Ja ću se povući iz rasprave jer ne mogu biti objektivan oko ovakvih stvari.
To da li je 1992-e moglo ili nije moglo biti drugačije ne vrijedi sada raspravljati.
I meni je situacija ista kao i tom gore liku, ni ja ne bih dao svome djetetu da se bori za nečije interese, ja se nisam borio ni za čije interese, ja sam se borio za opstanak sebe, svoje porodice i svog naroda, u tome nisam uspio jer sam kao popišan protjeran iz svog doma od svojih komšija koji su istu ovakvu priču imali do 1992 godine, bilo je i ovde mitinga za mir, ne damo našu djecu, nećemo da nam djeca ginu u Vukovaru, a onda se odjednom ta djeca vratiše "iz Njemačke" sa zlatnim kajlama, sa kalašima.
Ne generalizujem čitav Srpski narod, govorim prije svega o Srpskoj politici koju je većina Srba zdušno podržavala i koju i danas podržaje.
Lako je prditi iz Federacije, dođite malo u RS, vidite kako ljudi razmišljaju.
Ja živim sa njima svakog dana, i zato se nimalo ne zanosim tim pričama o bratstvu jedinstvu, miru p****** materinama, vi opet kako hoćete.
Ovog gore mi momka nije nimalo žao jer nisam ni ja 92-e ništa stariji od njega bio, pa sam vrlo dobro znao šta se dešava, ali nisam mogao razumiti zašto, danas znam i razumijem, a i znam da te 92-e nisam uzeo pušku u ruke danas bi me vjerovatno tražili negdje po Bosanskoj Posavini.
Do pisanja i prijatno
