Forum Klix.ba

meteorit135531 wrote:
Radio sam spermiogram. Bio sam zabrinut jer uopste nisam imao potrebu za djevojkom. Ne osjecam uzbudjenje, tup sam sto se tice toga. drug mi kaze kako je moguce da ne mozes? ali fakat ne mogu, cak i ne masturbiram. Jednostavno ne mogu. To se prije nije desavalo. sto se tice toga, uredan je nalaz. ispod 40 je neplodnost, meni je 68. radio sam krvne nalaze prosli mjesec, secer je 4, ostalo je u granicama normale, zeljezo je 11. bili su neki limfociti smanjeni, ali doktorica kaze da je to od upale.
ali generalno , jako se lose osjecam. nemam koncentraciju, nekad se ne mogu sjetiti koji je dan u sedmici,ili datum. Ne pamtim neke bliske dogadjaje, odnosno ne mogu se sjetiti sta sam planirao taj dan uraditi , pa sad zapisujem na papir. I sto je najgore, to vec traje otprilike 2 mjeseca
ali jesam mnogo razdrazljiv, malo mi treba da planem, brzo eksplodiram

film se ubio za tebe

meteorit135531 wrote: Radio sam spermiogram. Bio sam zabrinut jer uopste nisam imao potrebu za djevojkom. Ne osjecam uzbudjenje, tup sam sto se tice toga. drug mi kaze kako je moguce da ne mozes? ali fakat ne mogu, cak i ne masturbiram. Jednostavno ne mogu. To se prije nije desavalo. sto se tice toga, uredan je nalaz. ispod 40 je neplodnost, meni je 68. radio sam krvne nalaze prosli mjesec, secer je 4, ostalo je u granicama normale, zeljezo je 11. bili su neki limfociti smanjeni, ali doktorica kaze da je to od upale.
ali generalno , jako se lose osjecam. nemam koncentraciju, nekad se ne mogu sjetiti koji je dan u sedmici,ili datum. Ne pamtim neke bliske dogadjaje, odnosno ne mogu se sjetiti sta sam planirao taj dan uraditi , pa sad zapisujem na papir. I sto je najgore, to vec traje otprilike 2 mjeseca
ali jesam mnogo razdrazljiv, malo mi treba da planem, brzo eksplodiram

68 je lose za tvoje godine. Dosta sam stariji od tebe i nalaz mi je mnogo bolji. Poslusaj me, provjeri polne i hormone stitne zlijezde.

Testosteron je gotovo sličan progesteronu kod žena. Osim što je spolni hormon, izaziva psihološka stanja, kao što su osjećaj blagostanja i sigurnosti. Njegov nedostatak dovodi do fizičkih problema kao što je gubitak tjelesne mase i slabljenje kostiju, te depresivnih poremećaja. Problem za nedostatak hormona kod muškaraca može biti čak i izraženiji nego kod žena. Kao posljedica se javlja anksioznost, gubitak energije i nedostatak fizičkog i seksualnog interesa, problemi s erekcijom i razdražljivost. Sve se to odvija u regiji mozga naziva limbički sustav. Kad testosteron ne dosegne tu regiju onda se počinju događati ovi poremećaji.

Što je za muškarce bila samo stvar poboljšanja kvalitete života sada postaje nužnost za zdravlje? Nove studije pokazuju da ayurvedski i prirodni lijekovi mogu biti rješenje za izbjegavanje ili barem smanjenje šanse za probleme kao što su dijabetes, stres i tjelesna težine kod nekih muškaraca. Prema riječima stručnjaka, smanjena proizvodnja spolnih hormona izravno je povezana s tim komplikacijama, koje čak mogu izazvati bolest srca. Međutim, kombinacija uravnotežene prehrane i redovitog vježbanja može biti ključ za razbijanje začaranog kruga koji je formiran između kroničnih zdravstvenih problema.

http://www.seksualnozdravlje.com/testos ... hormon.php

javi se ti ipak psihologu.
sagledaj sve što si napisao

koncetracija, manjak libida, asocijalizacija, sklonost ka agresivnosti, kratak fitilj itd.

toliko od mene.idi dok nije kasno
piva nece riješiti problem.

i to niko ti ne treba. neka te leđa presjeku, shvatit ćeš da ti neko treba. a ideš u starost.

