odlazi na služenje vojnog roka
1946.:
Uhapšen prvi put, u prvoj grupi Mladih Muslimana,
osuđen na tri godine zatvora
1949.:
Ženi se gosp. Halidom, dobiva troje djece - Bakira, Sabinu i Lejlu
1956.:
Završava Pravni fakultet
1962.:
Položio advokatski ispit
1970.:
Završio djelo Islamsku deklaraciju
1983.:
Sarajevski proces: Prvooptuženi od 13 muslimanskih intelektualaca, osuden na 14 godina zatvora, odležao pet godina i osam mjeseci
1984.:
Objavljen djelo "Islam između Istoka i Zapada",
prijevod na vise svjetskih jezika
1990.:
Formiranje SDA, izabran za predsjednika SDA 26. maja,
na Osnivačkoj skupštini stranke
1990.:
1. decembra postaje predsjednik Predsjedništva RBiH
- Prvi predsjednik RBIH
1992.-1995.:
Ratni period, predsjednik ratnog Predsjedništva RBiH
1992.:
Zarobljen od strane JNA na sarajevskom aerodromu
1993.:
Nagrada kralja Fejsala
1994.:
Nagrada za ljudska prava grada Izmira1995.;
Potpis Dejtonskog sporazuma 14. novembra
- donesen mir nakon agresije i genocida;
odlikovan hrvatskim odličjem "Kraljica Katarina"
1997.:
Dobitnik Godišnje nagrade Američkog centra za demokratiju,
Počasnog doktorata Univerziteta u Rijadu,
Počasnog doktorata Univerziteta u Istanbulu,
Ordena slobode Republike Turske...
1998.:
Dobitnik Povelje mira Međunarodne lige humanista;
Orden nezavisnosti države Katar...
1999.:
Nagrada Foruma Crans Montana za promovisanje ljudskih prava
2000.:
Dvije godine prije isteka mandata, gosp. Alija Izetbegovic napušta funkciju člana Predsjedništva BiH
2001.:
Objavio svoje Autobiografske zapise, Sjećanja;
na Trećem kongresu SDA izabran za počasnog predsjednika stranke,
proglašen Islamskim misliocem 1422. hidžretske godine
2003.:
19. oktobra preselio u 14:25.
---------------------------------------------
Allah rahmeten vasieten
Nekim "slucajem" zaboravio si jedini bitan datum kada je Alija u pitanju.
Zaboravio si novembar 1995., datum potpisivanja Daytona kada je Alija unistio drevnu drzavu Bosnu i Hercegovinu i osnovao Republiku srpsku. I to kada su porazeni cetnci bili u rasulu i bjezali iz Bosne i Hercegovine Alija spasi cetnistvo i jos im dade pola Bosne i Hercegovine.
Jedino po tome ce Alija uci u istoriju, i ti bas to zaboravio?!
winetou wrote:Treba znati da Bošnjaci doživljavaju AU kao njima pogodnu tek za vrijeme Jugoslavije.
U školama za vrijeme AU je bilo najmanje Bošnjaka, neka vrsta kolektivnog bojkota
Da, ali ista ta AU nije zabranila/njivala da se otvore skole i fakulteti samo za zene vec Ulema medzlis kao glavni predstavnik i voditelj bosanskih muslimana! Kazu kada su se otvorile prve gimanizije sirom BiH za vrijeme AU pred svakom gimnazijom muslimani su stajali icekali da pljuju i vrijedjaju muslimanke koje su isle u tu gimnaziju....
nedvosmisleno jedan od najvećih državnika i mislilaca modernog doba, prvenstveno simbolizira borbu Bosne i Hercegovine za njenu opstojnost, afirmaciju bošnjačkog nacionalnog identiteta, borbu za demokraciju, ljudska prava, i slobodu svakog čovjeka. Govorio je nekoliko jezika, među kojima su i njemački, francuski, i engleski. Autor je većeg broja publicističkih radova i studija, te svjetskih priznatih knjiga među kojima su najpoznatije "Islam između istoka i zapada", "Problemi islamskog preporoda" i "Islamska deklaracija". Ove knjige prevedene su na nekoliko svjetskih jezika i objavljene u više zemalja. Godine 1999. objavio je knjigu "Moj bijeg u slobodu", a 2000. godine knjigu "Sjećanja" (autobiografski zapis). Dobitnik je niza priznanja i nagrada među kojima su i medalje Centra za Demokratiju iz Washington-a (SAD); titula počasnog doktora pravnih nauka za doprinos zaštiti ljudskih prava i uspostavu mira Istanbulškog Marmara univerziteta (Turska); prestižnu nagradu za unapređenje ljudskih prava foruma u Kran Montani; i brojne druge.
