Forum Klix.ba

te neke stvari zvuce kao da imas hipertireozu...
sad...prateci tvoj opus po forumu, mislim da nemas nigdje na rasporedu fizicku aktivnost, ako sam dobro skontala- stalno zaposlenje nemas i nisi u vezi, drustveni zivot ...nemas nikakvu povratnu informaciju od okoline, a mlad, a odrastao...uzmi sestrinu/bratovu djecu, odvedi ih kuda...namjesti tetki kanale na televizoru...okreci stan, isklofati tepih, sredi balkon ili nesto sto godinama ceka da bude popravljeno...zakupiti bascu, pa raditi na zemlji...vidjeti rezultat svog rada i prebaciti se u offline mode: povratna informacija odavde samo ti stvara jos veci kaos u glavi i drzi te "pod strujom", umjesto da se uzemljis. covjeku treba da se osjeca korisno i potrebno, da ima neku konkretnu svrhu.
ja to malo kroz elemente gledam...voda emocije, vatra djela, zrak misli i ideje...i sav si vruci zrak...nagon za djelima,ali koje ne prelaze prag ideje, samo misli, ideje...rijeci, rijeci...treperis kA leptir...zatomljene emocije, susa...samo cinicnost...zrak...a treba ti konkretnosti-zemlje, da imas od svega pomalo i da sve bude kompletno.
hbg. treba ti posao, bilo kakav, i najgluplji... samo ti treba da ti glava "ne radi na prazno", da vidis rezultate svojih misli, a ne da se one vrtloze do besmisla i da ta energija koju nosis nema izlaza, nego ti izaziva lupanje srca i znoj izbija na kozu iz cista mira...
mozda ti zvuci previse jednostavno i bezveze i mozda bi volio da imas neku posebnu dijagnozu...ali ako nisi probao da se uposlis, zanimas, nadjes neki smisao, taman da nabavis psa ili macku...da osjetis da te neko treba. probaj. sad ide sezona kupanja...to moze pozitivno djelovati, da se ogolis pred drugim ljudima i da dijelite vodu...znam da zvuci jako ezo...ali mislim da si usamljen i mislim da to djeluje dobro protiv usamljenosti.
i promijeni mjesto, cisto da znas da nisi nigdje zarobljen...taman da iz sa odes kod rodjaka nekog negdje na 3 dana.
sad, ako i napises da su sve ovo gluposti, ako i jednim djelicem mozga pomislis da bi tu moglo biti neceg- me happy.

pustopoljina wrote: sad...prateci tvoj opus po forumu........

Ja niti ne znam odakle bih krenula, ali evo - pokusat cu da budem sto kraca i konkretnija
Bolujem vec 8 godina, dijagnoza F20.0 (Sch./paranoidni subtip)

I ne da se osjecam da sam "pregorjela" vec se osjecam totalno prazno, bez emocija, bez volje, bez cilja...
Imala sam jos jedan relaps bolesti, nedavno, saniran duplom dozom lijekova, sad sam poprilicno troma, smirena - ali jedno je postalo jos gore, a to je depresija

Pokusala sam sve, od setnje, hodanja, aktivnijih druzenja ali nista narocito ne pomaze, uz terapiju mi je ukljucen Zoloft 50mg jednom ujutro i pijem ga evo vec nekih 20-tak dana sa blagim poboljsanjem, ali osjecam da nije to to, jos uvijek sam placljiva, tuzna, oskudna u rijecima...
Nazalost, u svemu tome pribjegavam sedativima koji relano gledajuci, samo zamaskiraju tegobe na nekoliko sati i poslije se osjecam samo jos gore, znam da oni sami po sebi nikako nisu rjesenje ali ne znam sta da radim