Hvala na, vjerujem dobronamjernim savjetima, i na nadasve iscrpnoj analizi devijantnosti moje psihe.
Sutra idem psihologu, pa ću javiti kako je bilo.

Nocni Monni wrote:Hvala na, vjerujem dobronamjernim savjetima, i na nadasve iscrpnoj analizi devijantnosti moje psihe.
Sutra idem psihologu, pa ću javiti kako je bilo.

Šta misliš o provjeri spolnih hormona?

fortaleza wrote:

Nocni Monni wrote:Hvala na, vjerujem dobronamjernim savjetima, i na nadasve iscrpnoj analizi devijantnosti moje psihe.
Sutra idem psihologu, pa ću javiti kako je bilo.

Šta misliš o provjeri spolnih hormona?

Hvala na savjetu, evo danas nakon što odem kod psihologa, otići ću provjeriti spolne hormone.

Mozda se ljudima nije desavalo, pa i ne znaju kako je buditi se bezvoljan i nemocan. Bas to se meni desava. Danas sam citav dan prelezao. San mi je poremecen. Cak mi je i naporno izaci van, na balkon. Ne mogu objasniti takvo stanje. Jednostavno, ne mogu. Nema lijeka ovome. Bez obzira koliko jedem, ne ide, ne prima se. Nema energije. Kaze meni jedan prijatelj kad me je vidio da u meni nema zivosti, nema energije ni snage. Bas nekako tako se osjecam. Bez ikakve volje. Gledam TV, ali ustvari kako da ga i ne gledam mislima sam daleko negdje.
Muzika me ne opusta stvara mi samo nepotrebni pritisak. povlacim se u sebe, jer moram. postalo mi je zamorno misliti o nekome, ili povjeriti se nekome
ne pripisujem ovo depresiji, vec stresu bio sam pod nepodnosljivim stresom, malo je nedostajalo da bukvalno poludim. Da se ubijem. Generalno mnogo prevare, mnogo mojih pokusaja da ispravim krive Drine, mnogo nerviranja, mnogo nekih zavrzlama, dok se to sve ispravilo i rijesilo, izgubio sam snagu. Jedan dan sam se probudio i bilo mi je jasno da ne mogu dalje. Nema snage, Kako je sad povratiti?
znam da ne postoji neko magicno rjesenje, ali ne mogu da se otrgnem od ovih misli. bio sam nekad momak koji se tako radovao zivotu, a sada sam pregorio. Uzasno je fizicko stanje, strah me da se pogledam u ogledalo. psihicki sam rastrojen, na 4 strane svijeta.
Kljuc mi je da samo opustim sebe. niko mozda ne bi mogao vjerovati da me sad novac ne zanima, zene me ne zanimaju, izlasci, derneci, putovanja, nista od toga. cak ni razgovor, samo mi treba snaga, Mentalna i fizicka da krenem dalje
nikome se to mozda nije desilo, meni je danas bilo mnogo naporno da sidjem niz stepenice napolje.
kad vratim film unazad, mnogo sam se potrosio protekle godine, da sam generalno umoran, od ljudi , od sebe, od na silu kreiranih situacija, tako da mi ne treba niko.
samo mozda savjet kako povratiti snagu jer se bojim da se jos gore ne razbolim. Citam clanke na internteu, o zdravoj prehrani i stresu pa ih spasavam u Wordu jer ne mogu zapamtiti

prvo
pocni od toga da si ono 'najgore' vec prezivio. ocito si imao snage za koju nisi ni znao da imas.

posto te iscrpilo sve ono negativno sto te okruzivalo, pokusaj paznju usmjeriti na ono sto je pozitivno. a svako od nas ima bar nesto cemu se raduje, zbog cega se raduje i za sta moze biti zahvalan.

razmisli zelis li jos svog zivota pokloniti negativnom - neka ti to bude prva odluka u danu. hoces li dan uzeti za sebe, hoces li napraviti korak vise, popiti bas onaj caj koji volis, gledati kroz prozor u ono sto ti se svidja - ili ce ti jos jedan dan proci a da ga nisi ni svjestan, zarad necega sto nije zapravo vrijedno tvoje paznje.

potrazi ljude s kojima mozes pricati. ljudi te mogu razboljeti, ljudi te mogu izlijeciti. okruzi se pravom vrstom.

