Forum Klix.ba

x

Imam kolegu koji se kune da se sjeća neba dok su ga iznosili iz bolnice po rođenju.

Nihilo hajde na F1 temu, sta si se ovdje raskenjao

_BataZiv_0809 wrote:Nihilo hajde na F1 temu, sta si se ovdje raskenjao

Polake, ima još do dvice.

ExNihilo wrote:Dosta naših najranijih sjećanja su (barem djelomično) paramnezije i dosta naših najranijih sjećanja, za koja mislimo da su se dogodila s 2-3-4 godine života, zapravo su se dogodila sa 5-6-7 godina života.

hmm da ali ako se sjećanja mogu staviti u određeni kontekst, nekih drugih osoba i događaja za koje znamo kad su se dogodila, tada ne mogu biti paramnezije...ako je nekome djed umro kad je ovaj imao 4 godine, a sjećaš se djeda otprije u nekim situacijama, znači da hronologija pada prije 4 godine.

ja isto imam slonovsko pamćenje, po tom nekom kontekstu, rasporedu namještaja iz kuće, nekim osobama zaključila sam da mi sjećanja dopiru sve do 2 godine. kroz maglu naravno ali bogme se sjećam dosta plastično.

isto tako kao i uvodničaru sjećanje mi je užasno oslabilo posljednjih godina, ne pamtim lica, imena, događaje otprije dan-dva-sedmicu. često mi se desi da navečer počnem gledati film, ne završim ga i ujutro krenem da ga finiširam...i po 15 minuta mi treba da se sjetim koji je bio ...da sad u policiji dajem iskaz u vezi nečega i da me upitaju šta ste radili u petak, 17. juna umrla bih od smijeha

Toffee karamela wrote:

ExNihilo wrote:Dosta naših najranijih sjećanja su (barem djelomično) paramnezije i dosta naših najranijih sjećanja, za koja mislimo da su se dogodila s 2-3-4 godine života, zapravo su se dogodila sa 5-6-7 godina života.

hmm da ali ako se sjećanja mogu staviti u određeni kontekst, nekih drugih osoba i događaja za koje znamo kad su se dogodila, tada ne mogu biti paramnezije...ako je nekome djed umro kad je ovaj imao 4 godine, a sjećaš se djeda otprije u nekim situacijama, znači da hronologija pada prije 4 godine.

ja isto imam slonovsko pamćenje, po tom nekom kontekstu, rasporedu namještaja iz kuće, nekim osobama zaključila sam da mi sjećanja dopiru sve do 2 godine. kroz maglu naravno ali bogme se sjećam dosta plastično.

isto tako kao i uvodničaru sjećanje mi je užasno oslabilo posljednjih godina, ne pamtim lica, imena, događaje otprije dan-dva-sedmicu. često mi se desi da navečer počnem gledati film, ne završim ga i ujutro krenem da ga finiširam...i po 15 minuta mi treba da se sjetim koji je bio ...da sad u policiji dajem iskaz u vezi nečega i da me upitaju šta ste radili u petak, 17. juna umrla bih od smijeha

Mogu, često su naša "sjećanja" zapravo produkt onoga što smo čuli od drugih. Ubijeđeni smo da se nešto dogodilo onako kako "pamtimo", ali zapravo se sjećamo vizualizacije tuđe priče.

ExNihilo wrote:
Mogu, često su naša "sjećanja" zapravo produkt onoga što smo čuli od drugih. Ubijeđeni smo da se nešto dogodilo onako kako "pamtimo", ali zapravo se sjećamo vizualizacije tuđe priče.

preuzimanje tuđih sjećanja kao svojih je fenomen koji se događa i odraslim ljudima a ne samo djeci...no ipak mislim da svi imamo neke intimne uspomene kojih se sjećamo samo mi, za druge potpuno nevažne ili čudno posložene a da bi nam bile sugerirane od strane trećih lica...ja za takve sa 100-tnom sigurnošću vjerujem da su autentične

S cetiri godine sam pala i slomila ruku i toga se dobro sjecam, vjerovatno jer je to trauma. Mislim da se sjecam i masakra na Markalama, nisam imala 4 pune, znam da mama nije dosla s posla 7 dana nakon toga. Kazu da je bila odsutna 3, ali ja sam ubjedjena da je 7. I sad znam tacno kad je otisla a kad se vratila . Traume. Lijepih stvari se sjecam tek od 5-6.

Toffee karamela wrote:

ExNihilo wrote:
Mogu, često su naša "sjećanja" zapravo produkt onoga što smo čuli od drugih. Ubijeđeni smo da se nešto dogodilo onako kako "pamtimo", ali zapravo se sjećamo vizualizacije tuđe priče.

preuzimanje tuđih sjećanja kao svojih je fenomen koji se događa i odraslim ljudima a ne samo djeci...no ipak mislim da svi imamo neke intimne uspomene kojih se sjećamo samo mi, za druge potpuno nevažne ili čudno posložene a da bi nam bile sugerirane od strane trećih lica...ja za takve sa 100-tnom sigurnošću vjerujem da su autentične

Pa nisam ni rekao da se događa samo djeci.

