Forum Klix.ba

Zoya wrote:Dva puta sedmično.

I ne razumijem nikako one koje se moraju baš svaki dan čuti. Imam jednu kolegicu koju pokupim autom sa željezničke do posla. Ona nazove mater kad udje u auto, PA onda kad parkiram i zovne je još jednom kad sjedne na stolici na posao. Znači tri puta u sat vremena

Ja vidio temu i odma nazvo. Nisam od subote.

HAVANA wrote:Ja vidio temu i odma nazvo. Nisam od subote.

Par puta sedmično je sasvim dovoljno. Stariji ljudi obično postanu egoistični i traže pretjeranu pažnju. Svakih par dana nazvat, otići, obići je sasvim dovoljno za normalne odrasle ljude sa zdravim odnosom. Sve ostalo meni lično spada u kategoriju maminih maza.
E sad, druga je priča ako su roditelji bolesni, iznemogli i sl. To je nešto skroz drugo. Ovi moji penzioneri mogu biku rep iščupati, imaju para više od mene i iako se vidimo u prosjeku 2 puta sedmično, a čujemo skoro svaki dan, napadnu me uvijek sa riječima "Zanima li te jesmo li živi?"

Bilo uvijek dva puta dnevno da se cujemo, sad nazalost nikako
Tako da zovite ih cesce, ne oduzima mnogo vremena

Čujemo se 2-3 puta u sedmici. Dovoljno. Bio stari kod mene 10 dana, dosta.

Treba i tema "koliko često vas zovu roditelji".

Bio isti takav, šta imam zivkat da me pegla i to baš svaki dan i po deset/petnest minuta, uvijek ista priča... standardno seronja bio (ja). A sad... e Bože, sve bih dao da mu čujem glas još jednom.

Raja nemoj da vam poslije bude zao...

Prije 20 godina kad sam sam poceo ziviti sam telefonom sedmicno, pismima kako kad. Sada redovno, fb, skype, svako malo.

peepeep wrote:Bio isti takav, šta imam zivkat da me pegla i to baš svaki dan i po deset/petnest minuta, uvijek ista priča... standardno seronja bio (ja). A sad... e Bože, sve bih dao da mu čujem glas još jednom.

.......

Gdjegod da odem, zovem redovno. Odem u drugi grad/drzavu, javim da sam dosla/da mi se nije nis lose desilo, javiim se kad krenem kuci i uopste to ne shvatam kao neki teret. Starog i ne volim bas previse, zivciramo se uzajamno, al' svejedno mu je drago kad se javim, i zabrine se ako se ne javim..
I ne kapiram ljude koji javit se vlastitom roditelju shvataju kao mrsku obavezu. I da zivim na drugom kraju svijeta isto bi bilo...Zivot je jedan.. Odvojiti dva minuta i pitati nekoga "Gdje si, sta radis, kako si?" roditeljima puno znaci, a ako nisi zahvalan onome ko te rodio/odgojio/othranio i uvijek je tu ma sta se desi, kome si zahvalan?
Mislim da ovi koji su izgubili roditelja/e, to shvataju..Kad odu, nemas se vise kome javiti,a djeca porastu i nemaju vremena da ti se jave..
Mamina maza

najmanje dvaput dnevno. kad odemo negdje onda barem jednom u 2 dana....

Ne zovem svaki dan.
Ako je nesto po potrebi, nazovem.
Ovako random, sedmicno 2-3 puta.

Muski rijedje zovu od zena, uglavnom.

Nije meni mrsko i teret,samo kazem nema potrebe i roditelji nekada postaju sebicni,recimo moja majka je itekako u najboljim godinama ali nema posla pa joj dosadno,i ako se ne javim jednom odmah "brine li te bar da li sam ziva?" a covjek ima svoj zivot i ne stigne sve,kamo li zvati svaki dan

sadie_forever wrote:Nije meni mrsko i teret,samo kazem nema potrebe i roditelji nekada postaju sebicni,recimo moja majka je itekako u najboljim godinama ali nema posla pa joj dosadno,i ako se ne javim jednom odmah "brine li te bar da li sam ziva?" a covjek ima svoj zivot i ne stigne sve,kamo li zvati svaki dan

Ovake preguraju devedesetu. Nek je ziva i zdrava
P.S.
Ja nazvo cim sam vidio temu

Svaki dan.

stakasa wrote:

sadie_forever wrote:Nije meni mrsko i teret,samo kazem nema potrebe i roditelji nekada postaju sebicni,recimo moja majka je itekako u najboljim godinama ali nema posla pa joj dosadno,i ako se ne javim jednom odmah "brine li te bar da li sam ziva?" a covjek ima svoj zivot i ne stigne sve,kamo li zvati svaki dan

Ovake preguraju devedesetu. Nek je ziva i zdrava
P.S.
Ja nazvo cim sam vidio temu

amin

Hahah,moj brat njoj odgovori "suti mama ti konju rep mozes iscupati" ne da se on :Dcali ja se odmah krenem pravdati,pa nisam stigla ovo ono

Ja bi volio da imam koga nazvati.