ako treba, napravi spisak svega sto jos vrijedi i sto je uvijek vrijedilo u tvom zivotu. stavi ga na vidljivo mjesto. svaki put kad se neceg novog sjetis, dodaj na spisak. iznenadices se kako ce brzo rasti

i ne zaboravi, nisi sam, nisi prvi ni posljednji koji se ZAMALO slomio. i prezivio. i ima sansu ici dalje.

meteorit135531 wrote:Mozda se ljudima nije desavalo, pa i ne znaju kako je buditi se bezvoljan i nemocan. Bas to se meni desava. Danas sam citav dan prelezao. San mi je poremecen. Cak mi je i naporno izaci van, na balkon. Ne mogu objasniti takvo stanje. Jednostavno, ne mogu. Nema lijeka ovome. Bez obzira koliko jedem, ne ide, ne prima se. Nema energije. Kaze meni jedan prijatelj kad me je vidio da u meni nema zivosti, nema energije ni snage. Bas nekako tako se osjecam. Bez ikakve volje. Gledam TV, ali ustvari kako da ga i ne gledam mislima sam daleko negdje.
Muzika me ne opusta stvara mi samo nepotrebni pritisak. povlacim se u sebe, jer moram. postalo mi je zamorno misliti o nekome, ili povjeriti se nekome
ne pripisujem ovo depresiji, vec stresu bio sam pod nepodnosljivim stresom, malo je nedostajalo da bukvalno poludim. Da se ubijem. Generalno mnogo prevare, mnogo mojih pokusaja da ispravim krive Drine, mnogo nerviranja, mnogo nekih zavrzlama, dok se to sve ispravilo i rijesilo, izgubio sam snagu. Jedan dan sam se probudio i bilo mi je jasno da ne mogu dalje. Nema snage, Kako je sad povratiti?
znam da ne postoji neko magicno rjesenje, ali ne mogu da se otrgnem od ovih misli. bio sam nekad momak koji se tako radovao zivotu, a sada sam pregorio. Uzasno je fizicko stanje, strah me da se pogledam u ogledalo. psihicki sam rastrojen, na 4 strane svijeta.
Kljuc mi je da samo opustim sebe. niko mozda ne bi mogao vjerovati da me sad novac ne zanima, zene me ne zanimaju, izlasci, derneci, putovanja, nista od toga. cak ni razgovor, samo mi treba snaga, Mentalna i fizicka da krenem dalje
nikome se to mozda nije desilo, meni je danas bilo mnogo naporno da sidjem niz stepenice napolje.
kad vratim film unazad, mnogo sam se potrosio protekle godine, da sam generalno umoran, od ljudi , od sebe, od na silu kreiranih situacija, tako da mi ne treba niko.
samo mozda savjet kako povratiti snagu jer se bojim da se jos gore ne razbolim. Citam clanke na internteu, o zdravoj prehrani i stresu pa ih spasavam u Wordu jer ne mogu zapamtiti

Imaš veoma jasan tok misli i sposobnost pretakanja misli u dobre rečenice što meni nekako daje osjećaj da u tebi ima mnogo stvarne snage i sposobnosti da se nosiš sa svojim životom.
Puno više ljudi oko tebe danas nažalost prolazi kroz slične situacije.

Nerealno je očekivati i vjerovati da se nakon dužeg perioda lošeg života i ekstremnog fizičkog i psihičkog iscrpljivanja brzo može poništiti efekat svega lošeg što si svojim ponašanjem uradio sebi. Opremljeni smo tijelima i psihom koji mogu podnijeti nevjerovatno puno opterećenja ali imaju granice. Kad ih pređemo, počnu iskakati razni osigurači u tijelu koji nam se pale kao alarmi da hitno mijenjamo način života i oblike ponašanja koji su štetni za nas. Ti si vjerovatno ignorisao previše tih iskočenih osigurača, i bez krpljenja gurao dalje, zlostavljao se i fizički i psihički do svog energetskog dna.

Ako ti se živi, budi strpljiv i radi na svom oporavku polako i strpljivo. Jedi zdravu hranu iz koje ćeš crpiti snagu za tijelo i mozak. Uvodi sebi zdrave navike, kreći se na čistom zraku, vježbaj bolji način života iz svog početka. Kretanje i umjereno uvođenje sporta ti samo mogu poboljšati kvalitet života i zdravlja.

