johnlock071 wrote:Us and them wrote:Stanovništvo Centralne Bosne baš i ne poznajem ali otac dobro zna stanovništvo Travnika i Novog Travnika i on kaže da su oni bolji od nas iz tuzlanske regije

, u smislu da je to narod blage naravi, bogobojazan, kulturan.
A kakvi smo mi iz Sjeveroistočne Bosne/tuzlanske regije nek drugi kažu.
Kažu da ste vi komunjare.

Jesi ti ikad čuo za DOMDO pukovniju aka "Hadžiefendićevu legiju", kasnije Zeleni Kadar? Od Brčkog preko Gračanice do Živinica i Teočaka to je bila glavna vojna formacija bošnjačkog naroda. Sjeveroistočna Bosna je zapravo bila izrazito antikomunistički kraj.
Jedino ako grad Tuzlu ne poistovjećuješ sa cijelom regijom, a to je nigdje veze. Uostalom, komadant DOMDO pukovnije Muhamedaga Hadžiefendić je bio iz stare tuzlanske porodice.
Zapravo, u 2. svjetskom ratu na ovom području je u određenoj mjeri bilo i međubošnjačkog sukoba, tako je i
Tuzlanski partizanski odred teško nastradao u borbama na prostoru obližnje Kalesije, primjer naselja Vukovije, Prnjavor i Međaš:
Prvi bataljon Tuzlanskog odreda zajedno s Devetnaestom birčanskom partizanskom brigadom izvršio je u noći 11/12. novembar 1943. godine napad na Prnjavor i Kalesiju. Neposredno pred napad zelenokadrovci su razoružali pripadnike komande jednog bataljona Tuzlanskog odreda, a odbijen je Sprečanski bataljon, koji je s južne strane napao na Kalesiju i Prnjavor. U ovom napadu na područje Olanovice poginuo je komesar Sprečanskog bataljona Vukašin Vuković iz Zeline...Tuzlanski partizanski odred bio je tek formiran...Komanda jednog njegovog bataljona razoružana je od strane prnjavorskih zelenokadrovaca, dok je drugi bataljon razbijen u borbama sa zelenokadrovcima kod Međaša. I jedan i drugi bataljon su poslije tih borbi imali tek po šezdeset boraca.
Napad na Odred i sve one koji su se nalazili uz Odred u Vukovijama, izvršila je jedinica zelenog kadra u kojoj su bili mještani - stanovnici sela, u kojima se Odred našao pri povlačenju poslije napada neprijatelja na Tuzlu. Oni su pratili pokrete jedinica Odreda i bili dobro obaviješteni o njihovoj snazi. Prilikom napada neprijatelj je postigao iznenađenje i izazvao pometnju i paniku u redovima Odreda. Zahvaljujući tome, pošlo mu je za rukom da zaplijeni komoru Odreda u Kovačima, a u neravnopravnoj borbi koja se razvila poginulo je četrnaest drugarica i drugova - boraca Odreda i pripadnika grupe rodoljuba. Poginuli su: Hodžić Idriz, rudar iz Moluha, učesnik husinske bune, Kanić Šemso, rudar iz Moluha, Zahirović Muharem, stolarski radnik iz Moluha, Drago Jovanović, fotograf iz Tuzle, Ivanka Mandić, politički radnik i aktivista NOP-a iz Kreke, Karlo Vodenik iz Kreke, Drago Dorn, činovnik iz Kreke, Arsen Šetka, geometar iz Kreke, Ilija Tomićević, radnik, Franjo Šmit, činovnik iz Kreke, omladinka Vera Vasiljević iz Tuzle, Mustafa Kapetanović i Rasim Rekić, a ranjen je i kasnije umro Župan Pavle iz Tuzle.