Kur'an ne zabranjuje ubijanje djece kao takve, nego se indirektno spominje navodni predislamski arapski običaj zakopavanja žive zenske djece. Inače, kako uči zvanični islam, zbog vjerodostojnih 15-20 hadisa o tome da je Aiša imala 9 godina kad je spavala sa Muhamedom, i djevojčice od 9 godina se tretiraju kao žene, a žene proglašenih neprijatelja islama je dozvoljeno silovati, i to, prema vjerodostojnom hadisu, ne vodeći računa o tome da ne ostanu trudne, tj. naređeno je da se u njih ejakulira, jer "Allah odlučuje hoće li nastati novi život ili ne". Isto tako, dječaci od čak 11-12 godina se smatraju muškarcima i zarobljene neprijatelje je, po hadisima, dozvoljeno masovno ubiti odsijecanjem glave. Ako imaju sreće, opet prema hadisima, završiće kao roblje, pošto je robovlasništvo prirodna stvar u islamskoj religiji. Radikalni islam, kao što mnogi rekoše, je ustvari zvanični, mejnstrim islam u primjeni. "Umjereni" muslimani su oni koji ne primjenjuju u praksi ono u šta nominalno vjeruju, smatraju ga ispravnim, propovijedaju i čekaju pravi trenutak (dolazak "pravog šerijata, onog kao u poslanikovo vrijeme"), tj. vladavinu muslimana u svijetu, kada će moći primijeniti sve to čega se sada sustežu, a u praksi se može vidjeti na primjeru ISIL-a kako to izgleda. Eto, čak i arzuhal, neki vjerovatno islamski fakuletski obrazovani musliman iz sekularne BiH, se ponosi time što je tvrdio na forumu da je Muhamedovo vađenje usijanim eskerima očiju osmorici ljudi, kao i uskraćivanje zadnje želje da ih se napoji vodom, jer su, odsječenih ruku i nogu, od žeđi zubima grizli kamenje-ispravno, šerijatsko i islamsko djelo. Za doslovno svaki zločin koji počine imaju čvrsto uporište u zvaničnim islamskim izvorima, ajetima i hadisima. Tenzija u islamu i reakcija koju ona proizvodi su rezultat neusaglašenosti deklarativnog, zvaničnog vjerovanja i dogme i nemogućnosti da se ona primjeni u praksi. Zbog toga je toliki broj "mudžahida" razočaranih u svoju ulemu koja propovijeda ili odobrava neka nehumana ili zločinačka učenja (silovanja "nevjeričkih" žena, ubistva homoseksualaca, ubistva apostata-zabrana slobode vjeroispovijesti, osvajanje čitavog svijeta, tj. borbu da "Allahova riječ bude gornja", osvajanje Rima itd.), ali "ne još i ne u ovom okolnostima".
Što se tiče toga ko je ubica, Isus ili Jahve, to je potpuno isti princip kao ono kur'ansko "nisi bacio kad si bacio, Allah je bacio....Allah ih je vašim rukama poubijao..." itd. Kao i svo to abrahamsko nasilje i razvrat.
Ali, jedno ću vam reći, Jahvet je nešto drugo