Ne opterećuj se šta time šta drugi misle o tebi ili ti misliš da misle o tebi ili žele od tebe. Misli sad samo na sebe i svoje dobro. Ionako nikoga nije briga. I budi strpljiv za sebe, ništa kvalitetno se ne ostvaruje brzo.

Trebas sebi dokazati da niko nije vrijedan tvojih zivaca.
Tvog zdravlja. Tvoje sikiracije. Jasno, na pocetku je tesko, zdrav bolesnom ne vjeruje.
Pocne stres, sto na poslu, sto kod kuce, sto uopste u zivotu....zdrav covjek to reflektuje na nacin hajde bgt....medjutim, vremenom, malo po malo, dodjes u opasno stanje.
Sto nas narod kaze: treba poravniti. Malo vise si zaglibio, ali cim kontas stvari, znaci i da ima snage u tebi da se iscupas. To ti moze biti jedna bitna zivotna skola koja ce ti valjati u daljnem zivotu.

wewa wrote:prvo
pocni od toga da si ono 'najgore' vec prezivio. ocito si imao snage za koju nisi ni znao da imas.

posto te iscrpilo sve ono negativno sto te okruzivalo, pokusaj paznju usmjeriti na ono sto je pozitivno. a svako od nas ima bar nesto cemu se raduje, zbog cega se raduje i za sta moze biti zahvalan.

razmisli zelis li jos svog zivota pokloniti negativnom - neka ti to bude prva odluka u danu. hoces li dan uzeti za sebe, hoces li napraviti korak vise, popiti bas onaj caj koji volis, gledati kroz prozor u ono sto ti se svidja - ili ce ti jos jedan dan proci a da ga nisi ni svjestan, zarad necega sto nije zapravo vrijedno tvoje paznje.

potrazi ljude s kojima mozes pricati. ljudi te mogu razboljeti, ljudi te mogu izlijeciti. okruzi se pravom vrstom.

ako treba, napravi spisak svega sto jos vrijedi i sto je uvijek vrijedilo u tvom zivotu. stavi ga na vidljivo mjesto. svaki put kad se neceg novog sjetis, dodaj na spisak. iznenadices se kako ce brzo rasti

i ne zaboravi, nisi sam, nisi prvi ni posljednji koji se ZAMALO slomio. i prezivio. i ima sansu ici dalje.

Ako te ovaj post ne navede na suicid, barem znaš da ništa neće.

jel ovo opet kako istrazivanje??

ExNihilo wrote:

wewa wrote:prvo
pocni od toga da si ono 'najgore' vec prezivio. ocito si imao snage za koju nisi ni znao da imas.

posto te iscrpilo sve ono negativno sto te okruzivalo, pokusaj paznju usmjeriti na ono sto je pozitivno. a svako od nas ima bar nesto cemu se raduje, zbog cega se raduje i za sta moze biti zahvalan.

razmisli zelis li jos svog zivota pokloniti negativnom - neka ti to bude prva odluka u danu. hoces li dan uzeti za sebe, hoces li napraviti korak vise, popiti bas onaj caj koji volis, gledati kroz prozor u ono sto ti se svidja - ili ce ti jos jedan dan proci a da ga nisi ni svjestan, zarad necega sto nije zapravo vrijedno tvoje paznje.

potrazi ljude s kojima mozes pricati. ljudi te mogu razboljeti, ljudi te mogu izlijeciti. okruzi se pravom vrstom.

ako treba, napravi spisak svega sto jos vrijedi i sto je uvijek vrijedilo u tvom zivotu. stavi ga na vidljivo mjesto. svaki put kad se neceg novog sjetis, dodaj na spisak. iznenadices se kako ce brzo rasti

i ne zaboravi, nisi sam, nisi prvi ni posljednji koji se ZAMALO slomio. i prezivio. i ima sansu ici dalje.

Ako te ovaj post ne navede na suicid, barem znaš da ništa neće.

konstruktivno, nema sta.

slobodno ponudi alternativu - ja mogu pisati samo na osnovu vlastitog iskustva.