Paramnezija ne mora biti sugerirana od trećih lica. Ima slučajeva da su ljudi naprosto "daydreamali" sjećanje, sanjali, spojili dva ili više sjećanja, stvarna sjećanja dopunili detaljima koji se nisu desili, itd.

Čak su zabilježeni i slučajevi masovnih i identičnih paramnezija.

Ne mogu biti siguran ni da li su mi sjećanja od jučer 100% autentična, a ne ona sa 3 godine života.

Sjecam se i kad su me sa 4 godine bacili u more da naucim plivati, tad smo zivjeli dole i takav je obicaj, nista skola plivanja nego buch u vodu pa isplivaj sinko. ako ne isplivas, onda te spasavaju.

Ja ispliv`o ali sam i plak`o cijeli dan.

Rođen sam pred kraj '91 ali sjećam se dosta scena iz rata kao da su se danas dogodile.

-sjećam se kad je tata donio prvu čokoladu, nisam se mogao načuditi šta je to, počeo sam je jest ko konj i on je uzeo pola i ostavio sestri
-sjećam se kad je po završetku rata kupio salamu i dao mi da jedem, ja se mučio pola sata da je otvorim dok mi on nije pokazo kako se otvara
-sjećam se kako sam se igro napolju i kako je zasvirala uzbuna i da smo trčali u podrum dok su avioni bombardovali željezaru, dobro se sjećam sestrinog straha i krokodilskih suza
-sjećam se kako smo jednu zimsku noć sjedili u mraku, daidža došao iz vojske i donio mi veliki zeleni balon, a ja se igrao ko budala sa njim, skako po cijeloj kući
-sjećam se kako se tata vraća kući s posla na biciklu (sestrin BMX) a ja mu trčim u zagrljaj, također dok je svirala uzbuna
-sjećam se kako je jednom donio nekih svijeća, a ja sa njima uzeo šarat po stolu pa ih sakrio od mene
-sjećam se kako mi je mama dala parče hljeba da umačem u šećer, to sam najviše volio jest, to je bila poslastica u ratu

Nažalost iako je ovo sve u jednu ruku tužno, meni su ovo draga sjećanja. Kažu da sve što se u našim životima dogodilo prije četvrte godine, a mi se toga sjećamo jednostavno nije istina, ali ovo je bilo ovako i nema druge. Ja sam fenomen

ExNihilo wrote:
Ne mogu biti siguran ni da li su mi sjećanja od jučer 100% autentična, a ne ona sa 3 godine života.

e ja mogu ...mislim na ta s početka života, a za jučer nisam sigurna ni šta sam jela...voljela bih da mi neko objasni zašto nam mozak odbacuje ili odbija da pamti događaje nakon neke pređene životne dobe, da li dolazi do zasićenja memorije ili je nešto drugo u pitanju

Sjećam se nekih stvari kada sam imala 2 godine. Neki dan mami pričam, ne može da vjeruje. Opisala sam joj dvije situacije, jedna kad sam imala 2,5 godine, jedna je bila još ranije, mama A nismo nikad pričali o tome, pa da tako znam.

Sjecam se Dubka i hode ....ali nije hoda kao ove danasnje.....moj babo rahmetli sam napravio .....sjecam se kao danas da je bilo....imo sam mozda 3 godine a bio sam bolestan imo temp. povraco a nisam htio da lezim...ljeto po avliji ko sejtan

Ako je vjerovat mojoj mami, prvo sjecanje - imala godinu ipo.
Prije jos 10ak godina sam joj opisala neki dogadjaj, misleci da sam imala barem 3-4 godine, veli ona imala si godinu ipo. Jel slagala, ne znam.
Ostala sjecanja su od rata, dakle tamo od 3.5-4 godine pa nadalje.

Sjecam se malo kad sam imao cetri godine kad se buraz rodio, bilo mi krivo, ja htio sestru. Cak sam i koji dim povuko od muke .

Evo nekih sam se stvari prisjetio. Sjecam se ja i drugar tadasnji u vrticu curicama ispod suknji virili, krijuci se ispod stola. Mali vragolani. Malo se kao sjecam jednog psa kod tadasnjeg gazde gdje smo kao podstanari bili. Ko konj skoro pas bio. Mislim druga najveca ili prva rasa psa. Neki Njemacki pas a nije Bernadinac.

Sjecam se da sam se kao mala vozila u zutom kombiju, poslije dosta godina sam cula da smo ustvari u tom kombiju i odselili na pocetku rata znaci da sam imala 3 godine, sa ocem smo se rastali par sedmica prije toga ali njega ne pamtim, tad nekad je i poginuo.
Sjecam se i jednog sna kad sam legla navecer, mama mi ispricala neku standardnu bajku o zecu, a ja sanjala poslije toga neku vjesticu na drvetu ispred nase zgrade
Cesto kad listam stare albume sa fotografijama od prije rata, ima taj neki miris koji me podsjeca na nesto, ne znam ni ja na sta.
A sada mi se cesto desi da sretnem neku osobu i znam da sam s njom nekad i pricala al da me ubijes ne znam odakle je znam.

