O'zone wrote:
Zavisi kako gledaš na to. Ja recimo nisam odrastao u obilju. Iz radničke sam obitelji gdje je samo otac radio, živjelo se nako, nije se bilo siromašno ali se nije ni rasipalo. Sad ja imam dijete i iskreno ne želim da mu priuštim sve i ako mogu priuštiti puno više nego su meni moji roditelji mogli. Želim da izraste u osobu koja će znati cijeniti zarađeno i ne biti naučena da joj se sve servira na pladnju odnosno da dobije sve na što upre prstom.
- Prije svega, tvoj život, tvoja stvar.
Stoga ne želim da pomisliš da se miješam ili petljam ovako virtuelno.
Nisam ni ja. I smatram da je to velika privilegija u ovom trenutnom društvu pogrešnih idola, poremećenih vrijednosti i materijalizma. Pri tome, živio sam u Sarajevu i Beogradu.
- I to je sa roditeljske strane potpuno ispravno razmišljanje. Iako ja nisam osoba koja bi trebala filozofirati o tome, jer još nisam kročio u te vode. Ali uskoro.
Nažalost, tvoje ili moje dijete u budućnosti će doslovno biti hendikepirano ukoliko ne bude odrastalo u sredini koja nudi bar minimum sadržaja. A kada govorimo o BiH i taj minimum ne nudi skoro pola države. Inače ne volim te priče i ta poređenja, gdje je i kako je... Jednostavno ni taj minimum sadržaja neophodnih kako bi se dijete socijalizovalo u 21-om vijeku ne postoji. I ono će kad tad, odrastajući u takvoj sredini, osjetiti taj nedostatak na vlastitoj koži.
Mlad sam, pa su možda zapažanja štura i nezrela, ali generalno - u aktuelnom trenutku je veliki izazov živjeti u ruralnim sredinama bez minimuma sadržaja.
To ne govorim kao neko ko je odrastao u istim, iako se ne smatram nešto boljim,ali sam upoznao dosta mladih ljudi koji su odrasli u malim, ruralnim, nerazvijenim sredinama i zapravo shvatio njihovu težnju da narodski "prožive" stotinama kilometara daleko neke faze koje su propustili. U tom "proživljavanju" prečesto se izgube.
VOLIM TE, BOSNO! 