Alija Izetbegović je rođen 08. 08 1925. godine u Bosanskom Šamcu, bosanskom gradiću u sklopu tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, u familiji bogatih zemljoposjednika koji su se originalno doselili iz Beograda. Polovinom 19 stoljeća, njegovim precima je bilo oduzeto svo vlasništvo nad zemljom, te su bili istjerani iz Beograda nakon konstitucionalne odredbe u kojoj je uvedena zabrana da muslimani, židovi i cigani žive u tom gradu. 1928 godine, iz Bosanskog Šamca, njegovi preci se sele u Sarajevo, gdje Izetbegović završava mušku realnu gimnaziju. U svojim ranim godinama, Izetbegović se posvećuje afirmaciji prava muslimana na svoju vjeru. Sa 16 godina (1940) pristupa organizaciji Mladi Muslimani u Sarajevu. Tijekom Drugog svjetskog rata bavi se humanitarnim radom pomaganja izbjeglih i prognanih civila, štiteći i skrivajući progonjene Bošnjake od četnika i ustaša, te saniranja džamijskih ruševina, 1946. godine biva uhapšen pod osudom da je imao značajnu participaciju u utemeljenju islamskog žurnala Mudžahid u kojem su publicirane opće teme o Islamu. Komunisti ga osuđuju na 3 godine zatvora za navodnu promociju mržnje u komunističkom društvu koje nije tolerisalo vjerske slobode. Njegov prijatelj Nedžib Šaćirbegović (otac Muhameda Šaćirbegovića, bivšeg BiH ambasadora u U.N.-u) dobiva nešto veću kaznu od 4 godine. Za vrijeme robije komunisti ga stavljaju na prisilni rad izgradnje Centralnog Komiteta SK BiH (Saveza komunista Bosne i Hercegovine). Nakon odslužene kazne, Izetbegović završava studije na pravnom fakultetu u Sarajevu i radi kao pravni savjetnik za više velikih bosanskih kompanija. 1970 godine, piše Islamsku Deklaraciju - opću raspravu o politici i Islamu - zbog koje biva proglašen nacionalistom i antikomunistom. U montiranom procesu 1983 godine komunisti ga osuđuju na 14 godina zatvora u čemu postaje politički zatvorenik. U međuvremenu, 1984 godine, njegova knjiga Islam Između Istoka i Zapada biva publicirana u Sjedinjenim Američkim Državama. U njoj Izetbegović nastoji definirati status bosanskih muslimana i uskladi demokratske principe Europe sa Suni islamskim učenjem. Nakon odsluženih 5 godina i 8 mjeseci, 1988 godine biva pušten iz fočanskog zatvora. Tijekom ovoga vremena, njegovi spisi Bilješke iz Zatvora: 1983-1988 bivaju uspješno proturene izvan zatvora i kasnije objavljene. Pisane od strane Izetbegovića dok je bio zatvoren povodom svoje kapanje protiv komunističke diktature u Jugoslaviji, Bilješke iz Zatvora: 1983-1984 su analiza najmoćnijih europskih ideologija 20 stoljeća, uključujući tu komunizam, fašizam, kapitalizam i njihovu relaciju prema Islamu.
Pogrešna interpretacija Islamske Deklaracije i Islama Između Istoka i Zapada, kao i pojedini stavovi izvađeni iz konteksta, poslužili su srpskim propagandistima u širenju dezinformacija o Aliji Izetbegoviću optužujući ga za navodni 'fundamentalizam,' pokušaje stvaranja 'Islamske Države' i slične nebuloze. Međutim, njihovi stavovi su diskreditovani od strane brojnih stranih eksperata, među kojima je i Noel Malcolm - britanski historičar koji je napisao knjigu Bosnia: A Short History (Kratka Historija Bosne). Ova knjiga prevedena je na više jezika, uključujući tu i hrvatski jezik u kojem je mnogo stavova izmijenjeno od originalnog (engleskog) teksta knjige. U svome poglavlju Bosnia and Death of Yugoslavia: 1989-1992 (Bosna i Smrt Jugoslavije: 1989-1992) Noel Malcolm nudi analizu Izetbegovićeve Islamske Deklaracije:
Rasprava kojom su se [Izetbegovićevi] protivnici poslužili kao osnovom za optužbe na njegov račun 1983. godine, Islamska Deklaracija, ponovo je objavljena u Sarajevu 1990. godine. Neki su čitatelji možda pomislili da je to neka vrsta osobnog manifesta napisanog za bosanske izbore, a srpski su propagandisti često prikazivali taj tekst kao program transformacije Bosne i Hercegovine u fundamentalističku islamsku državu. Ali takvih planova nije bilo ni u programu SDA ni u samoj raspravi, Islamskoj Deklaraciji.