Razmisljala sam da u petak odem svom psihijatru (lijecim se u bolnici jagomir) i vidim da li moze Zoloft da mi boost up na 100mg dnevno pa da vidimo sta dalje i hoce li biti bolje... (inace od AD-a sam pila sve SSRI (Seroxat, Flusetin, Citram i Zoloft)
Od svih najbolje mi je djelovao upravo Zoloft (do sada) i relativno brzo mi se raspolozenje popravljalo a depresija jenjavala, jedino sada, zadnji put kad je uveden u terapiju ne znam sta se desava u mojoj glavi - zasto nije vec pocelo djelovati
Sto se tice terapije sa mojim glavnim lijekovima (antipsihoticima) pijem Zyprexu 10mg (2x1) te Risperidon 2mg (2x2)

Eto... voljela bih kada bi se neko javio sa slicnim problemima, pa da porazgovaramo (ovako na post, ili PP...) nebitno, tu sam i da saslusam druge

Unaprijed hvala!

-LaNa- wrote:Ja niti ne znam odakle bih krenula, ali evo - pokusat cu da budem sto kraca i konkretnija
Bolujem vec 8 godina, dijagnoza F20.0 (Sch./paranoidni subtip)

I ne da se osjecam da sam "pregorjela" vec se osjecam totalno prazno, bez emocija, bez volje, bez cilja...
Imala sam jos jedan relaps bolesti, nedavno, saniran duplom dozom lijekova, sad sam poprilicno troma, smirena - ali jedno je postalo jos gore, a to je depresija

Pokusala sam sve, od setnje, hodanja, aktivnijih druzenja ali nista narocito ne pomaze, uz terapiju mi je ukljucen Zoloft 50mg jednom ujutro i pijem ga evo vec nekih 20-tak dana sa blagim poboljsanjem, ali osjecam da nije to to, jos uvijek sam placljiva, tuzna, oskudna u rijecima...
Nazalost, u svemu tome pribjegavam sedativima koji relano gledajuci, samo zamaskiraju tegobe na nekoliko sati i poslije se osjecam samo jos gore, znam da oni sami po sebi nikako nisu rjesenje ali ne znam sta da radim

Razmisljala sam da u petak odem svom psihijatru (lijecim se u bolnici jagomir) i vidim da li moze Zoloft da mi boost up na 100mg dnevno pa da vidimo sta dalje i hoce li biti bolje... (inace od AD-a sam pila sve SSRI (Seroxat, Flusetin, Citram i Zoloft)
Od svih najbolje mi je djelovao upravo Zoloft (do sada) i relativno brzo mi se raspolozenje popravljalo a depresija jenjavala, jedino sada, zadnji put kad je uveden u terapiju ne znam sta se desava u mojoj glavi - zasto nije vec pocelo djelovati
Sto se tice terapije sa mojim glavnim lijekovima (antipsihoticima) pijem Zyprexu 10mg (2x1) te Risperidon 2mg (2x2)

Eto... voljela bih kada bi se neko javio sa slicnim problemima, pa da porazgovaramo (ovako na post, ili PP...) nebitno, tu sam i da saslusam druge

Unaprijed hvala!

Udruzenje Dodir, u prostorijama Opcine Novo Sarajevo.

.

-LaNa- wrote:Ja niti ne znam odakle bih krenula, ali evo - pokusat cu da budem sto kraca i konkretnija
Bolujem vec 8 godina, dijagnoza F20.0 (Sch./paranoidni subtip)

I ne da se osjecam da sam "pregorjela" vec se osjecam totalno prazno, bez emocija, bez volje, bez cilja...
Imala sam jos jedan relaps bolesti, nedavno, saniran duplom dozom lijekova, sad sam poprilicno troma, smirena - ali jedno je postalo jos gore, a to je depresija

Pokusala sam sve, od setnje, hodanja, aktivnijih druzenja ali nista narocito ne pomaze, uz terapiju mi je ukljucen Zoloft 50mg jednom ujutro i pijem ga evo vec nekih 20-tak dana sa blagim poboljsanjem, ali osjecam da nije to to, jos uvijek sam placljiva, tuzna, oskudna u rijecima...
Nazalost, u svemu tome pribjegavam sedativima koji relano gledajuci, samo zamaskiraju tegobe na nekoliko sati i poslije se osjecam samo jos gore, znam da oni sami po sebi nikako nisu rjesenje ali ne znam sta da radim