Posto je bilo vec finih savjeta, ja bih nekako dodala da se krene sa malim koracima. Npr odredis sebi da ces se danas natjerati da izadjes vani i prosetas jedan krug i sl. Takvi odradjeni mali zadaci ti mogu polako vracati samopouzdanje . Trebao bi obratiti paznju na zdravu ishranu, na nesto sto ce ti dati energije tipa raznorazne sjemenke, med, maticna lijec, cajevi itd. Uglavnom korak po korak, plus da razgovaras otvoreno sa osobom u koju imas povjerenja!

prvo onda recte covjeku istinu.nije se zamal slomio ,nego se slomio.
jaro puko si. al si ziv.
za pocetak eto pozitive.
ne ide se tako lako.

meteorit135531 wrote:Mozda se ljudima nije desavalo, pa i ne znaju kako je buditi se bezvoljan i nemocan. Bas to se meni desava. Danas sam citav dan prelezao. San mi je poremecen. Cak mi je i naporno izaci van, na balkon. Ne mogu objasniti takvo stanje. Jednostavno, ne mogu. Nema lijeka ovome. Bez obzira koliko jedem, ne ide, ne prima se. Nema energije. Kaze meni jedan prijatelj kad me je vidio da u meni nema zivosti, nema energije ni snage. Bas nekako tako se osjecam. Bez ikakve volje. Gledam TV, ali ustvari kako da ga i ne gledam mislima sam daleko negdje.
Muzika me ne opusta stvara mi samo nepotrebni pritisak. povlacim se u sebe, jer moram. postalo mi je zamorno misliti o nekome, ili povjeriti se nekome
ne pripisujem ovo depresiji, vec stresu bio sam pod nepodnosljivim stresom, malo je nedostajalo da bukvalno poludim. Da se ubijem. Generalno mnogo prevare, mnogo mojih pokusaja da ispravim krive Drine, mnogo nerviranja, mnogo nekih zavrzlama, dok se to sve ispravilo i rijesilo, izgubio sam snagu. Jedan dan sam se probudio i bilo mi je jasno da ne mogu dalje. Nema snage, Kako je sad povratiti?
znam da ne postoji neko magicno rjesenje, ali ne mogu da se otrgnem od ovih misli. bio sam nekad momak koji se tako radovao zivotu, a sada sam pregorio. Uzasno je fizicko stanje, strah me da se pogledam u ogledalo. psihicki sam rastrojen, na 4 strane svijeta.
Kljuc mi je da samo opustim sebe. niko mozda ne bi mogao vjerovati da me sad novac ne zanima, zene me ne zanimaju, izlasci, derneci, putovanja, nista od toga. cak ni razgovor, samo mi treba snaga, Mentalna i fizicka da krenem dalje
nikome se to mozda nije desilo, meni je danas bilo mnogo naporno da sidjem niz stepenice napolje.
kad vratim film unazad, mnogo sam se potrosio protekle godine, da sam generalno umoran, od ljudi , od sebe, od na silu kreiranih situacija, tako da mi ne treba niko.
samo mozda savjet kako povratiti snagu jer se bojim da se jos gore ne razbolim. Citam clanke na internteu, o zdravoj prehrani i stresu pa ih spasavam u Wordu jer ne mogu zapamtiti

Jarane,meni se drug juce nije ni probudio.47 godina.Znaci vec si u plusu...Kreni od sitnica i malog zadovoljstva...Preko noci nece biti bolje.Sad da ti pisemo kakvi smo se budili i sta smo prezivljavali,nema smisla, a i nece ti pomoci.Pomozi sam sebi ili trazi pomoc od strucnih ljudi.

ma ovo je za neko istrazivanje,dje ce bit umoran od svega al volko nabiflat.
eto uzmi sebe havana kad ti je ni do ceg.il,ja..peti deseti...

Dobra tema, jer je masa ljudi u istoj ili slicnoj situaciji, koja je presla u hronicno stanje iz kojeg ne znaju vise sta bi.
Ovaj momak Monni najvjerovatnije ima jedan vid depresije koja se zavukla, ali uz neku stručnu pomoć i terapijicu bi to mogao popraviti.

Ima nas koji smo jednostavno sagorili..onako mentalno, psihicki. I to traje i traje i ni sam vise nemas volje da mislis sta ces, jer si utucen i dotucen.
Golemo je to sranje kad izgubis volju i snagu. Kad ti i pomisao na neku aktivnost predstavlja zamor.
Ne znam vise sta je, ali sigurno ima vise sa nasom psihom nego bilo cim drugim. Kod nekoga to i moze biti manjak zeljeza, magnezija, klinca, palca, ali vise je ljudi koji vuku ove druge probleme i oni su zaista daleko tezi za rjesiti, pogotovo ovde kod nas.

Sto bi se reklo i sama sam ti taka'...