"Ta je rasprava, napisana potkraj šezdesetih, opća rasprava o politici i islamu upućena cijelom muslimanskom svijetu; ona nije o Bosni, u njoj se Bosna čak i ne spominje. Izetbegović počinje od dva osnovna elementa: islamskog društva i islamske vlasti. On kaže da se islamska vlast ne može uspostaviti ako već ne postoji islamsko društvo, a islamsko društvo postoji samo tada kad apsolutnu većinu naroda čine pravi muslimanski vjernici. "Bez ove većine, islamski poredak se svodi samo na vlast (jer nedostaje drugi elemenat - islamsko društvo) i može se pretvoriti u nasilje." Ovim je preduvjetom isključeno stvaranje islamske vlasti u Bosni i Hercegovini, gdje su muslimani - čak i oni koji su to samo nominalno, a kamoli dobri i pobožni vjernici - bili u manjini. Stoga se sva rasprava o naravi islamskog političkog sistema, koja zauzima veći dio knjige, ne može odnositi na Bosnu i Hercegovinu. Kad Izetbegović, na primjer, kaže (ovu su rečenicu srpski propagandisti često citirali istrgnutu iz konteksta) da "nema mira ni koegzistencije izmedju 'islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija", on misli na zemlje u kojima, za razliku od Bosne i Hercegovine, postoji muslimansko društvo, i tvrdi da ondje gdje su muslimani vjernici u većini oni ne mogu prihvatiti da im se nametnu nemuslimanske institucije."
U cijeloj raspravi ima samo jedno mjesto koje se izravno odnosi na politički status Bošnjaka: "Muslimanske manjine u sastavu neislamskih zajednica, pod uvjetom garancije vjerskih sloboda i normalnog života i razvoja, lojalne su i dužne izvršavati sve obaveze prema toj zajednici, izuzev onih koje štete Islamu i Muslimanima."
Neke od tvrdnji u ovoj raspravi za koje je rečeno da su "fundamentalističke", obični su iskazi ortodoksnog vjernika s kojim bi se složili svi pravi muslimani. Tako, recimo, Izetbegović kaže da bi islamska država morala pokušati iskorijeniti alkoholizam, pornografiju i prostituciju; on tvrdi da islam nije samo niz osobnih uvjerenja nego i čitav jedan način zivota, s društvenom i političkom dimenzijom; i kaže da pobratimstvo cijelog svijeta islamskih vjernika, umma, nadilazi nacionalne granice. Ni za jednu od ovih tačaka ne može se reći da je fundamentalistička. I sam je izraz "fundamentalizam" doduše vrlo širok i djeluje impresionistički: nerado ga rupotrebljavaju stručnjaci za Islam, koji nastoje brižljivo lučiti razne vrste neokonzervativnih, radikalnih i antimodernističkih islamskih pokreta, u rasponu od doktrine Wahhabi tradicionalisticke države Saudijske Arabije do revolucionarne ideologije Irana ajatolaha Homeinija. Umjesto toga, izraz "fundamentalizam" rabe uglavnom političari i novinari unoseći u njega skup kojekakvih karakteristika. Jedna je od njih i politički ekstremizam, to jest uvjerenje da cilj uspostavljanja islamske vlasti opravdava svako sredstvo. Izetbegović izricito odbacuje to uvjerenje i napada zamisao da treba prigrabiti vlast kako bi se odozgo nametnulo islamsko društvo. Njegova je misao vodilja da se islamsko društvo može stvoriti samo dugotrajnim procesom vjerske edukacije i moralnog uvjeravanja."