Razmisljala sam da u petak odem svom psihijatru (lijecim se u bolnici jagomir) i vidim da li moze Zoloft da mi boost up na 100mg dnevno pa da vidimo sta dalje i hoce li biti bolje... (inace od AD-a sam pila sve SSRI (Seroxat, Flusetin, Citram i Zoloft)
Od svih najbolje mi je djelovao upravo Zoloft (do sada) i relativno brzo mi se raspolozenje popravljalo a depresija jenjavala, jedino sada, zadnji put kad je uveden u terapiju ne znam sta se desava u mojoj glavi - zasto nije vec pocelo djelovati
Sto se tice terapije sa mojim glavnim lijekovima (antipsihoticima) pijem Zyprexu 10mg (2x1) te Risperidon 2mg (2x2)

Eto... voljela bih kada bi se neko javio sa slicnim problemima, pa da porazgovaramo (ovako na post, ili PP...) nebitno, tu sam i da saslusam druge

Unaprijed hvala!

ovo ti je najbolja opcija jer forum nije mjesto gdje se ovakvi problemi mogu riješiti. vidim da boluješ od f20 i psihijatar je jedini koji ti može pomoći, uz tvoju saradnju, da pronađeš sebe. ono što ti možeš uraditi je da natjeraš sebe da šetaš svaki dan i radiš ono što ti pričinjava zadovoljstvo. sretno

Velkoski wrote:meditacija

ozbiljan sam

100%

Malo izucavaj budizam (ne kao religiju, vise kao nacin zivota) koji ne navodi samo klasicnu meditaciju, nego i meditaciju hodanja, kao najeefektije sredstvo.
Ima dosta toga na YT na temu mindfulness.
Te stvari vracaju u sadasnji trenutak, a to je ste najveci problem- ne brinuti za buducnost i ne tabiriti po proslosti.

Preporuka: Thich Nhat Hanh, zen majstor, odlicna predavanja na YT.

Sve zavisi od osobe do osobe šta mu odgovara. Ja radim po 13-14 sati svaki dan, osim nedjelje, nju sam prije radio, ali ima par mjeseci kako sam batalio raditi. Zbog istog radnog radnog vremena, ali smanjene zarade ove godine, poprilično sam sa živcima popustio. Ja sam nekako uspio se opustiti, tako što odem na selo u voćnjak nedjeljom, nema kuća u blizini, ni ljudi, niko da mi jebe živce, jedino po koji stršljen mi naruši mir. Obično čitav dan provedem odmarajući, ponesem neku knjigu da čitam, ako treba šta poraditi po voćnjaku, pokositi travu, uradim i to je to.

Neko je već spominjao odlazak u prirodu, pa da samo navedem svoj primjer, da u nekoj mjeri može pomoći. Naravno, ne treba očekivati čuda, ali svakako, nije za odbaciti.

Svi mi znamo da stres utiče loše na zdravlje, ali čaba, nije svako jebivjetar da ignoriše probleme u životu. Mada najgore je kad se čovjek gubi u svemu, pa ne može da pronađe rješenje.

almir90 wrote:Sve zavisi od osobe do osobe šta mu odgovara. Ja radim po 13-14 sati svaki dan, osim nedjelje, nju sam prije radio, ali ima par mjeseci kako sam batalio raditi. Zbog istog radnog radnog vremena, ali smanjene zarade ove godine, poprilično sam sa živcima popustio. Ja sam nekako uspio se opustiti, tako što odem na selo u voćnjak nedjeljom, nema kuća u blizini, ni ljudi, niko da mi jebe živce, jedino po koji stršljen mi naruši mir. Obično čitav dan provedem odmarajući, ponesem neku knjigu da čitam, ako treba šta poraditi po voćnjaku, pokositi travu, uradim i to je to.