CaneBos wrote:Dobra tema, jer je masa ljudi u istoj ili slicnoj situaciji, koja je presla u hronicno stanje iz kojeg ne znaju vise sta bi.
Ovaj momak Monni najvjerovatnije ima jedan vid depresije koja se zavukla, ali uz neku stručnu pomoć i terapijicu bi to mogao popraviti.

Ima nas koji smo jednostavno sagorili..onako mentalno, psihicki. I to traje i traje i ni sam vise nemas volje da mislis sta ces, jer si utucen i dotucen.
Golemo je to sranje kad izgubis volju i snagu. Kad ti i pomisao na neku aktivnost predstavlja zamor.
Ne znam vise sta je, ali sigurno ima vise sa nasom psihom nego bilo cim drugim. Kod nekoga to i moze biti manjak zeljeza, magnezija, klinca, palca, ali vise je ljudi koji vuku ove druge probleme i oni su zaista daleko tezi za rjesiti, pogotovo ovde kod nas.

Sto bi se reklo i sama sam ti taka'...

Zašto terapijica a ne terapija?

Nekako mislim, možda sam naivna, ali hajde de, da bi ti boravak na svježem vazduhu mogao pomoći. Dakle, vrh planine neke, za početak zapravo sredina, da ti ne pozli. I šetnja Trebevićem je ok. Ili gdje već živiš, šta ti je nabliže. Makni se iz grada. Zatim, fizička aktivnost za koju sad nemaš želje, ali, natjeraj se na silu, bićeš ko preporođen. Odi nekome iscijepaj metar dva drva. Kad te zabole svi mišići, a ti onda odi nekome očisti snijeg. Evo prilike, sutra najavili padanje. Izbaci gazirane napitke s menija, sve slatko osim voća i promijeni mjesto spavanja. Nabavi mačku. Vidi gdje ona spava, pa ti tu nemoj. Za početak. Ako ne budeš bolje za mjesec dana, savjetovat ćemo ti nešto drugo.

To može biti i depresija, ona crpi čovjeka, ali ni depresiji ova "dijeta" neće škoditi. Naprotiv. Čist vazduh, fizička aktivnost. Mrsko ti u teretanu i planinu? Počni kod kuće nešto raditi. Ali se moraš oznojiti. Rad kao terapija je priznat u skoro cijelom svijetu osim u Crnoj Gori.

Ja kad sam imala nekih želučanih problema zbog kojih mjesecima nisam ništa slatko jela, ni čips ni dr. grickalice, imala sam takvu energiju da sam spavala po četiri sata dnevno, budila se čila, k'o Rambo i sad, kad su ti problemi nestali (ne još uvijek 100 % ali ok), i dalje konzumiram isključivo voće i povrće. Sokovi samo ako ih ti napraviš sam, slatkiši ne, grickalice ne...zeleni čaj da ti detoksicira jetru - veliko DA.

I promijeni stav, kakve su ti misli, takav ti je život.
I, slušalice na uši i slušaj El-Bekaru. Ako ne ide, onda hodži kakvom

Barem imate poso, pare i koliko toliko ste zdravi.
Ja nist ni posla, ni para i jos bolestan ko zna od cega, jos me svi handre sa svih strana.
Ubijaju me u mozak direkt.
Najgore sto posla nemam pa samim tim ni para iz gliba da se izvucem, jos hasta sam.
Najgore mamne ni alata za kreiranje od ideja pa nadalje, a ni pamcenja itd. A to me jedino u zivotu odrzava.
Sta bi da spavate ko Ja svaki dan pola dana a opet citav dan da ste umorni.
A tijelom da se raspadate kao Ja.

Jos nigdje da niste kao bolesnik registrovani, samo ko mentalni a ni za to nemate neku pomoc novcanu.

Drzite se i samo gurajte naprijed, bez obzira na sve, ne daj te se.

PS. ovo za belu kosuljicu nije tacno, samo one koji prave belaj vezu i to ne u kosuljicu.
Licno to znam, ipak imam iskustva sa CZMZ-om i Psihijatrijskim Odjelom.

PPS. Dobijete plavu uniformu ak nemate odjece i kad vam je prljava odjeca.

Uglavnom.
Drzite se i samo gurajte naprijed, bez obzira na sve, ne daj te se.
Jer uvijek moze bit gore.
Budite uvijek zahvalni na onome sto imate.