Druga karakteristika onoga sto se onako odoka naziva fundamentalizmom jest žestoko političko i kulturno neprijateljstvo prema Zapadu. Izetbegović doista kritizira naglu i prisilnu sekularizaciju Turske pod Atarurkom, stoje, po njegovu mišljenju, bilo zasnovano na pretpostavci da je sve islamsko kulturno zaostalo i primitivno; i on se okomljuje na one "takozvane naprednjake koji bi sve po-zapadnjačili i modernizirali" i koji sličnu politiku vode u drugim muslimanskim zemljama. Ali njegov općeniti stav u ovoj raspravi nikako ne znači i odbacivanje zapadne civilizacije. Tako on, recimo, kaže: "U svom prvom nastupanju Islam je bez predrasuda prišao razmatranju i prikupljanju cjelokupnog znanja koje su ostavile ranije civilizacije. Ne znamo zašto bi se Islam današnjice drukčije odnosio prema tekovinama euro-američke civilizacije s kojom se dodiruje na tako dugačkoj liniji."
Izetbegović je iznio svoje poglede na te stvari mnogo temeljitije u jednoj drugoj, opširnijoj i važnijoj knjizi koju je napisao na početku osamdesetih. Islam između Istoka i Zapada, u kojoj je pokušao prikazati Islam kao svojevrsnu duhovnu i intelektualnu sintezu u koju su uključene i vrijednosti Zapadne Europe. U knjizi ima i nekoliko elokventnih stranica ispisanih u slavu kršćanske renesansne likovne umjetnosti (napose umjetnosti portretiranja) i europske književnosti; o kršćanstvu se kaže da se u njemu "gotovo stopila vrhunska religija s vrhunskom etikom"; a ima i posebno poglavlje u kojem se hvale anglosaksonska filozofija i kultura, i socijal-demokratska tradicija.'" Nijedan fundamentalist ne bi mogao takvo sto napisati.
Nakon puštanja iz zatvora, po pozivnici prijatelja Adila Zulfikarpašića, Izetbegović odlazi u Cirih (Zurich, Švicarska) gdje dvojica prave koncepte re-afirmacije bošnjačkog identiteta u sklopu Jugoslavije, 1989 godine. Tako se u maju 1990 rađa Stranka Demokratske Akcije (SDA). Poslije prvih multi-stranačkih izbora u jesen 1990, Izetbegović postaje predsjednik predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Tijekom rata između Hrvatske i Srbije, Izetbegović biva uvjeren da rat u Bosni i Hercegovini nije moguć pozivajuci regrute da ne pristupaju u odrede Jugoslovenske Narodne Armije (JNA). Po njegovom mišljenju, JNA je pokazala manjak objektivnosti u sukobu sa Republikom Hrvatskom.
Rezultati referenduma za nezavisnost Bosne i Hercegovine, koji su se održali u martu 1992, omogućili su predsjedništvu da proglasi nezavisnost i suverenost Bosne i Hercegovine. Skupština BiH objavila je deklaraciju o nezavinosti Bosne i Hercegovine isti mjesec. Potom je uslijedilo međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine. Kao odgovor na to, Bosanski Srbi proglašavaju tkz. 'Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu,' sa ciljem zauzimanja i podjele čitave Bosne i Hercegovine. U aprilu 1992 godine, srpski extremisti potpomognuti vojnim i paravojnim snagama Srbije i JNA, počinju incidente blokade gradova i premještanja naoružanja. Kao protuakciju, Izetbegović pristupa formiranju jedinica teritorijalne odbrane (TO) i nastavlja sa pregovaranjima. Po povratku sa konferencije u Lisabonu (Portugal) 1992 godine, jedinice JNA zarobljavaju predsjednika i traže od njega da naredi svojim jedinicama da iz obruča u centru grada pusti generala Kukanjca sa svojom vojskom. Do sporazuma dolazi, nakon čega je predsjedniku dopušten prolaz do Sarajeva.
Bosna i Hercegovina je u ratu biva prepuštena sama sebi. Srbijanski diktator Slobodan Milošević isposlovao je kod U.N.-a da uvede embargo na uvoz oružja zemljama bivše Jugoslavije u sukobu, nakon čega je embargo i postavljen. Embargo na uvoz oružja išao je samo u korist srpskim vojnim i paravojnim postrojbama koje su imale na raspolaganju čitav vojni arsenal JNA. Pomoć od svijeta, na koju je Izetbegović računao i koja mu je bila obećana, nije dolazila. U bošnjačkom narodu stvara se otpor iz kojeg izniče Armija Republike Bosne i Hercegovine, a Alija Izetbegović kao njen vrhovni komandant. Čitavo vrijeme rata, Izetbegović provodi u Sarajevu sa svojim narodom i saborcima.