Opal_89 wrote:Sjecam se da sam se kao mala vozila u zutom kombiju, poslije dosta godina sam cula da smo ustvari u tom kombiju i odselili na pocetku rata znaci da sam imala 3 godine, sa ocem smo se rastali par sedmica prije toga ali njega ne pamtim, tad nekad je i poginuo.
Sjecam se i jednog sna kad sam legla navecer, mama mi ispricala neku standardnu bajku o zecu, a ja sanjala poslije toga neku vjesticu na drvetu ispred nase zgrade
Cesto kad listam stare albume sa fotografijama od prije rata, ima taj neki miris koji me podsjeca na nesto, ne znam ni ja na sta.
A sada mi se cesto desi da sretnem neku osobu i znam da sam s njom nekad i pricala al da me ubijes ne znam odakle je znam.

Ostane to djeci u podsvijesti, zvukovi, mirisi. Moji su imali kucu na sjeveru Bosne. Kad je majka umrla vise niko nikad tamo nije otisao dugo vremena. A ta je kuca uvijek imala specifican miris, nikad se nisam mogla sjetiti sta je, kakav je to miris. Dugo poslije toga otisla sam kod majkine sestre, tetke moje mame i vec s vrata kuca mirisi, isto. Paprenjaci.
A ja se ne sjecam da sam ih ikad jela, premala bila, ali miris pamtim i danas.

Ne kazu dzaba koliko je bitna povezanost na relaciji dijete-roditelj. Znam kako sam uvijek voljela miris mamine spavacice/pidjame i posteljine u kojoj ona spava. Zanimljivo kako to ostavlja trajan otisak u sjecanju.

2 godine i 10 mjeseci, oca kako me na ramenima nosi na Hadžu

ExNihilo wrote:

Toffee karamela wrote:

ExNihilo wrote:Dosta naših najranijih sjećanja su (barem djelomično) paramnezije i dosta naših najranijih sjećanja, za koja mislimo da su se dogodila s 2-3-4 godine života, zapravo su se dogodila sa 5-6-7 godina života.

hmm da ali ako se sjećanja mogu staviti u određeni kontekst, nekih drugih osoba i događaja za koje znamo kad su se dogodila, tada ne mogu biti paramnezije...ako je nekome djed umro kad je ovaj imao 4 godine, a sjećaš se djeda otprije u nekim situacijama, znači da hronologija pada prije 4 godine.

ja isto imam slonovsko pamćenje, po tom nekom kontekstu, rasporedu namještaja iz kuće, nekim osobama zaključila sam da mi sjećanja dopiru sve do 2 godine. kroz maglu naravno ali bogme se sjećam dosta plastično.

isto tako kao i uvodničaru sjećanje mi je užasno oslabilo posljednjih godina, ne pamtim lica, imena, događaje otprije dan-dva-sedmicu. često mi se desi da navečer počnem gledati film, ne završim ga i ujutro krenem da ga finiširam...i po 15 minuta mi treba da se sjetim koji je bio ...da sad u policiji dajem iskaz u vezi nečega i da me upitaju šta ste radili u petak, 17. juna umrla bih od smijeha

Mogu, često su naša "sjećanja" zapravo produkt onoga što smo čuli od drugih. Ubijeđeni smo da se nešto dogodilo onako kako "pamtimo", ali zapravo se sjećamo vizualizacije tuđe priče.

Kako si naporan

supercali wrote:Sjecanja kazu naucnici sezu od trece godine otprilike sve ranije je samo duboka podsvjest koju covjek pri ovoj vrsti razvoja i tehnologije ne moze prikazati

Seres i ti

Moja sjecanja sezu do trece god..
i to nisu sjecanja, vec slike, koje ostaju zauvijek..
sjecanja blijede, slike ostaju..

Ja se sjećam stvari nekad od 12.-13. godine.
Mislim, baš se sjećam šta se desilo, šta sam ja radio, prostora u kojem se nešto odigralo.

Postoje neka sjećanja od kada sam imao 7 godina ali to je uglavnom rekonstruisano iz priča koje su meni pričali.
Ne sjećam se prijatelja prije rata, obdaništa, krađe trešanja, to su sve stvari koje mi je neko pričao i ja ih sada na isti način prepričavam.

Znam, čudno malo, ali valjda je to neki odbrambeni mehanizam, šta ti ja znam.
Inače se ne mogu nikada sjetiti kada sam bio negdje, tipa koje sam godine išao u neki grad ili državu.
Uglavnom pamtim emocije i razgovore, ali datume i imena jako loše (dobro pamtim lica, doduše ).