Pozdrav svima.

Vizionar 1985 wrote:Barem imate poso, pare i koliko toliko ste zdravi.
Ja nist ni posla, ni para i jos bolestan ko zna od cega, jos me svi handre sa svih strana.
Ubijaju me u mozak direkt.
Najgore sto posla nemam pa samim tim ni para iz gliba da se izvucem, jos hasta sam.
Najgore mamne ni alata za kreiranje od ideja pa nadalje, a ni pamcenja itd. A to me jedino u zivotu odrzava.
Sta bi da spavate ko Ja svaki dan pola dana a opet citav dan da ste umorni.
A tijelom da se raspadate kao Ja.

Jos nigdje da niste kao bolesnik registrovani, samo ko mentalni a ni za to nemate neku pomoc novcanu.

Drzite se i samo gurajte naprijed, bez obzira na sve, ne daj te se.

PS. ovo za belu kosuljicu nije tacno, samo one koji prave belaj vezu i to ne u kosuljicu.
Licno to znam, ipak imam iskustva sa CZMZ-om i Psihijatrijskim Odjelom.

PPS. Dobijete plavu uniformu ak nemate odjece i kad vam je prljava odjeca.

Uglavnom.
Drzite se i samo gurajte naprijed, bez obzira na sve, ne daj te se.
Jer uvijek moze bit gore.
Budite uvijek zahvalni na onome sto imate.

Pozdrav svima.

Alata za kakve ideje?
Ja sam poodavno već, bio na razgovoru za jedan posao, nije čemu jbg, ali plata je redovna, javi se na pm ako si zainteresiran pa ti javim detalje.
Ja se malo zajebavam, malo sam ozbiljan, ali sve u svemu tema se svodi na one happy shiny people, koji hrabre nas, one not so happy and shiny,i mašu depresijom na svakom koraku.
Sere ti se i nervozan si, imaš depresiju, mahmuran si, imaš depresiju, šejtani te zaposjeli, imaš depresiju, na poslu ti ne ide, imaš depresiju, meteoropata si, imaš depresiju, u svakom slučaju i jedni i drugi samo seru, seru i seru.

Nocni Monni wrote:
Alata za kakve ideje?
Ja sam poodavno već, bio na razgovoru za jedan posao, nije čemu jbg, ali plata je redovna, javi se na pm ako si zainteresiran pa ti javim detalje.
Ja se malo zajebavam, malo sam ozbiljan, ali sve u svemu tema se svodi na one happy shiny people, koji hrabre nas, one not so happy and shiny,i mašu depresijom na svakom koraku.
Sere ti se i nervozan si, imaš depresiju, mahmuran si, imaš depresiju, šejtani te zaposjeli, imaš depresiju, na poslu ti ne ide, imaš depresiju, meteoropata si, imaš depresiju, u svakom slučaju i jedni i drugi samo seru, seru i seru.

Pa za pravljenje ideja za nove naprave itd.
Evo neki dan novu tipkovnicu zamislio i novi touchpad, greske Google drajva i Mikrosoftovog vindovsa otkrio itd.
A jbg nemam vise motiva da ista pokusavam da ostvarim.
Orilo gorilo mi odavno i krivnju osjecam sto nisam davno pokusao realizirati ideje itd.
Hronicno i umoran i depresivan izgleda odavno, jos bolestan ko zna od cega.
Da vidis samo sveski sta sam sve smislio.

Pod alat mislim na kompjuter, diktafon, diskove cd obicne i eksterni jedan, usb citac kartica, i tablet.
Za rad osnovno za crtanje, pisanje i slicno, i za snimanje kada mi nesto nampadne jer sam zaboravan pravo.
Imam mozda i poremecaj paznje a i smetnje neke sa pamcenjem. Pa zbog toga diktafon.

Uvijek sam izrod bio. I stalno bolesljiv od malena.

Hvala ti za ponudu za poso al cisto sumnjam da bi cage dobio da mogu ga raditi.
Al najgore ne mogu to dobit izgleda cage za rad, a nit neku pomoc.

Nit sam lud i bolestan dovoljno za pomoc, nit zdrav za poso.

Vizionar druze kroz tvoje postove osjeca se genijalnost,samo zali Boze u ovoj rupi od drzave genije moze samo biti propalitet, neprimjecen..nisi jedini mnogi su tako prosli..