Tijekom rata, Izetbegović biva prisiljen da donese teške odluke - prvenstveno predaju zaštićenih zona, Srebrenice i Žepe, pod kontrolu U.N.-a koji se obavezao da će ih, ako zatreba i vojnički, štititi. Ove dvije enklave, koje su se skoro čitavog rata vojnički uspjele oduprijeti četničkim snagama, doživjele su sudbinu da padnu u ruke četnika pred sam kraj rata, kada su razoružane postrojbe ARBiH ostavljene na samilost trupa UNPROFOR-a. Ishod U.N.-ove izdaje: preko 8,000 poklanih bošnjačkih civila. Vidjevši ishod izdaje, Izetbegović nije dozvolio snagama U.N.-a da istu stvar urade i sa Goraždem i postrojbe ARBiH su uspjele odbraniti ovaj grad bez samoubilačke pomoći U.N.-a. To su bila samo neka od iskušenja kroz koje je Izetbegović morao proći, prvenstveno kao vrhovni komandant Armije sa preko 200,000 vojnika, a tek onda i kao predsjednik međunarodno priznate države. Tijekom rata, Sarajevo dostiže rekord kao grad pod najdužom opsadom u modernoj Europskoj historiji.
Razna pregovaranja dovode strane u sukobu do Dejtoskog mirovnog sporazuma (Dayton Peace Accord). U njemu nova država biva administrativno uređena kao cjelovita država u čijem se sklopu nalaze dva politička entiteta: Federacija BiH, sa 51%, i Republika Srpska sa 49% teritorija. Izetbegović nikada nije bio zadovoljan ovim uređenjem. Raspodjelom vojnih 'razgraničenja' koja su ostala kao rezultat krvavog rata, bošnjacima je pripalo oko 33.33% teritorija BiH, bosanskim hrvatima oko 17.67%, a bosanskim srbima oko 49% teritorija BiH - uzimajući u obzir da je arbitražom brčkog stvorena nova administrativna jedinica izvučena od teritorija koje su držale sve tri vojne jedinice, većim dijelom Armija BiH, ali i HVO i VRS. U memoarima Richard Holbrooke-a (To End A War) i David Owen-a (Balkan Odyssey) opisan je Izetbegovićev tvrdokorni stav u pregovaranjima i njegova protivljenja nametnutim administrativnim uređenjem Bosne i Hercegovine koje biva primoran potpisati u zadnjem času. Umjesto njega, u Dejtonu, na pregovore sa Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom lice-u-lice prisustvuje Haris Silajdžić, koji je uveliko i tvorac granica današnje Federacije.
Prvenstveno ishodom pregovora Harisa Silajdžića sa Slobodanom Miloševićem u Dejtonu, Izetbegović biva prisiljen od strane američkih državnika da za cijenu mira stavi svoj potpis na finalni mirovni sporazum. Vidljivo nezadovoljan, na ceremoniji potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma izjavio je: "Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata." Vidno rastrešen, nadalje dodaje: "U ovakvoj situaciji kao što jeste, i ovakvom svijetu kakav je, bolji mir i nije mogao biti postignut." Dejtonskim sporazumom rat biva završen, a Bosna i Hercegovina počinje svoj dugački put ka reformama. Prema nekim procjenama, u ratu je poginulo više od 200,000 ljudi. Najveći broj žrtava ubraja se u bošnjačke civile koji su zapravo i bili meta genocida.
Nakon prvih poslijeratnih višestranačkih izbora 1996. godine, Izetbegović je izabran za člana a potom i za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Nakon deset godina obavljanja funkcije člana Predsjedništva BiH, iz zdravstvenih razloga, u oktobru 2000. godine podnio je ostavku na mjesto Predsjedništva BiH. Na Trećem kongresu SDA 13.10.2001. godine Izetbegović je donio odluku da se ne kandiduje za predsjednika Stranke nakon čega je proglašen počasnim predsjednikom. Zbog srčanih tegoba, 2002 godine mu je bio ugrađen pace-maker.
