RNG_25 wrote:Značenje tevbe možda jeste "povratak unazad", ali to je samo zato jer to značenje podrazumijeva "povratak unazad odakle se došlo", a po definiciji (religija) se došlo od Boga. A to i jeste (navodna) svrha religija, taj "povratak".
"Povratak unazad" na neku usputnu poziciju, umjesto na sam početak, pak, je ništa drugo doli zamjena jednog sranja drugim.
Eto, arzuhal je taj "povratak unazad" smjestio u predvremensko, tzv. ezelsko "qalu belaa". Ali, ja bih odlazak od svoje izvorne prirode smjestio u ovaj svijet. Smatram da je od svoje prirode otišao neko ko, pod uticajem izloženosti ideologiji i mitologiji, svake noći u svojoj glavi ili ko zna kojem svijetu, vodi, ako regrutovani "Mehdijev vojnik", borbe sa vojskom šejtana koje dolaze iz Podgorice, te kojima mačem odsijeca glave. Jednako tako, monaški život, kojeg je fatamorgana spominjao, ima intezivan fokus zbog ciljane želje za izolacijom od buke "običnog" života i intenzivno osluškivanje i čekanje "glasa Boga" sa kojim se asketa osamljuje. Takva intenzivna aktivnost čula obično dovodi do vanrednih, nesvakidašnjih iskustava kojima religijski diskurs daje jedno ime, a medicina, kojoj nisu nimalo nepoznata, drugo.
Odlaskom od prirode smatram i kada se, zbog izloženosti i podložnosti religijskoj dogmi, "normalan", obrazovan, elokventan, "tolerantan", "europejski" musliman, upinje opravdati da neko (Muhamed po sahih hadisu) nekim ljudima iskopa oči, odsiječe udove i ostavi ih da umru na suncu oglušujući se na njihovu posljednju želju da piju vode, pri čemu, na konstataciju da tako okrutne kazne odsijecanja svih udova nema ni u šerijatskim propisima (po šerijatu za "vojevanje protiv Allaha i poslanika" "idu" ruka i noga unakrst, a za krađu ruka) on tvrdi da je to sve ipak po šerijatu i samim time OK. Dakle, nije u pitanju vehabija, "isilovac", nego predani sljedbenik islamske zajednice koji s ponosom ističe nekakve dodire sa sufijskim mišljenjem i šejhovima.
Dakle, nisam ovu temu zamislio kao kvaziintelektualne devame o metafizici, ezelu i slično. Nego je smještam u ovaj svijet, život i trenutak. "Ko je slijep na ovom svijetu, biće slijep i na ahiretu". Ko ne uradi tevbu na ovom svijetu, neće je uraditi ni na "onom".
Bivši reis Cerić iz uvodnog posta očito čini svojevrsnu tevbu vraćajući se bosanskim korijenima. Ali, ta tevba nije samo jezička ili folklorna, nego suštinska.
Kao ilustraciju u odnos stavljam ovo:
ZAPIS SA STEĆKA IZ 1094 GODINE
Se znamenje Kneza Nenca,Velikoga Kneza Bosanskoga,a postavi je sin njegov Knez Muven,s`Bozijom pomocju i svojih vjernih,a s` inonom nijednom inom pomocju,nego on sam.
Ti,koji procitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda.I vratio se,jer tami neima nista,do ponovo ti sam.
Clovjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio,tcuti ono sto nije tcuo,okusti ono sto nije otkusio,bit tami gdji nije bio,al` uvijek i svagdi samo sebe moze najti,ili ne najti.
I mnogo ot moje ruke na zemji bi,a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit.
I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.
Clovjece,tako da niesi proklet,ne tikaj u me.
Legoh 1094 ljeta,kad bjese susa,pa u nebu ne bjese ni jedne suze za me.
i, s druge strane, priču o bogougodnosti i potrebitosti toga da se lopove-ubice kazni na način da im se ekserima izvade oči, odsijeku uvodi i ostavi ih se da žedni umru na pustinjskom suncu.
Ustvari ti mozda i jesi, nejse.