Neko je već spominjao odlazak u prirodu, pa da samo navedem svoj primjer, da u nekoj mjeri može pomoći. Naravno, ne treba očekivati čuda, ali svakako, nije za odbaciti.

Svi mi znamo da stres utiče loše na zdravlje, ali čaba, nije svako jebivjetar da ignoriše probleme u životu. Mada najgore je kad se čovjek gubi u svemu, pa ne može da pronađe rješenje.

I jel bolje, kakav je status?

512MB wrote: I jel bolje, kakav je status?

Šta da ti kažem, od problema se ne može pomoći. Prednost je kada sjedim tako sam u tišini i prirodi, malo bolje mi mozak radi, smišljajući šta i kako dalje, kako da se namakne koja para više. Šta za dvije, pet, deset godina ovakvim tempom itd.

Sve u svemu, već sam rekao da je od osobe do osobe, od problema koji čovjeka tište ne može se pobjeći, al' se ne treba u njih zatrpavati, i treba pokušavati prolanalizi rješenja.

Ja volim otići taj jedan dan kad imam viška vremena i provesti u prirodi, odmorim se malo psihički i fizički, i onda se ponovo vratim u realnost.

najbitnije je ne surfati klix komentarima na portalu

Dadulino wrote:

ma ja ba

meteorit135531 wrote:
Je li iko misli na svoje mentalno zdravlje i kako ga sacuvati? postoji li neka metoda izolacije koja bi pomogla da se covjek pocne osjecati bolje?
ili sam osudjen da trpim bolove u rukama i nogama, i da se jedva krecem. A u sustini, nije mi nista, ali bolujem od svega.

"if you're feeling stressed about something, say 'Fuck It'… you feel instantly better"

just make sure u say it and mean it. its very zen...

[quote][/quoteSvi mi znamo da stres utiče loše na zdravlje, ali čaba, nije svako jebivjetar da ignoriše probleme u životu. Mada najgore je kad se čovjek gubi u svemu, pa ne može da pronađe rješenje.
]

.Svima nam je u genima ,ali kako ga drzati pod kontrolom. Veliki faktor je i porodica i odnosi u samoj. Ako se tu pojave problemi - tesko se kontrolisati.Udaljiti se ,to rijetko ko ucini.
Dobar prijatelj/ca , koji ima strpljenja slusati je neprocjenljivo.

moonca wrote:

[/quoteSvi mi znamo da stres utiče loše na zdravlje, ali čaba, nije svako jebivjetar da ignoriše probleme u životu. Mada najgore je kad se čovjek gubi u svemu, pa ne može da pronađe rješenje.
]

.Svima nam je u genima ,ali kako ga drzati pod kontrolom. Veliki faktor je i porodica i odnosi u samoj. Ako se tu pojave problemi - tesko se kontrolisati.Udaljiti se ,to rijetko ko ucini.
Dobar prijatelj/ca , koji ima strpljenja slusati je neprocjenljivo.

neprocjenjivo da...slazem se

no..jako mali broj je takvih

Russki wrote:

moonca wrote:

[/quoteSvi mi znamo da stres utiče loše na zdravlje, ali čaba, nije svako jebivjetar da ignoriše probleme u životu. Mada najgore je kad se čovjek gubi u svemu, pa ne može da pronađe rješenje.
]

.Svima nam je u genima ,ali kako ga drzati pod kontrolom. Veliki faktor je i porodica i odnosi u samoj. Ako se tu pojave problemi - tesko se kontrolisati.Udaljiti se ,to rijetko ko ucini.
Dobar prijatelj/ca , koji ima strpljenja slusati je neprocjenljivo.

neprocjenjivo da...slazem se

no..jako mali broj je takvih

eh -jedan je dovoljan-- ima ih