Alija Izetbegović umire 19. oktobra 2003., nakon oporavka poslije slamanja četiri rebra i ozljede ramena. Njegova dženaza je privukla oko 150,000 simpatizera iz čitave Bosne i Hercegovine i inostranstva, a telegrami sućuti su pristigli iz oko 100 zemalja svijeta. Na nekoliko dana prije smrti, na sarajevskoj klinici gdje lezao posjetio ga i bivši predsjednik SAD-a, Bill Clinton, koji je bio u Bosni povodom otvaranja memorijalnog centra za žrtve genocida Srebrenice. Od ostalih posjetilaca treba izdvojiti i bivšeg specijalnog američkokg izaslanika, Richard Holbrooke-a, koji je izjavio da ne bi bilo Bosne da nije bilo Izetbegovića. Bivši izaslanik Europske Unije i U.N.-a, Carl Bildt, izjavio je da je i usljed nekih političkih neslaganja sa Izetbegovićem "on ipak bio potpuno fin čovjek." U svome govoru na dženazi, visoki predstavnik, Paddy Ashdown, pohvalio je Aliju Izetbegovića za "snagu i integritet." U telegramu sućuti vlade SAD-a upućuje se "najdublje saučešće prijateljima, familiji, i bližnjima" Izetbegovića. Nadalje se dodaje: "Izetbegovićeva osobna hrabrost pomogla je bosancima da izdrže jednu od najvećih europskih tragedija poslije Drugog svjetskog rata." I pored toga "Izetbegović je bio odlučan vođa i bio je instrumentalan u očuvanju Bosne i Hercegovine kao cjelovite multi-etničke zemlje. Njegova odlučnost ka europskoj budućnosti Bosne i Hercegovine je dio njegove ostavštine." - između ostalog kaže Adam Ereli, glasnogovornih američkog State Department-a.
KO JE KO U BOSNJAKA:
Alija Izetbegovic (08. 08 1925. Bosanskom Samcu - 19. 10 2003. Sarajevo) odrastao je i skolovao se u Sarajevu. Od rane mladosti angazovano se bavi islamom pa je vec 1946. godine kao pripadnik organizacije "Mladi muslimani" dosao u sukob sa komunistickim rezimom, kada je bio osudjen na trogodisnju robiju. Poslije zatvora je pod pseudonimom LSB objavio niz clanaka na islamske teme u domacoj i stranoj stampi.
Objavio djela: "Islam izmedju istoka i zapada" (prvi put objavljena u SAD 1982.g, prevedena na engleski, arapski, turski, perzijski, urdu); "Islamska deklaracija" (prvi put objavljena na arapskom u Kuvajtu 1982.g, prevedena na njemacki,engleski, urdu i dr.); "Problemi islamskog preoporoda" (1992.); "Cudo bosanskog otpora" (1995.); "Izetbegovic 1997" (govori, intervjui, pisma)-1998.g.
Ponovo je uhapsen 1983. godine i u poznatom "Sarajevskom procesu" kao prvooptuzeni u grupi od 13 muslimanskih intelektualaca osudjen ne 14 godina zatvora. Ovaj put je u zatvoru ostao nesto manje od 6 godina. Oslobodjen je krajem 1988. u okviru pustanja na slobodu politickih zatvorenika osudjenih za verbalni delikt. Pocetkom 1990. pokrenuo je formiranje Stranke demokratske akcije koja se ubrzo pretvorila u masovni pokret Bosnjaka i najbrojniju BH politicku partiju, a u maju 1990. godine izabran za prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine (1990.-1996.). Zatim za predsjedavajuceg Predsjednistva BiH (1996.-1998.). Za vrijeme srpsko-crnogorske i hrvatske agresije na R BiH cijelo vrijeme je proveo u Sarajevu uz to redovno odlazeci na posao u zgradi Predsjednistva koja je svakodnevno bila izlozena granatiranju kao i ostali djelovi grada i drzave Bosne.
Dobitnik vise nagrada: Fejsalova nagrada za 1993.g., Nagrada za ljudska prava Izmira (1994.), Hrvtasko odlikovanje "Kraljice Katarine" (1995.), Godisnja nagrada Americkog centra za demokratiju (1977.), Pocasni doktorat istanbulskog Univerziteta "Marmara" (1997.), Pocasni doktorat Univerziteta u Rijadu (1997.), Orden slobode Turske republike (1997.), Orden nezavisnosti drzave Katar (1998.), Povelja mira Medjunarodne lige humanista (1998.). Zatim, agencija "Muslim News" iz Londona svake godine dodjeljuje nagradu za izuzetnost "Alija Izetbegovic".
samo 30 stranica ... jel ovo neka skraćena verzija
To je to... nema vise.
znaš što se čudim
zato što se jedan forumski lik hvalio na sva zvona da je pročitao ovo djelo i čudio se što ljudi komentarišu ono što nisu pročitali...kobajege on je pročitao
majku mu ja mislio da je djelo debelo barem ko kakva enciklopedija
u potpunosti se slazem sa ovim sto si naveo!
