¤ jelena ¤ wrote:Ajant wrote:
Što se konkretno "slučaja" Lejle Čolak tiče, vjerujem da bi se dala razmotriti ograničenja koja se tiču zaštite morala, te zaštite ugleda ili prava drugih.
Ovo ne razumijem.
Zaštite morala, ugleda i prava drugih - od čega, od koga i čija prava?
Mislim da ni dotični forumaš ne razumije najbolje šta to znači. Ovdje se
obično radi o pojedincima, a ne o kolektivima. Zaštita ugleda i prava se odnosi manje više na
defamation, što je nešto slično našoj kleveti - ali nije potpuno isto definisano.
Kakav je to moral i ugled kad ga može ugroziti jedan banalni fb status izvjesne Lejle Čolak?
Mislim da je odgovor ovdje pružen u ovom "obično". U jednom od prošlih postova jedan od forumaša je rekao da se može raditi i o napadu na kolektiv, ukoliko su nekom svojom karakteristikom jasno izdvojene iz društva, što pokrivene žene sigurno jesu. Uostalom, u slučaju iz jurisprudencije Suda koji sam citirao, jasno se vidi da je Norwood napao islam u cjelini, pa je Sud opet bio stajališta da nije došlo do povrede, i to u mjeri da je predmet odbačen, a ne odbijen, odnosno sud nije razmatrao pojedinosti slučaja, već ga odbacio prima facie, a radi se o napadu šire kategorije (svih muslimana) u odnosu na naš konkretan primjer, napada na užu kategoriju (samo pokrivene žene).
Zaštita javnog morala je atavizam iz vremena kad su religije još uvijek igrale značajnu ulogu u životima Zapadnih društava. Danas ta debata u Zapadnim zemljama vrlo često izgleda ovako:
One of the great achievements of the political liberalism of the 17th and 18th centuries was the idea that the individual is the foundation of the polity. The law treated individuals as its basis. This notion was foundational to liberal democracy.
Hence in the spirit of this development, the 1776 US Declaration of Independence boldly asserted that "all men are created equal, that they are endowed by their Creator with certain unalienable Rights, that among these are Life, Liberty, and the pursuit of Happiness. -- That to secure these rights, Governments are instituted among Men, deriving their just powers from the consent of the governed".
Under this formulation, it is the individual who possesses political rights and whose consent legitimates government. It was a rejection of the idea that rights subsisted in classes of people, whether determined by birth, hierarchy or membership of a particular group. It is central to the liberal democratic experiment.
Increasingly, however, rights are now being asserted on behalf of groups. A claim is made for example, that the expression of a moral judgment about the beliefs, statements or actions of another group should be unlawful because it is offensive to members of the group or that it is likely to insult that group.
Whereas the laws of defamation protect the individual against libel and slander, it is now claimed that moral judgments or observations about a group should be unlawful and punishable. This is a significant shift.
The main fault lies with the parliaments that have created vague laws from abstract principles about which judges can be tempted to conclusively determine public morality on issues such as speech and thought in a multicultural society.
Laws that enable groups, rather than individuals, to assert rights should be repealed before we head any further down this dangerous path.
Da je zaštita morala atavizam je apsurdno reći, budući da to crno na bijelo stoji u Evropskoj konvenciji, a posredno i u našem Ustavu, a kroz presude ESLJP se primjenjuje u svim evropskim zemljama. Nije atavizam, već pozitivnopravna obaveza svih država potpisnica EKLJP. Tako da i tekst ispod sam po sebi nema neku vrijednost, imajući u vidu odredbe Konvencije i presude Suda koje sam naveo, a naravno ima ih još koje se bave tom tematikom. Sloboda izražavanja ima svoje granice, koje su u svrhu zaštite tog prava dosta široko postavljene, ali ipak postoje, kao što sam ih već naveo.
U interesu nacionalne bezbjednosti, teritorijalnog integriteta ili javne bezbjednosti, zaštititi pravo na rad, tj. slobodan izbor zaposlenja u OSBiH, pojedincu koji nudi materijalnu nadoknadu za silovanje L.Č.?
Je l' to
Ovo bi trebao biti tipičan primjer zaštite javnog morala. Osoba s ovim CV-ijem ne može obnašati državne funkcije - u interesu javnog morala i povjerenja u institutcije. Medjutim, danas se ta nepreciznost u značenju 'javnog morala' eksploatiše u razne svrhe. Neki drugi tipičan primjer zaštite javnog morala bi bio da se ne možeš seksati u javnosti, niti hodati go ulicom, opsovati policajca, i šta ja znam šta sve ne. Problem nastaje kad se krene zalaziti u 'filozofske' sfere i u to ko ima pravo odlučiti šta je to 'javni moral' u domenu ideja ....
[/quote]
Naravno, s ovim se slažem, a to sam i rekao u svom prvom postu na ovu temu. Idiote koji su prijetili ja nikako ne mogu pravdati, a koliko znam protiv pripadnika OSBiH je započet disciplinski postupak, a i suspendovan je, dakle nešto se po tom pitanju radi, bit će sankcionisan. Ono što je moja teza je a) Sloboda izražavanja ima svoja ograničenja - dakle ovo je
no brainer, pozitivnopravni propisi ih nesumnjivo postavljaju
b) Govor Lejle Čolak se može smatrati kršenjem tih ograničenja - vjerujem da su slučajevi ESLJP jasan pokazatelj toga. Naravno o ovome se da diskutovati, ali da se njeno vrijeđanje može 1/1 smatrati slobodom govora, mislim da to mogu reći samo needukovani kvaziliberali koji progresivnim smatraju svaki atak na "atavističke" koncepte religije.
(osim u posebnim prilikama)