Mislite o tome, svi vi kojima je to smor. Doci ce vam jednog dana na pamet.

BJB wrote:Gdjegod da odem, zovem redovno. Odem u drugi grad/drzavu, javim da sam dosla/da mi se nije nis lose desilo, javiim se kad krenem kuci i uopste to ne shvatam kao neki teret. Starog i ne volim bas previse, zivciramo se uzajamno, al' svejedno mu je drago kad se javim, i zabrine se ako se ne javim..
I ne kapiram ljude koji javit se vlastitom roditelju shvataju kao mrsku obavezu. I da zivim na drugom kraju svijeta isto bi bilo...Zivot je jedan.. Odvojiti dva minuta i pitati nekoga "Gdje si, sta radis, kako si?" roditeljima puno znaci, a ako nisi zahvalan onome ko te rodio/odgojio/othranio i uvijek je tu ma sta se desi, kome si zahvalan?
Mislim da ovi koji su izgubili roditelja/e, to shvataju..Kad odu, nemas se vise kome javiti,a djeca porastu i nemaju vremena da ti se jave..
Mamina maza

Ovo je mentalno zdrav rezon...svaka cast. Ovo ja kao roditelj...

Njanjavi wrote:Otkako je otkrila viber, nemrem ziv ostat, proklet je dan kad joj pokazah sta je fb, a za viber je buraz ispo konj

a pa

BJB wrote:Gdjegod da odem, zovem redovno. Odem u drugi grad/drzavu, javim da sam dosla/da mi se nije nis lose desilo, javiim se kad krenem kuci i uopste to ne shvatam kao neki teret. Starog i ne volim bas previse, zivciramo se uzajamno, al' svejedno mu je drago kad se javim, i zabrine se ako se ne javim..
I ne kapiram ljude koji javit se vlastitom roditelju shvataju kao mrsku obavezu. I da zivim na drugom kraju svijeta isto bi bilo...Zivot je jedan.. Odvojiti dva minuta i pitati nekoga "Gdje si, sta radis, kako si?" roditeljima puno znaci, a ako nisi zahvalan onome ko te rodio/odgojio/othranio i uvijek je tu ma sta se desi, kome si zahvalan?
Mislim da ovi koji su izgubili roditelja/e, to shvataju..Kad odu, nemas se vise kome javiti,a djeca porastu i nemaju vremena da ti se jave..
Mamina maza

Tacno tako!

Ali i razumijem svacije navike po ovom pitanju.

Svaki dan se cujemo telefonom,,a idem im svaki drugi minimalno, bar na vrata da ih pozdravim ako nemam kad popit kafu sa njima!
Moja je sreca da su roditelji relativno blizu,ali i da nisu isto bih radio,,a to predlazem i svim forumasima,da zovu,obilaze i paze svoje roditelje!
Otac i mati,jedini koji ti misle dobro bez obzira na sve !

Nepass wrote:Bilo uvijek dva puta dnevno da se cujemo, sad nazalost nikako
Tako da zovite ih cesce, ne oduzima mnogo vremena

BJB wrote:Gdjegod da odem, zovem redovno. Odem u drugi grad/drzavu, javim da sam dosla/da mi se nije nis lose desilo, javiim se kad krenem kuci i uopste to ne shvatam kao neki teret. Starog i ne volim bas previse, zivciramo se uzajamno, al' svejedno mu je drago kad se javim, i zabrine se ako se ne javim..
I ne kapiram ljude koji javit se vlastitom roditelju shvataju kao mrsku obavezu. I da zivim na drugom kraju svijeta isto bi bilo...Zivot je jedan.. Odvojiti dva minuta i pitati nekoga "Gdje si, sta radis, kako si?" roditeljima puno znaci, a ako nisi zahvalan onome ko te rodio/odgojio/othranio i uvijek je tu ma sta se desi, kome si zahvalan?
Mislim da ovi koji su izgubili roditelja/e, to shvataju..Kad odu, nemas se vise kome javiti,a djeca porastu i nemaju vremena da ti se jave..
Mamina maza